Ja više-manje stignem što trebam i valjda sam ok
Ali mi užasno fali osjećaj fizičke slobode i druženja s ljudima uživo. Bolno mi je to i podsjeća me na teške trenutke iz prošlosti
Sve znam što i kako, ali svejedno, osjećaj je težak i ružan.
 |
|||
|
|
|||
Ja više-manje stignem što trebam i valjda sam ok
Ali mi užasno fali osjećaj fizičke slobode i druženja s ljudima uživo. Bolno mi je to i podsjeća me na teške trenutke iz prošlosti
Sve znam što i kako, ali svejedno, osjećaj je težak i ružan.
Tesko. Pa ih onda napravim nesto manje.Peterlin prvotno napisa
Ali da djeca jedu nonstop, jedu. Ili se cini da jedu.
Zapravo nije bitno, ali kako inace nismo doma po cijele dane, kuhanje i pripremanje svakog obroka nije moj problem, odnosno rjesavam ga drugacije. Sad stignem puno manje jer je sve razlomljeno u milijun malih komadica.
Ja se pak osjećam očajno! Danas sam bila na placu prvi put nakon kaj je ovo ludilo krenulo i bila sam koma. Ubija me to konstantno čekanje da se bilo gdje uđe, sve te folije postavljene po štandovima, pola njih zatvoreno. Ubija me čekanje pred dućanima, gubim volju za odlaskom.
A najviše od svega me muči ekonomska situacija koja nas čeka. Baš sam potonula. Na što će svijet ličiti dok će ove mjere trajati - kome će se financijski isplatiti otvarati kafiće, kina, kazališta... u kojima će smjet biti dvostruko manje ljudi od dopuštenog. Ljudi će masovno ostajati bez posla, glad, pljačke i samoubojstava će biti u porastu... Na što će ličiti ovogodišnje ljeto u Hrvatskoj? Kakva će biti zarada od njega? Nikakva. Pa kako će onda država funkcionirati? Nikako. A da ne govorim da našim političarima ne pada na pamet riješiti situaciju s prevelikim i neučinkovitim državnim aparatom. Bojim se da je Hrvatska već jednom i pol nogom u bankrotu. I da će, dok te mjere popuste do kraja, biti kasno za nas.
Eto, ja sam totalno ubijena.
Ako ti je lakse i ostatak svijeta je u istoj poziciji.
Srecom nas nije pregazilo , ali razne mjere ce jos dugo trajati . Odlazak na plac i ducane meni je uvijek depresivan. Obavim to ko skidanje flastera. Ciljano i brzo bez razmisljanja.
Nije mi, nažalost, lakše. Jer znam da će mnoge bogatije zemlje to puno bezbolnije preživjeti.
sirius kažeš ko flastertako nekako i ja. Idem rijetko al se zato dignem ranije, pa idem odmah ujutro, obavezno radnim danom (mogu jer radim od doma), a često naručujem dostavom preko OPG-a.
umiljata ne znam kako bih te utješilaja nekako ne vjerujem da će bit tako frapantno u porastu "pljačke i samoubojstva", iako mislim da će toga biti više nego sada.
Puno bogatijih zemalja je gadno zaglibilo na druge nacine.
I to ce kod njih dugorocno utjecati na mentalno zdravlje, povjerenje prema politicarima i na kraju na ekonomiju.
Oni su imali i imati ce velike ekonomske gubitke jer je zdravstvena kriza trajala ( traje) puno duze i intenzivnije.
Nasa kriza zdravstva ce tek nastupit, kad dodje red na place, naime hzzo placa bolnice po postupku.
Ne placa. Da placa ja bih bila najbogatija u drzavi.
Ima limite za svaku bolnicu. Ovisno o "prometu" i slozenosti.
U svakom slucaju HZZO je prilicni ustedio jer ljudi nisu koristili zdravstvenu zastitu osim nuzne, a placali su premije.
Jedino sto nam.je potres unistio dosta kapaciteta u Zagrebu, a i prije toga smo bili jadni.
Hocu reci , placa po nekoj kolicini, ali neki su radli i puni previse kolicine pa su isto dobijali ( tj. do limita)
Posljednje uređivanje od sirius : 25.04.2020. at 16:33
Ja se pak skroz slažem s umiljatom. Ne samo zbog placa.
A da ne pišem dodatno o uništenom gradu.
X
Ma to je normalno . I grad je u koma stanju. Gore nego sto izgleda plus povremena podrhtavanja koja nategu i tako tanke zivce . Samo bojim se da je to psihicno stanje u vecem djelu ostatka svijeta.
Nema krize, koja kriza? https://m.24sata.hr/news/vlada-povec...mocnici-689443
I uz sve to, oni će se opet brže oporaviti od nas.
Znam da i tamo ima pokvarenih političara, mita i korupcije, ali oni bar daju malom čovjeku da donekle dostojanstveno živi, a ovi naši lešinari ne brinu o ničemu osim o punjenju svojih džepova, koji su već ionako prepuni.
Umiljata, nema potrebe za usporedjivanjem s drugim državama, ljudima i sl. Tako je, kako je. Evo moj frend na Islandu sigurno neće osjetit recesiju kao mi, a jel bih ja živjela tamo, no way. Tja oni su još uvijek u skafanderima. Pravog proljeća nemaju. Imaju mnoge druge dobre stvari . Tako da sve nosi svoje.
Ja sam se nekako naučila prihvaćat dobro i loše u mom odabiru, a odabrala sam živjet ovdje. I opet bih. No matter what.
Da živim negdje drugdje isto bih prihvatila i dobro i loše, pogotovo ono što ne mogu promijenit.
Centar zaista izgleda sablasno i tužno. Uopće ne znam kad krenemo radit u uredima, kako hodat zelenim valom, pa tamo je svako malo nešto zagradjeno i upozorenja da pada s krova :/
Posljednje uređivanje od Lili75 : 25.04.2020. at 20:20
Hvala ti[B]
umiljata ne znam kako bih te utješila
Do najavljenog ukidanja mjera hrpa ljudi je nosila maske, držala razmak, nije bilo tolikih gužvi. Danas sam bila u Bauhausu i u Zrinjevcu možda je 10 % ljudi imalo maske a još manje ih se pridržavalo razmaka. Na ulicama je hrpa ljidi.
Ja sama sebi izgledam kao luđakinja jer kad sam vani, a izbjegavam maksimalno, stalno gledam da mi se netko ne približi na manje od 2 metra.
I upozoravam one koji mi se približe više od toga. Ne znam jel' ljudi ne znaju mjere ili ih baš briga.
Toliko se dugo već priča o tome, pa bih rekla da je ovo drugo. I kao, u dućan ulazimo jedan po jedan, a onda se unutra 'stišćemo' na blagajni.
Dobra stvar korona krize je da su birtija i dječji park koji su mi pod prozorom sada prazni. Ne još zadugo, rekla bih
Hvala ti, al trenutno me nitko i ništa ne može utješiti.sirius
umiljata ne znam kako bih te utješila
Nadam se samo da će me vrijeme demantirati.
Ima li netko znanja kad bi mogao biti dopušten međugradski promet?
Ni ja ne želim živjeti nigdje drugdje nego u HR, ali srce me boli kad vidim da bi nam moglo biti 100% bolje kad bi prestali imati takav lopovluk na vlasti svih ovih 30 godina.
A ne znam šta ti reć, lopovluka ima svugdje samo ga negdje ima manje ili je elegantno skriven. Kod nas, meni je najgora korupcija, al to bi sad bila jedna filozofska tema za sebe.
Žuta, pojma nemam za prijevoz.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 25.04.2020. at 23:10
Jesam rekla već više puta kako ljudi brzo zaboravljaju? Jesam.
I sad se to već vidi.
I ja sam jučer bila u šoku u dućanu pa poslije u park- šumi.
Ljudi se ponašaju kao da su pobjegli iz zatvora.
Jako me zanima kako će to narednih dana i tjedana ići sa javnim prijevozom i svim ostalim uključujući zdravstvene ustanove, škole, frizere itd.
Bojim se da će tek sada epidemija eskalirati.
Sva sreća pa ne moram još početi raditi i nemam školske djece.
I ja sam primijetila da se uopće više ne drži razmak.
A i počelo je druženje ekipe.
Prije su to bili samo mladi na klupicama, a sada su sve generacije izašle van na ćakulu.
Ljudi su se definitivno opustili, i ja sam među njima, tj osjećam se puno opuštenije nego prije mjesec dana, a da mi muž nije iz anksioznog spektra bila bih još opuštenija.
Kad su otvorili tržnice pred Uskrs i svi su sa zgražanjem dijelili slike gužvi i redova, govorili smo "ovo će buknit za dva tjedna". A nije, brojke su otišle zamjetno dolje.
Ljudi se druže vani, ponesu pivice i sjednu malo dalje nego inače
11.5.
Poslano sa mog Mi 9T koristeći Tapatalk
Misliš na autobuse i vlakove ili automobilom?
Uz propusnicu možeš i sada putovati autom.
Vlakovi i busevi će početi 11.5. isto uz propusnicu.
A bez propusnice?
O tome se još ne izjašnjavaju.
Sve isto kao kod tang, čak i muž i komentari za Ukrs
mene danas zvala ekipa s plesa da organiziraju druzenje za rucak, rostilj neki
nisam prihvatila, ipak mi je prerano
I mene su zvali na sportsko druženje.
Ne.
I mi smo jučer prvi put nakon uvođenja mjera otišli na grunt pokositi travu. Bilo mi je glupo za to tražiti propusnicu, pa smo pričekali odluku da se smije u susjednu županiju.
Ljudi su na brdu opušteniji nego u gradu, ali može im biti. Svatko radi na svojoj zemlji, cvrče roštilji, ali baš se ljudi ne okupljaju kao prije. Dovikuju se preko međa, ali nisam primijetila veće skupine. Bit će i toga, ali većini je nekako još prerano. To je ok.
I kod mene u susjedstvu su svi opušteniji, hrpa djece se igra zajedno na ulici, susjedi se druže... vjerojatno i više nego i inače jer imaju više vremena, neki su susjedi proslavili i rođendane zajedno... mene zove buraz na mob, čujem u pozadini da su mu kumovi u gostima u stanu, ja ga pitam što im je, on kaže sa sjede na 1.5 m jedni od drugih.
Prijateljicu njezini susjedi zvali na rođendan, ona odbila, oni se čudili...
To je vjerojatno bilo i za očekivati, ljudi vjerojatno misle da je situacija uglavnom pod kontrolom.
Iskreno, mislim da je sve “puklo” kad su najavili popuštanje... moja mama je komentirala nešto u stilu “pa kao od sutra od ponedjeljka je popuštanje, pa tako svejedno”.
A da ne pričam koliko je sigurno najava da djeca za 2 tjedna idu u jaslice, vrtic, niže razrede osnove - sigurno vecini ljudi bila alarm da mogu biti slobodniji. Iako je istovremeno s jedne strane veliko odbijanje da šalju djecu u vrtiće i škole, s druge strane informacija o popuštanju mjera u tim institucijama je sigurno “oslobodila” ljude.
Ja sam naravno i dalje oprezna, plašljiva i anksiozna
Posljednje uređivanje od Bubilo Bubich : 26.04.2020. at 14:59
Pa skole se nisu zatvarale da bi djeca bila sigurna, jer u kontekstu covida uopce nisu osobito ugrozena, nego kako ne bi u nasoj kulturi gdje puno ljudi zivi u kucanstvima s tri generacije i tomu sl, sirila bolest. Mene jako uzrujava ovo shvacanje popustanja od strane nekih, a nadam se ne mnogih, jer pokretanje gospodarstva i nuznih aktivnosti definitivno ne znaci da je ok rostiljati u skupinama ili primati goste. No to ide tako daleko da su neki roditelji rekli da djecu nece slati u skole, ali nije im uopce frka da se djeca po doma druze medjusobno? Bit ce nam kako si sami slozimo, ovaj pozar nije ugasen nego tek pod kontrolom, a rasplamsati se moze u sekundi. Zamislite samo divne situacije za epidemiologe kad otkriju novozarazenog pa umjesto obrade ljudi s kojima je radio zadnjih tjedan dana, jos mora obraditi drustvo s kojim je pio pivo i rostiljao i popeo se na Sljeme. Nista nije proslo, stvar je itekako na pocetku, a popustanje se moze okrenuti u puno zesce stezanje ako ce ga ljudi dozivljavati kao sto pisete da dozivljaju.
Jel netko zna kad se otvaraju dućani s namještajem? Jel to isto od sutra?
Mi se još uvijek ne družimo okolo s ljudima.
X. Danas je i dr. kaic objasnio koja se djeca ne bi trebala vracat - tezi kron. bolesnici (srcani, plucni i metabolicki) i ona koja zive u kucanstvu s bakama i djedovima. Ko o cemu, ja npr. sto znaci ovo 'tezi'. Naime, stalno pokusavam shvatit jel astma sluzbeno komorbiditet, al podaci plesu. Uk severe asthma stavlja u tu kategoriju, nasi izgleda astmu ne stavljaju nego kopb, ne zna se valjda jos. Nemam pojma sto cu napravit jednom kad vrate i generaciju moje male u skolu, ako vrate. Nisam se uspila pofarbat, probala alergotest al nastala krasta (koma osjetljiva koza) pa sam odustala, vjer. cu kod frizera ipak ic. S jednom frendicom sam razmaknuto osla na sljeme. Problem mi je dijete koje se zabilo u kucu i teskom mukom je vadim van. Muz je pravi it-jevac, njemu je ovo super i mogao bi ovako zivjet valjda godinama pa ne kuzi problem zivota u 4 zida :/.
Pa da, mene isto zanimaju sto to znaci teze. Ne za ovu skolsku godinu nego za jesen. Sto ce biti ako i tada budu takve preporuke? Znacili li to da ce moje djete u tu kategoriju sa svojom srcanom greskom? Dok cu ja za to vrijeme na posao u bolnicu svaki dan iako radim na 4 sata zbog njezonog stanja i poteskoca u ucenju? Ona nece moci u skolu jer je u riziku, ali ja mogu i moram na posao. Ona nece moci u skolu i morati cu je skolovati doma u 100 moje pomoci jer sa disleksijom ne moze pratiti samostalno nastavu na daljinu? I sve to nakon posla u bolnici?
Ok, mozda svi skupa budemo pametniji do jeseni. Ili ne budemo.
Pa koliko kod nas ima djece koja nemaju nikakv zdravstveni problem i ne zive/druze se s bakama i djedovima?
Pa i to koji zive s roditeljima ce za vikende ici uokolo jer ce se obitelji htjeti druziti.
Pa vecina nema ozbiljan zdravstveni problem. Srecom.
Koliki zive s djetovima i bakama ne znam? Vjerojatno odredeni broj zivi.
Sto se vikenda i ruckova tice nije to obavezno. Nije da su to obaveze i prioriteti ako ( kad) se virus vrati u drugoj rundi.
Mislila sam za jesen. Rasprava o tome kako bude tad.
Ja sam na selu. Tu nas vise od pola zivi sa starijima, a kad gledam u vrtic, u nasoj grupi po 80% djece dolaze baka il djed
Ali ipak je puno manje ljudi na selu i puno manje djece po razredima u skoli. Tako da to znacajno poboljsava situaciju bez obzira na zivot s djedovima i bakama.
Ontopic, mog predskolarca jucer uhvatila tuga. Plakao tako da je ostao bez zraka. Da se ne smije sjetiti prijatelja jer mu bude tuzno i place mu se,i da bi on u vrtic.
Kako da mu kazem da mozda vise nikad nece ici u vrtic? I ja sam plakala uz njega.
Pustila bih ga,al me strah za moje. No ako bude ok situacija, mozda bude i isao par tjedana. Tesko mi s obje strane
sad osjećam potrebu opravdat se da kad kažem da sam se opustila mislim da sam bez straha otišla s djecom na jedan plato između zgrada da voze bicikle, a ja sjedila na zidiću, ne da sam otišla kod kumova na rođendan. To nisam do danas čula da ljudi rade, mene nitko nije zvao
prije mjesec dana smo bili u nekom "što ako je na podu? što ako dirnu ogradu?" stanju, a o tom više ne mislim
vrci, baš mi je milo mišića
i razumijem tvoju dvojbu, ali do 11.5. ima još 14 dnevnih objava stožera, pa ćeš do tada imati neku jasniju sliku da ili ne, uostalom ne mora ni poći 11.5. ako nemate potrebu, može i malo kasnije. al s vrtićem stvarno treba imati na umu da je tu bilo kakva distanca nula bodova.
https://www.theguardian.com/world/20...pert-interview
Evo ako nekoga zanima interview sa Christianom Drostenom, govori ponešto i o onome što naziva prevention paradox, odnosno o kritikama s kojima se očito susreću i u Njemačkoj.
Kod moje susjede danas bila unuka koja nije bila od pocetka svega, s klinkama 3 god i 9 mj. Svekrvu zvala rodbina na kavu...
Ja jos nisam u tim fazama.
Ok jesam u drugoj fazi, dala sam malcu da se preko dvorisne ograde igra sa susjedinom unukom koja dode iz zg tu.
Ak krene u vrtic, to sigurno ne bude 11.5. Taj prvi tjedan ne bude isao, dalje ako bude situacija ok mozda i razmislimo...
Još u prošlom tjednu su vanjski prostori bili krcati ljudima. Na nasipu i Bundeku guzva, na onim mjestima za rostiljanje
sjede velika drustva, posvuda u parkicima na klupama isto. Meni je sve to izgledalo suludo i zastrasujuce (mi smo bili na biciklima) pa mi nije padalo napamet da izlazimo za vikend biciklima, nego smo se drzali naseg vrta kojeg hvala bogu imamo.
Ali ono sto me osobno najvise brine je masa klinaca, mladih koji hodaju okolo u drustvancima,a definitivno nisu iz iste obitelji. Ne kuzim kako ih roditelji pustaju, a polako dobivam “pod nos” od mojih klinaca jer oni ne smiju.
I sve se pitam, kao sto netko rece, bili se ti isti roditelji bunili i da li se bune ako im djeca krecu u skolu 11.5.?
Zar stvarno ljudi misle kako djeca od 12,13, 15 godina hodaju vani udaljeni 1 m, ne gledaju skupa u mobitel i ne priblizavaju glave.
Ne razumijem kako to, cini mi se, vecina, ljudi shvaca ove mjere distanciranja. Moram priznati da me tek sada, kad to vidim postaje strah,a skoro me uopće do sada nije bilo....
Meni se čini da ili virus stvarno ne cirkulira u populaciji, pa ćemo imati mir neko vrijeme, ili ćemo imati ponovno rast zaraženih za 2-3 tjedna.
Mi se još uvijek družimo isključivo međusobno (nas 4), bili smo kod svekija ali smo se držali otvorenog (imaju vrt) i na 2m razdaljine.
No čini mi se da smo u velikoj manjini...
A ništa, ja sam se već navikla na posao od doma (dok ga ima), djeca na školu, a ako ovako nastavimo mogli bi umjesto sezone o kojoj toliki sanjare se vratiti doma u izolaciju ali bez subvencija države jer će bankrotirati.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom