Što čitate 3.

[Jurana]

To bi bilo prejednostavno objašnjenje.

Što se tiče knjige, ona je tjeskobna, mislim da je i zamišljena da nas neugodom potakne na razmišljanje. Meni to nije smetalo jer mi je djelovalo kao katarza. Ni inače mi ne padaju loše teške teme ili teški osjećaji likova.

Ono što mi je teško je kad teško pratim priču kao što je slučaj s Wolf Hallom kojeg sad čitam. Autorica je vrlo ekonomična u iznošenju radnje - skače se s događaja na događaj, spominju se situacije iz prošlosti za koje ne znam bih li ja o njima trebala znati iz povijesti ili će tek biti objašnjene, u dijalozima često ne piše tko govori, nego samo piše on kaže. Ima i dosta likova - neki se spomenu samo usput, a onda kasnije postanu bitni. Dijalozi su zapravo realistični jer razgovaraju ljudi koji se poznaju pa ne ponavljaju stvari za koje se očekuju da su svima poznate, ali ja se osjećam glupo dok ih čitam jer ne kužim o čemu oni.
Uglavnom, nije za čitanje pospanima.