Eh da, i super mi je onaj Zuskin post s odlomcima s nastavničkog foruma. Mogu se složiti gotovo sa svim navedenim, a naročito s ovim dijelom:

Citiraj Zuska prvotno napisa Vidi poruku
Meni je zanimljivo čitati što o svemu kažu nastavnici. Evo dijela foruma s nastavnici.org u kojem se debatira upravo o vjeronauku:


Ima u čitankama tekstova s tematikom vjerskih blagdana koji su više nego neprilični. Odobreni su od strane ministarstva, ali se ozbiljno pitam jesu li ljudi koji sjede u komisiji dobro promislilii o tome kakav psihološki i emocionalni učinak imaju pojedini tekstovi.

Na primjer,
u jednoj od čitanki za drugi razred je pričica o tome kako neka obitelj provodi Badnje veče. Mama uredila kuću, sve miriše po vaniliji. Baka je donijela brdo poklona i sad pomaže mami spremati pečenku za večeru. Tata je donio jelku i sad djeca na nju stavljaju ukrase. Djed se također bavio nekim zgodnim zadatkom pridoneseći idiličnoj atmosferi. Prvo su svi pjevali božićne pjesme pa su zatim svi zajedno išli na polnoćku. I djeca. Ujutro su otvarali polkone ispod bora. Svi su bili sretni.
Kao na filmu. Američkom
Sve bi to još i moglo proći da ispod teksta nije zadatak za domaću zadaću: Opiši kako u tvojoj obitelji slavite Božić.
Dijete koje piše sastavak prema poticaju ovakvog teksta ima potrebu opisati sličnu idiličnu situaciju. Velik broj djece nama "kršćansku" obiteljsku idilu u svojim domovima. Potaknuti ovakvim tekstovima postaju toga još dublje svjesni i ...možete zamisliti kakvi se sve osjećaji prlamaju u tim malim dječjim srcima.
Osim toga, djeca te dobi su premala rastom i nisu dovoljno spretna da bi sama okitila bor, obično to rade roditelji. Mnoge mame rade do kasno na badnju večer i nemaju volju pjevati božićne pjesme, padaju s nogui i ne idu na polnoćku, mnoge kuće ne mirišu na vaniliju, mnoge bake ne razgovaraju sa svojim nevjestama a kamo još da zajedno prtljaju po kuhinji.Mala djeca ne idu na polnoćku jer je u crkvama hladno i prehladila bi se i jer je kasno i vrijeme je da su u krevetu. Ne treba ni spominati da mnogima nedostaju detalji kao što je pečenka, bogati pokloni, djedovi koji se igraju s djecom i veselo, gotovo histerično blagdansko ozračje...Još samo fali da plešu kolo oko jelke
Dijete koje napiše takvu zadaću i odgovori na zadatak prinuđeno je lagati. Pri tome se neće osjećati dobro bude li zadaću moralo čitati pred razredom.

Ima takvih bisera u čitankama koliko hoćeš. Od načina kako se prezentiraju dječja prava, sladunjavih pjesmuljaka o danu kad se svi grle i ljube - povodom Valentinova, do načina na kojeg su prikazane klišeji o spolnim ulogama (mama kuha i nema pojma o tehničkim napravama, tata čita novine...), U interpretaciji tekstova se nespretno postavljaju zadaci koji kao da su namijenjeni isključivo idealnim obiteljima u kojima vladaju idealni i skladni odnosi. Svi ostali koji ne žive u idili, prinuđeni su lagati za domaću zadaću kako bi pred razredom ispali 'normalni', ili dolaze u opasnost da se zamjere roditeljima ako iskreno napišu satavak.

Vrlo sličnu situaciju imao je moj sin još u 1. razredu. Doduše, nisu morali pisati kako slave Božić, ali su imali test iz prirode i društva, u kojem je bilo pitanje: "Što radimo na Badnjak?" - pa je dijete odgovorilo "Idemo na polnoćku" (jer su tako učili na satu) i onda mi se kod kuće ispričavao što je to napisao, jer je znao da to nije istina, ali da se takav odgovor od njega očekivao.

Takve situacije ljute me puno više od samog vjeronauka kao predmeta. Njega možemo ignorirati, i to i činimo. Ali njegovo provlačenje kroz sadržaje svih školskih predmeta (osim matematike - dobro je primijećeno) me zaista smeta, a nemam se kome požaliti na tu temu. Mogu zahtijevati od učiteljice da djeca koja ne pohađaju vjeronauk budu zbrinuta (u knjižnici, ili gdjeveć), ali ne mogu tražiti od nje da mijenja nastavni proces.