Pa vecina nema ozbiljan zdravstveni problem. Srecom.
Koliki zive s djetovima i bakama ne znam? Vjerojatno odredeni broj zivi.
Printable View
Sto se vikenda i ruckova tice nije to obavezno. Nije da su to obaveze i prioriteti ako ( kad) se virus vrati u drugoj rundi.
Ontopic, mog predskolarca jucer uhvatila tuga. Plakao tako da je ostao bez zraka. Da se ne smije sjetiti prijatelja jer mu bude tuzno i place mu se,i da bi on u vrtic.
Kako da mu kazem da mozda vise nikad nece ici u vrtic? I ja sam plakala uz njega.
Pustila bih ga,al me strah za moje. No ako bude ok situacija, mozda bude i isao par tjedana. Tesko mi s obje strane
sad osjećam potrebu opravdat se da kad kažem da sam se opustila mislim da sam bez straha otišla s djecom na jedan plato između zgrada da voze bicikle, a ja sjedila na zidiću, ne da sam otišla kod kumova na rođendan. To nisam do danas čula da ljudi rade, mene nitko nije zvao :mrgreen:
prije mjesec dana smo bili u nekom "što ako je na podu? što ako dirnu ogradu?" stanju, a o tom više ne mislim
vrci, baš mi je milo mišića
i razumijem tvoju dvojbu, ali do 11.5. ima još 14 dnevnih objava stožera, pa ćeš do tada imati neku jasniju sliku da ili ne, uostalom ne mora ni poći 11.5. ako nemate potrebu, može i malo kasnije. al s vrtićem stvarno treba imati na umu da je tu bilo kakva distanca nula bodova.
https://www.theguardian.com/world/20...pert-interview
Evo ako nekoga zanima interview sa Christianom Drostenom, govori ponešto i o onome što naziva prevention paradox, odnosno o kritikama s kojima se očito susreću i u Njemačkoj.
Kod moje susjede danas bila unuka koja nije bila od pocetka svega, s klinkama 3 god i 9 mj. Svekrvu zvala rodbina na kavu...
Ja jos nisam u tim fazama.
Ok jesam u drugoj fazi, dala sam malcu da se preko dvorisne ograde igra sa susjedinom unukom koja dode iz zg tu.
Ak krene u vrtic, to sigurno ne bude 11.5. Taj prvi tjedan ne bude isao, dalje ako bude situacija ok mozda i razmislimo...
Još u prošlom tjednu su vanjski prostori bili krcati ljudima. Na nasipu i Bundeku guzva, na onim mjestima za rostiljanje
sjede velika drustva, posvuda u parkicima na klupama isto. Meni je sve to izgledalo suludo i zastrasujuce (mi smo bili na biciklima) pa mi nije padalo napamet da izlazimo za vikend biciklima, nego smo se drzali naseg vrta kojeg hvala bogu imamo.
Ali ono sto me osobno najvise brine je masa klinaca, mladih koji hodaju okolo u drustvancima,a definitivno nisu iz iste obitelji. Ne kuzim kako ih roditelji pustaju, a polako dobivam “pod nos” od mojih klinaca jer oni ne smiju.
I sve se pitam, kao sto netko rece, bili se ti isti roditelji bunili i da li se bune ako im djeca krecu u skolu 11.5.?
Zar stvarno ljudi misle kako djeca od 12,13, 15 godina hodaju vani udaljeni 1 m, ne gledaju skupa u mobitel i ne priblizavaju glave.
Ne razumijem kako to, cini mi se, vecina, ljudi shvaca ove mjere distanciranja. Moram priznati da me tek sada, kad to vidim postaje strah,a skoro me uopće do sada nije bilo....
Meni se čini da ili virus stvarno ne cirkulira u populaciji, pa ćemo imati mir neko vrijeme, ili ćemo imati ponovno rast zaraženih za 2-3 tjedna.
Mi se još uvijek družimo isključivo međusobno (nas 4), bili smo kod svekija ali smo se držali otvorenog (imaju vrt) i na 2m razdaljine.
No čini mi se da smo u velikoj manjini...
A ništa, ja sam se već navikla na posao od doma (dok ga ima), djeca na školu, a ako ovako nastavimo mogli bi umjesto sezone o kojoj toliki sanjare se vratiti doma u izolaciju ali bez subvencija države jer će bankrotirati.
Mi ne idemo nigdje, ja praktički 2 mjeseca nisam bila nigdje, izađemo u dvorište, na terasu, suprug radi od doma. I svjedeno je mala pokupila neku virozu i već 4 dana se borimo s temperaturom. Stariji ima akutni bronhitis, alergije, česte bronhoopstrukcije i nema šanse da ga vratim u vrtić. Na roditeljskom sam dopust u pa mi nije problem za čuvanje. Predškolac je i ne znam jedino što će biti s upisima za školu. Kod nas svaki dan sve više klinaca i susjeda po ulici i ja se isto ne mogu začuditi. Ta su okupljanja počela daleko prije najave popuštanja mjera..
načuditi, ne začuditi..
Ja sam sama jucer obisla roditelje nakon mjesec dana s propusnicom, vani smo sjedili. Danas smo nas troje otisli u šumu pa na proplanku razvukli dekicu i uzivali na suncu. U podnozju brda je bilo 10tak auta, a staza ima puno. Jedva da smo koga vidjeli. Na kraju smo na tom proplanku sreli neke mladice koji su se odusevili s nasim malim, i dali mu 5 rukom u nekoliko navrata. Cim su otisli, mi po dezinficijens i peri ruke.
Kod nas u kvartu ima jako puno ljudi, jer je lijep kvart. Pretezno se mladići ne drze preporuka. Cure se druze, ali su u prosjeku opreznije.
A bila sam prosli vikend u malom Konzumu. Cekala ispred, dvoje nas smije unutra istovremeno. Ja udjem i krenem uzimat voce i povrce, i zena iza mene dodje i pocne samnom petljat po vocu i veli - a kako bismo mi sad uopce mogle drzat 2 m distancu. Ja u shoku. Zato sto obje trebamo isti proizvod, ona ne shvaca da moze sacekat u drugom dijelu ducana. Jucer je trgovkinja upozoravala neku zenu da opere ruke, a ta je dok smo cekale vani pušački kašljala. Molila me da joj dodam nesto s police, ja sam srecom niža i rekla sam da ne mogu dokučiti. Svakakvih ljudi ima. Odem jednom tjedno u taj mali konzum, kruh uzmem iz pekare pa ga doma preprecem kratko na 200, ulazim u slabo posjeceni Mueller i Veroniku. MM i ja cemo sigurno jos neko vrijeme doma raditi, ne mislim se nesto opustati, dapače, mislim da se sad mora jos vise paziti.
Ja sam medu onim pesimistima koji vidi rast obojelih u svibnju. Daj boze da sam u krivu...
I cak mislim da tu nece imati velik utjecaj ducani/obrti...nego javni prijevoz i ova druzenja koja su ljudi zapoceli. Skola bi to mogla dodatno potpaliti
Kod nas su se ljudi opustili pred Uskrs (shopping) i za Uskrs (proslave) i sad nam brojevi pokazuju problem. Pod tim mislim na Minnesotu, ne SAD opcenito. Nije svuda isto, a neki su ionako skroz opustili mjere.
Doslo nam je lijepo vrijeme, svi su ga zeljni, s obzirom na 5-6 mjeseci minusa i snijega. Ljudi su svuda. U dvoristima su tulumi (jucer kod susjeda 10 automobila i oko 30 odraslih i djece trce na sve strane). Na srecu, susjedi su nam dovoljno daleko da me samo briga onako globalno, jer nisu jedini, a ne zbog straha da ce nas direktno zaraziti. Ducani su nam prepuni, preporucene maske nose samo poneki.
Od sutra na posao mogu uredi i tvornice bez direktnog kontakta s javnoscu (koji nisu radili do sad jer nisu esencijalni). Skole i faksa nema do jeseni... ako ce i tad. Trenutna stay at home odredba nam vrijedi do 3.5., a nakon toga... tko ce znati.
Mima, super intervju.
Mislim da vise-manje svatko misli nekako ovako, ali opet... sto je normalizacija zivota?
Mi smo kao probali razgovarati o tome neki dan i zakljucili da je bolje da ne planiramo nista jer nema smisla bez da znamo vise nego sto je, opcenito, poznato ovaj cas. Ja mogu raditi doma do daljnjeg, skole nema do pocetka rujna. Mala nije vidjela vrtic od pocetka ozujka, niti ce ici do daljnjeg. Placamo mjesto jer ce u skolu tek 2021.
I sto je sad zapravo normalni zivot? Ja bih se rado nekad vratila na posao. Radim u uredu, ali imamo open space, plus nam je u zgradi i po nekoliko stotina djece na dan. Neki od kolega iz ureda rade i direktno s tom djecom. Znaci... nije bas najnizi rizik, ali nije ni prestrasno. Ako ja radim u uredu, djeca moraju nekamo na cuvanje. Sve to skupa znaci da nam ta voznja autom prelazi u izrazito rizicnu jer cak i ako nas netko okrzne na parkiranju, muz je prakticki gotov. Znaci li onda normalni zivot da se mi ne vracamo nikamo dok [pojma nemam sto se treba dogoditi - cjepivo, terapija, herd immunity...?!] ili da on iseljava iz kuce i gledamo ga preko Zooma? Jer, realno gledajuci, ovo u uglatoj zagradi moze biti tek za X godina, a do tad nema sansi da sjedim doma i skolujem djecu jer za to jednostavno nisam sposobna. Uglavnom, na rubu bacanja nozeva, odlucili smo da do daljnjeg nema smisla razgovarati o "normalnom zivotu".
Znam da nisu svi u slicnoj/istoj situaciji, naravno.
Ja sam popustila ovaj tjedan. Krenula sam u trgovinu, klinci su nekoliko puta bili u šetnji/vožnji s ekipom, prošetala sam i ja koji puta s prijateljicom, popila se i kava na terasi. Popustila sam, u mom gradu nitko nije zaražen, a bilo je preko 400 ljudi u izolaciji, drugo nama se karantena nastavlja nakon što mm dođe iz bolnice. Meni je trebalo, djeci je trebalo da malo olabavimo.
Pa sad - normalizaciju kao prije ne možemo očekivati još dosta dugo, ali pokretanje nužnih procesa možemo i trebamo. Sretno svima!
Ovako je i kod mene, od prošlog vikenda - mlađi sin je s prijateljem otišao na šetnju uz potok prošle i ove subote, mm i ja smo sa starijim sinom otišli u vikendicu, ali preskočili smo susjedsko druženje osim pozdravljanja iz daljine. Otišla sam u Spar po zemlju i tegle za cvijeće, ali nisam kupovala sadnice nego rasadila svoje stare biljke. Kavu pijemo na svom balkonu, susjede srećemo samo usput ali se ne družimo... Nadam se da će ipak malo olabaviti, pa da mogu posjetiti tatu i mamu u drugom gradu. Dugo nisam bila, a postoje poslovi koje oni ne mogu obaviti sami. Ne vjerujem da ćemo ići u obiteljski posjet - to bi ipak bilopreviše, ali brat i ja ćemo na smjenu ili već nekako.
Sad nastupa život s virusom.
Peterlin, ja sam procijenila da je ovaj vikend najnizi rizik i uzela propusnicu da obidjem roditelje. Ne nagovaram, ali mislim da je sad najbezbolnije.
Kod nas se još uvek ne sme u susednju županiju - opštinu i nećakinju i sestru nisam videla od početka virusa, znači više od mesec dana. Moje roditelje sam videla na brzinu, jer je mama imala prošli tjedan lekara u gradu u kojem živim pa smo se sreli na parkiralištu, bez grljenja naravno.
Vidim i ja da su se ljudi prilično opustili, ali su baš besni jer ne smeju u drugu opštinu sada za 1. maj, pa se nižu protesti v MB i LJ. Meni je jedini manji stres shopping sa maskom, jer nosim naočale i ta maska mi je koma i nemam zraka, jer udišem CO2 svoj izdisani, tak da mi se to ne čini baš zdravo. I pre virusa nisam kruh i peciva kupovala u trgovini, nego sve imam domaće pa tak i sada.
U slobodno vreme idem u prirodu i hodam po brdima i super mi je. Za finansije za sada ne brinem, iako naravno da nije bajno. Ako otvore granice planiram otići za koji dan na more, a ako ne onda na neku od reka i jezera . tipa Nadiža, Kolpa, Bled, Bohinj, ... U ledenom Bohinjskom jezeru sam se već kupila, kao i u Bledskom par puta i tada nije bilo hladno. Što se tiče putovanja, sve će biti drugačije, barem mi se tako čini. Ako budu otvorili na jesen zrakoplovski promet, planiram otići nekuda na toplo kad kod nas zahladi.
A ako budu uslovljavali putovanje sa kojekavnim glupostima (vakcine i slično), onda nikud ne idem :roll:
Još uvek sam mišljenja da će virus čudesno "nestati" zbog turističke sezona na Jadranu i da će u 7. i 8. mesecu biti sve idila za one koji će si to moći priuštiti. Bili živi pa videli. Ove naše medije ne čitam i ne pratim ih, jer šire više manje laži i dezinformacije oko svega i otkada sam se maknula od svega, puno mi je lakse jer sam mirna. Treba izkoristiti ovo vreme za rad na sebi, za odlazak u prirodu, za hobije, ...
Nestat ce virus u New Yorku i Louisiani da bi Hrvati zaradili pinku na Jadranu. Evo, vec rade na tome, brinu se. Bitno je da stignu na vrijeme rijesiti problem.
E sad kažu da je naš virus Talijan i da se razlikuje od Kineza
Koliko je Amer drugačiji od tog našeg Talijana?
Evo me. Dosad sam stvarno bila super.
Al sad mi je dosta pokućarenja, kuhanje, spremanje, on line škola, mailovi, veš, sudje, opet štednjak, zoom, pa žurni dopisi.. :drama: Doma sam od 14.3. a sutra je1.5.
Danas sam i 1.put bila u uredu u centru. Morala sam na neki važan sastanak.
Kod nas u kvartu je neki normalan život, a u centru tuga i jad. Sve ko gradilište oko naše zgrade, otpada žbuka, crijepovi, nema ljudi, pustoš, sablasno. Zgrada nam je jako oštećena, ruše popucale zidove. Ne voze tramvaji, samo autobus valjda svakih sat vremena. Koma, užas! Teško mi je zamislit da u istom gradu ko da su 2 različita svijeta ::(
Uglavnom dodjoh reći da mi je dosta "pokućarenja" :mrgreen:
Mene uhvatila isto neka tuga... Zao mi djece sto su doma, a ne u vrticu. Zao mi sto necemo ici na more, na ljetovanje. Ljuti me sto se moram bojati hoce li mi roditelje ubiti glupi virus.
Zapravo bas sam tuzna,iako mi realno trenutno nista nije strasno
Vrci, ja nisam tužna, više sam ono stava: Dostaa mi je!!!! 48 dana bit doma kućanica, nastavnica, poslovna žena, kuharica, spremačica sve u jednom i istodobno :mrgreen: i tako svaki dan isto jovo-nanovo.
U raspoloženju sam da bi lupila šakom od stol i ljutito vikala: Dostaaa višeee! :lool:
Na more i dalje planiram, nemam strahove, al mi dosta bit po kući. Izadjem ja otrčat, prošetat, al svejedno mi se ne svidja cjelodnevni raspored isti svaki dan ko da je na repeat modu :lool:. :mrgreen:
Ja bih nešto van rutine, uzbudjenje, avanturu...već se vidim da nam svašta smišljam za produženi vikend :mrgreen:
E vidiš Lili neki tako godinama
Šta tako godinama?
Žive zatvoreni na 24h s djecom koja ne idu u školu, ni na treninge, ni oni na posao, bave se kućanskim poslovima, nastavom, poslom od doma??
Ja takve ne poznajem :mrgreen:
Evo kiša pada na 1.maj, bit će manje okupljanja danas :mrgreen:
Ja zorom već odvježbala snagu, pa mi u glavi sunce sja, a vani pljušti :lool:
jelena rade ko kucanice, rade kao uciteljice.
evo ja, u normalnim okolnositma, radim na svom radnom mjestu 8 sati, 2 sata potrosim na prijevoz.
bome kuham i spremam doma, nemam domacicu na zalost.
a nakon sto dodjem doma radim kucanske poslove.
ali to nema veze s ovim sto Lili pise. dakle nisi 24/7 doma pri tome zongliras s telepozivima, upitima, mailovima, poslom, kuhas, djecom i njihovim problemima.
dakle doma si, ali si i na poslu. poslodavac ne pita jel tvoje dijete kuzi da si na poslu iako si doma, kao recimo vikendom. i da nema veze sto si tu.
nisu svi savrseni, a niti svi imaju uvjete da se zatvore u jednu sobu i kazu nemam me. sobu zakljucaju i odradjuju svoj posao od 8-16.
ti imas takvu mogucnost?
i kako djetetu od 4 godine objasniti, ako imas tu mogucnost, ti nisi doma. da ne smije sjediti ispred te sobe i tuliti?