Trampolina i Beti su prosvijetljene. Kako fora - ne trebam te, ali te želim. Bravo, cure!
 |
|||
|
|
|||
Trampolina i Beti su prosvijetljene. Kako fora - ne trebam te, ali te želim. Bravo, cure!
i ovo je jedan od poučnih postova na ovoj temiTincha prvotno napisa
Pa da se i ja požalim/pohvalim (?!) MM je doma s djecom na porodiljnom/produženom porodiljnom, ja radim. Dvoje napornih klinaca, 1 i 3 godine, pere, oblači, kuha, igra se s njima, (koliko mu vremena ostane), vodi ih van... Daklem, našao se u situaciji u kojoj se svaka mama nađe - očajna kućanica. Ja sam jako sretna što imam takvog muža koji je pristao ostati s djecom, i što je sposoban za to - nekim muškarcima nije ni pametno ostaviti djecu na čuvanje par sati, a kamoli ovakav aranžman.
I sad smo se našli u situaciji da kad dođem doma imam čistu presliku mene kakva sam bila kad sam ja bila doma s klincima. Umoran, nervozan, grintav, ma sve ono što je mene smetalo kad sam ja njega čekala da dođe s posla sad smeta njega. Daj mi 5 minuta da se odmorim, daj mi 5minuta da pojedem na miru... Čeka da preuzmem klince kad dođem s posla da malo dođe k sebi (uh, kako je to poznat osjećaj). Ako nešto krivo napravim, reagira burno, točno vidim kak mu ide para iz ušijuSad znam kak je njemu bilo kad sam ja s potpuno istim rečenicama napadala svaku njegovu sitnicu... Zanimljivo je da je počeo očekivati da mu čitam misli... Valjda zato jer se našao u situaciji da mora čitati misli klinaca... Pa mi spočitava da je meni lakše jer odem na posao i tamo ne moram milijun puta prati nečiju guzicu... Djeca su iscrpljujuća (ima tu i puno dodatnih stvari vezanih uz djecu koje smo si mi zacrtali i nastojimo provoditi), a on zna da se tu i tamo iskali, pa dobijem samo rečenicu: "bolje da se izderem na tebe nego na klince."
Ne znam kad mi je zadnji put rekao da me voli, prije sam to slušala svaki dan nekoliko puta...
Šutim i trpim. Nadam se da će proći kad mali krene najesen u vrtić, bude lakše, a onda i mala, pa se vrati i on na posao, jer alternative nemamo. Podijelili smo teret klinaca apsolutno na pola, i oboma nam je teško, ispada da smo isti. Govorim u sebi "znam kako ti je" i opravdavam sve njegove frustracije. Ali gušim se polako, nedostaje mi pažnja i ljubav.
Konačno sve ima svoje mane i sve traži svoje žrtve, ponekad se pitam bi li bilo bolje da sam sve preuzela na sebe i da nisam upoznala tu njegovu (ko moju) stranu, jer se za mamu podrazumijeva da bude iscrpljena i frustrirana i da vrišti i da nema vremena za sebe...
I da, mogu se zamisliti s njim i u svojim osamdesetima - imamo vrlo slične nazore, ljubav nikad u 16 godina koliko smo zajedno nije bila u pitanju, djeca su nam oboma ispred nas samih, pa kad ih damo malo drugima na brigu (vrtić, škola-kad prihvatimo da će se i drugi pobrinuti za njihove osnovne potrebe relativno pristojno), vjerujem da ćemo i mi doći na svoje.
Ovo jebaš lijepo rečeno
e, to
X
iako sam već mislila ići spavati i ostaviti ovu temu za kasnije, ali moram ti reći (ako već tvoj muž neće), ŽENO, TI SI SJAJNA!
