nešto je trulo u državi Danskoj :/
Printable View
nešto je trulo u državi Danskoj :/
Ma istina, licemjerno mi je kao svejedu komentirati jednu žirafu. Ako ne pojede žirafu, pojest će ovcu ili kozu pa se nitko ne sekira oko toga.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Kitove ubijaju u plićaku na Farskim otocima, tako da je i to dansko. To su neke vikinške priče, a koliko sam razgovarala s Dancima, oni su ponosni na vikinge, ne vide to kao neki brutalni dio svoje povijesti.
Mislim, ovaj dio sa zabranom halal i košer klanja mi je svakako pozitivan.
Meni nije bed da lav pojede žirafu, ali bilo bi mi draže da su problem te genetski shebana žirafe riješili kastracijom. A lava nahranili s nekom normalnom :mrgreen:
dva zoološka vrta su se ponudila da preuzmu životinju.
svakodnevno se životinje ubijaju, pa nitko (na žalost) ne diže frku, ali tranširati životinju pred djecom... to mi je bilo malo scary.
u švicarskoj odavno vrijedi zabrana ubijanja životinja na religijski način.
Preminuo je dr. Adalbert Rebić, kandidat za homofoba godine 2013.
http://vijesti.hrt.hr/umro-adalbert-rebic
http://libela.org/vijesti/3841-izabe...mofoba-godine/
http://www.jutarnji.hr/adalbert-rebi...bama-/1083728/
Zanimalo bi me kako prosječan vjernik ili vjernica reagiraju na ponašanje crkve vezano uz slučajeve pedofilije, gdje je crkva godinama sve znala...
Naravno, potaknuta sam : Puljić o don Ivanovu ? Crkva-objavila-don-nedjeljko-ivanov-cinio-je-djela-pedofilije
Također, zanimalo bi me kako prosječan vjernik koji je na referendumu glasao ZA sad komentira Markićkin posjet osuđenom ratnom zločincu i ponudu za koaliranjem. Kako se to uklapa u kršćanski svjetonazor?
Ok, na krivom sam topicu, ali pretpostavila sam da bi otvaranje nove teme vjerojatno bilo shvaćeno kao provociranje, a mene najiskrenije zanima kako si ljudi racionaliziraju ovakva ponašanja koja nisu konzistentna s onim u što vjeruju ili podržavaju. Možda će se netko od vjernica ili vjernika koji škicaju ovu temu htjeti odgovoriti.
joj, Zuska, to se većina nas stalno pita, ali u okruženju smo gdje se ovakvo, po meni, potpuno opravdano i iskreno pitanje uvijek može shvatiti kao provokacija, što i sama kažeš. zbog iskustva s ovim topicem, možda ga je bolje i ne postavljati. odgovora, zapravo, nema. moja je pretpostavka da nam potpuno druga perspektiva i polazišne ideje jednostavno ne daju mogućnost da pristojno i bez optuživanja, generaliziranja i patroniziranja o tome raspravljamo. uvijek, dakle, izbjegavam nekoga u RL za kojeg znam da je vjernik i da je bio ZA išta od ovoga pitati, a još manje ovdje gdje smo, koliko-toliko skriveni nickovima pa imamo i manju potrebu "kočenja". ne znam, sjećam se prije par godina na TV-u, s jedne strane djeca koja se žale na zlostavljanje i dovoljno su bila hrabra da javno o tome progovore i optuže župnika, a s druge masovna podrška lokalnog stanovništva (uglavnom sjećam se starijih žena, "naoružanih" krunicama i molitvenicima) tom istom, toliko žara, apsolutno niti jednog promila ostavljene mogućnosti da djeca govore istinu. tada je meni postalo jasno da je svaka bitka za istinu koja će dovesti do toga da se stane tome ne kraj "iznutra", da bitku povede sama zajednica vjernika, unaprijed izgubljena. tužno, ali, ništa se u međuvremenu nije promijenilo u mom stavu prema tom problemu - unaprijed izgubljena bitka.
paralela u političkoj podršci nekim strankama - kraj svih slučaja dokazane i korupcije, pljačke, zločina....još uvijek meni nevjerojatan broj glasača za njih glasa.
a ti znaš da je Crkva znala? ja vidim da je čovjek osuđen u prvom postupku u kojem je prijavljen i postojali su vjerodostojni svjedoci. za Crkvu 'rekla-kazala' i slično nija dokazana istina. po Crkvenom zakonu nema osude bez dokaza. ja bih želio da se za svakog svećenika koji je bilo što skrivio može dokazati krivnja i da ga se kazni.Citiraj:
Zuska prvotno napisa
kakve veze ima referendumsko pitanje s Markićkinim političkim djelovanjem? ili s Markićkom osobno? meni Markićka uopće nije po volji, ali sam na referendumu glasao ZA jer je to moj stav. isto tako na izborima sigurno neću glasati (ako što niti do sada nisam) niti za HDZ niti za MarkićkuCitiraj:
Zuska prvotno napisa
Ovo je stvarno zanimljiv slucaj. Inace bih uvijek stala na stranu Danaca, divim se njihovoj progresivnosti. No u ovom slucaju, ne podrzavam u potpunosti. Ja sam apsolutni ateist, a muz mi je sekularni Turcin odgojen u Islamu (tako da su mi svekiji podosta religiozni).Citiraj:
Jelena prvotno napisa
Rijetko jedemo meso, ali kad jedemo onda je to halal iz free range uzgoja (ne-halal i ne mozemo kupiti). Iskreno, ne vidim problem u halal mesu ista vise nego u mesu zivotinja koje su omamljene ili ubijene pistoljem. Zapravo mi je licemjerno jedan nacin ubojstva zabraniti, a drugi ozakoniti u ime prava zivotinja. Rezultat je mrtva zivotinja cije ce se meso pojesti. Kod halal klanja zivotinja bi trebala biti pod manjim stresom jer ne vidi druge zivotinje koje se kolju, nema krvi prethodnih zivotinja (ukoliko se stvarno postuju svi propisi) i onaj koji je kolje mora za nju moliti, sto pokazuje barem nekakav respekt. Halal meso je popularno i kod ateista, ne samo kod Muslimana. Cak sam citala neke clanke da je mozda i ukusnije.
Da se razumijemo, i jedno i drugo mi je mucno i zao mi je zivotinja. No prestankom striktnog vegetarijanstva pristala sam na takav circle of life. Ne vidim razlog za zabranu halala, osim da se pokaze poruka o sekularizaciji citavog drustva, sto podrzavam ukoliko je to bio cilj.
Ovo sa zirafom - pa kako su uopce dopustili da dodje parenja srodnih zivotinja? Ne vidim razlog zasto su je ubili, mozda su je mogli negdje izolirati. Al s druge strane, ti lavovi, tigrovi, stovec, koji su je popapali, ionako bi pojeli neke koze ili ovce. Ne vidim razliku.
Pa piše se o tome već dulje vrijeme u različitim medijima, evo čak i Večernji: Don-ivanov-zlostavljao-je-i-svecenike-a-ne-samo-vjeroucenikeCitiraj:
Juroslav prvotno napisa
Kako misliš kakve veze ima? Pa ima veze, referendumsko pitanje je također njeno političko djelovanje.Citiraj:
Juroslav prvotno napisa
Ali shvaćam tvoju poantu. Hvala ti na odgovoru.
I kakva mu je kazna izrečena?Citiraj:
Juroslav prvotno napisa
ja stvarno ne razumijem ovaj slučaj.
toliko mi je odvratna njegova faca, da se ne mogu prisiliti ni čitati, majke mi moje.
ok, to je prvi svećenik koji je po crkvenom kanonu ili štoveć osuđen za pedofiliju.
i šta sad?
crkva fakat ni ne može više od toga, zar ne? ne može ga strpat u zatvor.
i gdje je sad civilni proces?
da tog odvratnog starog pohotnika strpa u zatvor.
plus, da istraži jel netko za to znao ili nije.
pa da i njega isto tako strpa u zatvor.
jel ima netko tko razumije?
juroslav, ajde, nategnuto, al još nekako razumijem stav oko markić i referenduma. teško je to dvoje razdvojiti, al ajd, ako je nekome bilo tako važno zaštiti tu imenicu brak, toliko važno da mu nije bilo bitno ni tko je pokrenuo sve to skupa i lansirao ju među političke igrače u hrvatskoj - ok.
ne razumijem da se i dalje nitko neće pobuniti kad joj najjači argument u kampanji bude pozivanje na kršćanske vrijednosti. kad s onom svojom nevinom facom bude prozivala one koji rade na rušenju obitelji i društva jer koriste MPO, prije braka se seksaju i koriste kontracepciju, uuuu, nedaj bože idu na abortuse i uuuu nedaj bože žele svoju ljubav i vezu okruniti brakom.
alo?
selotejp, garaža, drava????
bljak.
Zaboga, reagiramo kao i svi normalni, prosječni ljudi. Ne ulazim u to je li Crkva znala ili ne, ali kako bih trebala reagirati ? Oduševljeno ? Ili kao normalan čovjek i roditelj ? Ako misliš da bih zbog toga trebala postati ireligiozna, onda bih valjda trebala i školovati dijete doma da ga ne napadne profesor pedofil, ili zabraniti djetetu kontakte s rodbinom da ga ne napadne stric pedofil (najnoviji slučaj u Slavoniji).... Nije mi jasan tvoj tijek razmišljanja. Na drugo pitanje ne bih niti odgovarala jer na referendum nisam izlazila niti imam ikakve veze s Markićkom.Citiraj:
Zuska prvotno napisa
Cvijeta, koliko sam čitala, država ga ne može procesuirati jer je nastupila zastara. Iako mi nije jasno zašto postoji mogućnost zastare za ovakve zločine.
a gle, nisam zuska. al ne pita te ona što o tome misliš kao majka.Citiraj:
rehab prvotno napisa
ima tu jedna velika razlika.
a ta je da crkva ima veliki krimen zataškivanja pedofilije.
i, vjerojatno, samo zaslugom pojedinaca unutar te moćne organizacije, kao i pojedinaca vjernika, hrabrih pojedinaca, je to počelo izlaziti na vidjelo. ne sam zločin. ne sami svćenici pedofili. koji je svugdje moguć. nego sustavno zataškavanje.
da mi dijete ide u školu, i da znam da ministarstvo prosvjete godinama, ma šta godinama, sustavno zataškuje takve zločine unutar svojih redova, najmanje što bih kao svaki normalan čovjek i roditelj, zahtjevala, sankcije za odgovorne. jasno i glasno. i ne bih izjavljivala jel su to trebali znati ili ne. i jel gotovina znao za zločine u oluji.ima nešto što se zove zapovjedna odgovornost. radi puno puno manjih stvari su padale glave, figurativno.
nije to stric pedofil. i učitelj pedofil. ne.
tenks. da ne moram otvarati linkove.Citiraj:
rehab prvotno napisa
Da svaki učitelj koji počini seksualni delikt nad djetetom bude samo premješten u drugu školu, bogme bih i ja razmislila o homskulingu :) Već da da je tamo netko smije istući, bilo bi mi previše, a kamoli ovo.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Nekako mi se čini da za stričeve pedofile bar ima nade da završe u zatvoru. Pa ih možda to spriječi u počinjenju zlodjela, ako neće kršćanski moral.
Razumijem da mnogi vjernici neće izgubiti vjeru zbog ovakvih slučajeva. Ali sve manje razumijem da i dalje idu u Crkvu, i da svaki put daju onaj sitniš u škrabicu za lemozinu organizaciji koja se, pored sveg navedenog, kupa u novcu, dok oni sami jedva da imaju za račune (ili možda nemaju). Ni ja to ne pitam ljude u rl. Ali evo, ovako iza nicka, zanima me kako se nekad bar ne zapitaju o ispravnosti svega toga?
pozdrav moje žene :)
tri dana sam uživala u predavanjima filozofkinja i filozofa o "feminističkoj etici odgovornosti". gledale smo film o hanni arendt i film "primirje" o primu leviju. slušali smo kolektivnoj odgovornosti, banalnosti zla, nacizmu martina heideggera i sl. o đorđu agambenu. bilo je jako zanimljivo. :)
http://www.youtube.com/watch?v=iFS44JpLmSc
http://www.youtube.com/watch?v=uIXRSFuZvdA
zanimljivo mi je bilo čuti kako su i primo levi i jean amery počinili samoubojstvo. preživjeli auschwitz, a onda počinje samoubojstvo.
(jen, sjetila sam se tebe, ti bi sigurno uživala :) )
Mama courage, zvuci jako zanimljivo. Sjecam se da su nam na studiju rekli da se za Prima Levija ne zna da li je pocinio samoubojstvo ili je pao niz stepenice. Navodno je pred smrt patio od vrtoglavice. Svejedno, nama koji nismo kroz to prosli tesko je zamisliti kakav je to zivot nakon holokausta.
Pridružujem se preporici filma o Hannah Arendt, odličan mi je bio.
Hannu sam gledala. I to bas u Mueller dvorani, sto mi se dodatno svidjelo.
Nekako bih voljela da bude obavezna lektira Amos Oz: Kako izlijeciti fanatika. Ne znam sto bi Markickina ekipa (koja to priznaje ili negira) na to rekla.
Nisam htjela komentirati Zuskino pitanje. Mislim da je sve jasno. Nema sanse da glasaci ZA preuzmu odgovornost za puhanje u jedra ekstremizmu. Oni su se izjasnjavali oko lingvistickih detalja, da ne kazem sitnica.
Slicno kao Eichmann. I on je samo...
mc, zvuci jako zanimljivo!
Kupila sam DVD. Što mislite, da li je film ok za jednu gotovo četraestogošnjakinju?Citiraj:
Kanga prvotno napisa
jeste, jer koliko se sjećam, nema eksplicitnih scena. drugo je hoće li moći razumijeti zašto je toliko židova napalo hannu nakon što je napisala članak o "banalnosti zla". u biti bi trebalo objasniti da se ne radi o banalnosti zločina (jer on sigurno nije banalan ni smiješan), nego o banalnosti zločinaca.Citiraj:
seni prvotno napisa
meni je svakako zanimljiva rasprava o (kolektivnoj) odgovornosti njemaca za holokaust.
prije nekoliko mjeseci je na njemačkoj tv bila schindlerova lista (po stoti jubilarni put), pa moram priznati da sam neke scene dozvolila da i zxuja vidi usput sam joj objasnila što je hitler činio (jer o njemu je bila čula negdje).
evo kopirat ću vam neke tekstove iz čitanke:
...Citiraj:
Međutim smatram da je najznačajnije, i to iz perspektive i iskustava savremenog
sveta, to da se zapravo celokupna istorija pojma odgovornosti gotovo može podeliti na
tumačenja tog koncepta pre, i razumevanje tog odnosa posle Holokausta. Naime, pojava
totalitarizma u 20. veku, koncentracionih logora, kao “najdoslednijih institucija totalita rnog
upravljanja“71 doslednog sprovođenja politike zla i uništavanja ljudskosti bez presedana,
daje celokupnom razmatranju pojma odgovornosti sasvim drugačiji okvir, dakako, i sa
drugačijim posledicama: od fi lozofskih pretpostavki Adorna, obrta u pristupu koji je imao
Levinas, Agambenovih istraživanja svedočenja, i drugih teorijskih preokupacija, pa sve
do uspostavljanja novih političkih praksi koje su danas poznate pod nazivom tranziciona
pravda. “Misao da bi nakon ovog rata život mogao da ’normalno’ teče dalje... je idiotska, “
napisao je posle II svetskog rata Teodor Adorno.
....
Njen prvi tekst o ovoj temi se gotovo sasvim usredsređuje na oslobađanje nemačkog
stanovništva od svakog oblika kolektivne krivice, snažno se zalažući za to da bi svaka
tvrdnja o postojanju takve krivice bila podudarna sa samom nacističkom strategijom.
Ta strategija je imala za cilj spasavanje ideologije (nacizma, odnosno fašizma), što nije
isključivalo ni žrtvovanje nemačke nacije ukoliko bi se za tim ukazala potreba. “Osnovna
teza te nacističke političke strategije glasi da između nacista i Nemaca nema nikakve
razlike... ta teza implicira da nema nikakve razlike u pogledu odgovornosti, da će nemački
antifašisti od poraza trpeti isto onoliko koliko i nemački fašisti...“98 Arent, dakle, tvrdi da
su nacisti bili ti koji su organizovali krivicu Nemaca kao kolektiva. Strategija se sastojala
u tome da se čitav nemački narod svesno poistoveti s nacistima, tako da, pored ostalog,
postaje teško, ako ne i nemoguće, izdvojiti one koji su krivi, čime se uvećava verovatnoća
opstanka pojedinačnih članova nacističkog pokreta. U drugom tekstu iz istog perioda,
Arent, slično tome, izlaže ono što smatra nacističkom strategijom: kada je poraz postao
očigledan, strategija je bila povući čitavu nemačku naciju u ponor totalnog uništenja;
razlog za to je bio da se pomogne opstanku nacističke ideologije. Hana Arent tvrdi da
je nacizam, suprotno sloganima koje je isticao, tek minimalno – ako i uopšte – bio u
osnovi nacionalistički pokret, zbog čega je totalno uništenje nacije u slučaju poraza bilo
prihvatljivo, pošto bi „puki poraz Nemačke označavao propast fašističkog pokreta, dok bi,
s druge strane, temeljito uništenje Nemačke fašizmu dalo mogućnost da preokrene ishod
ovog rata u samo privremeni poraz pokreta.
...
Upravo u ovom tekstu i već u to doba Arent izriče dobro poznatu tvrdnju o konstruisanju
političke odgovornosti, preuzimajući i sama udeo u tome: „Već mnogo godina srećemo
Nemce koji izjavljuju da ih je sramota što su Nemci. Često sam dolazila u iskušenje da
odvratim da me je sramota što sam ljudsko biće.“103 Važno je, međutim, primetiti da ovo
nije apstraktna tvrdnja lažne ili zavedene solidarnosti, nego već artikulisan politički cilj,
utemeljen na uvidu o tome šta je sve “čovek sposoban da proizvede“,104 te da to treba
da bude upozorenje za svako političko mišljenje našeg vremena. Nasuprot podjednako
raspodeljenoj, te stoga organizovanoj krivici koja ne poznaje razlike i može poslužiti
svrsi očuvanja ideologije fašizma, Arent počinje da gradi političku strategiju univerzalne
odgovornosti.
evo kako je ona došla do pojma "banalnosti zla":
pa onda ide dalje:Citiraj:
Termin se pojavljuje u prepisci s Karlom Jaspersom povodom
primedbi o njegovom tekstu Schuldfrage koje mu je Hana Arent uputila. U objašnjenju zla
koje donosi/e totalitarni režim(i), Jaspers upozorava H. Arent na to da njena perspektiva
krije opasnost time što pripisuje gotovo nesavladivu veličinu pojavama zla, tako da joj
ukazuje na to da treba da bude pažljiva kada zločincu i zločinu pripisuje atribute veličine.
“Ti kažeš da ono što su Nacisti učinili ne može ni da se pojmi kao “zločin“ – meni je ovo
nekako nelagodno, jer krivica koja ide izvan krivične odgovornosti svakako dobija prizvuk
’veličine’ – satanske veličine....Meni se čini da ovakve stvari treba da sagledamo u njihovoj
banalnosti, prozaičnoj trivijalnosti... Bakterije mogu izazvati epidemiju koja može počistiti
čitave nacije, no one uvek ostaju samo bakterije“.
Citiraj:
Upravo u tom svetlu želim da naglasim da je individua u žiži svake procene o nečijoj
odgovornosti. Nakon pada totalitarnog režima postoje pokušaji da se odbaci svaki oblik
lične odgovornosti, da se insistira na neznatnom uticaju, pa čak i na potpunom odsustvu
svake uloge u procesu donošenja odluka tokom konstruisanja politika zla; tome stalno
iznova svedočimo kada čujemo kako neko tvrdi da je njegova uloga bila drugorazredna,
bez ikakvog dejstva, kao da je praktično nije ni bilo. Ovde svakako postoji razlika između
elita, kao centara političke moći (vođá u terminologiji Hane Arent) i onih koji nisu
pripadnici političkih, ili bilo kojih, elita. Upućujući na Ajhmanovo samoopravdavanje,
Arent govori o “teoriji šrafa“. „Kada opisujemo neki politički sistem... tada o svim osobama
koje taj sistem koristi neizbežno govorimo kao o funkcionerima, dakle kao o šrafovima i
zupčanicima...". “Teorija šrafa“ je utvrđena tokom Ajhmanovog suđenja.“Čuli smo izjave
odbrane da je Eichmann u krajnjoj liniji bio samo ’sitan zupčanik’ u mašineriji ’konačnog
rešenja.’“ Politički govoreći, na delu je čudan i nakazan proces inverzije: kada se očekivana
pobeda pretvorila u apsolutni poraz, oni koji su sebe do tada smatrali ključnim političkim
akterima počinju da se postavljaju kao puki „šrafovi“. Argument da je učešće u zlu bilo
samo posledica sprovođenja i slušanja naredbi – te se stoga čak može smatrati i vrlinom
– načinjen je u očigledno sličnom duhu. Pažljivo nastojeći da ostane dosledna svom stavu
kako treba pripisati individualnu odgovornost, Arent s izvesnom dozom ironije primećuje:
„Veličina sudskih procesa je u tome što čak i poslušnicima omogućavaju da ponovo
postanu ličnosti.
malo skačem s teme na temu.... na konferenciji je također bilo govora o lezbejkama u doba sukoba... čitale smo ovo pismo
http://www.crol.hr/portal/forum/view...b7c9284ed2e27c
jedno pismo je napisala feministička lezbijka i aktivistkinja lepa mlađenović, a drugo također fem./lezb i aktivistkinja igballe rogova. :)
Citiraj:
Sećam se da si jednom tih godina, otprilike ’97 vozila ka Prištini, a ja sam sedela pored
tebe. Odjednom više nisi bila opuštena. Isključila si radio. Nisam imala predstavu šta se
dogodilo. Šta se dešava?, pitala sam. Rekla si Ćuti, molim te. Telo ti je drhtalo. Nekoliko
trenutaka kasnije saznala sam da smo prolazile kroz srpski policijski prelaz na ulazu u
Kosovo. Tog dana sam osetila strah tvog tela do srži mojih kostiju. Sledila sam se. Nikada
to neću zaboraviti. Tvoj strah je bio dubok i hladan poput čelika, tvoje telo je postalo
zaštitna tvrdjava, a um se skoncentrisao na predostrožnost.
Tada u kolima, počele su da mi se vraćaju slike srpskih policajaca koji prete Albancima.
Tvoja priča o surovom ponižavanju koje si doživela kada su ti govorili svakog dana da
dodješ u srpsku policijsku stanicu u 8 ujutru da bi dobila pasoš i to tri godine nakon što si
podnela zahtev. Ostavili bi te da čekaš u praznoj sobi do dva po podne. Zatim bi ti, pretećim
glasom, rekli da dodješ ponovo sledećeg dana. I to je trajalo 22 dana, a zapravo je tvoj pasoš
bio u fi oci u sobi pored. U feminističkoj teoriji, ovakvo ponašanje nazivamo ’besmisleni
činovi’, i to je poznat obrazac u nasilju u porodici, kao i u totalitarnim režimima, i u
koncentracionim logorima. Iscrpljivanje i ponižavanje gradjana ’besmislenim radnjama’.
Sećam se da su srspki vojnici, tokom rata u Bosni i Hercegovini devedesetih, zahtevali
od Bošnjaka da pred njima jedu travu. Žene koje su preživele logore genocida u Burmi
svedočile su da im je naredjivano da jedu muve.
Još uvek u tišini, u tvojim kolima tog dana, razmišljala sam kako zapravo ne znam
koliko ste besanih noći ti i tvoja porodica proveli tokom tih godina straha. A to se sve
dešavalo pre rata 1999. Nisam mogla da zamislim, jer je strah u tvom telu bio sasvim nova
stvar za mene, nikad te pre nisam osetila na ovaj način. To je bila ogromna razlika izmedju
nas. Adrijen Rič je jednom napisala: Trenutak kada osećanje ulazi u telo/ je politički.
Citiraj:
Nakon što sam napisala izveštaj sa ove konferencije, shvatila sam da imam bol u
stomaku zbog jedog drugog pitanja. Odjednom mi je palo na pamet: Kako sam mogla da
lažem pro-fašističkog policajca na toj granici da imam momka? Da bih prevazišla prepreke
nisam pratila svoje lezbejsko srce niti političku viziju. Koliko puta sam pre toga morala da
se pretvaram? Lezbejski život u lezbofobičnom društvu podrazumeva konstantno laganje.
Da bi preživele, lezbejke u patrijarhalnoj sredini moraju da lažu u nekom trenutku u životu.
Sve postanemo lažovke. Znam to. Ali ovog puta sam rekla sebi, Ok uradila sam to, dobro,
ali sada je dosta. Posle ovog slučaja na granici obećala sam sebi da nikada više neću da
sakrivam svoj lezbejski identitet. Nijedna fašistička granica, ratna policija i kontrola me
neće naterati da to ponovim. Pokušavaću da izbegavam prepreke na drugačiji način. Ah,
osećam olakšanje dok ovo po prvi put sada pišem. Draga Igbala, hvala ti što slušaš. Znam
da ćeš me razumeti. Mi smo sve u ovom mizoginom svetu, a kao aktivistkinje ponekad
smo, zbog straha, zarobljene na nekim mestima, ali radimo najbolje što možemo da bi
preživele u datim okolnostima. Tada učimo. Kažemo, OK to je to! I nastavljamo dalje!
Mc, moja je curka prilično dobro upoznata sa hitlerom, fasizmom i slično. Toga se ne bojim.
Nego naprosto da li je film dovoljno dinamičan :mrgreen: za tinejdžere
MC, hvala na zanimljivim tekstovima i linku.
Seni, mozda bi bilo dobro da ju malo pripremis, jer velicina filma je u scenariju, ako ga ne razumije, bit ce joj dosadno.
aha... ajoj... ne znam... možda joj ipak bude dosadan.Citiraj:
seni prvotno napisa
za tinejdžere je meni odličan film iron jawed angels :)
http://www.youtube.com/watch?v=UGyB3tV9kU0
o sufražetkinjama.
možda i "sophie scholl - die letzten tage"?
Sori, nisam skuzila tvoj post. Film nije uopce dinamican. Sav je smedji. Stalno se puši. Jedino su dijalozi uzbudljivi, ako te (tj. nju) to uopce zanima.Citiraj:
seni prvotno napisa
ja mislim da nije bas za tinejdzere. fakat je smedji. i krajnje nedinamičan. iako sjajan.
Al i nije poanta da kuzi Hitlera, nego bas tu banalnost zla i hijerarhijsku (ne)odgovornost i lojalnost.
Probati ću, pa vam javim što kažu mlađe generacije. ;-)
ne bih se složila da film nikako nije za taj uzrsat. seni, ja bih probala, možda će joj biti dosadan, ali mogu zamisliti i obrnuto. gledanje filma na DVD-u ima veliku prednost što ga možeš kad god želiš zaustaviti i porazgovarati o tome što se događa. ima teških dijelova, ne u smislu eksplicitnih scena nego više nekakvih psiholoških (na žalost, vrlo životnih) momenata. meni je npr. bilo uznemirujuće prihvatiti da se Hannina poruka o banalnosti zla (ili zločinca) od strane većine Židova shvatila (i danas se shvaća) kao obrana Eichmanna, dok je po mom mišljenju to krivnja daleko teža od one koju su mu oni sami pripisali.
ajde javi, baš me zanima :-)Citiraj:
seni prvotno napisa
svakako joj treba objasniti pozadinu filma. u tom slučaju bi joj film mogao biti zanimljiv. kao što veli kanga, sjesti i razgovarati i gledati i razgovarati.
i meni je bilo fascinantno koliko se puši u filmu :lool:
sad kad bolje razmislim... ima tu svašta za objasnit... od otmice eichmana, preko holokausta, pa onda nacizam martina heideggera (ono kad jedna osoba veli da se ne želi spominjati u istoj rečenici s njim), pa nastanak izraela, pa eto... ne da imaš šta za objašnjavati ;)
http://www.youtube.com/watch?v=VJuZhywfrJ4
ovo bi vama koje znate njemački moglo biti zanimljivo ... djeca nacista pričaju o sebi i svojim roditeljima.
ajme, da, to baš nije poučno :mrgreen:. MM i ja smo se prisjetili kako je još kad smo mi bili mali bilo normalno da se puši u autobusima, čekaonicama kod doktora... nešto što danas ne možeš ni zamisliti.Citiraj:
mama courage prvotno napisa
primo levi se zapitao o odgovornosti osoba koje su preživjele holokaust. uvijek se pitao zašto je upravo on preživio i da su u biti auschwitz preživjeli oni koji su bili snalažljiviji, sebičniji i jači... a ne i bolji... to ga je jako tištilo.
on u onom drugom filmu nije nešto pretjerano pušio :lool: ali zato imamo radu šerbedžiju, bez njega ne može :mrgreen: