Citiraj Tanči prvotno napisa Vidi poruku
Ja ne želim živjeti sa 70-80 g od socijale ili minimalne mirovine i čekati da mi djeca plate struju jer "sam ja zbog njih ostala doma" a nisam, zbog sebe sam.
Ja znam da nije lako raditi.
Pogotovo ako ne trebam.
Ali ja sam uvijek trebala.
I onda kad je jedna plaća bila dosta.
I onda kad sam bila bolesna.

Slažem se u potpunosti. Isto je i sa mnom.

I dodala bih još da koliko god mi to ovdje ne željele priznat, nikakve veze sa ovom temom djeca nemaju. Imamo neki svoj stav trebamo ili ili ne trebamo radit i to je to.. Ako radimo, pravdamo si to u svojoj glavi da je to za djecu bolje...ako ne radimo, isto, ponavljamo si da je to za djecu bolje. Branimo svoj stav. Ono što smo same iz tko zna kojih sve razloga odlučile. I to je sve u redu. Bitno da smo same zadovoljne svojom odlukom.