pikula, čini mi se da ipak malo previše banaliziraš stvari. počinješ mi zvučati kao maria antoanetta, ono s kruhom i kolačima :-/
Printable View
pikula, čini mi se da ipak malo previše banaliziraš stvari. počinješ mi zvučati kao maria antoanetta, ono s kruhom i kolačima :-/
Ja bih rekla da te ja poruke djeluju samo u knjigama. Da meni neko hladnokrvo kaze da je nezadovoljan ja bi tek onda poludila. Po meni, ko god se u svojoj kuci ponasa ko u hotelu radi to jer mu se moze, kako je netko rekao i to je cijela istina. Mokro i pokakano dijete mu samo uvalis u krilo i pocnes cistit kuhinju. Ako ti je vazno da sve bude napravljeno. Ako nije, napravis prioritete (mokro i ukakano dijete) i legnes na kauc s njim. Pa cistis kad ti se da. Brzo ce mu prisjest ponasanje ko u hotelu kad ujutro nece nac cistu salicu i kad ce bit kaos u kuci. Ja stvarno ne vidim kako bi razgovor u tom slucaju pomogao. Dok god se ti ponasas suprotno. Kucanstvo je zajednicko, ako to netko ne shvaca onda nije zreo za zajednicki zivot. Nek sad sazre na brzinu, nema tu druge pomoci.
Slažem se, donekle.
Ali meni ni aforizmi nisu od koristi, ali dobro, ja jesam malo posebna, meni često treba crtati šta je drugima savršeno jasno.
Temu sam počela da čitam zbog naslova, jer je meni bilo-a i ostalo - nerazumljivo zašto pojedini roditelji, ne samo tate, odustanu od svoje dece iako su ih želeli, planirali, čekali itd., a da pri tome ti roditelji izgledaju mahom kao prijatni, sposobni, "normalni" ljudi.
I nisam našla odgovor ni u partnerovom zvocanju, ni u kućnim obavezama, ni u umornom roditelju koji puno radi, ni u biološki determinisanim ulogama, na kraju krajeva dete je samo još jedno ljudsko biće kao i sva druga, i to baš ono biće koje su roditelji sami stvorili, pa opet znam ljude koji provode puno više vremena sa svojim ljubimcima i telefonima nego sa svojim detetom. I to mi je misterija, stvarno.
Pulinka, trolanje? :?:
kada stavimo sa strane način komunikacije, sarkazam i ostalo… ja razumijem ono što Davor govori, i slažem se sa suštinom onoga što je izrekao, pa i u ovim postovima koje si citirala. Tako da bi rekla da je to samo stvar percepcije.
I još, kada sam se ipak uključila u ovo… nitko – pa ni partner - nas ne može niti usrećiti niti unesrećiti. Sve je to u nama samima.
Neka bude stvar percepcije, nemam ništa protiv.
U mojoj percepciji je i tvoja poslednja rečenica u duhu nekih Davorovih - jezgrovita, lepo sročena, tačna jer je savršeno uopštena, i nemoj zameriti, samim tim opet ne previše korisna.
Pa nije bas ni tocna, samo bi valjda trebala lijepo i mudro zvucati.
Joj joj joj joj… :-o ... Ovo ću onda probati objasniti. Može i konkretno- Lavko- jer je ona i tražila savjet, pa da probam. Iz tih postova punih nezadovoljstva stvari zvuče ovako: on se ne bavi dovoljno djecom, njega nema 10 sati, pa onda on uzme se igrati djetetom, ali on previše gleda gadgete, pa on se ipak igra ali ne dovoljno kvalitetno, pa on zaspe nakon 10 sati rada, ma da tušira je, ali on to radi loše, pa on smoči kupaonu, pa se on pre više krevelji, pa… on on on..
da to i to i to radi drugačije, onda bi ja ..što? zapitaj se? bila sretna? nezadovosljstvo je u tebi. Može on raditi što hoće, ne bi bila zadovoljna, jer nije u tome problem. Nađi što te čini sretnom, bez da se pri tome baviš time što rade drugi oko tebe i misliti da je rješenje da se drugi promjene, nego usreći sebe, a kako, to možeš samo ti znati.
mi kao obitelj smo se u takvim razgovorima pronasli, vi niste.
slazem se sa svim ovim. sve je stvar percepcije. i jedino sam sebe mozes usreciti i sve je to u nama.
ovako nekako
https://www.google.hr/search?q=happi...CJAW4Q_AUIBigB
slažem se da puno toga ovisi o nama i našem načinu percepcije
ali ovo što si gore navela nekako mi ne drži vodu
itekako nas partner može unesrećiti
recimo, teško je osobi koju partner zlostavlja držati ružičaste naočale na nosu i vidjeti roze oblačiće
karikiram ali shvaća se point
možemo odlučiti poduzeti nešto u vezi toga, to da
ne pristati biti žrtve
ali sigurno da je do rješenja put često težak
i da si u međuvremenu nesretan ( koliko god bio po prirodi optimist i zadovoljan samim sobom)
jer što ćeš s onim gdje prestaje biti dovoljno što si ti takav, kad je druga strana suprotno od pozitivnog?
a samim tim i tvoj život s njim/njom takvim...
Ma sad nesto radim po kuci i misoim si o ovom topiku i kako je sve to jedan veliki bullshit sve je u tebi, ti si put do svoje srece, nije stvar u kucanskim poslovima nego utvom unutarnjem nezadovoljstvu. a ja se isto dam zavesti od ovih postova, pikula i to. Ma bullshit. Ne znam sta je s lavkom. Znam milijun primjera u rl gdje zena radi, dodje doma i sve je na njoj. Sve. A on s kolegama na afterwork partiju. I onda, govori meni, znas sta, ma ja kad ju vidim u onim slapama kako tapka po stanu, ma ne mos vise ni mislit o nekoj romantici. Djizs. Ako ga nisam instant osamarila. Jos bi i haltere. Ma di ti zivis stari moj. A da je jedini. Nema od toga srece. Ko ona glupa reklama za persilen.popila tabletui zivot joj je opet lijep. Pita j, mama, sta je to reklama za drogu.
Pa mozemo govoriti na taj nacin o nekom unutarnjem miru, ispunjenju, zadovoljstvu...ali bas zanijekati da drugi imaju ikakav utjecaj na nase zivotu i nasu srecu je malo previse, cak i za mene.
Uletile flo i cvijeta
ta reklama je prestrašna
ono, kupite sreću
popij kemiju i sve brige nestaju
ja bi to zakonom zabranila
Meni nije naporan, dapače. Bar daje zanimljivost. Znali smo se "neslagati" (blago rečeno), po nekim pitanjima u prošlosti, ali malo kao da je u pravu na ovoj temi :) (PS. ova nova, biotehnološka cjepiva mi se baš i ne sviđaju, uf, zašto sve dobro što nauka otkrije, biznismeni nastoje uništiti, tj.zaraditi)
On topic, muškarci u mojoj okolici se poprilično bave djecom, više nego njihovi očevi, ili nonići. No, čišćenje, peglanje i pranje je još uglavnom ženska domena. A, tko nam je kriv, kad im to dopuštamo. Ili, kad ne znamo biti lukave kao oni, i eskivirati. Ili, ne lukave, nego neodgovorne :)
[QUOTE=flopica;2832228]
itekako nas partner može unesrećiti
recimo, teško je osobi koju partner zlostavlja držati ružičaste naočale na nosu i vidjeti roze oblačiće
karikiram ali shvaća se point
[QUOTE]
Dobro, krenule ste u druge vode, nije to ovdje tema.. a realno, gdje ti vidiš da je jadna Lavko žrtva zlostavljana zato što joj se muž pre više krevelji sa djetetom ne onako kako bi ona to htjela? Get the point sada?
Naravno da drugi imaju utjecaj na nase zivote.
Ali stvar je percepcije tog utjecaja. I kako mi to dozivljavamo.
Uvijek se sve vraca na neke ekstremne primjere zlostavljanja. Sto je po meni promaseno ( u ovoj raspravi). Jasno da postoje ekstremni zlostavljaci i eksremne zrtve , ali vecina na ovom forumu to nije.
Najnovija teorija jest da se optimizam uci. I da unutarnji mir ( sam sa sobom) imas ili nemas. To ne znaci da te muz ponekad ne izbaci iz cipela , da ti pranje suda ne ide na zivce i da ponekad ne vices na djecu. Iskreno, nemam pojma kako bih to objasnila... ali prilicno je jasno da razliciti ljudi u istim situacijama razlicito reagiraju. Pa mora da je nesto u tim ljudima ono sto odreduje reakciju na dogadaj , zar ne?
Pa onda dolazimo do toga da zivotne okolnosti nisu uopce bitne, jer je sve stvar unutarnjeg mira, sto je po meni reductio ad absurdum ove price.
Ne potcjenjujem ja znacaj unutarnjeg mira, ali to sa nekim opravdanim nezadovoljstvom zivotnim okolnostima nema previse veze.
Hajde ja naporno konkretna da pitam na cvijetinom primeru:
žena radi sve, muž živi kao u hotelu, emotivni odnosi su im očigledno nula, a da začinim da muž baš i ne pridonosi ekonomski (a nije da nema primera da muž ne daje za domaćinstvo ni koliko bi morao alimentacijom...)
Kakav savet biste toj ženi dali, ako vam ga traži -da pronađe i zadrži svoj duševni mir u statusu quo ili da šutne parazita? (može i u obrnutim muško/ženskim ulogama, videla sam i takve aranžmane)?
Ili, ako žena u takvoj situaciji već oseća savršen duševni mir, kakvo bi bilo vaše mišljenje o toj ženi?
ipak sam mišljenja da nema opravdanih nezadovoljstva okolnostima... za to ima vrlo efikasan način: zasuči rukave i promijeni to. Kako god. Posao, stan, hobi, muža, svoj stav i kriterije. Što hoćeš. Dok nisi zadovoljan. Sve se može što se hoće. (Ne, ne pokušavam- opet- zvučati pametno, u to zaista vjerujem i primjenjujem). Što je odgovor i na pulinkin post.
Da li ti nepovoljne zivotne okolnosti garantiraju nemir, nezadovoljstvo i nesrecu? Pa ne nuzno. Jer da je tako tada bi svi ljudi koji se suocavaju sa ozbiljnim i teskim situacijama bili nesretni.
Da li ti idealne zivotne okolnosti, blagostanje i ispunjenje svake zelje obecava srecu? Pa ne nuzno. Jer da je tako ne bi bilo tako puno nesretnih ljudi koji imaju sve ( po " vanjskim" standardima).
Sad smo se bacili previse u filozofiju. Sumnjam da ce lavko imati puno koristi od toga, ali tko zna. :)
inace, mene puno vise brine to sto lavko nije zadovoljna sobom i sto sebi postavlja ekstremno visoke strandarde (koje ja sebi ne bih postavljala niti u ludilu), nego to sto ju muz nervira. Koga muz ne nervira , barem ponekad, neka digne ruku.:mrgreen:
Ja niti ne tvrdim da nezadovoljstvo ne postoji, nego da sreću krojimo svojim rukama i da je pogrešno očekivati da će nas partner usrećiti i da moramo raditi na mijenjanju ljudi oko sebe a pri tome zanemariti sebe, da bi bili sretni. Ili misliš da se može reći: dragi, nisam zadovoljna jer ja imam pre više kila, ajde ti idi na dijetu.
Pa da, ali pitanje jens čemu ti je pažnja... Iskreno ja nikad nisam ni pomislila da ako si optimističani na miru sa sobom da će sve ispasti kako bi ti htio - to nikako.
Ispast će kako treba bit, ali ćeš ti biti siguran da si bio konstruktivan i da nisi sam dolio par ključnih kapljica ulja vatru... tko god da ju je zapalio.
Iz mog iskustva: kad sam mirno rekla što imam i odbila sudjelovati u cirkusu najsgresivniji u mojoj okolini su prestali pričati samnom.Sami su se uklonili iz priče. I Bogu hvala, ako ikad srede stvari sa sobom bujrum, benvenutti, willkommen, ako ne tužna sam,ali ne toilko da bih im dala da me dalje tlače.
Ali da naglasim nemam osjećaj da se ovdje radi o tako radikalnoj situaciji.
pa da, jer je to i poanta. Najčešće je to ključ problema. U primjeru kojeg sam navela- čak i da te partner želi usrećiti- i smršavi, što si dobio? Niti si zadovoljniji, niti si rješio problem… a sada vidi paralele sa puno postova ovdje. No nije mi namjera nikoga prozivati, zato tu stajem.
ja nit sam rekla da je lavko jadna
niti da je žrtva zlostavljanja a niti bih se usudila takvo što reći
to je bio općeniti primjer
kao odgovor na tvoju tvrdnju da nas partner ne može unesrećiti
naravno da te partner može(u)činiti nesretnim, to mi je neupitno
nisi sam u tom odnosu, zato se i zove partnerstvo
da možemo izabrati što ćemo s tim učiniti, to svakako
za mene je to isto kao reći da smo sami odgovorni baš za sve što ans snađe po putu
bome nismo
zna život gadno šamarati na raznim poljima
od gubitka voljene osobe, teške bolesti, financijski slomovi, alkoholizam u obitelji itd.itd.
teško da možeš furati film ja sam mirno jezero, mene se to ne dotiče ( tang ja sam j... mirno jezero :lol:)
ommmmmmmm.....
cijenim rad na sebi, postizanje unutarnje ravnoteže, otklanjanje svih negativnosti koje možemo otkloniti
no ponekad se dogodi da nešto ne možeš odstraniti i otkinuti iz svoje priče i sebe
to je naprosto život
i ponekad se naprosto ne osjećaš sretno i dobro
Ja tu ne vidim poantu. Odnosno, za taj tvoj konkretan slučaj vidim.
Ali, ako kaže: dragi, nisam zadovoljna jer se ne baviš našim djetetom, ajde se, molim te, uključi, tu vidim poantu. I zadovoljniju i sretniju ženu. I dijete. I na kraju i muža, jer se zadovoljstvo širi. Pod pretpostavkom da se muž uključi.
Jer, ovdje govorimo o tome. Bar mi se čini. Ostavljam mogućnost da sam krivo pokopčala.
Uh svasta cu ja jos o sebi nauciti veceras...
Alga, nemoj se ljutit, ali ne bih se slozila s tvojim vidjenjem mene.
Jedino sto jos nisam pretresla na ovom topiku je ta moja opsesija za nekim okvirima jer obzirom da imam OKP, prilicno sam kruta osoba i tesko uvidjam ljepotu zivota van pravilnosti. Van okvira. Jer mora biti matematicki mjerljivo.
i ja to znam o sebi. I tu je dio problema. Ispada da po tome nikada necu biti sretna, jer zivot je sve samo ne jednadzba.
jeziga, mozda i necu ali bar cu umrijeti pokusavajuci. I tu su mi neki pomogli svojim razmisljanjima i to puno vise nego sto misle. Otprilike znam kakve otklone od normale imam i znam ih prepoznati. Ali vidim i kakve otklone ima moj muz i zasto mi smetaju. Nije bas sreca samo u nama, ne zivimo sami, nismo otoci...svaka akcija rezultira reakcijom pa tako i u medjuljudskimodnosima. Ne treba se praviti puno pametan, jednostavno je..samo se ja zapetljam vec na startu, sa samom sobom, pa kako onda necu s drugima? Pa onda pitam druge jer vise sebi ne vjerujem. Uf..sad cete tek msiliti da nisam normalna.
Primjer igranja tusem u kupaoni je bio pozitvan primjer, mozda nije tako zvucalo ali ja sam bila istinski sretna sto se igraju bilo cega. Ali nisam to napisala s milijun usklicnika nego onako grintavo kakva i jesam.
lavko :love2:
lavko sviđa mi se tvoj post
ne vjerujem da vlada mišljenje da nisi normalna, to nisam iščitala iz postova na ovu temu
imaš problem, sama znaš
nije ti lako, boriš se
to je ok.
svi imamo neke svoje demone ili smo ih nekada imali
no važno je to osvijestiti i boriti se protiv obrazaca koji nas vuku prema dolje
:love2:
Sad sam procitala ostatak postova.
Lavko ma ti si zmaj zeno unatoc raznoraznim preprekama i poteskocama kako si izgurala iznimno tesku trudnocu.
Samo polako i strpljivo bit ce to ok.
drzi se tu smo za tebe.
evo za utjehu meni danas dosla nakon 100 godina teta cistilica i unistila potpuno novu pipu nad lavaboom.tko mi kriv kad ne stignem cistit pa nju angaziram. Bem ti temu :lol: