Citiraj mishekica prvotno napisa Vidi poruku
Jedina stvar koja mi smeta i brine me (ali baš stvarno brine) je ta što se želi rastrgati da bi nama bilo dobro. Radi previše, a spreman je raditi još i više, pa čak i teže poslove... Spreman je čak otići na brod ili u inozemstvo, samo da bi obitelji priuštio pristojan život, da naše dijete ne mora biti najjadnije u razredu, kako smo nas dvoje uvijek bili. Iako mu već duže vrijeme pokušavam objasniti da to stvarno nije najvažnije u životu, da dijete treba roditelje, a ne najkice i da nisam spremna biti samohrana majka u braku, nekako mu to ne dolazi do mozga. Ali ponekad se stvarno pitam kojim jezikom i na koji način da mu objasnim. Mislim, razumije on mene i moje argumente, ali se s njima ne slaže.
Možda pomogne kad dođe beba, pa kad vidi koliko bi propustio da ga još više nema. Teško je u išta u životu biti sigurno, ali uvjerena sam da je za svako dijete blje odrastati u skromnijim materijalnim uvjetima i dobiti puno pažnje, ljubavi i relativno odmorne roditelje nego odsutne roditelje koji nedostatak vremena i energije nadoknađuju materijalnim stvarima. Previše primjera sam vidila oko sebe.