gle, kontam da tvoj muž o tebi misli sve najbolje, vjerojatno mu djeluješ toliko snažno i emancipirano da misli kako će svaka pohvala i kompliment biti suvišni
osim toga, vjerojatno nije čovjek od velikih riječi
ja se ne bih brinula oko tih finesa
iskreno, i meni fale
MM je duša od čovjeka, ali ono, na kruh bi ga mogao mazati, ali je spoooor, temeljit, a meni nekada toliko nedostižan
pa popi*dim
moj je problem s druge strane što sam previše tolerantna, ali kad pređeš granicu (koju najčešće ničime ne najavim), onda grmi cijela zgrada
svi ukućani stanu (koliko ih u tom trenutku ima), zacene se, spuste poglede i šute dok me ne prođe (kao u Trnoružici kad svi zaspu), čak i Maša, i ona zna da je mama luda ponekad
e sad sam skužila da prije te točke popi*ditisa moram udahnuti, prešaltat se i unormaliti jer ću jednom nekada nekoga ubiti
evo primjera:
neku noć je MM (koji je na praznicima) do ujutro nešto lemio, prespajao... radio na novoj pedali za gitaru
pustila sam ga da spava ujutro - cijelo prijepodne
još sam u 11, pola 12 govorila Maši da ga ne gnjavi i da ga pusti da spava (kod nas je bila i teta s kojom se M. zabavljala dok sam kuhala)
no, onda sam počela lagano kipjeti jer sam to prijepodne bila vani s djetetom, spremala, vješala veš, kuhala... (tu noć sam spavala 2 sata)
i kao, M. će sa mnom kuhati
krenem ja stavljati meso na ulje i kažem joj da se makne d aće možda špricati - ona mene posluša i kasnije ju pozovem da dođe jer više ne šprica
dijete dođe, ono se odnekud stvori kapljica nečega i pošprica mene po licu, dekolteu, nju po prstiću
ona u dreku, on izbezumljen ne zna gdje je, ja TOTALNO LUDA jer sam ljuta na njega što nije skužio da se treba ustati, biti s djetetom... bla bla bla
i naravno: onda sam krenula u takvo odvratno vrijeđanje tipa kakav si ti muž, otac... ma takve sam fuj stvari izgovorila da mi je neugodno same sebe
on je šutio i rekao mi samo: pa cijelo vrijeme si joj govorila da mi ne smeta dok spavam
pa da, jesam do prije sat i pol, šta trebaš, spavati do 2?! (išao je spavati u 8 ujutro)
navečer mi je samo rekao da nije uredu što sam sve to izgovorila pred Mašom, tim riječima - da nije u redu
kuma mi danas kaže da je ona sve to rekla SM, on bi traži razvod
radim uglavnom sve kućanske poslove, on nekada skuha, opere suđe - dva puta tjedno
brine se o financijama, nije rastrošan
ponekada ode u trgovinu
dosta je s M., igraju se, vole se sve više
zanimaju nas iste stvari
još uvijek me pali
a najviše volim kada me navečer prije M. uspavljivanja pita hoću li se ustati... i kada ga pitam što ćem oraditi (bez enkih aluzija na seks), on m ikaže da možemo pričati
to dok mi možemo po cijele dane blebetati (a dosta je kod kuće), meni je pokazatelj da je sve ok i da ću ga voljeti do kraja života
a starost, ne mogu nas zamisliti stare
bit ćemo čangrizavi, ali kontam da ćemo čuvati jedno drugo
SikaPika, moram ti reči da griješiš s tim urlanje. Ja sam imala takvo razdoblje i vjeruj mi, samo mi je donjelo nezadovoljstvo.
Iskreno, žao mi je muža u navedenoj situaciji, jer realno ti si stvarno rekla da je ok da spava, a on ne čita misli.
U bilo kojem trenutku kad ti je bilo svega previše, mogla si ga probiditi.
I danas mi zna doči "napadaj" urlanja i stvarno bih ga nazvala napadaj jer kad to krene to je kao lavina, ne možeš zaustaviti dok ne dođe do dna.
Hvala Bogu, večinu ih uspijem preusmjeriti, zaustaviti i nakon toga se osjećam neopisivo dobro.
Meni je nedjelja ključni dan u tjednu za napadaje. Pritišće me ponedjeljak koji stiže i unervozim se kad se sjetim da tebam još nešto pospremiti, opeglati, a ja bih odmarala i onda lagano od jutra počnem pizdi..
Naravno, ta nervoza se ubrzo širi na sve.
Tako sam i jučer, nakon dvije mini epizode vikanja, stala sam. Dosta je.
Rekla sam mužu da sam jako nervozna i neka me puste jedno vrijeme da se smirim. Uzela sam ležaljku, legla na balkon, zamotala se u plahtu (kod nas je bilo hladno) i čitala knjigu sat ili sat i pol.
MM i mali su se za to vrijeme igrali i pomalo pospremali.
Nakon toga ja sam bila novi čovjek, potpuno opuštena, a da sam ostala još 10 minuta u onom modu urlala bih da se zidovi tresu.
Na sreću dijete je sad dovoljno samostalno da se mogu odmaknuti i smiriti i ako smo sami.
Edit: meni je ove ljepote donjela štitnjača, možda ne bi bilo loše da provjeriš.
Posljednje uređivanje od Anemona : 13.08.2012. at 07:28
Potpisujem ovo za urlanje, vidim kad ostanem bez samokontrole koliko nas unazadim u komunikaciji. I još nešto, djeca pokupe sva naša ponašanja, u originalnom obliku ili promijenjena. Nikako, ali nikako nije dobro partnerima omalovažavajući pristupiti (što je ponekad teško, naročito kad ide žarulju malog grla staviti na veliko, i čudi se što ne ide
SikaPika, imaš superkul muža, ja bi te zadavila
trampolina umiremna ovo sa žaruljom, nemoj se ljutiti al mi je predobro
inače to urlanje je neprijatelj čovjeka i muža i žene i djece i svega
to je tako razarajuće i štetno da se ja ježim
dok se derem
i to kod mene može nestati samo svjesnim trudom i naporom i preodgojem same sebe
a nije zgorega ni štitnjaču provjeriti kao što kaže Anemona
Je, predobro je, ima toga još
Šalu na stranu, svi imaju ovakve izboje gluposti samo je teško uvijek se nasmijati na njih.
