On radi, ona ne radi

Citiraj:

---

pulinka prvotno napisa

Na temi na kojoj je tako mnogo žena navelo da im od dve plate pretekne osim režije i za ušteđevinu, mislim da je vrlo nerealan argument da jedna plata nije dovoljna pa žena mora da radi...
Uostalom, puno žena je iskreno reklo da radi svoj posao jer ga voli, ne zato što su primorane potrebama deteta.

---

Proširit ću sa ono kaj sam prvi put komentirala..kad se već o potrebama djeteta radi..
Da, novac, sredstva za osnovne potrebe...može bit da to jedna plaća pokriva... a opet, potreba djeteta je i vidjet da su mu oba roditelja samostalna....
Usudila bih se otić i dalje pa reći da je u nekoj budućnosti potreba našeg, tada već odraslog djeteta das mu roditelji financijski bolje stoje, a dvije mirovine su veće od jedne (najčešće)....tada to odraslo dijete neće morati financijski pomagati roditeljima, što vjerujem da znači puno.

Mogla bih puno, puno pisati o ovoj temi, no imam dosta isključiv stav oko zaposlenosti (oba) roditelja. Valjda sam prečesto vidjela starije žene koje neznaju što bi dalje i kako bi ispunile život koji su dok su bile mlađe u potpunosti podredile djetetu...i prečesto čula meni užasne rečenice tih žena upućenih njihovoj djeci "Ja sam zbog tebe sve napustila (karijeru), žrtvovala se, a ti sad ovako" (a "dijete" je zapravo samo odraslo i ima život).

može li se zakljuciti da je dobro onako kako se dvoje koji su u braku dogovore?

Ne može. Dobro je onako kako druge žene odluče.

Trina, kraljice! :lol:

Citiraj:

---

Trina prvotno napisa

Ne može. Dobro je onako kako druge žene odluče.

---

na forumu ;)

U krugu u kojemu se ja krecem ljudi se jedva nekako snalaze u 2 place, i rastezu minuse i kredite, tako da se pitam jel to manjina na forumu ili u stvarnom zivotu?

I da dodam, ne razmisljalju o potrebi djeteta da ima doma mamu do 3g ili da vidi neku ravnoporavnost spolova u radu, nego o potrebi da imaju svi sta za jesti, platiti rezije i kredit ili stanarinu za krov nad glavom.

Citiraj:

---

Deaedi prvotno napisa

I da dodam, ne razmisljalju o potrebi djeteta da ima doma mamu do 3g ili da vidi neku ravnoporavnost spolova u radu, nego o potrebi da imaju svi sta za jesti, platiti rezije i kredit ili stanarinu za krov nad glavom.

---

Pa onda to vjerojatno znači da se tim majkama kad su sve zbrojile i oduzele više isplati ići raditi nego ostati doma, to jest da ce joj od njene plaće kad poplaća sve obaveze koje inače nebi plaćala da je izabrala ostati doma, ostati više od tih 1600kn koje bi primala na porodiljnom.

Pa Deaedi, to što opisuješ je sasvim sigurno stvarnost većine ljudi u Hrvatskoj, ali svejedno nije da nema ljudi koji imaju velike plaće, pa time i mogućnost da jedan roditelj ne rad, a da obitelj svejedno ima što jesti i krov nad glavom. Ili recimo, dovoljno je da ljudi naslijede nekretninu, dakle da nemaju stambeni kredit.

E da, sretan Majčin dan:-)

Citiraj:

---

Deaedi prvotno napisa

I da dodam, ne razmisljalju o potrebi djeteta da ima doma mamu do 3g ili da vidi neku ravnoporavnost spolova u radu, nego o potrebi da imaju svi sta za jesti, platiti rezije i kredit ili stanarinu za krov nad glavom.

---

To je normalno i zrelo razmišljanje.
Jer i ti i ja i mnoge druge žene moramo otići u dućan po meso, mrkvicu ili mlijeko.
Nemamo vrtove gdje bi posadile i ubrale, nemamo bake i mame kućanice i poljoprivrednice gdje bi mogle posegnuti.
Djeca koštaju, puno.
Ja ne želim da moja "samo nešto završi" kao što često čujem od ljudi oko sebe.
Ja želim da ona završi što želi.
Ja želim da moje dijete ne ovisi o jednom paru tenisica, da uči jezike, svira, bavi se sportom i bezbrižno ide u školu koju želi, da putuje gdje želi, da dio ljetnih praznika provede u Ljetnoj školi , da roni, da ima psa....
I to sve košta.
Isto tako ja ne želim razmišljati što ako ostanem bez muža iz bilo kojeg razloga.
Ljudi umiru, odlaze, zaljubljuju se... I to je sve normalno u životu.
Ja ne želim živjeti sa 70-80 g od socijale ili minimalne mirovine i čekati da mi djeca plate struju jer "sam ja zbog njih ostala doma" a nisam, zbog sebe sam.
Ja znam da nije lako raditi.
Pogotovo ako ne trebam.
Ali ja sam uvijek trebala.
I onda kad je jedna plaća bila dosta.
I onda kad sam bila bolesna.
I onda kad sam imala hrpu problema i noću bedinala svekrvu.
Uvijek sam radila i štedjela.
I uvijek sam imala svoj račun, kao i on svoj.
Ne pada mi na pamet da ja svoju plaću dajem nekome, a kome?!? Mužu, mami, svekrvi ako smo u zajedničkom kućanstvu?! I onda da tu osobu žicam za uloške, najlonke, ruž..?
A ne, ni slučajno.
Moja plaća je na mom računu u mojem novčaniku u mojoj torbici.
Svak ima pravo odlučivati o svom životu i baš zato radim jer ja ne želim da mi se dogodi:"pitat će te starost, gdje ti je bila mladost"
I još nešto; moje jedno dijete vrijedi kao nečijih pet ili deset.
Nisam ja ništa manje vrijedna jer sam rodila jednom, a ne triput ili više.
Troje djece više košta, to da, ali ne vrijedi žena više ako je više puta rađala, a to se uporno provlači ovim topikom.

ma daj Tanči ne pretjeruj!!!
Nitko u ni jednom trenutku i ni jednom slovu nije rekao da majka koja je rodila jedno dijete vrijedi manje, bilo je prepiske o tome dali je fizički i psihički teže sa jednim djetetom ili više djece. Neke žene smatraju da im je bilo lakse sa većim brojem djece, a neke se nisu složile sa tim.
Nitko nije doveo u pitanje vrijednost majke, tu mislim na onu ljudsku vrijednost, po broju djece.
Jer ta ljudska vrijednost se sigurno ne vrednuje po broju djece.
Pa tu smo svaki dan svjedoci kolike žene, parovi se bore za jedno dijete. I koliko je sreće kad i jedna od tih žena uspije.

Tanči, nikad ne bih mislila da ja ili moja djeca vrijedimo više od tebe i tvog djeteta.

Ali zamisli, plaćaš škole jezika, plaćaš ljetne kampove, plaćaš milijardu aktivnosti, ono, ustvari ulažeš u svoje dijete za koje imaš jako dobar i vrijedan plan. Kad ono mala krene u srednju, počne pušiti travu, zaljubi se u lokalnog frajera bez škole i odluči živiti na Velebitu i čvati ovce u sladu s prirodom. Ne kažem da će tvoja mala to napraviti ali ptam se da li je taj ulog ispravan i da li je to nešto što djeca trebaju. Jer ja ne mislim tako, imala jedno ili deset djece, imala mjesečno 50 000 kn ili 3000 kn. Eto

Bar će znati kako se kaže ovca na engleskom i njemačkom.

Da.
Da se ne bi netko naljutio, ja mogu svoj primjer dati. Moj sin, iznadprosječno inteligentno dijete, sportaš, par godina košarke, malo tenisa, malo nogometa, dva jezika...Krenuo u srednju, propušio, pitanje hoće li proći razred. Ne znači to ništa, možda bude predsjednik jednog dana, zasad vidim da moji planovi padaju jedan po jedan. Prevelika očekivanja od djece su govno. Više vrijedi uložiti vrijeme, ljubav i sreću nego jezike, aktivnosti i kampove.

Mislim da je ulagati u dijete uvijek ispravno, samo što nije garancija da će dijete u koje se "ulaže" biti netko i nešto u životu, a isto tako nije ni pravilo da će dijete u koje se nije htijelo ili moglo "ulagati" isključivo biti propalica.

ja se uopće ne slažem s tobom trina :-/
šta ti to uopće znači uložiš vrijeme, ljubav, sreću...?
eto, ti si sve to ulagala, plus jezici i aktivnosti i za sad ti se čini da je sve uludo.
ne možeš to tako gledati.
ulažeš koliko možeš, i novaca i vremena (ljubav ne računam jer to podrazumijevam da ulažeš maksimalno), ne za budućnost nego za sadašnjost. pa ako se kapitalizira, dobro. ako ne, opet dobro. bolje čuvati ovce zato što si se zaljubio nego zato što moraš. pa makar ih cijeli život čuvala. šta fali ovcama na velebitu? :D lipo navečer malo zasvira onu violinu iz ljetnog kampa, za razbit dosadu jer nema televizije, pročita koju knjigu na njemačkom, zapale joint i zaspu sretni i veseli :mrgreen:

evo, vidiš, i anabeg se slaže :D

Uložiti ljubav, vrijeme i sreću nisu nešto što se podrazumijeva. Najbolja je kombinacija toga i aktivnosti ali često imamo primjere di se ovo prvo kompenzira onim drugim. A ja sam napisala da više vrijedi ovo prvo za život nego išta drugo.

Sigurno se kapitalizira.
Barem vrijeme, ljubav i sreca.
Samo sto zivot nije trka na 100m nego maraton.

Dobar obiteljski odnos, povjerenje, moralne vrijednosti... to je ono sto je vazno.
Ostalo je šlag na torti.
Mogu se padati razredi, moze se pusiti, moze se biti buntovan... to ne znaci da ono vazno i dalje nije u tom djetetu ( iako se trenutno ne vidi).

Ali razumijem tebe.
Definitvno sam mogla barem jedan solidan fakultet zavrsiti da sam ulozila vremena , strasti i upornosti u svoje skolovanje onoliko koliko sam ulozila ( i ulazem) u skolovanje svoje djece.

Citiraj:

---

Trina prvotno napisa

Da.
Da se ne bi netko naljutio, ja mogu svoj primjer dati. Moj sin, iznadprosječno inteligentno dijete, sportaš, par godina košarke, malo tenisa, malo nogometa, dva jezika...Krenuo u srednju, propušio, pitanje hoće li proći razred. Ne znači to ništa, možda bude predsjednik jednog dana, zasad vidim da moji planovi padaju jedan po jedan. Prevelika očekivanja od djece su govno. Više vrijedi uložiti vrijeme, ljubav i sreću nego jezike, aktivnosti i kampove.

---

a roditelj koji voli dijete uvijek se preispituje kad djetetu ne ide. mozda bi bilo isto da je stalno bio doma i da nije isao na niti jednu aktivnost iako takvoj je djeci (natprosjecno inteligentnoj) doma dosadno i aktivnosti im nisu problem kao ni intelekt nego emocije su ono na što se spotiču. i to, ja barem mislim, mozes izbjeci lošiju ili bolju verziju ali ne mozes izbjeci dramu suocavanja sa ljudima i emocijama....govorim o natprosječnima kojima skola nije interesantna jer imaju frku na drugom planu pa je loš uspjeh samo posljedica toga ššto ne uče jer se lome na nečem drugom

što reči pričala sam nekaj s šefom u petak, ono klinci, muško ženski mozak itd. I veli on kak bi najredije pasal ovcena biokovu, velim mu ja , a ko ne bi?

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Ali razumijem tebe.
Definitvno sam mogla barem jedan solidan fakultet zavrsiti da sam ulozila vremena , strasti i upornosti u svoje skolovanje onoliko koliko sam ulozila ( i ulazem) u skolovanje svoje djece.

---

X

Ovo mogu potpisati. I htjela sam još samo reći da koliko god se mi trudili oko djecei dubili na glavi da ih privedemo pameti iškolujemo i ucijepimo im neki sustav vrijednosti, ne možemo 100% biit odgovorni za njihov uspjeh ili neuspjeh.

Trina, sin ti je u osjetljivoj dobi (gledam doma svoje klipane) i možeš se samo nadati da mu životni problemi mogu poslužiti kao dobra škola za kasnije. U toj dobi i ja sam eksperimentirala s cigaretama, sa pijačom i seksom (do gorih zala tipa droga nisam došla) a moji roditelji su se silno trudili da bratu i meni osiguraju sve što sami nisuimali. Nisam to tada cijenila. Ne znam ni da li sad cijenim kad sam roditelj i u sličnoj situaciji. Ono što bih voljela je da su se roditelji manje ćrtvovali za nas, a više posvetili pažnju sebi. Voljela bih da su više uživali, a manje brinuli. Danas ja pokušavam to raditi s promjenjivim uspjehom. O4išla sam danas u vikendicu, a srednjoškolca ostavila doma učiti. Pa kako mu bude.... Sama sebe uvježbavam puštati ih sve češće da donose vlastite odluke. Ne sviđa mi se izbor srednje škole mlađeg sina, ali sama sebe uvjeravam da mu treba dozvoliti da upiše što želi. Piitaj me na godinu kako je ispalo.... Da ga prisilim ili uvjerim, odgovornost bi bila moja. Ako ga pustim u željenu školu, odgovornost je njegova i nadam se da će s više volje prionuti onome što je sam svojevojjno odabrao.

Odgulili smo za njih u ranom djetinjstvu koliko smo mogli, sad treba polqko i njima pustiti inicijativu. Moji sinovi cijeli svojživot gledaju kako mi radimo, kako raspolažemo novcem, kako donosimo odluke. Da li je to baš najbolje, nemam pojma ali to je naš život. Što radimo dobro, nek im bude uzor. Što radimo krivo nek ispravljaju u svojim životima. U ovoj dobi polako će postati svjesni da što god rade, sebi rade. I dobro i loše. Mi im možemo pomoći, ali ne možemo sve za nijh odraditi.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Bar će znati kako se kaže ovca na engleskom i njemačkom.

---

I na španjolskom, latinskom i talijanskom.

Citiraj:

---

anin prvotno napisa

Mogla bih puno, puno pisati o ovoj temi, no imam dosta isključiv stav oko zaposlenosti (oba) roditelja. Valjda sam prečesto vidjela starije žene koje neznaju što bi dalje i kako bi ispunile život koji su dok su bile mlađe u potpunosti podredile djetetu...i prečesto čula meni užasne rečenice tih žena upućenih njihovoj djeci "Ja sam zbog tebe sve napustila (karijeru), žrtvovala se, a ti sad ovako" (a "dijete" je zapravo samo odraslo i ima život).

---

LOL sorry meni ovo ne drži vodu kao argument.
Eno moja mati nije ni primetila kad sam se odselila pre skoro punih 10 godina, a prošle godine se penzionisala i gle -sad nema pojma šta bi dalje i kako bi ispunila sebi život nakon 40 godina posvećene karijere...par njenih koleginica takođe ima taj problem.
Ima para i za putovanja i pozorišta i bioskope i restorane i knjige i frizere itd, itd, šta god poželi, ali niti ima ijednu blisku prijateljicu, komšinicu, ma čak ni koleginicu sa kojom bi se družila, niti ima ikakvih interesovanja, čak ni da bude češće baka svojim unucima. Najdalje što se makne je jednom nedeljno do šoping centra, to joj je valjda jedina radost i životno interesovanje.

Hoću reći- nisam sigurna da je zdravo od bilo čega sebi napraviti životnu opsesiju i izolovati se od svega ostalog, bez obzira da li su to deca, muž, karijera ili nešto sasvim pedeseto.

Citiraj:

---

Deaedi prvotno napisa

U krugu u kojemu se ja krecem ljudi se jedva nekako snalaze u 2 place, i rastezu minuse i kredite, tako da se pitam jel to manjina na forumu ili u stvarnom zivotu?

---

Tako je na prvi pogled i svima oko mene. Ali onda zapravo shvatim da mi je bezveze o tome razmisljati jer pocinjem odredjivati sto i kako bih netko trebao ili mogao, a to skroz nije moj posao. Postoje raznorazni kriteriji, a stvarno si svatko sam postavlja svoje.

Lakse je i bolje tu nego u HR, ali opet je sasvim relativno sto kome znaci spajati kraj s krajem i na sto su potrosili taj novac iz kredita. :neznam:

Citiraj:

---

Tanči prvotno napisa

Ja ne želim živjeti sa 70-80 g od socijale ili minimalne mirovine i čekati da mi djeca plate struju jer "sam ja zbog njih ostala doma" a nisam, zbog sebe sam.
Ja znam da nije lako raditi.
Pogotovo ako ne trebam.
Ali ja sam uvijek trebala.
I onda kad je jedna plaća bila dosta.
I onda kad sam bila bolesna.

---

Slažem se u potpunosti. Isto je i sa mnom.

I dodala bih još da koliko god mi to ovdje ne željele priznat, nikakve veze sa ovom temom djeca nemaju. Imamo neki svoj stav trebamo ili ili ne trebamo radit i to je to.. Ako radimo, pravdamo si to u svojoj glavi da je to za djecu bolje...ako ne radimo, isto, ponavljamo si da je to za djecu bolje. Branimo svoj stav. Ono što smo same iz tko zna kojih sve razloga odlučile. I to je sve u redu. Bitno da smo same zadovoljne svojom odlukom.

Citiraj:

---

Kaae prvotno napisa

Lakse je i bolje tu nego u HR, ali opet je sasvim relativno sto kome znaci spajati kraj s krajem i na sto su potrosili taj novac iz kredita. :neznam:

---

Ne bi se bas slozila. Tu u RH obitelji koje ja znam i o kojma pricam (dakle gdje rade oba roditelja) su novac od kredita potrosile za krov nad glavom, a druga placa im sluzi za hranu i rezije. A sad, mozemo oko toga da je relatvno da li djeci treba voce svaki dan ili da li treba zimi grijati cijeli stan ili svi mogu spavati u 1 sobi (moje djetinjstvo) jer se ne mogu platiti rezije, ali meni to nije relativno. Ja govorim o nekom prosjecnom standardu za koji vecini ljudi oko mene koji nisu naslijedili nekretninu ili imaju pomoc roditelja, trebaju 2 place.

Citiraj:

---

anin prvotno napisa

I dodala bih još da koliko god mi to ovdje ne željele priznat, nikakve veze sa ovom temom djeca nemaju.

---

ja ne bih rekla da je baš tako. recimo kad je otac pomorac, nema ga, a nemaš druge pomoći. ili jedan od roditelja ima zahtjevnu karijeru. tu je kolinda spominjana :D ili imaš pomoć, ali ne želiš da ti djecu odgajaju bake i djedovi.

mislim da djeca često presude u odluci. ili kad su razlozi kojekakvi, ne možeš naći dobar posao, djeca su mala, živiš kao pulinka na selu...pa važeš - jel bolje za djecu da si doma ili da radiš negdje za crkavicu neku...

a uostalom i ne moramo biti sto posto zadovoljne s odlukom. to nezadovoljstvo te tjera dalje da istu promijeniš.

a djeca, kad su tu, i trebaju biti prva. evo, poznanici muž radi u italiji, ona je odvjetnica, a mala hebi ga, s bakom non stop. baka dolazi na roditeljske, baka dolazi na informacije, baka vodi na aktivnosti, stalno baka. dok baka ne popi*di jedan dan. isto nije najsretnije rješenje. nije na meni da se miješam, naravno, i da se razumijemo, vidim ovo što vidim, površno. al kad već tu pričamo :D meni je to grozno. i mislim da je ta obitelj ipak trebala presložiti svoje prioritete. radi i samo radi djeteta.
sad sam se sjetila još jedan slučaj, tako da se malo zabavljate ću vam ispričati, možda već i jesam, slučaj je ekstreman :D. isto tata u italiji, dođe di koji vikend, a mama uspješna znanstvenica, po novinama se hvali kako ima karijeru, uspješnu i 4 djece.
koju odgaja - baka. onda je baka umrla, djed ostao, koji nije baš neki angažirani oko njih. mama radi na faksu u drugom gradu, 2 tjedna mjesečno. a vrhunac je bio kad je išla na doktorat u ameriku, 6 mjeseci i ostavila ovog samog s njima lol ej, četvero. najmlađa je bila drugi osnovne pa na gore. ima i puberteta i svega lol angažirala jednu curu, studenticu da im pomaže oko škole i to je to.
oni se u principu sami odgajaju.
e sad slijedi ono najzanimljivije.
svo četvero su, i u školi i inače, super djeca lol

Cvijeto, sto jisi prije recept za uspjeh napisala?!

Ja se slažem sa Anin i sa cvijetom. :mrgreen:
Što hoće reci, da mislim: gdje ima volje ima i načina. (Tako sam ja nekako i Anin razumijela)
Naravno, u prosjeku gledano.

A to znači, da ako je rad nešto što ti se podrazumijeva, da ćeš si stvari posložiti najbliže onom i što želiš i što možeš. Mislim, ne padaju djeca s neba. Valjda to u zivotu planiraš- mislim okvirno planiraš.
A ne pada ni posao s neba. I to valjda nekako u grubo planiraš.
A ni život vlastiti valjda nekako u grubo organiziraš, nije bas da te voda nosi, a ti se samo čudiš gdje sam, što sam.

I još bih nešto dodala.
Cvijeto, ti znaš da nije osobno, pa nećeš nadam se, početi skakati na mene.:mrgreen: :heart: I nemam nikakve nečasne namjere.

Jasno mi je da to nije s lošom namjerom, ali to je onaj obrazac koji svi ponavljamo:
evo vidiš, opisuješ ovu sa karijerom, i ono ide u Ameriku na 6 mjeseci i ostavilA (sa naglaskom ostavila, dakle treće lice jednine, ženski rod), angažiralA....

a tata? Radi u Italiji. Jedna rečenica. Kužiš? Jer on nije ostavio, nije angažirao i ne radi u Italiji. Mogla si nam opisati i što to ono sve radi, a nije sa djecom. :-P

evo na temi su neke cure (kli, kli i još neke, ja vas uzimam samo kao općeniti primjer, ni u kom slučaju ne komentiram vašu privatnu situaciju).
ja pretpostavljam s priličnom sigurnošću, da vjerojatno njih nitko ne pita, kakvi su to oni tate kad po cijele dane rade?

Sjećam se davnih diskusija na forumu, kada npr. forumasica opisuje svog muža, divan, sjajan, tri puta tjedno na putu, nema ga po tjedan dva, radi petkom i svetkom, ali divaaaaan otac.
i onda oplete po susjedi koja zamislite svaki dan ( svaki) podiže dijete tek u 5 popodne iz vrtića.

pa se ja uvijek pitam, u čemu je poanta?
Kako je moguće biti dobar tata na mnoge načine, a biti dobra mama samo na jedan ili dva načina?

naravno, reći ćete, bitno je da je barem jedan roditelj vremenski više prisutan. Može biti.

ali zašto onda nisi oplela po ovim očevima što rade u Italiji?

Pobjeglo mi pola rečenice.
Evo na temi su neke cure opisale svoje muževe kao radoholičare.
a kli kli je rekla da muž joj muž kaže, da bez nje, ne da ne bi imao ni djecu, nego ni familiju.

Kao što Kolinda ne bi imala djecu bez svog muža. Ne vidim što je tu sporno, oni su dvoje ljudi koji su na taj način organizirali svoj život; kao što muškarac koji je pomorac fizički ne može brinuti o djeci jer je pola godine na brodu.

A sto se tiče toga, da su djeca super, sto cvijeta kaže u zadnjoj rečenici.
Mama mi je radila kao učiteljica i uvijek je u razredu bilo djece koja su živjela sa bakama i didama, jer su roditelji radili u Njemačkoj i dolazili su kući, ljeti, za Božić i Uskrs.

U prosjeku gledano djeca su bila jednako super, ili manje super, kao i ova druga.
Meni se čini da je to zato što su u bakama i didama imali očito osobe emocionalno dostupne, koje su ih voljele.
naravno, koliko je njihov odnos s roditeljima bilo blizak ili ne blizak - ne znam. Tu vjerojatno ima različitih priča.

Mima ništa tu nije sporno. Ja uopće ne ulazim u to kako će netko organizirati svoj život i svoje roditeljstvo.

Primjećujem samo to, da se u 95% slučajeva, na forumu, u realnom zivotu, ženi/ majci "spočitava" nešto što bismo mogli zvati "malo vremena" provedenog s djecom. Muškarcu/ocu se to gotovo nikada ne spočitava.
Pitam se zašto, odnosno ne pitam se, jer znam/pretpostavljam.

A to me navodi na razmišljanje, koja je "objektivna" vrijednost tog vremena, kada kod procjenjivanja očinstva očito ne igra nikakvu ulogu, a kod majčinstva očito igra jako veliku ulogu.

Naravno da ima danas i sve vise primjera kao Kolinda. Vremena se mijenjaju.

Da, vjerojatno je to tako, zapravo sigurno je tako, i ja sam to doživjela. Moj muž ima netipično radno vrijeme, pa je često on taj koji vodi dijete na različita mjesta, i doživjeli smo oboje čuđenja i predbacivanja na temu da dijete dovodi tata a ne mama. Što reći, nas oboje takve stvari pogađaju, i mog muža smeta kad vidi da se mene doživljava kao roditelja broj jedan. Ja zaista ne razmišljam tako, ali definitivno mislim da se obitelj treba organizirati tako da barem jedan roditelj ima dovoljno vremena za dječje potrebe.

je, seni, u pravu si.
to je zato što se ja osobno poistovjećujem s njom, a ne s njim. i onda i gledam iz te perspektive. a i ne samo zato. zašto majke nakon rastave, po defaultu, osim ako nije neki ekstreman slučaj, dobiju skrbništvo nad djecom?

Zato što ih očevi ne traže?