Možeš li mi, Mima, preporučiti nešto s interneta da se uputim u gradivo? Vezano uz povijesnu podlogu
Printable View
Možeš li mi, Mima, preporučiti nešto s interneta da se uputim u gradivo? Vezano uz povijesnu podlogu
Pa ne znam, ima puno informacija, samo proguglaš, npr. ovaj site https://englishhistory.net/tudor/thomas-cromwell/ , pa http://tudorhistory.org/
mene muči jedna moguća faktografska pogreška - ako netko zna odgovor nek me riješi muka! - zašto je Moira u Red Centre-u, zašto je njoj namjenjeno da bude handmaid, kada ona nikad nije rodila? mislila sam da su za sluškinje predoodređene samo one žene za koje se zna da su plodne?
Pa ne, mislim da su za sluškinje predodređene sve žene koje su mlade i potencijalno mogu roditi, a ne samo one koje su već rodile. Npr. ona u knjizi spominje da se mladim katoličkim redovnicama nudi izbor - kolonije ili da postanu slučkinje.
Da, sve potencijalno plodne neudane žene su sluškinje. Možda su u seriji tako predstavili - da žene koje su već rodile postanu sluškinje?
Možda. Koliko sam skužila Moira je u seriji crnkinja, a u knjizi crnci tj. Afroamerikanci ne postoje - preseljeni su negdje, kao i Židovi.
Jesi li naišla na kasnije dodani dio na kraju knjige, s pitanjima studenata profesoru Piexiotu? Navodno taj dio postoji kao zvučna snimka.
Ja se ne sjećam da je Ofglen u knjizi rodila.
Ne sjećam se više knjige, tj. više se sjećam filma, većina mladih žena (dakle, potencijalno plodne i dok ta plodnost traje) su sluškinje, a one koje su previše ratoborne završe kao kurve u onim nekim barovima koji se ne smiju spominjati ili na nekom odlagalištu smeća ili tako nešto, kao radna snaga... ili valjda u crkvi. Ne sjećam se više kraja, tj. brka mi se kraj filma i knjige, ne znam je li isti, ali ne sjećam se da mi je ičega bilo manjka.
Sluškinje su one koje su mlade, a na neki način su stavljene izvan zakona , iz nekog razloga. Na primjer, glavna junakinja je bila u drugom braku.
Zapravo u knjizi uopće nije jasno tko točno postaje sluškinja i što je sa običnim obiteljima - kako uopće funkcionira to društvo, dakle neki obični sloj, a ne zapovjednici.
(zato i kažem da je to zapravo prilično loše opisana distopija)
Žene koje ne uspiju kao sluškinje, ili su izvan zakona a stare su šalju u "kolonije" gdje čiste nekakav radioaktivni otpad. Tamo glavna junakinja vidi svoju majku - bivšu feminističku aktivistkinju.
A onima koje su mlade a nisu za sluškinje (Moira) ponude da rade u Jezabel, dakle u javnoj kući.
I dalje čitam Sobu punu snova, a sad sam si ubacila od Louise May Alcott: Dječaci.
Ona je autorica Malih žena, jedno od meni apsolutno najdražih knjiga (uz Ubiti pticu rugalicu). Dječake sam dobila od frendica za rođendan, našle su ju u nekom antikvarijatu. Što reći, atmosfera je prava alkotičina, optimistična, svijetla, mekana i udobna, kao kad se obučeš u najmekšu tenerku nakon napornog dana - eto tako nekako mi je čitati Dječake.
Radnja kreće u Joinoj školi koju je otvorila u imanju nasljeđenom od tete, a koju vodi s mužem, prof. Beornom, odmah se upoznajemo sa stanovnicima škole a i sa starim likovima, ima svakvih dječjih sudbina, a i sama Jo je nalik na sebe ali opet i nije, puno je mirnija i staloženija (odraslija :mrgreen:)...uglavnom jedva čekam dalje čitati.
Morat ćeš onda pročitati još i Deca gospođe Džo! (Jer jer to nastavak Dečaka)
Ja sam shvatila da "običnih obitelji" više nema. Tj. "obične obitelji" su ove od zapovjednika, koji se sastoje od sluškinje, žene i domaćica. Ostali su radna snaga - od kurvi pa nadalje. U filmu (a ne sjećam se više je li i u knjizi) je dijete junakinje (kćer) oteto i postala je dio "nove obične obitelji" - dijete nekog od zapovjednika i njegove žene. To je kao taj novi poredak.
Kakvo je to onda društvo, gdje su ljudi? Ne postoje valjda samo zapovjednici i njihovi sluge. Mislim da nije tako, spominju se uostalom i 'ekonosupruge', ali se ne zna zapravo ništa o tome kako funkcionira društvo izvan ove zapovjedničke kaste.
A jesi li čitala Obitelj March? http://www.mvinfo.hr/clanak/geraldin...-obitelj-march
Pa... kao teriroističko društvo, postoje zapovjednici i njihovi podređeni koji, što su niže, imaju manja prava. I njihove ženske svite, tj. pretpostavljam da neki niti nemaju pravo na ženske svite. U tome za mene nekako i jest poanta. Zaboravila sam koje su ekonosupruge... A društvo izvan... kao ne postoji (za njih), oni i jesu u nekoj informacijskoj blokadi, iako je jasno da postoje druge države i da postoje ti neki koji se bune (jasno je nama, čitačima, ne nekoj prosječnoj off-nekoj).
Prikazani su doktori (koji se koriste time da se ne može svalit neplodnost na muža), postoje svećenici, postoje te domaćice, postoje niži vojni dužnosnici, valjda i neki drugi uglednici, postoje crkvenjaci, ovi koji rade u tim institutima di se odgajaju off-žene, pa oni koji ubijaju ove koji nisu poslušni, oni koji izdaju robu.. ti su valjda onda to "normalno društvo", ali vjerojatno nemaju pravo na takve off ženske attachmente tj. žive u nekoj funkciji službe vrhovnicima, ne u smislu kao ženski članovi obitelji, ali "imaju svoje mjesto" kao i svi drugi. Obitelji u našem smislu nema.
Nemaju pravo na ženske svite, dakle na sluškinje, "Marte" itd. nego imaju 'ekonosupruge' koje obavljaju sve dužnosti. Mislim, moraju postojati obični ljudi, koji imaju normalne obitelji. Ne mogu postojati samo zapovjednici i oni koji su u nekakvom sustavu vlasti. Tko onda dela u toj državi?! :mrgreen:
Već i to što su , kao, jednoga dana otpustili sve žene je jako upitno, jer bi im u tom slučaju ekonomija propala.
Inače to se sve događa samo u državi Gilead, koja je neki dio SAD-a, u ostatku svijeta je situacija normalna (u knjizi se pojavljuju japanski turisti, među njima normalno obučene žene)
Upravo pročitala o Sluškinjinoj priči, bome i odgledala trailer za seriju (stari iz 1990. i novi) Idem si ju rezervirati!
Je, sjetila sam se da se usputno spominju i ti drugi. Ništa to meni nije toliko nelogično, knjiga prikazuje perspektivu te sluškinje, njen je svijet ograničen. Ima još distopija gdje je pojavnost "ludila" izolirana i postoji blizu "normalnih" i to je zapravo vrlo blisko svijetu - ljudi prolaze pored onih koje zlostavljaju, žive pored zemalja punih terorista i svi se, uključivo danas, limitiraju na svoj uski krug "lajkanja" i ne pačaju puno u tuđa dvorišta. Odnosno... ne mora neka suluda pojava izazivat reakciju i, ajmo reći, normalno koegzistira s ostatkom svijeta. Da, nije razradio te običnije - s ekonosuprugama, što te rade itd.... ali mene to nije toliko niti zanimalo, zanimalo me što će bit s glavnim likom. Recimo, romani koji opisuju ta neka izdvojena ludila su jedna američka knjiga nekog klasika, zaboravila i njega i naziv knjiga - neki otok u kojem je ekonomija u komi i nitko se od tamo ne vraća, ljudi se uglavnom bave skupljanjem recikliranjem smeća, koriste urin i fekalije za gorivo i sve to sve više propada, a nije jasno zašto je to baš pogodilo taj otok i kako to da se nije nitko otamo vratio, zna se samo da to mjesto postoji i da tamo nije uputno ić, pa onda Djevojka na navijanje, to je nešto novije, tamo je jedan dio svijeta ostao kao izoliran od neke biljne pošasti koja lagano napreduje. I u SK su turisti... isto se, možda iz perspektive nekog sa strane, normalno pojavljuju, evo je nedavno jedan naš bio koji svakom svjetskom vođi i narodu izražava sućuti i čestitare, bilo je na nekim portalima.Eto. Meni su knjiga i film baš super, iako mislim da ni jedno ni drugo nije pobralo neke hvalospjeve baš stopostostotne, takve neke stvari su moj "guilty pleasure". Seriju ziher neću gledat, nisam tip od sezona, a ovo će sigurno imat sezone, neće to bit 3-4 zaokružene priče koje bih još mogla svarit.
trenutno čitam ulicu krijesnica
lako čitljivo, zanimljivo i opuštajuće štivo
http://znanje.hr/proizvod/ulica-krijesnica/
prije toga sam pročitala u tišini
http://znanje.hr/proizvod/u-tisini/
a kraj kreveta još čeka
http://www.eknjiga.hr/product/ivot-za-ivotom
Tuomas Kyrö: Prosjak i zec
Simpatičan roman, zabavan, a opet i ozbiljan, lako se čita, iako sam čitajući ga shvatila da zapravo ne volim pikarske romane :mrgreen:
Ali ta moja preferencija nema veze s kvalitetom knjige - ovaj roman je zaista dobar, a kao glavnu prednost mogu istaknuti što nigdje, ni u jednom trenutku, ne zapada u patetiku, jadanje i samosažaljenje, iako je tema kao stvorena za to. Siromašni Rumunj dobrovoljno odlazi "u službu" trgovcu ljudima i postaje profesionalni prosjak u Finskoj kako bi djetetu mogao kupiti kopačke za nogomet - naravno, njegov put krene u posve drugom smjeru. A čak ni trgovac ljudima, koji bi po defaultu trebao biti ordinarni gad, na kraju ne ispada takvo đubre kako bismo očekivali. Ništa nije crno-bijelo, kao ni u stvarnom životu.
Druga knjiga, u kojoj istinski uživam rečenicu po rečenicu, je novoobjavljena knjiga Sergeja Forenbachera Iz velebitskog dnevnika. Takve literature nikad se ne mogu zasititi, a gušt je tim veći jer sam dosta mjesta koja se spominju u knjizi i sama obišla. Stil pisanja je pomalo arhaičan, ali i piše o nekim drugim vremenima, 50-tih i 60-tih godina, kad se putovalo vlakom, a ne autom, ture su se velikim dijelom prolazile pješice, teret se nosio na konjima i mulama. Pomalo me podsjeća taj stil na knjige Juliusa Kugya koji je isto tako pisao o Julijskim Alpama. Pravi užitak za odmaranje mozga.
Pročitala Stonera, bio mi je ok, opuštajući.
Sad sam uzela Brdo od Prtenjače, Tri zime od Tene Štivičić i nešto od Philipa Rotha kojeg nisam nikad čitala.
Brdo sam malo počela u tramvaju, nadam se da neće pretjerati s nekom kuknjavom o suvremenom svijetu jer me to uvijek lagano iritira (a doduše nije mene teško naživcirati :D)
E, da, i Plavobradog od Amelie Nothomb sam pročitala u cca sat vremena u kafiću dok sam čekala nekog. To mi dođe umjesto novina, volim je čitati, ali uvijek ostanem nekako razočarana, uvijek čekam da zabljesne, da da malo dubine, da se potrudi...a ona šablonski po svom...a bome ih štanca. Ali joj opet ne mogu odoljeti.
Pa to, štanca li štanca, ima genijalne zamisli ali očito nabrzinu nažvrlja knjigu pa ideje ostanu nerazrađene.
Ajme kako sam zaboravila da je snimljena serija Wolf Hall .. ali ne mogu to sve više pratiti, gledam jedno 6 serija u ovom trenutku.
Ja sam dovršila Alcotticu i njene Dječake (čitam na ekavici pa su Dečaci), ok je knjiga, ali nije baš Male žene - jer je u Malim ženama dala toliko nenaglašene, ali tople i pritajene poruke transcedentalističkog duha (pokret tog vremena, njen je otac bio jedan od zalagača tog načina razmišljanja, te je i svoje kćeri odgojio u tom smjeru). Ovdje pouke, osim one očite 'budi dobar i poslušan dječak' nije bilo, niti su likovi toliko razrađeni kao u Malim ženama. Vidi se da su M.Ž. utemeljene na njenom životu, odgoju i sestrama, a Dječaci su tek nastavak priče. Ipak, pročitat ću i Decu gospođe Džo, naravno, zanima me kako je Alcottica dalje zamislila priču.
Dovršila sam i Sobu puno snova, priča je dobro zamišljena no imam osjećaj da bi u rukama vještijeg književnika tema mogla biti produbljena: knjiga o životu kćeri prostitutke koja pokušava doći do Ivy League sveučilišta, a u to se umješa i njena zaljubljenost u lokalnog dečka iz New Orelansa i ubojstvo bogataša ne bi trebala biti dosadnjikava, no meni je bila. Nekako sam cijelo vrijeme čekala da radnja počne, čak i pred sam kraj.
Sad me čekaju Sudbe i srdžbe, Lauren Groff.
Ok, ja sam odlučila da više neću čitati po preporukama - nekako se malo razočaram
Pročitala sam konačno Genijalnu prijateljicu. I fakat ak bum čitala neku sljedeću od Ferante, uzeti ću na engleskom. (talijanski ne znam)
Dajte vi jezičarke, objasnite mi nekaj. Kaj je to rajon - gdje se kod nas govori rajon.? To je kvart, naselje , kaj znači rajon?
ovo razočaranje se odnosi na Genijalnu prijateljicu?
https://hr.wikipedia.org/wiki/Rajon :mrgreen:
nano, ako ti je glavni problem s jezikom i prijevodom, slobodno nastavi s verzijom na engleskom, nije joj jezik neki kompliciran da je teško pratit
a šta su preveli sa rajon, neighbourhood? ako da, to mi je baš čudno, zašto ne bi mogli reći kvart, u originalu pretpostavljam da je pisala quartiere
da, preveli su rajon. Ne poznajem ja naš jezik po svim dijelovima, pa sam si mislila da se ipak u nekom dijelu HR govori rajon.
Kakve veze ruski rajon ima s Napuljem?
Ma razočaranje se ne odnosi na Genijalnu prijateljicu neg na sve skupa. Od prevelike hvale su prevelika očekivanja - bolje mi je možda kada ne čitam savjete. Možda je sve krenulo od Češljugara ;)