Ispisali smo ju iz vrtića

[rehab]

Rehab, razumem da ne razumeš mene, ali i casa i leonisa i vertex su pisale nakon mene o onome što sam ja pokušala da pitam.
Evo, napisala si ulogu sebe-ti si majka, osoba koju deca ŽELE da vide u svom životu.
Što je divno, čak savršeno. Jer ti nisi rekla da deca osećaju potrebu-emotivnu, socijalnu, bilo kakvu drugu, za tobom-jer su osamostaljena u svemu, u čemu im pomaže vrtić i društvo drugih ljudi. Nego prosto žele tvoje društvo, iako bi mogli i bez tebe.
Što meni zvuči totalno nerealno, da jedno trogodišnje dete može biti na tom nivou svesti. Takav odnos bih očekivala tek od deteta nakon puberteta.

Ja uopće ne razumijem na kojem bi nivou svijesti moje dijete trebalo biti i kakvu vrstu povezanosti i potrebe bi trebalo imati ? Ozbiljno pitam, ne kužim kako bi to trebalo izgledati.

Enivej, svoje sam dijete upisala u vrtić s godinu i pol dana, ali tako je moralo biti. Ja sam morala ići raditi, i puno smo muke prošli dok se nije navikao. Drugo dijete će ostati samnom barem do treće godine (ako ono ne poželi drugačije), jer ću biti kući na porodiljnom. Ipak, obojica danas mogu bez mene, nikada se nisam ustručavala ostaviti ih nekome na čuvanje i otići na kavu, u kino, na stručno usavršavanje, itd. Nikada nisam željela biti samo mama, iako u toj ulozi uživam. Pretpostavljam da su se tako navikli biti i sa drugim ljudima, nisam im potrebna 24 sata dnevno. Nikada ih nisam prisiljavala da budu samostalni, ali sam svaki njihov zahtjev za samostalnošću ispunjavala i podržavala.
Ne smatram da dijete nužno mora ići u vrtić, ali smatram da bi mama trebala prepoznati i ostvariti djetetovu potrebu za drugim ljudima, kontaktima i drugačijim okruženjem.

[n.grace]

Ne smatram da dijete nužno mora ići u vrtić, ali smatram da bi mama trebala prepoznati i ostvariti djetetovu potrebu za drugim ljudima, kontaktima i drugačijim okruženjem.

pa naravno
ali stvarno ne mislim da itko ovdje izolira djecu i lišava ih socijalizacije u nekom vidu

[rehab]

pa naravno
ali stvarno ne mislim da itko ovdje izolira djecu i lišava ih socijalizacije u nekom vidu

Nisam to niti napisala, ali da se često djecu sputava i usporava na tom putu, mislim da jest. Mislim, daj samo pročitaj priče i zgode iz nesretnog parka. Mame koje sjede i puše su najveće nemajke na svijetu, djeca se malo počupaju, odmah se skače, itd. Ja stvarno nemam potrebu hodati za svojim djetetom u parku i igrati se s njime u pješčaniku, već ga pustim da se igra s drugom djecom, a ja sjedim i pušim (da, ta sam). A koliko smo puta ovdje čitali priče tipa "one mame što sjede i puše, a ja se igram sa svojim djetetom u pijesku)....
Pa onda izjave tipa "ja sam rodila dijete sebi, ne drugima", "šta će mi babe i tetke, djetetu treba mama", itd., nebrojeno puta napisane na ovom forumu.
Itd, primjera je na stotine, ali ne stignem pisati.

[Anemona]

Nisam to niti napisala, ali da se često djecu sputava i usporava na tom putu, mislim da jest. Mislim, daj samo pročitaj priče i zgode iz nesretnog parka. Mame koje sjede i puše su najveće nemajke na svijetu, djeca se malo počupaju, odmah se skače, itd. Ja stvarno nemam potrebu hodati za svojim djetetom u parku i igrati se s njime u pješčaniku, već ga pustim da se igra s drugom djecom, a ja sjedim i pušim (da, ta sam). A koliko smo puta ovdje čitali priče tipa "one mame što sjede i puše, a ja se igram sa svojim djetetom u pijesku)....
Pa onda izjave tipa "ja sam rodila dijete sebi, ne drugima", "šta će mi babe i tetke, djetetu treba mama", itd., nebrojeno puta napisane na ovom forumu.
Itd, primjera je na stotine, ali ne stignem pisati.

A kakve veze sad ima s usporavanjem djeteta, ako mama radi, a dijete je u vrtiću ili sa čuvalicom?
Ne usporava mama dijete s posla, ili?
Ako je mama takvog karaktera, sasvim je svejedno da li je dijete u vrtiću ili ne, jedino ako je 24 sata u vrtiću, pa ne dođe u kontakt s mamom.

I jedan primjer - često smo u parku od skoro pa rođenja i često dođu djeca iz vrtića i primjetila sam da vrtićka djeca stalno nešto prigovaraju - znači ne penji se ovako, nego onako, ne ljuljaj se ovako nego onako, ne penji se pasti ćeš, ne trči udariti ćeš se, ne smije se s te strane, nego s druge, nemoj ovo, nemoj ono, nemoj nešto deseto, jer ćeš se uprljati,...
Iliti imaju vrlo usmjeren način kako se što smije i ne odstupaju od toga. Meni je to čista posljedica neminovnog usmjeravanja u vrtiću, jer teta mora imati jasna pravila da bi opstala.
Smatram to negativnim aspektom u kontekstu te "samostalnosti" u parku.

Odmah da se ogradim, da ne bi netko pretpostavio, nije divljačko ponašanje, nego samo drugačiji način izvedbe iste stvari.
(A meni je bilo vrlo bitno da dijete razvija motoriku na razne načine, zbog slabije iste).

[rehab]

A kakve veze sad ima s usporavanjem djeteta, ako mama radi, a dijete je u vrtiću ili sa čuvalicom?
Ne usporava mama dijete s posla, ili?
Ako je mama takvog karaktera, sasvim je svejedno da li je dijete u vrtiću ili ne, jedino ako je 24 sata u vrtiću, pa ne dođe u kontakt s mamom.

[ivano2]

A kakve veze sad ima s usporavanjem djeteta, ako mama radi, a dijete je u vrtiću ili sa čuvalicom?
Ne usporava mama dijete s posla, ili?
Ako je mama takvog karaktera, sasvim je svejedno da li je dijete u vrtiću ili ne, jedino ako je 24 sata u vrtiću, pa ne dođe u kontakt s mamom.

I jedan primjer - često smo u parku od skoro pa rođenja i često dođu djeca iz vrtića i primjetila sam da vrtićka djeca stalno nešto prigovaraju - znači ne penji se ovako, nego onako, ne ljuljaj se ovako nego onako, ne penji se pasti ćeš, ne trči udariti ćeš se, ne smije se s te strane, nego s druge, nemoj ovo, nemoj ono, nemoj nešto deseto, jer ćeš se uprljati,...
Iliti imaju vrlo usmjeren način kako se što smije i ne odstupaju od toga. Meni je to čista posljedica neminovnog usmjeravanja u vrtiću, jer teta mora imati jasna pravila da bi opstala.
Smatram to negativnim aspektom u kontekstu te "samostalnosti" u parku.

Odmah da se ogradim, da ne bi netko pretpostavio, nije divljačko ponašanje, nego samo drugačiji način izvedbe iste stvari.
(A meni je bilo vrlo bitno da dijete razvija motoriku na razne načine, zbog slabije iste).

U naših 6 godina vrtića nikad nije bilo ovakvih usmjeravanja ... upravo suprotno savjetovani samo da ne ograničavamo penjanje jer je dobro za razvoj ...
Moja iskustva sa takvim zabranama dolaze više od promatranja baka i teta čuvalica u parkovima ...
Naravno, ovo je moje iskustvo ... vjerojatno tj. sigurno ima i drugačijih pa ne želim generalizirati na taj način...

[Zuska]

I jedan primjer - često smo u parku od skoro pa rođenja i često dođu djeca iz vrtića i primjetila sam da vrtićka djeca stalno nešto prigovaraju - znači ne penji se ovako, nego onako, ne ljuljaj se ovako nego onako, ne penji se pasti ćeš, ne trči udariti ćeš se, ne smije se s te strane, nego s druge, nemoj ovo, nemoj ono, nemoj nešto deseto, jer ćeš se uprljati,...
Iliti imaju vrlo usmjeren način kako se što smije i ne odstupaju od toga. Meni je to čista posljedica neminovnog usmjeravanja u vrtiću, jer teta mora imati jasna pravila da bi opstala.

A ja to u parku uglavnom vidim od baka i čuvalica: ne trči, past ćeš, uprljat ćeš se! ne penji se tamo! (po penjalici). I to često bude riječ o tro ili četverogodišnjacima. A onde dođe do toga da se 4-godišnjak ne može spustiti sa penjalice i zove tatu, a tata ga ukori da šta se ima upće tamo penjati, a riječ je o penjalici koju uredno savladavaju 1,5 godišnjaci kojima se to dopusti.
Slušam i baku kako svojoj 1,5 unuci (koju je s 15 mjeseci odviknula od pelena) kaže: ako se popišaš u gaće, dobit ćeš po guzi. ?!

A ima i drugih primjera, od roditelja koji na sat vremena ostave trogodišnjaka samog u parku i odu na kavu u kafić kod frendova koji uopće nije blizu parka, s tim da s jedne strane parka ide prometnica i park nije ograđen, do majke helikoptera koja isto ima trogodišnjaka koji mahnita po parku, a ona mu hrani ego "nisi ti kriv što si pao, kamen je zločest; ti jak i velik, to je samo tenisica zločesta i sl"; i naravno ne reagira kad joj sin lupi dijete koje se usudi približiti spravi koju on koristi.

Park je vječita inspiracija, veća od vrtića. Srećom, ima hrpa normalnih ljudi i fora djece pa je ipak nezamjenjiv. Zapravo, park nam je važan u socijalizaciji, kao i vrtić, kao i privatna druženja...sve ima svoje. Ali ne mislim da su djeca od 3 ili 4 godine koja ne idu u vrtić trajno zakinuta, sve to kasnije dođe na isto.