Nama je jučer bila godišnjica braka, danas godišnjica poznanstva, i s ponosom moram reći da imam super muža
Požalila bi da se nisam udala za njega.
ovo govorim sad, vidjet ćemo moje postove kad se vrati s vijađa
Meni je štitnjača super, nemam izgovor
Posljednje uređivanje od trampolina : 13.08.2012. at 09:12
Meni je ustvari jako žao kad shvatim baš to - koliko urlanjem možeš unazaditi odnos.
Ma ne samo urlanjem, nego naglim ishitrenim potezima u afektu.
Uvijek kad naknadno razmislim ta naglost me nikud nije dovela (pozitivno). Svaki put nakon urlanja i bezveznog vikanje osjećam se samo lošije, a usput se i dijete i MM osjećaju lošije, a bome i susjedi.
U prvo vrijeme sam kad bih osjetila nalet "ludila" jednostavno počela urlati.
Onda sam došla na stadij br. 2 i kad bih osjetila da stiže nalet prvo sam zatvorila prozore, da ne uznemiravam susjede.
Nakon toga je slijedio stadij 3, kad sam shvatila, ako se uspijem iskontrolirati da zatvorim prozore, znači da očito nisam toliko bespomoćna u urlanju koliko se na prvu činilo.
Tad je krenulo na bolje.
Naravno i sad ima takvih dana, ali sve manje i manje.
Ja sam obratan tip - uopće ne urlam, već zašutim i gutam suze. Jer obavezno krenu suze, a urlanje i suze ne idu jedno s drugim.
Ah, kad bi barem mogla koji put zaurlati.
Pa urlanje i gutanje su u stvari različite strane iste medalje, odnosno nemogućnost da se na odgovarajući način (odgovorni, zreli, primjereni - kako hoćete) nosimo sa stresnim situacijama.
Sviđaju mi se Anemonini koraci, ponosno utvrđujem da sam prošla sličan put
Posljednje uređivanje od trampolina : 13.08.2012. at 11:45
SikaPika, i ja sam bila u par tih situacija sa spavanjem. MD voli vikendom ujutro duze spavat, i ja ga u principu pustim i ne smeta mi, i i zabavljam se s malim, al mi u jednom trenutku dosadi i onda se naljutim na njega sto tako dugo spava, a bezveze jer da sam ga prubudila izatrazila pomoc, pomogao bi mi. Jedino sto ja ne pocnem vikat nego se rasplacem.
Ma da, stvarno je glupo, jadno i bezobrazno od mene tako postupiti.
U posljednje vrijeme baš dosta pričam s MM o tome. Zapravo je nevjerojatna njegova podrška i razumijevanje. A eto, i narav i dobrota koja sve to trpi.
Jučer sam bila sva neka nervozna. M. nije htjela van kad smo krenuli, ja sam kipjela i onda sam jednostavno izašla iz stana i rekla im da ću ih čekati dolje.
Učim se micati, brojati, uvjeravati sebe kako je grozno zagađivati odnos i s djetetom i mužem tim otrovom kojega sipam iz sebe.
Danas je svećenik na misli rekao kako je najbolji lijek za srdžbu - odgoda. Upravo to brojanje do 10. Ili koliko već treba.
Kad spominjete štitnjaču, ne znam, mislim da je kod mene problem u odgoju. Odgojila me je teta koja je bila frustrirana i k tome puna otrova. Prema svima. Zajedljiva, uvijek je sve ružno komentirala. S druge strane, ja sam u svakom trenutku na sve morala biti spremna. Ono, kud ona okom, tu ja skokom.
I na žalost, pretvorila sam se u nju. Samo eto, svjesna sam i pokušavam sanirati. Ona je prema svima bila takva, ja sam samo prema najbližima jer znam da će mi oprostiti. Ali je ružno. Ne bih htjela da se moje dijete mene sjeća kao majke koja se vječito derala, koja je prigovarala i serendala s tim ružnim, optužujućim prizvukom.
Da se razumijemo, nisam uvijek takva. Zapravo sam većinom vesela osoba, ali mi s vremena na vrijeme dođu te žute minute s kojima sam se odlučila boriti.
eto ja trenutno u fazi da se osjećam prilićno frustrirano, loše spavam, pa stoga i nervoznija trudim se biti dobra prema mm, ali mi nešto ne ide, morati se danas iskupiti, jer sinoć prekrdašila užasno sam zla ponekad
jedna od poruka iz knjige Scotta Pecka THE ROAD LESS TRAVELLED kod nas prevedeno PUT DO LJUBAVI ili PUT KOJIM SE RJEĐE IDE (ima 2 izdanja)
moja topla preporuka
mm radi od 4ipo ujutro do 4popodne,neki dan do 6.
moram imati razumjevanja,ali pocnem pucat.neki dan se poklopilo sve.PMS i sva nervoza,neispavanost.ronila sam suze danima.jedva cekam zimu.ovako sam stalno sama sa malim.
išli smo mi svaki dan na plažu,šetnje...,ali ovaj 8.mj je koma.
evo primjera:
neku noć je MM (koji je na praznicima) do ujutro nešto lemio, prespajao... radio na novoj pedali za gitaru
pustila sam ga da spava ujutro - cijelo prijepodne
još sam u 11, pola 12 govorila Maši da ga ne gnjavi i da ga pusti da spava (kod nas je bila i teta s kojom se M. zabavljala dok sam kuhala)
no, onda sam počela lagano kipjeti jer sam to prijepodne bila vani s djetetom, spremala, vješala veš, kuhala... (tu noć sam spavala 2 sata)
i kao, M. će sa mnom kuhati
krenem ja stavljati meso na ulje i kažem joj da se makne d aće možda špricati - ona mene posluša i kasnije ju pozovem da dođe jer više ne šprica
dijete dođe, ono se odnekud stvori kapljica nečega i pošprica mene po licu, dekolteu, nju po prstiću
ona u dreku, on izbezumljen ne zna gdje je, ja TOTALNO LUDA jer sam ljuta na njega što nije skužio da se treba ustati, biti s djetetom... bla bla bla
i naravno: onda sam krenula u takvo odvratno vrijeđanje tipa kakav si ti muž, otac... ma takve sam fuj stvari izgovorila da mi je neugodno same sebe
on je šutio i rekao mi samo: pa cijelo vrijeme si joj govorila da mi ne smeta dok spavam
pa da, jesam do prije sat i pol, šta trebaš, spavati do 2?! (išao je spavati u 8 ujutro)
navečer mi je samo rekao da nije uredu što sam sve to izgovorila pred Mašom, tim riječima - da nije u redu
kuma mi danas kaže da je ona sve to rekla SM, on bi traži razvod
radim uglavnom sve kućanske poslove, on nekada skuha, opere suđe - dva puta tjedno
brine se o financijama, nije rastrošan
ponekada ode u trgovinu
dosta je s M., igraju se, vole se sve više...
Sika Pika, bome bih ja isto reagirala kao i ti, ok možda način nije bio dobar al reakcija kao takva je, daj molim te tko je vidio bavit se hobijima do 8h ujutro pa onda spavat do ne znam kad,a ti, ja, bilo koja od nas mama rastrči se na sve strane oko djeteta, kuhanja i dr.
Dam se kladit da nijednoj mami s malim djetetom tako nešto ne bi ni palo na pamet ( da nešto radi za svoj gušt do zore, ok do 2-3h ujutro al brate šta je previše, previše je), čovječe nema toga dok su djeca mala, bar ne kod mene.
inače sam zagovornik da muškima ne treba pustit puno jer olako i "doboko" tonu u svoju zonu ugode (kako je to lijepo jednom opisala seni) i onda kad se naviknu ne može ih se lako otamo otrgnut
i da, draga sika pika koliko te poznajem po postovima ne nalikuješ svojoj zajedljivoj tetki nimalo, dapače zvučiš mi kao potpuna suprotnost, kao vrlo draga osoba.
a Bože moj, svi nekad puknemo (bolje bi bilo rjeđe al..) , ja znam da sa svojim M mora biti drame i scena ako hoću da se neke stvari shvate za ozbiljno s njegove strane, tako da sve ima + i -.
mislila sam "duboko"..
Lili75, ali SikaPika se unaprijed s mužem dogovorila da može dugo spavati, da je to ok i onda je poludila, jer on nije pročitao njezine misli. Činjenica je da muški jako rijetko čitaju misli.
Da se razumijemo meni se na koncepciju muž dugo spava, a ja hodam po prstima odmah diže kosa na glavi - ne može, ali ovdje je bilo dozvoljeno i dogovoreno.
Mi smo u dobroj fazi, ono, ideš mi malo na živce ali ne toliko da bi se svađali. Ovih dana smo nešto tolerantni (možda zato što se malo viđamo).
izbjegavam ovu temu, jer se svodi na kritiziranje muzeva, sto vi stvarno ne mozete neke vase razlike i nesporazume malo objektivnije sagledati???
kod nas je ponekad problem sto smo iz razlicitih drzava i on ne kuzi sto tu svi toliko briju na ta ljetovanja, kuce na moru i slicno jer oni nisu tak odrasli. i ne kuzi da kad te netko u 7. mjesecu pita kud ides na more i ti kazes da ne znas ispadas onak malo malouman
i problem je sto smo mi dugo bili zajedno bez djece i bez obaveza i radili smo sto smo htjeli i kad smo htjeli i sad nam je tesko pronaci vrijeme i zabavu za sebe, a da to ne podrazumijeva neko veliko planiranje unaprijed, a tu onda dolazi moja predomisljivost u prvi plan i na kraju i ono sto sam ja htjela da radimo mi se u tom trenutku ne da, ili on dode u zadnji cas doma, sto meni pokvari svu zabavu i ne da mi se iduci put nista planirat i tak
ili recimo, kad treba neku odluku donijeti, kao nema problema da ja odlucim. i tak ja sve proucim, prevrnem u glavi tisucu puta, a on nista od toga, al glavno da ima neki amaterski komentar koji sam ja vec sto puta prevagala u svojoj glavi. problem je sto ja stalno od njega ocekujem da mi potvrdi tu moju odluku. i ko mi kriv, niko.
Ja sam htjela još samo napomenuti da se i te stvari koje u braku ne valjaju puno lakše podnose kad nema većih stresnih situacija (bolest, besparica, nezaposlenost) pa čak i manjih stresova tipa preopterećenje poslom...
Nedavno smo se vratili s godišnjeg odmora, ništa nam tamo nije smetalo jer nije bilo uobičajenih generatora stresa i baš se dobro osjetila razlika. Sad krećemo jovo nanovo, a bit će i gore kad krene školska godina itd.
Ja sam isto sklona priprdavati više nego treba, ali sam (s godinama) naučila da su često objektivne okolnosti krive za naše kratke fitilje i da nije pametno prazniti se na bližoj okolini (muž, djeca, ostali članovi obitelji). MM se znao smijati kad bih ja mlatila tepih na štangi ispred zgrade kao da nemam usisavač, a meni je to dobro došlo za rješavanje frustracija. Ne pali uvijek, ali često da...
Kod nas je sve osamsto puta bolje kad smo na odmoru, pogotovo kad je muž off od firme!
Evo već se dva dana "odmaramo" i baš nam je sve supač!
Čitala sam temu od početka, no onda sam otišla na godišnji. Nemam pojma u kojem je smjeru otišla tema i raspravlja li se još uvijek o onom o čemu je bilo riječi na prve 3 stranice...
No, ipak bih htjela dati svoj komentar na samu temu. Ako smijem.
Prije nego sam započela vezu sa sadašnjim mužem, imala sam jasnu predodžbu o tome što želim od muškarca (to je, naravno, bila posljedica loših iskustava iz prošlosti) - želim osobu koja me poštuje, cijeni, uvažava i voli više od ičeg. U prijevodu, da sam mu na prvom mjestu i da me tretira s ljubavlju i poštovanjem (iako je to logična stvar, ispada da u mnogim vezama to nije tako, odn. da postoji netko tko je "nadređeni"). Osim toga, htjela sam da moj dragi voli sve što mu skuham.
I dobila sam sve to.
Jest da živimo skupa "samo" tri godine i jest da nam je prvo dijete "tek" na putu, ali ja sam stvarno neizmjerno zadovoljna svojim mužem. Na kraju krajeva, sama sam si ga izabrala. Gledajući ljude oko sebe, okolinu u kojoj sam odrasla, pa čak i svog oca, djeda i drugu familiju... svjesna sam kakvog divnog muža imam. I zato mu ne želim tražiti nedostatke. Ne kažem da nema mana, no ima ih vjerojatno manje nego ja.
Jedina stvar koja mi smeta i brine me (ali baš stvarno brine) je ta što se želi rastrgati da bi nama bilo dobro. Radi previše, a spreman je raditi još i više, pa čak i teže poslove... Spreman je čak otići na brod ili u inozemstvo, samo da bi obitelji priuštio pristojan život, da naše dijete ne mora biti najjadnije u razredu, kako smo nas dvoje uvijek bili.Iako mu već duže vrijeme pokušavam objasniti da to stvarno nije najvažnije u životu, da dijete treba roditelje, a ne najkice i da nisam spremna biti samohrana majka u braku, nekako mu to ne dolazi do mozga. Ali ponekad se stvarno pitam kojim jezikom i na koji način da mu objasnim. Mislim, razumije on mene i moje argumente, ali se s njima ne slaže.
x
Možda pomogne kad dođe beba, pa kad vidi koliko bi propustio da ga još više nema. Teško je u išta u životu biti sigurno, ali uvjerena sam da je za svako dijete blje odrastati u skromnijim materijalnim uvjetima i dobiti puno pažnje, ljubavi i relativno odmorne roditelje nego odsutne roditelje koji nedostatak vremena i energije nadoknađuju materijalnim stvarima. Previše primjera sam vidila oko sebe.Jedina stvar koja mi smeta i brine me (ali baš stvarno brine) je ta što se želi rastrgati da bi nama bilo dobro. Radi previše, a spreman je raditi još i više, pa čak i teže poslove... Spreman je čak otići na brod ili u inozemstvo, samo da bi obitelji priuštio pristojan život, da naše dijete ne mora biti najjadnije u razredu, kako smo nas dvoje uvijek bili.
Kod nas isto tako. Na godišnjem je milina.
Uglavnom je čak dovoljno da je samo jedan na go (bolje MM) i več je sve sjajno.
On onda čuva dijete, napravi što treba po kući, ja dolazim relativno rano s posla (naspram njega),...
Jedina stvar koja mi smeta i brine me (ali baš stvarno brine) je ta što se želi rastrgati da bi nama bilo dobro. Radi previše, a spreman je raditi još i više, pa čak i teže poslove... Spreman je čak otići na brod ili u inozemstvo, samo da bi obitelji priuštio pristojan život, da naše dijete ne mora biti najjadnije u razredu, kako smo nas dvoje uvijek bili.
Divno je da si našla takvog muža
Ali, znaš što. Ja ti (kao olfo iz nekog iskustva...) mogu reći da nije ludo to što on hoće teško raditi da zaradi za vas. Nije idealno, i najbolje da ste zajedno, ali onako pošteno, život je skup, i što su djeca starija, sve ti više treba. Dijete traži svoje i iako sve može proći glatko, i da vam stvarno ne trebaju neke ekstra stvari, dobro je ipak imati kunu više. Nije da dijete treba novi model nikeica, nego liječnika (a naš sustav radi kako radi), ima terapija za djecu koje moraš platiti sama, ima osjetljivije djece koja nisu za vrtić, pa ćeš ili ostati doma ili platiti dadilju (skupo), i mislm da bih bila jako tužno da djetetu to ne mogu priuštiti. To s nikeicama, ima to i na sniženju, ali nije to važno... važno je da možeš kupiti organsku hranu ako ti dijete ima alergiju na konzervanse, da dobije ekstra cijepljenja ako mu trebaju (hvala na pitanju, 1000 kn u jednom mjesecu), nedavno smo na terapije i lijekove koji nisu pokriveni zdravstvenim, i privatnog liječnika (ne pitaj... spasio nas je... imamo mi i državnog pedijatra i vjerovali smo mu dok stvarno stvari nisu izmaknuli kontroli) mjesečno davali i po 1500-2000 kn. Nismo neobrazovani, muž mi je medicinske struke, informirali smo se, nije da smo bedaci ili da smo neki naivci... dogodi se da ti treba... to će ti svaki roditelj s djetetom koje je osjetljivije ili ima neki problem reći.
Tako da mislim da nije loše da ti se muž zalaufa i zaradi, pa možeš živjeti super skromno, i stavljati sa strane, za kasnije, nek se novci množe, ali ipak da imate zaleđe. Jer se romantika topi ako nema novca za osnovne stvari i zdravlje. Sve ostalo je lijep bonus, ali dijete će i to željeti, i trebati, i zašto ne.
Ne da se netko mora prodati za novac, ali ono što kažu - da imaš 10 mjesečnih plaća na računu, za svaki slučaj, to je neki minimum, i iako mnogi ljudi danas žive tako da spajaju kraj s krajem, ja mislim da je to važno i nužno. I govorim iz vlastitog iskustva jer ne znam, stvarno i najiskrenije ne znam što bismo i kako s djetetom da nismo mogli izvesti salto mortale da platimo sve što smo platili i da ja budem doma... da muž nije bio spreman raditi ful gas...
Ifigenija, hvala na podijeli iskustva.
Načelno dijelim mišljenje, odn. stav, ali sad mi je Ifigenija dala misliti.
Joj, ne znam.
Ne mogu reći da se ne slažem s Ifi, ali osobno, nikada, ali baš nikada ne bih htjela da mi muž radi tako puno da bih imala zaleđe.
Naravno, ovo govorim s aspekta majke čije dijete nije u životu popilo sirup za kašalje ili koristilo čepiće za skidanje temperature, a najveći izdatak nam je bila krema za dermatitis pretprošle godine od 180 kuna.
Hvala Bogu.
Da se nešto dogodi, ne bih ga slala na brod. Ne tako daleko. Posudila bih od obitelji, grebala kako god, ali ne bih ga pustila od nas, nikada.
Ne zato jer ja kao žena ne bih mogla držati sve konce. Mogla bih. Sigurna sam u to. No, kada gledam nas troje, naše vrijeme, naša druženja, našu ljubav, faze koje naša kći prelazi od one - 1. dio mame, 2. mama je centar svijeta, 3. tata je isto zanimljiva zvijezda oko koje treba kružiti... pa kad odemo negdje na dva dana, a ona kuka kako joj nedostaje tata...
Nema toga na ovome svijetu za što bih sve ovo mijenjala. Možda sve to znam cijeniti jer većinu toga nisam imala.
Moje dijete ne da neće imati najkice, nego ću je učiti da su to totalna sranja koja treba u širokom luku izbjegavati. Ok, možda će dio djetinjstva biti frustrirana zbog toga, ali nadam se da će preživjeti i shvatiti.
Za život stvarno nije potrebno puno. Odjeća je danas tako jeftina. Kvalitetna hrana se isto da pronaći po normalnim cijenama od domaćih proizvođača. Auto, ako nije nužno zlo, treba izbjegavati. Cigarete, alkohol, kojekakvi luksuzi koji samo troše vrijeme su skupi i nepotrebni. Vjerojatno su najveća stavka većine krediti za stan i režije i to je neizbježno, znam.
No, vrijeme koje jedino posjedujemo nema cijenu. Ne može se vratiti, ne može se ponovo kupiti ako njime nismo zadovoljni.
Sinoć svi troje ležimo u krevetu i gledamo M. kako se glupira. Slušali smo na MP3 player neku mjuzu (Pekinšku patku), ona je čagala i pravila smiješne face. Smijali smo se od srca.
Onda sam pitala svog muža - jesi li svjestan da ćemo jednog dana živjeti od ovih uspomena?
O tome razmišljajte!
Eh, draga, sve je to tako kako ti misliš, ALI život nam ponekad donese situacije kad se moramo pokrivati koliko nam je guber dugačak. Ima ovdje žena pomoraca i terenaca i svega... Netko mora raditi i takve poslove. Ima ovdje i žena koje su teška srca ostavile malu djecu mužu na brigu na neko vrijeme za dobru svrhu (školovanje, specijalizacije, posao). Nije bitno da li će dijete imati najkice, ali da nemate za kruh, drugačije bi bilo... Nikad ne znaš što ti život nosi. Nikada. I ja više volim da smo svi na kupu, ali da se mora drugačije, bilo bi drugačije. Odluku donosiš u skladu s okolnostima.
Peterlin, slažem se, ali SikaPika se referira na konkretan slučaj gdje imaju dovoljno novaca, a muža bi razdvojili od obitelji da zaradi za svaki slučaj (ovih Ifinih 10 plaća na strani) i u tom slučaju se slažem s SikomPikom.
Naravno da te život prisili na svašta i onda djeluješ tako da preživiš, ali SP se referira na situaciju gdje tatino izbivanje nije nužno za "normalan" život.
Istina je to, ali ja sam od onih koji su kao Ifi - crni fond mora biti... Bolje da se ne prisjećam kako smo s tim započeli (ja sam bila u prilici da zaradim i to sam iskoristila, a mm se s djecom snalazio) ali je uspjelo. I sad je puno lakše donositi neke odluke tipa treba li nam novi auto ili ne. Crni fond je krenuo zbog moje panične potrebe za sigurnošću (klinci su se tek rodili) ali to nam je bila jedna od boljih odluka. "Žrtvovanje" je trajalo relativno kratko i nikad od tada nismo potonuli. I mogu reći da je to ključ koji rješava mnoge potencijalne generatore bračnih problema. Financijska sigurnost je važna. A pretjerani rad i žrtvovanje rijetko traje dulje. Imaš cilj, postigneš ga i gotovo. Dakako, tu treba imati pravu mjeru (za svakoga je to nešto drugo) jer djeca rastu i to je nepovratan proces.
SP lijepo te čitati!
Peterlin, slažem se da bi crni fond morao postojati, ali isto tako smatram da ovaj Ifigenijin od 10 plaća, čini prilično nedostižnu svotu za večinu obitelji.
Evo idem otvoriti novu temu o crnom fondu, baš me zanima mišljenje drugih.
E, odlična ideja...Otvori topc pa ćemo se preseliti tamo.
Do tada nastavljam ovdje: potreba crnog fonda ovisi o tome imaš li krov nad glavom ili si podstanar, imaš li mogućnost da ti netko uskoči (roditelji, braća) ili si u situaciji da moraš nekome uskakati.
Isto, nije svejedno da li imaš 30 godina ili 50, troje djece ili si samac... ali crni fond sam imala i dok sam bila podstanar (baš zato, jer ne znaš kad ćeš morati seliti pa moraš imati barem za platiti 3-6 mjeseci pologa, bar je tako bilo u vrijeme kad sam ja bila u toj situaciji).
Crni fond je buffer koji ti omogući da kupiš frižider ili perilicu za keš uz popust kad krepa, da se ne opterećuješ što ćeš i kako npr. drugih 6 mjeseci porodiljnog, što ćeš ako ostaneš bez posla (toliko treba da nađeš novi), da popraviš auto ako krepa ili se štogod dogodi. Ni s tim ne treba pretjerivati, ali loša je navika sve potrošiti čak i kad nemaš puno. Meni se čini da je moj radikalan stav o novcu i raspolaganju istim više oblikovao dugogodišnji podstanarski život nego bilo drugo. Tek sam se nakon 10 godina braka usudila ne razmišljati bez prestanka o svakoj kuni, a tu mi mogućnost daje upravo zaleđe crnog fonda.
Puno ljudi se zbog financijske nesigurnosti ustručava imati drugo ili treće dijete, a i to je generator problema u braku i općenito nezadoovljsva u životu. S druge strane, ima perioda u životu kad si ne samo bez crnog fonda ili bez kune nego i u dugovima, ali to je često neizbježno (dugogodišnji krediti za krov nad glavom i slično). To je potpuno drugačija kategorija od navike da plaću smatramo džeparcem, a ima toga... Moja svekrva i dan danas sa 80+ spominje prijateljicu iz mladosti koja ne može zadržati kunu u novčaniku i nije to naučila cijeli život. Moglo joj je biti jer uvijek je netko vodio brigu da osnovne potrebe budu zadovoljene (otac, muž, sada sin...). Da toga nema, naučila bi. Daklem, nije aršin za svakoga isti.
Otvorila sam Peterlin, slobodno prekopiraš post tamo.
Danas vecina mladih ljudi u 20 i ranim 30tima koje ja poznajem ne da nema crni fond nego nažalost jedva spaja kraj s krajem, ono osnovne troškove(kruh i mlijeko, režije, vrtić.....) i servisira kredit za stan npr.
Vjerujem da je ljudima koji su stambeno osigurani + imaju još par nekretnina iz nasljedstva, vikendicu na moru, koji su dobili auto npr..... ili žive s roditeljima puno lakše napraviti crni fond i čuditi se onima koji ga recimo nemaju
Samo bi htjela napomenuti da nikad ne kažete nikad, nisam vjerovala da će me život dovest do toga da slavim i smijem se što muža neću vidjeti 6 mjeseci.
apsolutno se slažem s ivanas i sikom pikom vrijeme brzo leti a ne može ga se vratiti i msilim da često ljudi koji se žrtvuju na taj način da zarade što više za zlu ne trebalo izgube mjeru i to preraste u situaciju u kojoj majka jedina bude s djecom , odgaja ih a tata je negdje po strani i stalno puno, puno radi.
Nažalost znam nekoliko takvih obitelji, očevi se nikad zapravi nisu ni zbližili s djecom ni u kasnijoj dobi, prošla baka s kolačima.
Sika Pika sva sam se naježila kad si napisala onaj dio da to znaš cijeniti jer to nisi imala
pogotovo mishekice ako to nije takva nužda po mom mišljenju stvarno nema potrebe da djetešce odrasta bez tate.
trampolina, a baš si me nasmijala.
zara1, debelo potpisujem, sama imam crni fond jer smo ga ipak kroz godine skupili ,al se apsolutno slažem s ovim, ne može se uspoređivat netko tko je naslijedio stan ili netko tko ima 1,2 ili više kredita, neusporedivo-simple like that.
a čuđenja su isto "posebna" priča,...u današnja vremena ne čudim se nikome nizašta, samo se čudim u kako jadnoj zemlji živim, ko da ovdje uopće ne pripadam.
S druge strane, crni fond ne mora značiti samo novac u čarapi. Ovo je ipak topic o braku i bračnim problemima. Za sigurnost obitelji i miran san bez stresa bitna je i mreža podrške (obitelj, prijatelji, susjedi) pogotovo dok su djeca mala. Uzalud i novac ako to nemaš... Ne može se to uvijek ni novcima platiti, sve da ih i imaš.
ovo je tako mudro. i istinito. iskusila na vlastitoj kozi, nazalost
isto
Sika Pika sva sam se naježila kad si napisala onaj dio da to znaš cijeniti jer to nisi imala
I ovo je naravno istina. I da nadodam nakon mjesec dana godišnjeg što me smeta kod MM,moram reći kod nas,jer on je sam za sebe savršen
Posljednje uređivanje od pikula : 22.08.2012. at 14:15
x
I mi smo imali ideju svi-skupa-vako-nako, dok nismo bili dovedeni u situaciju da ne pitamo što i kako, nego smo morali što smo morali, i sad isto tako živimo sa svijesti da postoje prioriteti i da je sve ostalo u drugom planu.
A i Peterlin ima pravo. Period žrtvovanja traje kratko, i bolje ga odraditi što prije...
Ali, istina je - ako imaš požrtvovnu obitelj možda ne moraš ostaviti posao ili platiti dadilju... ili tako nešto... Ako nemaš, druga stvar.
Samo nisu stvari crno-bijele... i nikad ne znaš što te čeka...
Off topic je, ali na ovo sam se stvarno morala osvrnuti. Vidiš, moje dijete ima jako debel i visok rist, i uspjela sam mu ugurati nogicu samo u Nike i Adidas tenisice, jer oni imaju široke i džombaste modele koji pašu njegovoj nozi. Ja se pitam što bi tvoja M mislila o mom djetetu da danas-sutra pođu skupa u razred, a moje dijete osvane u Nike tenisicama - sranju koje u širokom luku treba izbjegavati ? Zašto bih izbjegavala auto i bilo koji luksuz ako si ga mogu priuštiti ? Meni se čini da se danas provodi neka vrsta lova na vještice - ako imaš, puj puj ne valjaš. Sigurno si ukrao, ili non-stop radiš i zanemaruješ svoju obitelj. A vidi mene, ja nemam ali sam sretan. Kao da oni koji imaju ne mogu biti dobri i sretni ljudi ? Ja svoje dijete sigurno neću učiti da su Nike tenisice, auto i bilo koji luksuz sranje koje treba izbjegavati u širokom luku. Učit ću ga samo da izbjegava loše ljude, bili oni bogati ili siromašni. I nadam se da će jednog dana imati pristojan posao koji će mu omogućiti da si može priuštiti i Nike-ice, i auto, i ostale nepotrebne luksuze.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom