da budem on topic, ja čitam Suggy Bain Douglasa Stuarta
kakav roman, ne mogu vjerovati da je prvijenac :klap:
Printable View
da budem on topic, ja čitam Suggy Bain Douglasa Stuarta
kakav roman, ne mogu vjerovati da je prvijenac :klap:
Mogu potpisati sve što je chesil napisala, jedino bih ja napisala da ja jesam uživala u čitanju i iako je tema teška, čitanje mi je bilo lako.Citiraj:
chesil prvotno napisa
Inače, fanovi Cormorana Strikea i Robin Ellacott, jučer je izašao novi roman.
Citiraj:
Jurana prvotno napisa
aaaaaaaaaaaaaaaaa, ljubim te :heart:
Ajme, Jurana, hvala što si iskopala ovaj osvrt, zanimljivo je s odmakom pročitati koji su mi dojmovi bili netom nakon čitanja. Mogu potvrditi da se i sad sjećam težine romana, a bome i da stvarno odskače kvalitetom i motivima.
Hvala svima na bezbroj osvrta ovo ljeto, a jennifer me inspirirala da potražim otočku knjižnicu kako djeca ne bi morala tegliti tonu knjiga na odmor (nismo išli autom). Divota od kaosa unutra, sve knjige na koje se u ZG čeka mjesecima stoje netaknute, katalogizacija potpuno suprotna pravilima, ali meni totalno logična, knjižničarka visi na telefonu jer vodi svoj neki otočki biznis, lokalni osnovnoškolac vraća neku klasičnu knjižurinu, a knjižničarka komentira 'a jel te mama natjerala da čitaš ovo ljeto'. I još imaju mjesečnu članarinu za 30 kn. Prekrasno <3
Koja krasna ante tomicevsko-fellinijevska crtica :). Dogodine lovam furlanku na otoku, nije mi to palo na pamet. Inace, zadovoljna sam (taman kad sam odustala od bitke) koliko mi je dijete uzivalo u citanju ovo ljeto....utjecaj vrsjakinje jer se skompala s frendicom koja obozava citat pa su citale knjige jedna iza druge. Doduse, sve na eng (i govore medjusobno neki miks), al nema veze, gust citanja je tu!Citiraj:
chesil prvotno napisa
ajme na kojem je otoku ova divota :zaljubljen:Citiraj:
chesil prvotno napisa
Kad su djeca bila mala i čitali puno a mi bili po 10-tak dana na otoku ja bih se učlanila svako ljeto. To je bilo super :heart:
Tek sam nedavno pročitala Osam planina, ali nisam ništa pisala jer sam mislila da su ih dosad svi osim mene svi pročitali. Sad sam i Vučju sreću koja mi je potvrdila dojam da je Cognetti najbolji u opisu planine i pripovijedanju o životu na planini, a malo slabiji u gradnji likova i fabuli.Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
U Osam planina mi je sve na planini bilo divno, a ideološka nadgradnja s mitom o osam planina i povezivanjem s motivom odnosa oca i sina, sasvim višak.
Meni bi bilo najljepše da on kao Pagnol jednostavno piše o djetinjstvu na planini (ili barem ljetima) i svojoj obitelji bez potrebe da u svemu tome pronalazi univerzalne vrijednosti.
E da, to si dobro primijetila.Citiraj:
Jurana prvotno napisa
Iz tog razloga, najslabija Cognettijeva knjiga mi je bila ona "A nikad na vrhu" gdje je tu potrebu za univerzalnim zaključcima istaknuo u prvi plan. Čim se vratio pisanju o talijanskim Alpama, bolje je.
U "Vučjoj sreći" me se pak dojmio njegov razgovor s bivšom ženom kad se jednom prilikom spusti u grad, i kad mu ona predbaci njegov "održivi odrast" :mrgreen:
Benjamin Labatut - Kada više ne razumijemo svijet knjiga je koja će se sigurno naći među naj-naslovima koje sam pročitala u 2022. iako je zapravo uznemirujuća i zastrašila me na način kako horori ne uspijevaju, pobuđujući u meni jezive slutnje o budućnosti čovječanstva.
Tema su - znanost sama, znanstvenici i njihova otkrića, a riječ je, kako sam autor kaže, o miksu činjenica i fikcije o nekolicini od najvećih umova 20tog stoljeća, koji su krojili stvarnost u kojoj živimo danas. Zanimljivo je bilo čitati o ljudima koji su živote podredili spoznaji i uvjerenju o nužnosti progresa. Prije svega jer su često bili opsesivni osobenjaci, neki i pravi luđaci (kaže Labatut da se to odnosi gotovo isključivo na matematičare :mrgreen:).
Eh, a nekoć sam jako voljela matematiku i često prepričavam kako sam jednom sanjala rješenje nekoga zadatka. Neću nikada zaboraviti taj ekstatičan osjećaj! Utoliko sam uvijek zavidjela znanstvenicima, istraživačima. No, ova knjiga otkriva da ne treba biti zavidan. Naime, znanost je novčić s dva lica, rješenje koje uvijek rađa novi problem, što je blještavija njezina svjetlost to je mračnija sjena koja ju prati. A velike ideje (uvijek) ostavljaju traga i na njihovim tvorcima, kao da teret dostignuća svija njihovu stvarnost, prebacujući ih u usporedni kolosjek, na mistično mjesto uvida u još neostvarenu budućnost, mjesto mistike i snova. Tako bar piše Labatut o junacima znanja. I povjerovala sam mu, jer kako izdržati pritisak odgonetanja prave prirode svijeta, pronalaženja jednadžbe života, bez da to prije ili kasnije, završi na mračnoj strani.
Pročitati knjigu (i) o idejama poput singularnosti, kvantnoj mehanici i drugim složenim znanstvenim pitanjima može se činiti zahtjevno. Ali nije, više je začudno, jer spisatelj je vješt i iza šume stručnih črčkarija skriveni su proplanci punokrvnoga romana (došla sam do zaključka da je ovdje u pitanju roman, bez obzira na fakte, biografske i esejističke elemente). I čak se nisam mnogo patila s razumijevanjem pojmova, iako ne posjedujem uvid u fiziku te razine. Zato sam bjesomučno prepisivala neke odlomke, podjednako zadivljena i zgrožena, ljepotom rečenica o dualnosti znanja - njegovoj ljepoti i dijaboličnoj prirodi. Knjiga je zapravo vrlo kratka, a u nas još nisam pronašla kritiku koja bi mi nešto značila. Zato evo tekst iz New Yorkera - link . Ne mogu suditi o prijevodu, mada imam pitanja. Među ostalim izdavaču i uredniku oko odabira naslova, prepisanog iz engleskoga prijevoda. Ne sviđa mi se. A i za autora imam neke upite :angel:
anamar, hvala ti na ovom osvrtu, jer sam tu knjigu više puta listala u knjižari i razmišljala da li da je kupim sinu za rođendan. Odustala sam (jer on na žalost malo čita, osim redovne lektire gotovo ništa), ali sam zaključila da bi bila pravi izbor za MMa koji voli takve teme. A usput će i meni dobro sjesti 8-)
Meni isto zvuči odlično! A što ti je sporno s prijevodom naslova?
Već sam to pisala više puta, i drugi su, ali vrijedi ponoviti - tanja, hvala i tebi, a i ostalim sudionicama ovog pdf-a (ako krenem nabrajati sigurno ću nekoga izostaviti) za sve dosadašnje i buduće preporuke i osvrte. Jer pratim mnoga domaća izdanja i portale o izdavaštvu, ali pero kritičara je ponekad hermetično, prosječnom čitatelju neprohodno. Od kada čitam jedna od težih zadaća je izbor štiva. Nema dugo da sam s prijateljicom komentirala koliko je vrijedan bio urednički opus Z. Crnkovića, a čini mi se da nije dobio dostojnog nasljednika/cu. Zato je ovaj podforum glavni razlog zbog kojega sam i dalje član rodine zajednice.
