Ispisali smo ju iz vrtića

pulinka,
ajd nemoj tako uvredljivo shvatiti, i tvoje pisanje je slično :-)

ajd probat ću ti pojansiti kako je to kod mene. Prvo sve to što znaju raditi sami netko ih je to trebao naučiti.
Čuj neki prosječan radni dan, baš sam pisala o tome na onoj temi od Bubilo Bubich.

Svaki dan imamo neki drugi raspored jer smo jako aktivni i ne možemo dugo stajat u kući.
Ako smo doma, to je onda igranje s legićima, čitanje,play dough, razne društvene igre (zasad samo s malenom), zajedničko kuhanje, zajedničko stavljanje veša, crtanje, predstave koje nam njih dvoje pripremaju (ili glume ili sviraju instrumente), igramo se škole jer L. jedva čeka da krene, nekad je ona učiteljica a mi učenici ili obratno, slaganje puzzli za dob predviđenu za F. i sl.

Živimo u naselju prilagođenom mladim obiteljima pa smo često vani u parku, bilo da je to prije ritmike ili poslije, sutra npr. idemo na plivanje na bazen,nekad odemo do knjižnice po knjige, 2x tjedno idemo do logopeda (pola sata) pa iskoristim to vrijeme prije i poslije da sam 1 na 1 s L., za vikend se može 100 čuda (skoro uvijek neki izlet), ako neka hrane u hladnjaku idemo u shopping pa nam oni pomažu, ako je samouslužna blagajna oni provlače kod proizvoda i tako. misli mda im je jako zabavno i uzbudljivo imat ovakve roditelje (malo munjene :-) ) stalno negdje pičimo i pitaju a kud sad idemo, iščekujući neku avanturu.

Uzmi u obzir da se ja bez lažne skromnosti super organiziram i imam normalno radno vrijeme (do 16h), pa nekako stignem svašta poslije posla a i moja djeca liježu tek u 22h.I uvijek mi se da. Izaći van u šetnju u 20h, ja sam ZA.

Htjedoh reći kad NEMA hrane....

Vrijeme utrošeno na čišćenje nemam jer sam uzela tetu čistilicu pa mi dođe 1x u 2-3 tjedna, a između samo pomalo održavam, mogla bi i više,al mi se ne da slobodno vrijeme trošit na čišćenje, radije se ludiramo s djecom.

Citiraj:

---

Zuska prvotno napisa

Off topic - nisu mi jasni omjeri teta i djece o kojima govorite. Kod nas u jaslicama su dvije tete na 15 djece, a u vrtiću dvije na - u prosjeku - 21 dijete. Dan počinje i završava jednom tetom, ali najveći dio vremena su dvije. Je li moguće da negdje ima samo jedna teta cijeli dan ili sam nešto krivo pohvatala?

---

Tete se preklapaju za vrijene rucka, od pola 12 do pola 1, ostali dio dana je jedna teta. U grupi moje starije bilo ih je 27. S 22 sam bila... Nerealna.

Citiraj:

---

pulinka prvotno napisa

Ah, pa dobro...Odustajem od samopojašnjavanja. Lakše mi je da prihvatim epitet zločeste-a možda i tačnije.
Ali zar onda ne zvoni jednako zločesto naglašavati u svakom postu kako neko strašno insistira na što većoj samostalnosti deteta...Kako neko smatra da je za dete tim bolje što je duže bez majke..kako je odlično što dete drugi ljudi uče puno toga...a onda se naljutiti kad ga neko ozbiljno pita u čemu se ogleda njena uloga majke?
Ja sam nezaposlena od prve trudnoće do sad. NE ZNAM kako je to raditi i imati decu. Još manje znam koliko vremenski majke vide decu u toku takvih radnih dana. Još manje znam šta se radi sa decom koja su natprosečno samostalna. Zašto je tako teško pojmiti da ja to ne znam i da me zanima?
Jer većina žena sa kojom pričam uglavnom se ŽALI da nema dovoljno vremena za decu. Uglavnom kažu da ne stižu sve što bi htele sa decom. Uglavnom bi volele da mogu da provedu VIŠE vremena sa decom. I deca su im samostalna prosečno, ne natprosečno, bez obzira na vrtić.
Stav kakav Lili ima je puno ređi, i vidim da uglavnom potiče od toga što su tete koje se za njenu decu brinu odlične, to je objašnjenje zašto nije nezadovoljna. I natprosečno sposobna deca se isto puno ređe sreću. Zato je mene konkretno zanimalo kako se provodi vreme sa natprosečno sposobnom decom-oblače se sami, jedu sami, spavaju sami, deo higijene verovatno sami, socijalne aktivnosti rešavaju sami-znači da majka, dok provodi vreme sa njima, može da se posveti samo čitanju slikovnica, ili samo maženju, ili samo pričanju sa njima? Mene je eto zanimalo da li majke u tome vide prednost velike samostalnosti dece? Ali dobro, ostajem zločesta, kraće je.

---

I ja radim, imam samostalno dijete koje se već od 3. godine samostalno oblači, hrani, kupa, posprema samnom kuću, čak i pričuva nakratko mlađeg brata kad mi zatreba... Po meni, najveća prednost velike samostalnosti djece jest jačanje samopouzdanja (moje dijete je baš vidljivo ponosno na sebe jer on to što radi može sam). Većinu zajedničkog vremena (prosječno 5 sati dnevno) provedemo u igri. Da bih voljela da je tog zajedničkog vremena više, bih. Ali ne vidim da i ovako kardinalno griješimo i bogzna što propuštamo.

Lili, nije stvar uvređenosti nego frustriranosti :). Kako god da sročim ispadne naopako.
Tvoj dan deluje slično mom, kod mene se u dan ubacuje i čišćenje i spremanje, s tim što su nama u selu zanimljivi sadržaji manje dostupni i zahtevaju malo više i vremena i planiranja. Osim toga, moji na spavaju po danu pa dan ima malo drugačiji ritam.
I sama si napisala ono što sam ja već zaključila-neko je morao da ih nauči ono što već znaju, a za nekog ko je zagovornik odvajanja od dece i samostalnog učenja, provodiš veoma mnogo vremena uz decu i baveći se njima.
To opet dođe kao primer tačke gledišta-čitajući ono što radiš sa decom, meni je recimo nejasno zašto toliko ističeš vrtić kao mesto gde deca primarno uče, kada je očigledno da se kod kuće njima jednako baviš.

Meni se recimo uopće ne sviđa tako koncipirano pitanje i zvuči mi maliciozno.
U čemu se ogleda tvoja uloga majke?? Za ozbiljno?

rehab, i tvoje iskustvo se opet svodi na tačku gledišta, jer i moje dete radi sve to osim kupanja :).

J. gentle, pa, da zaozbiljno, jer ako kreneš linijom da je dobro da su deca što ranije samostalna i samodovoljna, onda dolazimo do toga da im vrlo rano roditelji postaju partneri sa kojima žive, bar u mojoj glavi ide tom linijom, zaozbiljno.

Mislim da pulinka ima zapravo zanimljivo pitanje. Naime, čemu služimo kao bića drugim samostalnim ljudima oko nas? Naime, ako sam manje majka jer moja djeca spavaju svatko u svom krevetu, jer sami obuvaju cipele, jer srednji samostalno pere ruke s 4, jer najstariji s 12 samostalno mijenja posteljinu, ako sam manje majka jer oni me svakim danom manje trebaju, koja je onda moja vrijednost? Jednako bih se mogla zapitati i čemu kao žena služim mužu kad znam da je on više od trideset godina živio sasvim dobro bez mene? Ja svojoj djeci ne želim trebati, želim da me žele. A to brišu li sami guzu ili ne, s tom željom za drugom osobom ima vrlo maalo veze... Bar na primjeru mog muža...
I jel'te cilj odgoja je stvaranje samostalnih pojedinaca, cilj odgoja jest da ljudi sami vežu vezice i brišu guzu, a i kad takvima postanemo i dalje nam roditelji igraju neku ulogu u životu. Bar mom. Zar vama nije isto s vašim roditeljima? Moji meni najvjerojatnije do kraja života neće trebat na način brisanja guze, čuvanja moje djece, dizanja kredita ili vezanja vezica, pa su i dalje dio mog života i želim ih i vidjeti i čuti.

Hvala, casa. To je to. To sam i htela da kažem, samo sa obrnute tačke gledišta.
Naime, ni meni nisu bitne ni vezice, ni brisanje guze, ni spoljni parametri samostalnosti.
Želim da budem neko koga će deca i dalje želeti da vide u životu, jednom kada se osvrnu, i neko na koga će deca moći da se oslone, u nekoj izuzetnoj situaciji, ako naiđe. A nekako mislim da je za to potrebno da budem pristutna uz njih i dok odrastaju. I da im izvesno vreme budem vođa, i učitelj, pre nego što se povučem u partnera i posmatrača. E sad, da li ja skrećem u gušenje dece, možda.
To i jeste bilo moje pitanje-do kada smo deci vođe, kada postajemo pomagači, kada partneri?

Tj. meni se čini da prerano i često nepotrebno prepuštamo tu ulogu vođstva i usmeravanja nekome osim nas, tj. u nekim slučajevima mi se čini da deca ne bivaju iznutra samostalnija udaljavanjem od roditelja, zapravo ih i dalje vodi-vrtić, škola, treneri itd.

mislim da pulnika nije mislila na tu vrstu samostalnosti jer roditeljstvo se ocituje u odnosu.
ima roditelja koji hrane, peru, oblace i to je sve sta rade- rade. no odnos s djecom im je katastrofa. i obrnuto.
cilj odgoja jest stvoriti samostalno bice no isto tako i bice koje zna da u roditeljima ima sigurnu luku, zbog kojih ima hrabrost zakoraciti u svijet. da zna da su tu kad im se pozeli vratiti i da ce u njima dobiti podrsku. tu se slazem s tobom s ovim sto si napisala.
no isto tako dijete koje je prerano stavljeno u situaciju na koju nije spremno, kojem se prerano dala odgovornost s kojom se ne moze nositi (a samostalnost povlaci za sobom i odgovornost) moze rezultirati i razocaranjem i strahom da istrazuje, kako svijet tako i sebe.

Djecu treba osamostaljivati i na dubljim nivoima od vezivanja cipela, naravno, što uostalom svi znamo, a i na ovoj temi se puno pisalo o tome. I to traje, naravno. Pa ni pravo glasa ne dobijemo prije navršenih osamnaest. I ako sa netko od 16 ima intimne odnose s nekim od 36, to je potencijalano problematična situacija (ne znam je li i zakonski, tj. do koje dobne granice je zakonski problematična), jer se smatra da je vrlo vjerojatno da te dvije osobe nisu u ravnopravnom odnosu. Može se diskutirati stiže li punoljetnost godinu-dvije prije ili kasnije, ali sa tri je sigurno ne dostižemo, a ni sa deset.

Dobro je pitanje koja nam je uloga u životu djece, sasvim. Recimo, iz postova Lili i rehab, reklo bi se da one imaju ulogu zabavljačica :lool: Znam da nije tako, naravno da nije, ali tako zvuče postovi pa mi je smiješno.

Po meni, između roditelja i djeteta paralelno ide odnos dviju osoba, i odnos skrbnik/onaj kojem treba skrb. U početku dominira prvi, a na kraju, ako smo pri zdravoj pameti :mrgreen:, ostane valjda samo ovaj drugi.

E, sporo pišem pa sam napisala slično kao pulinka i leonisa.

To je ono pulinka gdje se očito ne slažemo. I tu svatko kao roditelj donosi vlastite procjene, i gdje kad pita za mišljenje druge mora shvatiti da drugi ne procjenuju kao on. I gušenje djece sve nas muči, jednako kao i prepuštanje djece samima. Tko guši, to rijetko vidi, kao i onaj koji prepušta. I zato ponekda stvarno nije ludo pitati ljude: Što mislite? Pa poslušati i čuti ono što si spreman čuti u određenom trenu. A vođa sam svojoj djeci dok žive samnom, jer ipak odlučujem o puuno stvari. Dok živiš pod mojim krovom...

Ova me rasprava, a pogotovo spominjanje vodstva, podsjetila na UNICEF-ove radionice i 4 stupa roditeljstva.

Struktura i vođenje samo su jedno od ta 4 stupa, struktura i vođenje odgovara na djetetovu potrebu za sigurnošću, predvidivošću, kompetentnošću...
Prvi i najvažniji stup je, naravno, briga i ljubav (dijete treba ljubav, emocionalnu toplinu, pripadanje, povezanost isl.).
Ostala dva su uvažavanje ili priznavanje djeteta kao osobe (razvija samosvijest; dijete ima svoje ideje, planove, preferencije, dostojanstvo);
te osnaživanje ili omogućivanje osnaživanja djeteta (osjećaj osobne kontrole, kompetentnost, razvija se autonomija).

To znači da se može i treba biti u ulozi brižnog roditelja, i vođe, i partnera, i pomagača, ovisno o djetetovoj potrebi i fazi. Omjer tih uloga se, naravno, mijenja, ali one su tu cijelo vrijeme odrastanja djeteta.

n

Citiraj:

---

Zuska prvotno napisa

Ova me rasprava, a pogotovo spominjanje vodstva, podsjetila na UNICEF-ove radionice i 4 stupa roditeljstva.

Struktura i vođenje samo su jedno od ta 4 stupa, struktura i vođenje odgovara na djetetovu potrebu za sigurnošću, predvidivošću, kompetentnošću...
Prvi i najvažniji stup je, naravno, briga i ljubav (dijete treba ljubav, emocionalnu toplinu, pripadanje, povezanost isl.).
Ostala dva su uvažavanje ili priznavanje djeteta kao osobe (razvija samosvijest; dijete ima svoje ideje, planove, preferencije, dostojanstvo);
te osnaživanje ili omogućivanje osnaživanja djeteta (osjećaj osobne kontrole, kompetentnost, razvija se autonomija).

To znači da se može i treba biti u ulozi brižnog roditelja, i vođe, i partnera, i pomagača, ovisno o djetetovoj potrebi i fazi. Omjer tih uloga se, naravno, mijenja, ali one su tu cijelo vrijeme odrastanja djeteta.

---

pohadjala.fenomenalne su radionice.naucis puno o sebi i djecjoj perspektivi.

ali pulinka meni jedno ne iskljucuje drugo.
naravno da mi djeca uce najvise od nas doma al nesporno uce puno i u vrticu.
uostalom meni je roditeljstvo nesto najljepse u cemu najvise uzivam. odgoj djece je predivan izazovan zadatak.
al meni nikako nije jasno uza sav trud zasto je tebi tako tesko prihvatiti da neka djeca uzivaju u vrticu i da profitiraju boravkom u njemu.

cak uzimajuci u obzir i tvoju frustraciju da jje edno dijete na svoju stetu van vrtica u korist drugog djeteta.
malo vise tolerancije i razumijevanja.prihvacanja da su djeca kao i mi razliciti.

sorry za tipfelere pisem s moba.

Pitanje je smiješno (da ne kažem glupo), pa je i odgovor takav. Mislim, pita me se na što je svedena moja uloga majke budući da radim, da je moje dijete u vrtiću i da je samostalno po pitanju higijenskih i ostalih aktivnost. I djeca me unatoč tome žele vidjeti u životu, ali jednako tako žele vidjeti i druge ljude u životu, što je po meni sasvim prirodno i normalno. Ne patim na to da im budem alfa i omega, da non stop traže mene i da im budem sve na svijetu. Ili ja ne kužim ovo o čemu Pulinka piše.

Citiraj:

---

pulinka prvotno napisa

Lili, nije stvar uvređenosti nego frustriranosti :). Kako god da sročim ispadne naopako.
Tvoj dan deluje slično mom, kod mene se u dan ubacuje i čišćenje i spremanje, s tim što su nama u selu zanimljivi sadržaji manje dostupni i zahtevaju malo više i vremena i planiranja. Osim toga, moji na spavaju po danu pa dan ima malo drugačiji ritam.
I sama si napisala ono što sam ja već zaključila-neko je morao da ih nauči ono što već znaju, a za nekog ko je zagovornik odvajanja od dece i samostalnog učenja, provodiš veoma mnogo vremena uz decu i baveći se njima.
To opet dođe kao primer tačke gledišta-čitajući ono što radiš sa decom, meni je recimo nejasno zašto toliko ističeš vrtić kao mesto gde deca primarno uče, kada je očigledno da se kod kuće njima jednako baviš.

---

mozfa grijesim ispravi me al nekako kao da osjecam predrasudu da mi koji smo za odvajanje djeteta od majke i jos uz to u vrtic da se tako valjda zelimo rjesiti djece da se ne miramo bavit njima.
kao da si se iznenadila da se toliko bavimo djecom.
to je cista predrasuda.

mozda sam te i krivo shvatila inace te malo teze shvacam bar ovako preko foruma.

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

kao da si se iznenadila da se toliko bavimo djecom.

---

Iznenadila sam se da se na te načine baviš decom, ne znam kako bih bolje formulisala.
Tj. ti si toliko hvalila tvoj vrtić i koliko su deca naučila u njemu, pri tom si stalno nabrajala u čemu su sve deca samostalna, da sam ja stekla utisak da ti misliš da su deca sve to znanje stekla u vrtiću. Meni je to bilo neverovatno, da je sve to delo vrtića, ma kako dobar bio, zato sam te i pitala. To sam i napisala već jednom.

Rehab, razumem da ne razumeš mene, ali i casa i leonisa i vertex su pisale nakon mene o onome što sam ja pokušala da pitam.
Evo, napisala si ulogu sebe-ti si majka, osoba koju deca ŽELE da vide u svom životu.
Što je divno, čak savršeno. Jer ti nisi rekla da deca osećaju potrebu-emotivnu, socijalnu, bilo kakvu drugu, za tobom-jer su osamostaljena u svemu, u čemu im pomaže vrtić i društvo drugih ljudi. Nego prosto žele tvoje društvo, iako bi mogli i bez tebe.
Što meni zvuči totalno nerealno, da jedno trogodišnje dete može biti na tom nivou svesti. Takav odnos bih očekivala tek od deteta nakon puberteta.

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

al meni nikako nije jasno uza sav trud zasto je tebi tako tesko prihvatiti da neka djeca uzivaju u vrticu i da profitiraju boravkom u njemu.

---

Nije napisano meni, ali moram se nadovezati.
Mislim da pulinki ili npr. meni nije teško prihvatiti da neka djeca uživaju u vrtiću, nego da sva djeca moraju ići u vrtić.

Da li ti možeš iskreno prihvatiti da neka djeca uživaju/profitiraju izvan vrtića drugim načinom čuvanja?

Citiraj:

---

Anemona prvotno napisa

Nije napisano meni, ali moram se nadovezati.
Mislim da pulinki ili npr. meni nije teško prihvatiti da neka djeca uživaju u vrtiću, nego da sva djeca moraju ići u vrtić.

Da li ti možeš iskreno prihvatiti da neka djeca uživaju/profitiraju izvan vrtića drugim načinom čuvanja?

---

Ovo je istina.

A isto tako je istina da NEKI roditelji imaju o vrtiću dobro mišljenje, a NEKI nemaju. NEKI za to imaju razloga, NEKI nemaju, tj. imaju predrasude.

Ma, ali stvarno je smiješno ako mi sad raspravljamo o tome ima li neke djece kojima vrti nije od koristi...otprilike kao ima li neke djece koja ne vole mrkvu. Ima svega na svijetu. Pitanje je: očekivano je da zdravo dijete u dobi od tri godine bude spremno na odvajanje od obitelji i socijalizaciju van nje; što se danas često, kako nemaju svi za tete čuvalice, prevodi kao polazak u vrtić. Meni se čini da stručnjaci smatraju da je to očekivano i dobro za dijete. Naravno, bit će djece za koju to ne vrijedi... ali njihovo postojanje ne mijenja činjenicu da je to očekivano ponašanje s tri godine... kao što je pokazivanje prstom u dobi od 12 mjeseci,iako ima djece koja ne pokazuju, jer su bolesna ili jer jednostavno kasne ili jer ....

ja isto ne mogu shvatiti točno zbog čega bi trogodišnjak trebao ići u vrtić, ako jasno pokazuje da mu se tamo ne sviđa i ako je potišteno
niti mi je jasno što tako bitno time propušta
primarna funkcija vrtića je da se zbrinu djeca kojoj su roditelji na poslu
netko je bio napisao da je park precijenjen
a bome je, po mom mišljenju, to i vrtić

i ja sam od onih koji smatraju trogodišnjake bebama
ionako mi prebrzo rastu i vrijeme mi samo izmiče
a inzistirati na samostalnosti i "jačanju" djeteta koje ne želi ići u vrtić, iako izbor postoji, mi je bezrazložno i besmisleno

Citiraj:

---

pulinka prvotno napisa

Rehab, razumem da ne razumeš mene, ali i casa i leonisa i vertex su pisale nakon mene o onome što sam ja pokušala da pitam.
Evo, napisala si ulogu sebe-ti si majka, osoba koju deca ŽELE da vide u svom životu.
Što je divno, čak savršeno. Jer ti nisi rekla da deca osećaju potrebu-emotivnu, socijalnu, bilo kakvu drugu, za tobom-jer su osamostaljena u svemu, u čemu im pomaže vrtić i društvo drugih ljudi. Nego prosto žele tvoje društvo, iako bi mogli i bez tebe.
Što meni zvuči totalno nerealno, da jedno trogodišnje dete može biti na tom nivou svesti. Takav odnos bih očekivala tek od deteta nakon puberteta.

---

I evo to je opet ono gdje se uopće ne slažemo. Ne vidim zašto dijete od tri godine ne bi moglo bezinteresno željeti mamu, zašto bi moralo u svakom trenu biti uvjetovano svojim potrebama... Ja vjerujem da dijete već u dobi od tri godine može imati bezineteresnu, čistu želju za majkom... I da ja kao majka želim poticati takvu želju, a ne potrebu za ljubavlju i bliskošću uvjetovanu strahom od odvajanja.

I ovo s bebama, pa ali ako vi smatrate trogodišnjake bebama, to ne znači da oni jesu bebe. Pa po nijednoj definiciji bebe dijete od godine nije beba. Shvaam da vi osjećate drugačije, ali to ne mijenja da to nisu bebe.

I djeca mi ne rastu, rastu sebi. I nisu moja ni na koji način, oni su svoji ljudi. Sudjelovanje u njihovom rastu, njihovom djetinjstvu je najbogatiji dio mog života. Ali svejedno ne rastu mi. A tjeranje trogodišnjaka u vrti iako ne mora ići nema nikakvog smisla. Ima smisla tjerati ga u vrti ako mora, treba ići... samo što nije svako mora, treba jednako mama i tata rade i nema ga tko čuvati. Već sam svoje mora, treba objasnila...

definicija bebe ili nebebe mi zaista ništa ne predstavlja

I to je u redu. Baš o tome govorim... svatko odlučuje što mu znači a što ne, ali nemojmo se uvjeravati da je trogodišnjak beba i da su pedijatri u krivu... ili da su neki trogodišnjaci bebe, a neki nisu...

Citiraj:

---

casa prvotno napisa

I djeca mi ne rastu, rastu sebi. I nisu moja ni na koji način, oni su svoji ljudi. Sudjelovanje u njihovom rastu, njihovom djetinjstvu je najbogatiji dio mog života. Ali svejedno ne rastu mi. A tjeranje trogodišnjaka u vrti iako ne mora ići nema nikakvog smisla. Ima smisla tjerati ga u vrti ako mora, treba ići... samo što nije svako mora, treba jednako mama i tata rade i nema ga tko čuvati. Već sam svoje mora, treba objasnila...

---

joj casa
tvoja djeca nisu tvoja ni na koji način?
nekad mi se čini da se na ovom forumu od silnih uzvišenih misli ide u apsurd

Glupo sam napisala... Htjela sam reći da valjda nikad dosada u razgovoru nisam rekla rastu mi, jedu mi ili kakaju mi... A apsurda na forumu ima puuno.. pa i moja kaplja pomaže ga tkati...

Citiraj:

---

casa prvotno napisa

Ma, ali stvarno je smiješno ako mi sad raspravljamo o tome ima li neke djece kojima vrti nije od koristi...otprilike kao ima li neke djece koja ne vole mrkvu. Ima svega na svijetu. Pitanje je: očekivano je da zdravo dijete u dobi od tri godine bude spremno na odvajanje od obitelji i socijalizaciju van nje; što se danas često, kako nemaju svi za tete čuvalice, prevodi kao polazak u vrtić. Meni se čini da stručnjaci smatraju da je to očekivano i dobro za dijete. Naravno, bit će djece za koju to ne vrijedi... ali njihovo postojanje ne mijenja činjenicu da je to očekivano ponašanje s tri godine... kao što je pokazivanje prstom u dobi od 12 mjeseci,iako ima djece koja ne pokazuju, jer su bolesna ili jer jednostavno kasne ili jer ....

---

oprosti ali ovo nije isto kao i ici u vrtic.
vec sam to spomenula, par puta.
i da, s time se slazem, dijete od 3g bi trebalo moci provesti par sati odvojeno od mame.
no i dalje cu tvrditi da u toj dobi u nasim uvjetima mislim da je za dijete zdraviji odnos 1 na 1 nego 1 na 22.
mislim da se s 4-5-6 mogu puno lakse nositi s tim odnosom 1 na 22. sto ne bude 22 vec brojka blize 30.

i vrticu definitivno to ne vidim kao plus, natrpanost grupe i 1 teta u njoj i mislim da mnoge kvalitete i dobre stvari iz vrtica ugusi ta brojk.

stoga, da slazem se s boldanim, no, ponavljam se, po ne znam koji put, to ne znaci nuzno vrtic.
(a ponavljam se jer nitko nije dao komentar na to).

Ako cemo pravo , beba = lutka.
malo dijete = novorodence, dojence , ...i dalje

ali meni zaista nije jasna ta silna potreba za dokazivanjem da trebaju biti samostalni i odvojeni od roditelja u ranoj dobi.
to dokazuje sto?
da ce biti sposobniji? Samostalniji? Sto?
nije li svako dijete razlicito? Nije li svaka obitelj razlicita?
postoje neke smjernice , ali su rastezljive.
vec sam puno puta rekla , kad se nesto mora-mora se.
kad se ne mora, tada se bira.
a furati neki princip, samo principa radi... Glupo i nepotrebno. Zivot je prekratak za takve -gluposti.

Citiraj:

---

pulinka prvotno napisa

Rehab, razumem da ne razumeš mene, ali i casa i leonisa i vertex su pisale nakon mene o onome što sam ja pokušala da pitam.
Evo, napisala si ulogu sebe-ti si majka, osoba koju deca ŽELE da vide u svom životu.
Što je divno, čak savršeno. Jer ti nisi rekla da deca osećaju potrebu-emotivnu, socijalnu, bilo kakvu drugu, za tobom-jer su osamostaljena u svemu, u čemu im pomaže vrtić i društvo drugih ljudi. Nego prosto žele tvoje društvo, iako bi mogli i bez tebe.
Što meni zvuči totalno nerealno, da jedno trogodišnje dete može biti na tom nivou svesti. Takav odnos bih očekivala tek od deteta nakon puberteta.

---

Ja uopće ne razumijem na kojem bi nivou svijesti moje dijete trebalo biti i kakvu vrstu povezanosti i potrebe bi trebalo imati ? Ozbiljno pitam, ne kužim kako bi to trebalo izgledati.

Enivej, svoje sam dijete upisala u vrtić s godinu i pol dana, ali tako je moralo biti. Ja sam morala ići raditi, i puno smo muke prošli dok se nije navikao. Drugo dijete će ostati samnom barem do treće godine (ako ono ne poželi drugačije), jer ću biti kući na porodiljnom. Ipak, obojica danas mogu bez mene, nikada se nisam ustručavala ostaviti ih nekome na čuvanje i otići na kavu, u kino, na stručno usavršavanje, itd. Nikada nisam željela biti samo mama, iako u toj ulozi uživam. Pretpostavljam da su se tako navikli biti i sa drugim ljudima, nisam im potrebna 24 sata dnevno. Nikada ih nisam prisiljavala da budu samostalni, ali sam svaki njihov zahtjev za samostalnošću ispunjavala i podržavala.
Ne smatram da dijete nužno mora ići u vrtić, ali smatram da bi mama trebala prepoznati i ostvariti djetetovu potrebu za drugim ljudima, kontaktima i drugačijim okruženjem.

Citiraj:

---

rehab prvotno napisa

Ne smatram da dijete nužno mora ići u vrtić, ali smatram da bi mama trebala prepoznati i ostvariti djetetovu potrebu za drugim ljudima, kontaktima i drugačijim okruženjem.

---

pa naravno
ali stvarno ne mislim da itko ovdje izolira djecu i lišava ih socijalizacije u nekom vidu

casa, jesi li ti baš sigurna da struka (psiholozi) preporuča pohađanje vrtića u dobi od tri godine kao poželjno, kao normu kojoj treba težiti? Ja nikad to nisam čula.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Ovo je istina.

A isto tako je istina da NEKI roditelji imaju o vrtiću dobro mišljenje, a NEKI nemaju. NEKI za to imaju razloga, NEKI nemaju, tj. imaju predrasude.

---

Peterlin, pa isto tako neki imaju predrasude o ne odlasku u vrtić. To je normalno, svatko gleda iz svoje situacije i zato smatram da nema univerzalnog odgovora, ni univerzalne tvrdnje i diže mi se kosa na glavi kad netko napiše da je vrtić nužan za djecu, kao što bi se i tebi digla kosa kad bih ja napisala da je nužno da dijete čuva netko drugi, a nikako ne vrtić.

Svatko može reči - smatram da je za moje dijete bolje da ide u vrtić, ili bolje je da ga čuva čuvalica/baka, a i to ne možemo 100% znati. Znali bismo jedino kad bismo isto to dijete duplicirali i jedno bi išlo u vrtić, a drugo bi čuvala čuvalica. Tek tada bismo mogli točno tvrditi da je nešto bolje ili nije (ali za to određeno dijete, pod tim određenim uvjetima).

Nema općenite definicije - vrtić je nužan, ili ne vrtić je nužan.

Citiraj:

---

n.grace prvotno napisa

pa naravno
ali stvarno ne mislim da itko ovdje izolira djecu i lišava ih socijalizacije u nekom vidu

---

Nisam to niti napisala, ali da se često djecu sputava i usporava na tom putu, mislim da jest. Mislim, daj samo pročitaj priče i zgode iz nesretnog parka. Mame koje sjede i puše su najveće nemajke na svijetu, djeca se malo počupaju, odmah se skače, itd. Ja stvarno nemam potrebu hodati za svojim djetetom u parku i igrati se s njime u pješčaniku, već ga pustim da se igra s drugom djecom, a ja sjedim i pušim (da, ta sam). A koliko smo puta ovdje čitali priče tipa "one mame što sjede i puše, a ja se igram sa svojim djetetom u pijesku)....
Pa onda izjave tipa "ja sam rodila dijete sebi, ne drugima", "šta će mi babe i tetke, djetetu treba mama", itd., nebrojeno puta napisane na ovom forumu.
Itd, primjera je na stotine, ali ne stignem pisati.