vidiš da smo je zuska i ja odbacili, nema veze više čija je :mrgreen:
Printable View
haaaaaaa, koliko postova dok sam ja pisala i smišljala svoj jedan :-o
ova tema me izluđuje
ovo je zanimljivo pitanje. do sada su mi se javila dva moguća odgovora:
1. koliko god napredovali u spoznaji svijeta u kojem živimo uvijek ima još neodgovorenih pitanja. neodgovorena pitanja uzrokuju anksioznost i prirodno je da se smirujemo izmišljajući neki moguć odgovor na ta pitanja (većina ljudi koji nisu religiozni svejedno ima neku svoju verziju vjerovanja o smrti, smislu postojanja itd). ja sam recimo u vrtičkoj dobi neko vrijeme imala teoriju da smo svi mi lutkice i s nama se igraju ogromni svemirci koje mi ne možemo percipirati :lol:
2. to vjerovanje o vrhovnom biću kroz nebrojene generacije se urezalo duboko u našu podsvjest i nesvjesno ga (ili svjesno, naravno) prenosimo na svoju mladunčad.
s tim da bih odvojila te dvije stvari: ovo što sam gore napisala odnosilo bi se na ljudsku potrebu da vjeruje u boga, neko nadnaravno vrhovno biće, možda bi tu spadalo i vjerovanje u "energiju", sudbinu i sl.
a to da je ljudima potrebna religija je po meni druga stvar - jedna bitna stvar koju su religije donjele ljudskom društvu su ogranizacija i povezanost. religije su prilično praktične, ne poželi tuđeg bračnog druga (ili kako već ide) je korisno pravilo za jedno društvo. pravilo desne ruke je isto vrlo korisno za higijenu, pogotovo ako jedeš s rukama iz iste zdjele :mrgreen: i danas će religijske zajednice uvijek lakše i dulje opstati od nereligijskih (mislim tu na alternatvine životne zajednice). jasni setovi pravila olakšavaju soc interakciju i, iz nekog razloga zakopanog duboko u ljudskoj podsvjesti (...hm, možda potreba za osjećajem sigurnosti?...) umiruju ljude. naravno da uvijek postoje buntovnici koji sve propitkuju i oni su najčešće ti koji mijenjaju svijet oko sebe, ali kad bi svi bili buntovnici pitanje je koliko bi stabilno bilo to društvo...
pa u tom i je ne radi ono sto ne bi zelio da drugi tebi radi, tako ces dobiti drustvo koje zivi prema moralnim nacelima. iliti na primjeru kradje: ne kradi jer ne zelis da ni netko drugi od tebe krade, zelis zivjet u drustvu u kojem se ne kradi pa nemoj onda niti ti krasti pa nece niti drugi krasti od tebe i kada ti ne budes krao imat ces legitimno pravo zahtjevati da se od tebe ne krade. pokazi svojim primjerom i pridonesi boljem i moralnijem drustvu lisenog kradje. u tome je poanta ne radi ono sto ne zelis da drugi tebi radi, a ne ne radim nesto jer ne bi volio da netko drugi meni to radi.
oko koristi vjeronauka u školi sam se počupala s mm-om, koji je vjernik. mišljenja sam bila i ostala, da je vjeronauk, osim roditeljskog odgoja,
zakazao kod sprečavanja nasilja u dječjoj dobi. jer su trebali u ovih skoro pa 20-tak godina (koliko vjeronauk postoji u školskom sistemu), više utjecati na djecu po tom pitanju.
povod zadnje rasprave je bio ovaj slučaj:
http://www.vecernji.hr/zagreb/kci-mi...-clanak-448986
Je Tangerina... i mene. :)
Dok napišem tri reda, provjerim lazanje u pečnici, izvadim zemlju iz Smjehuljicinih prstića, dohvatim kolutove koji su se otkoturali pod komodu, prođe 15 min, a tu toliko postova da razmišljam o angažiranju baby sitterice kako bi h stigla pročitati. :)
dawkins (eh taj stari dobri dawkins :mrgreen:) je jednom meni rekao (sad to pišem meni, kao da smo bili nas dvoje, a bilo je nas 100 :lol:) na pitanje da li se djeca (mladunčad drugih životinja) rađaju kao vjernici ili ne rekao da bi on (kao evolucijski biolog) rekao da se rađaju kao vjernici. jer oni VJERUJU bez dokaza jednom "višem" biću, a to su roditelji. znači kad mater veli: nemoj tamo plivati, tamo je krokodil koji će te pojesti, onda malo pače ne pliva, bespogovorno sluša mamu, a to mu u biti spašava tj. produžuje život (što opet ima veze s.... tako mrskom evolucijom)Citiraj:
2. to vjerovanje o vrhovnom biću kroz nebrojene generacije se urezalo duboko u našu podsvjest i nesvjesno ga (ili svjesno, naravno) prenosimo na svoju mladunčad.
eh, ako ćemo dalje koristiti tu metaforu, onda emsa misli (:mrgreen:) da bi se kad dođemo u "age of reason" (što veli carlin) trebali emancipirati i odvojiti od svojih "viših" bića, roditelja, pa samim tim i od najvećeg boga (oca).
Ja isto to mislim.Strah od smrti + potreba za kontrolom i pravdom (tome služe sve one ako budeš dobar, bit ćeš nagrađen), potreba za osjećam nezamjenjive važnosti (bog mene osobno i voli i gleda, pa nek i prosuđuje, ali ne idem sam kroz svijet). A mi ateisti moramo živjeti u nepravednom svemiru kojeg nije briga za nas, kad ja prestanem postojat u Mliječnoj stazi će se malo šta promijenit, samo će neki mali broj ljudi biti tužan neko vrijeme, a to vrijeme je nevjerojatno kratko u odnosu na svo vrijeme.. A i ta tuga su samo neurotransmiteri, iz svake perspektive osim čovječje..
Ovo mi je baš zapelo za oko jer, ako se ne varam, djeca su nam radila po istim udžbenicima. Bojim se da to kod vas ovisi isključivo o učiteljici, jer su kod nas obrađivali Božić i Uskrs bez takvih pitanja. Ono što je trebalo znati jest datum kad "pada" Božić (dakle osvijestiti da je uvijek istog dana) i činjenica da je Uskrs kršćanski blagdan koji "pada" uvijek u jednu proljetnu nedjelju, ali ne uvijek istog datuma.
A baš sva djeca u razredu idu na vjeronauk.
potpisujem.
tangerina, jako lijepo napisano.
mojca, ovo što spominješ je jedan od razloga zašto smo mi krstili dijete. jer smo željeli da ima nekog (ne boga, nego realnu osobu), ako se nama nešto dogodi (to je u švicarskoj prilično izražen razlog). jedino smo pogriješili što smo u tu sponu ubacili i kc. ali čovjek se uši dok je živ. danas ni za živu glavu to više ne bih učinila.
cvijeta, ne znam. cinjenica je i da u zapadnom svijetu npr. 60% (bubam na pamet) pije coca colu. i kaze da im treba, da im je fina...
meni ne treba. dakle mozda si ni ne moram objasnjavati tu cinjenicu, zasto nekom religija treba.
ja o potrebi i smislu govorim iz svojih cipela. to je moj osobni stav.
zasto neki ljudi trebaju religiju, ne znam, ali netko tko se tim bavi, bi vjerojatno mogao nesto vise reci. ono sto je takoder cinjenica, je da broj deklariranih vjernika (prakticnih je puno manje) stalno pada. u austriji je momentalno oko 64%.
ovako na prvu loptu, ja bih rekla:
dio ljudi treba religiju.
dio ljudi se zbog tradicije deklarira kao vjernik, a religiju niti treba, niti prakticira (vrlo cesto ovdje, gdje zivim)
dio ljudi zivi u okruzenju u kojem je religija neizbjezna
dio ljudi i drustvenih zajednica ni nema nikakav dodir sa znanoscu, niti onim sto ovdje zovu "aufklärung"....
itd.
Leonisa, potpuno suprotno.
Ne želim ne krasti zato jer želim da to netko drugi meni ne učini. To je sebičan stav. Želim ne krasti jer želim da nitko ne krade. Želim ne krasti jer ne želim da se tebe krade. Dakle, čak i kad ja nisam potencijalno oštećena strana, želim ne krasti jer želim da NE KRASTI postane univerzalna maksima djelovanja u društvu jer u talvom društvu želim živjeti. O tome govori kategorički imperativ.
Ne zalažem se za prava manjina jer sam ja osobno ugrožena ili se bojim da ću biti, već zato što želim živjeti u društvu u kojem se poštuju ljudska prava... pojednostavljeno rečeno.
mislim da postoje obje verzije tog tzv. "zlatnog pravila".
mene čudi da ovo nikome nije zapelo za oko:
Citiraj:
silly me, ma meni čak i nije zato.
nego, što ćeš reći djeci prezentirajući im tih 10 pravila/savjeta/preporuka?
ako ih se držite ćete...umrijeti.
ako ne...isto ćete umrijeti
zuska, pa to sam i ja napisala. ne kradem jer zelim zivjet u drustvu u kojem se ne krade. jer zelim primjerom pokazati i doprinjeti. to je krajnji cilj. konkluzija nakon zadnje ->
Moguće.
Iako, ostaje činjenica da se slike križeva, svećenika i crkava pojavljuju na više mjesta u udžbeniku prirode i društva. A u razredu imaju i muslimane, nije sva dilema na relaciji katolici-ateisti.
A o senzibilitetu učiteljice ne bih ovom prilikom... nije tema :mrgreen:
Leonisa, ako želiš živjeti u društvu u kojem se ne krade, ali ne samo iz razloga da se ne krade tebe, onda želimo živjeti u istom društvu :-)
velik dio ljudi ne dođe u tu fazu razvoja. dosta teško odvojiti se od svojih roditelja (npr. odseliš se, ali i dalje ti mama uspije nametati osjećaj krivnje preko telefona, khm, ne? :cekam: :mrgreen:), a kamoli od "velikog oca"
čak i teorija samoaktualizacije pretpostavlja da samo malen broj ljudi uspije postići istu
i potpisujem ovo što je cvijeta rekla o ne činjenju zla drugima. nekakav moralni ideal nije ne činiti drugima ono što ne želiš da oni čine tebi, već ne činiti drugima ono što oni ne žele da im činiš. (tu se sada upliće i sposobnost pojedinaca da donose odluke za sebe. recimo, oduzeti ćeš četverogodišnjaku ubodnu pilu iz ruke iako on ne želi da to učiniš :raspa: nije jednostavno pitanje)
samo za usporedbu:
moja cura u ovih 12 godina jos nikada nije imala zadacu tipa bozic, uskrs...
na srecu ni one tipa:
kako sam provela ljetne praznike :mrgreen:, ili doslo je proljece..
:)
mislim da to spominjanje neradjenja onog sto ne bi da netko drugi tebi radi je budjenje empatije i promisljanja prije nego li nesto ucinis. ulazenje u tudje cipele. ono, ne znas jel to dobro ili lose? ako ne znas, kako bi se ti osjecala da netko tebi to napravi. something like that. al ono je tu radi vece slike, cijelog drustva i ljudskog roda, ne radi tebe i sebicnosti.
al tu stoji ona cvijetina da ne mogu biti mjerilo dobra i zla, iako mislim da skoro svaka osoba u sebi ima ispravne smjernice i osnove.
a što je tebi zapelo za oko? :mrgreen:
parafrazirala sam deset BZ.
u moj odgoj ne uklapa se lista pravila.
da, kao zabava, kao zgodno štivo.
ali ne nešto što može biti pandan. a sudeći po broju, to mu je namjera.
to su preporuke za što točno?
za način života?
kao self-help knjige?
ne kužim jednostavno, kao da je za odgoj djeteta dovoljan skup pravila.
ajd, ova druga lista mi je još i simpa, kao neki vid protesta. kao one slike s ateističkih stranica na fejsu koje su mi fora.
ali ova prva, s ne kradi, ne laži, ne ubijaj, s disklejmerom, mi je - bezveze.
moglo bi se dodati još sto i jedno pravilo.
npr, izostavljene su životinje. :mrgreen:
I mi smo u osnovnoj iz hrvatskog morali napisati sastav o slavljenju Bozica - svasta sam nabajala i izlagala tu - znam da smo se na kraju sastava svi zagrlili i pogledali jaslice pod borom :facepalm:
A sto se tice kradje (ili drugog zla), moj je stav, ne kradem jer ne zelim povrijediti drugoga. Meni su (izmedju ostalog) ukrali dvi (ljubljene) bicikle i ne znam sto bi mi se trebalo dogodit da ja nekom drugom ukradem biciklu (evo jos jedna krscanska: there is a special place in hell for bicycle thiefs!). Ne zelim naravno ni da mene neko opljacka, ali to nije razlog sto ne kradem. Niti je razlog sto ne kradem taj sto zelim drustvo u kojem se ne krade.
Ja bih 10 (ne)biblijskih zapovijedi zamijenila sa: cini ono sto osjecas da je ispravno.
jao, ne o zakonima :D
ne stignem sad puno.
ja sam iskomponirala sve u tumacenje svojoj deci da netko vjeruje ovako a netko onako i da su sva misljenja ravnopravna. a krenulo je sa bozicem i poklonima ispod bora. curama smo mi i obitelj i prijatelji dali poklone, nekima je donio djed mraz a nekima cak i beba isus pa me pitala veca zasto njoj beba isus i djed mraz nisu donijeli poklone nego samo tata i mama ( i ostala ekipa). pa sam krenula sa objasnjvanjem kako tko/sto vjeruje, i da nije vazno tko je u pravu, vec da bude poklon ispod bora (MM se i danas cereka kad se toga sjeti). Btw MM je siznuo na samu ideju djeda mraza, kao, nece tamo neki fantomski djed mraz (po)kupit zasluge za poklon koji je ON kupio lolololol
evolucijski humanizam baš govori o tome da se treba misliti na životinje. samo mi nije bila namjera propagirati ga ovdje. ali upravo navedena zaklada je opet pokrenula tzv. ape project, tj. da se majmunima poput čimpanze, orangutana, bonobama i gorilama omoguće osnovna prava na život, slobodu i zabranu mučenja.
litala je spomenula (s pravom) taj identitet koji se gradi kroz negaciju drugog identiteta (vjernik / ne-vjernik), pa sam osjećala potrebu ponuditi neki (pozitivan) humanistički sadržaj, možda nekome nešto znače ti savjeti, ako tebi ne znače. nema potrebe dovoditi do apsurda, nitko nikad nije ni tvrdio da je za odgoj djece dovoljan set pravila.
mene bi zanimalo što se zaključuje iz ovog vezano za 10 božjih zapovjedi. ako ih se drže što? i ako ih se ne drže, što ćete reći svojoj djeci? na to sam mislila. insinuacije, draga, insinuacije :mrgreen:Citiraj:
nego, što ćeš reći djeci prezentirajući im tih 10 pravila/savjeta/preporuka?
ako ih se držite ćete...umrijeti.
ako ne...isto ćete umrijeti
Zašto pretpostaviti neprofesionalnost? Većina učitelja ima neki svoj privatni stav o onome što uče, što je normalno jer ako su odstudirali neku struku teško da su mogli NE formirati određen pogled na to čime se bave, no zašto bi nužno bili neprofesionalni kad se od njih očekuje da predaju prema nekom programu i ne "sugeriraju" čitanja koja program ne predviđa u državnoj školi? Ja bih časnoj dala šansu (pod uvjetom da su svi formalni kriteriji zadovoljeni, dakle da ima adekvatno obrazovanje za posao), pa ako bude zloupotrebe položaja u svrhu eventualne vjerske indoktrinacije, onda reagirala - bez a priori pretpostavljanja neprofesionalnosti.
Inače, smatram da je Biblija *kao književni tekst* nedovoljno zastupljena u srednjoškolskom programu književnosti, u usporedbi s antičkom književnošću. I antička i biblijska kultura su kao neka vrsta temelja na kojima je stvorena većina europske civilizacije, no premda je antičkoj književnosti posvećena dobra polovica 1.razreda, te se antička kultura još dodatno podučava kroz klasične jezike (svaka gimnazija ima barem 2 godine latinskog jezika), te većinu godine povijesti DVAPUT (prvi put 5.razredu, drugi put u 1.razredu gimnazije) - za biblijsku kulturu se pak smatra dovoljnim posvetiti tek 2-3 školska sata u kojima se prođe nekoliko ulomaka iz Biblije, što u konačnici ne rezultira dovoljnim znanjem, po mojoj procjeni. Uvijek me fascinira koliko je prostora posvećeno grčkoj tragediji (čitaju se barem 2-3), dok se recimo Knjiga o Jobu koja prikazuje vrlo zanimljivo poimanje svijeta a i kulturološki je relevantna (referencirana u mnogim drugim djelima, umjetnostima i filozofiji) potpuno ignorira. Obrađuje se antička versifikacija poprilično detaljno, no o biblijskoj poeziji, npr. psalmima i njihovim metričkim karakteristima, nema govora. Grčko-rimska mitologija bez problema prolazi pod neko opće znanje koje se očekuje, dok su biblijske epizode često mnogo veća nepoznanica i mnogi humanistički obrazovani ljudi koje poznajem nemaju gotovo nikakav slijed biblijske kulture u glavi (tipa koji bi Mojsija i Davida stavili otprilike na istu kronološku razinu i u otprilike isti društveni kontekst). A opet, biblijska kultura u nekoj povijesno-umjetničkoj perspektivi nije ništa manje relevantna.
Nemojte me krivo shvatiti, ja se ne žalim na njegovanje antičke kulture (dapače, smatram da su te 2-3 tragedije itekako važne), ali mi je uvijek bila misterija kako to da je biblijska književnost svedena na apsolutni minimum, valjda pod nekom predrasudom da je to specifična vjerska kultura i da nema prostora za nju u općem humanističkom obrazovanju.
pa ne osiguravaju 10bz vjecni zivot. ima tu puno vise :D
Ovako i ja vidim ateizam.
A ne vidim ga nikako na nacin na koji mi se cini da ga prezentira, recimo, emsa. Pandan deset zapovijedi, na primjer? Cemu? Takve me stvari samo asociraju na religiju pa onda automatski ateizam, zapravo, postaje nekakav novi teizam, tj. religija. Ok, ateisti ne vjeruju u Alaha, Krishnu, Budhu ili Isusa Krista i oca mu, ali recimo vjeruju u nepostojanje boga i usput propisuju zapovijedi, ili njihove pandane.
Pa me onda asociraju i na organiziranu skupinu. Treba li se uclaniti? Kad su okupljanja? Postoji li ritual na pocetku tog druzenja? Pretpostavljam da nece kleknuti prema istoku, ili pozdraviti sunce, ili se prekriziti jednom od ruku, no ima li neka recitacija? Zasto ne napraviti pandan Zdravo Marijo i zamijeniti Mariju s necim drugim? Ili prepisati Tibetansku knjigu mrtvih, na primjer, ali malo promijeniti sadrzaj da pase onima koji ne vjeruju ni u sto duhovno.
Tu se gubim, kad krene takva prica. Sve mi prerasta u neki aktivizam, u nekakvu organiziranu religiju... ili antireligiju. I onda jednostavno zakljucim da ateist nikako ne mogu biti jer ne zelim pripadati necemu sto ce se priklanjati pravilima i dogmama neke 'nove' vrste.
ne mogu se skroz složiti s tobom, osim u dijelu u kojem se slažeš sa seni. :mrgreen:
mislim da je aktivizam, kad je riječ o ateizmu - potreban.
ne aktivizam u smislu pandana religiji, dogmama i sl, iako kužim što je emsa htjela postići s onih deset zapovjedi koje nam nisu legle :mrgreen:
htjela je odgovoriti na vrlo čest argument, možda ne od vas ovdje na ovom topiku, ali vrlo čest - kako možeš živjeti ako život baziraš na negaciji, ako vjeruješ u ništavilo itd.
živimo na svijetu, u društvu, gdje je religija sveprisutna. ne govorim samo u hrvatskoj. tu se 80% građana izjašnjava katolicima. pa kako ne bi bilo potrebno imati neki organizirani oblik koji će s jedne strane štititi prava nevjernicima, protestirati protiv blagoslova u satnici i sl, a s druge strane jasno i javno reći - eto, ima i nas. ne vjerujemo u niti jednog boga. i živimo. a malo marketinga - ne škodi. nek se čuje malo i taj glas.
Dok sam vas polovila od jutros, trebalo je - ali mi je drago da se piše, i u toliko različitih smjerova i razmišljanja :)
Ali ovo što je cvijeta napisala mi je zapelo za oko i prva stvar koja mi je pala na pamet je nada. Ne govorim o kvalitetnom zagrobnom životu kao nagradi koju nude religije, već o ljudskoj nemoći, ili da kažem ljudskosti. Mislim da se svatko od nas u jednom trenutku našao pred zidom; situacija u kojoj smo bespomoćni jer ovisimo o dugome, bolest, smrt bliske osobe ili neminovnost vlastite, kad iz bilo kojeg razloga izgubimo emocionalnu i materijalnu sigurnost, kad smo povrijeđeni ili oštećeni, kad nas obuzme pravednički gnjev jer ne možemo nepravdu promijeniti..... Mislim da ljudima pomaže vjerovanje u manje ili više apstraktni pojam kako, da citiram Balaševića, netko to od gore vidi sve. Dodaj tome zajednicu koja vjeruje u isto i dobivaš utjehu. Vjera (bar za mene) nema ničeg racionalnog, već je jednostavno to - vjera, u bolje nešto.
A zasto bi ateisti bili cijepljeni od aktivizma? Kad vec gomila vice da je njihova religija najbolja i njihov bog onaj pravi i njihov put put do spasenja, zasto ne bi i ateisti vikali da boga nema i da je njihov put pravi? Ima svakakvih ateista, onih kojima je sve to sasvim nebitno i nesto sasvim usputno u zivotu, onih koji se zele izboriti za svoja prava, a i onih koji zele druge navesti na ateizam, isto kao sto ima i puno krscana i muslimana i svih ostalih. Ja mislim da je ok da se cuje ateisticki glas u nasem drustvu. Cini mi se da je to posebno bitno za djecu koja dolaze iz vjernickih obitelji, a koja imaju sumnje, ali nemaju kome u krugu tih obitelji izraziti te sumnje, a mozda ih nemaju kome izraziti ni u krugu prijatelja, jedan glas koji im kaze da nisu sami u svojim sumnjama, da se imaju kome obratit. Makar ja osobno vise spadam u "pusti me stat" grupu - drago mi je da ima ljudi koji javno nastupaju i koji su aktivni.