Ovo me je sjetilo knjige Stric Petros i Goldbachova slutnja, koja nije publicistika, nego fikcija, ali govori o ljubavi prema matematici i također iznosi tvrdnju da su mnogi teoretičari matematičari završili psihički bolesniCitiraj:
anamar prvotno napisa
http://forum.roda.hr/threads/91134-%...=1#post3049212
Nije sporno, odabir je legitiman, čak i logičan. Ali nakon što sam knjigu pročitala meni se jednostavno ne sviđa. U originalu je Un Verdor Terrible, a meni se najviše sviđa njemački - Das blinde Licht.Citiraj:
Angie75 prvotno napisa
Taj sam naslov već pribilježila, ali hvala za podsjećanje!Citiraj:
Jurana prvotno napisa
Ovo sve potpisujem i ponavljam preporuku. Mada naslov nije nov, teme su bezvremene, a usto je u pitanju vrlo intrigantno štivo.Citiraj:
Jurana prvotno napisa
A kad je u pitanju nešto starijeg datuma, skoro će šezdeset godina od objavljivanja knjigeMary McCarthy The Group, koja je u nas izašla više od dvadesetljeća kasnije - kao Grupa, u odličnom prijevodu VjereBalen-Heidl, u ediciji Hit koju je uređivao Crnković.
Više ne znam gdje sam i kada pokupila preporuku, a svakako je riječ o obaveznoj lektiri. Ne samo feminističkoj, kakav je glas pratio knjigu od samog izdavanja, a autorica je čitavoga života odbijala to svrstavanje. Pripovijest o životnim odabirima i sudbinama osmorke iz generacije1933. s Vassara možda nije pisana s namjerom da bude feministička literatura, ali takvo se čitanje prvo nameće. I ne može biti drugačije, jer iako je u pitanju knjiga o ženama, u pravilu muškarci su pokretači svega, oni oblikuju sve, od dnevnih tričarija do velikih odluka. Obrazovane, ali i zaustavljene na pragu emancipacije, pratimo kako ih njihovi muževi, partneri, nadređeni, 'podučavaju' kontacepciji, seksu, dojenju, profesiji, onome što se pristoji, a što ne, čak i kada su ekonomski neovisne, emocionalno su zarobljene. Uglavnom – ništa se promijenilo nije, ili toliko sporo da se mjeri u promilima (dopustite mi samo jednu digresiju- Hrvatska je po femicidu visoko, visoko u nebesima, gdje pristojnih država nema). Kad se odmaknemo od feminizma ostaje dobra literatura, psihološki roman, duhovito i vješto napisan, a ponešto govori i o politici te klasnoj borbi.
Nemam što nego udivljeno, kao na Žmegijevim predavanjima, pratiti diskusiju Žmegija i najnaprednijih učenika. Sumnjam da ću posegnuti za knjigom o astrofizici, ali, anamar, pišeš ludilo. Jackson stavljam na listukao i McCarthy, a ovu publicističku o astrofizici... a možda u audio formatu da se mogu isključiti kad krenu detalji matematički (kao što se isključim iz svakog SF-a kad krene preračunajvanje putanja itd., a držim se ovog filozofskog-emotivnog dijela).
Ovaj tjedan je Frakturin Festival svjetske književnosti, pa koga interesira, imaju vrlo bogat program. Ove godine sve se odvija uglavnom na dvije lokacije - u HDLU i u Frakturinoj knjižari koja je odmah preko puta, pa je lako izabrati ;)
Jučer sam bila na razgovoru s Nadom Gašić i Karl-Markusom Gaussom. Gaussa sam već više puta slušala u Zagrebu, pa mi je već bio pomalo dosadan (a i moderatorica mu je postavljala pitanja s kojima se baš nije odmah snalazio). Ali zato je Gašićka bila fenomenalna :klap: oduševio me njezin nastup, način govora, način razmišljanja, i uopće ne zvuči kao da ima preko 70 godina.
Ukratko - rado bih je još slušala, da nije bilo ograničeno vrijeme, žena je genijalna.
I najavila je usput i svoj četvrti, "zimski" roman o Zagrebu, do kraja sljedeće godine, pa, nadajmo se da će održati obećanje :-)
Zbog svih nas koji ne možemo pratiti događanja na Frakturinom festivalu potajno sam se nadala da će i ove godine vrijedne forumašice napisati pokoju riječ o svojim dojmovima. Hvala ti tanja!Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Nakon svega što sam pročitala, Gašićka ima moje slijepo povjerenje, i jedva čekam novi roman. Ovo 'zimski' mi zvuči obećavajuće.
"Zimski" je zato jer je zamislila ciklus - tetralogiju romana o Zagrebu, od kojih se svaki događa u drugo godišnje doba. "Mirna ulica, drvored" događa se u ljeto, "Voda, paučina" u jesen, "Devet života gospođe Adele" u proljeće (koncepcijski se kod ovog i po naslovu vidi da je drugačiji od prethodnih, ali s razlogom je tako). Fali još zima.
Večeras sam bila na tribini "Razotkrivanje" s Juricom Pavičićem, moderirala je Korana Serdarević. Predstavljali su najnoviji roman "Mater dolorosa", za moj ukus i previše detaljno :mrgreen: ali nakon nekog vremena prebacili su se na teme o kojima on i inače piše u svojim tekstovima - o Splitu, Jadranu općenito, turizmu itd. Jako mi ga je bilo zanimljivo slušati, žao mi je da je trajalo samo 45 minuta.
I, napomena za one koji će možda još ovaj tjedan ići u HDLU - u toj dvorani akustika je grozna. Jučer to nisam primjećivala jer sam zbog simultanog prijevoda cijelo vrijeme imala slušalice na ušima. Danas ih nisam uzela jer je, kao, domaći autor i govori se samo na hrvatskom pa mi ne trebaju. Prvih 10-15 minuta sam se mučila pratiti razgovor jer je sve užasno odjekivalo, jedva sam razumjela neke riječi. Čak sam pokušala i čitati s usana, pa mi nije išlo :lol: Na kraju sam riješila problem tako da sam odšetala do pulta na ulazu i zatražila slušalice - nakon toga je slušanje bila uživancija :-D
Tanja, super za osvrt 8-) Ja bih baš rado poslušala Bernadine Evaristo
Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Hvala, Tanja! Zanimljivo mi je čitati tvoje doživljaje (mene bi vjerojatno nanervirao jer imam dojam da uvijek "kuka" na te iste teme - odlazak starog doba, rasap obiteljske imovine, rak turizma itd. - ali to jesu validne teme i ništa se od tih tema nije riješilo, ide samo sve na gore (za one kjoi se nisu uključili u biznis iznajmljivanja i ugošćavanja) - prvo je kritizirao benignu pojavu - ljetne maškare, a što sad Split ima s pub crawlovima, uf).
Ma nije kukao, više je komentirao, u stilu da je mlađoj generaciji, odrasloj po raznim splitskim kvartovima, uža gradska jezgra mentalno dalja nego stranom turistu koji je došao razgledavati taj isti Split. I kako je u zadnjem romanu htio radnju smjestiti baš u takav splitski kvart izgrađen u socijalizmu (mislim da se to odnosi na Split 3, nisam dovoljno upućena u ostale kvartove da bih ih znala prepoznati po karakteru).
E da, komentirao je i "pad" dalmatinskog patrijarhata - kaže, patrijarhat je pao kad su pali tzv. muški poslovi, a sad su praktički svi uključeni u iznajmljivanje i turizam pa nije više nimalo čudno vidjeti nabildanog macho tipa kako mijenja posteljinu u apartmanu, usisava, posprema, čisti :mrgreen:
Nije mi to zvučalo kao kukanje, prije kao zapažanje.
Ajde, super, drago mi je da se okrenuo humoru, