Ne znam odgovor, ali mi javlja da ti je inbox pun pa ti ne mogu poslati pp.:mrgreen:
Printable View
Cure, hvala za "partviš" :) !
Off, idem isprazniti inbox!
Čitala, evo što sam shvatila kao poantu
Slučaj glagola doprinijeti vrlo dobro potvrđuje hudu činjenicu da neistina,
ponavlja li se dovoljno često, postaje istinom. Uz to on oprimjerava i muku s
kojom se jezikoslovlje rve već cijelo stoljeće a da nije dokučilo odgovora: pitanje
odnosa sustava i uporabe. Iako svi argumenti upućuju na apsolutno prvenstvo
oblika doprinijeti, pridonijeti je u jedno doba zaživio, počeo potiskivati
doprinijeti, što je na koncu dovelo i do njegova posvećenja kao pravilnoga oblika
toga dvojstva. Jezična uporaba, međutim, ako se povlasti unatoč tomu što
krši jezične zakonitosti, sa sobom donosi i nelagodu. Svaki tzv. precedens (ili
po francusku: presedan) sa sobom potencijalno donosi pogibao da se na račun
toga jednoga ozakonjenoga primjera u budućnosti ozakonjuju i druge nezakonitosti.
Tako se potresa sustav i stvara zbunjenost.
Kroatistice, može pomoć? :-)
suncokret, m.r. = suncokretovo ulje
repica, ž.r. = repičino ulje
soja, ž.r. = sojino ulje
sezam, m.r. = sezamovo ulje
maslina, ž.r. = maslinovo ulje
Zašto nije maslinino?
Nives Opačić je pisala baš o tome, ovdje (meni je to komplicirano za zapamtiti, ali objašnjeno je u detalje):
http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac296.nsf/AllWebDocs/Nives
Inače, najbolji biser mi je "bučinoVO ulje"!
Osim što se nešto i nauči, i pokaže mi vlastite devijacije tj. zastranjenja, ovaj mi je topic.... pardon, tj. oprostite, tema, najbolji za podizanje raspoloženja. Printam tj. tiskam ovo za nagrađivanje riječi i nosim danas jednome u posjetu u bolnici. Iako, riječi uopće nisu loše, ali preneoraganski su niknule kad se već dogodila naplavina anglizama, tako da, dok ne zažive, fakat razgale dan, još u kombinaciji od summer... luda kuća. Bocar mi je dobar, ali i iskočnik, za kliznicu sam mislila da je miš, ali sam onda shvatila da je miš već hrvatski. U svakom slučaju, u ovom skupu mi nema "zrakomlata" ili "elektroskupnika", nije mi loše, samo sad trentuno buši uši, dok se ljudi ne užive, dodirnik uopće nije loš, kliznica je malo smiješno, ipak, sumnjam u klizničinu svijetlu budućnost.
Peterlin, hvala za članak.
Je li već netko stavio ovaj link http://www.ihjj.hr/ ?
Ako jest, nije grijeh ponoviti.
Nisu loše ove nove riječi! Naročito je dobra "dodirnik" za touch screen.
Inače, jedini način da nove riječi uđu u jezik je da ih ljudi počnu koristiti. To je mladima uvijek lakše nego starima. Treba djecu naučiti i stvar je riješena!
Uostalom, već je u povijesti bilo takvih primjera. Najbolji od svih mi je primjer kako je Eliezer Ben Yehuda revitalizirao hebrejski jezik u doba kad su se Židovi počeli iz raznih dijelova svijeta vraćati u Palestinu i tamo graditi svoju državu. Čovjek je jednostavno naučio svog četverogodišnjeg sina govoriti tim jezikom.
Priču je opisao Henry Miller u svojoj autobiografiji (Knjige mog života) gdje piše o svom prijatelju Besalelu Schatzu koji je živio u Izraelu u ta vremena kad se hebrejski tek uvodio. Odselio je u Ameriku i vratio se nakon desetak godina. Najviše ga je začudilo kad je čuo kako derani na ulici psuju i kunu na starodrevnom jeziku i tada se uvjerio da je hebrejski ponovno zaživio kao govorni jezik, usvojivši i svoje vulgarne elemente! Priča je odlična... moram se podsjetiti te knjige. Imala sam je i izgubila negdje u podstanarskim danima... :-(
Evo što bih ja predložila na tom natječaju (šalim se, ali mi je palo na pamet jedna nelogičnost i moguće rješenje):
- sad imamo: ruka-rukav-rukavica, noga-nogavica-čarapa
- logično bi bilo: ruka-rukav-rukavica, noga-nogav-nogavica :lol:
Da se prijavim druge godine? 8-)
Samo naprijed. Meni je čarapa mrska riječ i ne znam jesam li je upotrijebila dva puta u životu. Valjda mi turcizmi ne leže.
Bičva, tj. bječva je dijalektizam (ajme što mi neobična ta riječ, kao da nekog bičevima gonim).
Kad se već igramo riječima, evo nanognice. :mrgreen:
Sad je dio dijalekta, ali prije no što se pojavio turcizam nije bila. (Tako smo barem davnih dana učili na faksu, postoji mogućnost da se krivo sjećam.)
Nanognice me podsjećaju na štucne, ne na čarape. Postojao je, pak, davno u osamdesetima kad su bile popularne, neuspješan pokušaj da ih se na hrvatskom nazove "grijači".
Sanja, uopce nije neuspjesan, znam ljude koji to zovu grijaci.
Marta, znam i ja, ali jako ih je malo. Većina koristi riječ štucne.
Prije godinu-dvije, kad su ponovno došle u modu, modne novinarke, mahom mlađe osobe (vjerojatno rođene za vrijeme ili poslije njihove popularnosti u osamdesetima :mrgreen: ) uopće više nisu koristile riječ grijači, nego najčešće nazuvci.
Sanja, u dubrovačkom kraju je bječva. Još jedan turcizam koji nije za moje uho je čamac. Pogotovo jer plovilo na koje se odnosi nije u naše krajeve došlo s Turcima. Iako je jednom prilikom pokojni profesor Ladan rekao da je to u narodu uobičajen naziv, meni kao stanovniku priobalja ta tvrdnja nema logike. Mislim, logična je u krajevima koji su bili pod Turcima, ali je li bilo više baraka (od imenice barka) ili čamaca?
I još o grijačima - i ja ih tako zovem, ali ne mogu reći je li to općeprihvaćen naziv.
Kužim te, Sis. Meni, recimo, zapara uho kad netko za neretvanske lađe kaže da su čamci. A nisam iz tog kraja, nego, jednostavno - Neretva i čamci, ne može!
He, he, ali sve je više čamaca, a sve manje trupa, trupica i lađa!
Ova tema me podsjetila na intervju s Rambom Amadeusom, gdje odgovara na pitanje o nacionalizmu. Znam da nema toliko veze s jezikoslovljem, ali eto, citirati ću ga: 'Nacionalizam nije ni dorastao da bude turbofolk, to je dječja bolest svakog društva, pojavljuje se tamo gdje se države rađaju ili su klimave pa nema što drugo da ih drži nego neki kolektivni identitet mase koja živi. Prosto ne možete da odete do doktora da izvadite krv i zamolite ga: 'Doktore molim vas utvrdite mi što sam ja po nacionalnosti.' Čitava stvar pada u vodu onoga trenutka kad konsekventno želite da otkrijete tko ste i što ste po nacionalnosti.' :-)
Malo off teme, ali eto..
Ja sam se jučer naživcirala dok mi je dijete gledalo Miffy. Pere Miffy zube i kaže da stavlja kaladont :roll:
a ja djetetu ispravljam: stavlja pastu za zube :aparatic:
Tako ti i treba kad djetetu daješ gledati tu strahotu :lol:
Pa istina!
Inače, svojevremeno je moje dijete pitalo što je to pocek (prag), pa onda klen (zasun za vrata koji se provuče, ni ne znam kako bi se to drugačije zvalo), a ima još tih starinskih izraza koje slabo koristimo pa i zaboravimo. Kad klinci čitaju knjige, nalete na te izraze - štajaznam, netko je ZAŽDIO na konju.
Moj mlađi sin baš voli takve cvebe, rječnik Ivane Brlić Mažuranić, pa povremeno zabavlja učiteljicu i ekipu kad to koristi u svakodnevnom govoru, a ostalima treba rječnik.
Nama je profesorica hrvatskog u srednjoj objašnjavala kako je ''zezati se'' bio vulgarizam kad je ona bila mlada i da joj izaziva neugodu kad ljudi to danas koriste kao uobičajenu riječ.
Pa da, zapravo svako doba ima takvih riječi. Moj bratić (prije 25 godina) imao je ružnu naviku govoriti "krvavo je" kad je nešto bilo iznimno. Užas! Teta ga je sustavno opominjala, s razlogom... i ja bih svoju djecu (a sigurno bi se baš tako nešto grozno zalijepilo za jezik mom mlađem sinu).
i ja sam to govorila ko mlađa... e krvavo je, krvava si, krvav je, negdje u društvu pokupila... ovak napisano zvuči još gore, brrrr, onda sam zamjenila sa genijalno, joj genijalno je, genijalna, genijalan...
Iz tih mlađih dana kosa mi se dizala na riječ furati - biti u vezi s nekim. Moji roditelji pak nisu dopuštali da ih se oslovljava sa stari, stara (danas razumijem zašto).
krvava si - zakon si (to je bilo u našem govoru, a i ljepše zvuči)
Isto ovako mužev nonić nije ljudima dozvoljavao da ga zovu deda ili dedek, unatoč visokim godinama. Znao je reći da je on deda samo svom jedinom unuku, a ostalima je gospodin+prezime. Slažem se s tim, a ljudi ne paze na takve detalje... Naročito mi je to grozno čuti po bolnicama (kad mi je bliska osoba bila na Jordanovcu pred kraj života, najgore mi je bilo čuti osoblje kako viče dedaaaa, kao da ljudima nije dosta njihova bolest+godine, treba im dati bar tu mrvicu poštovanja, a nije to ni teško).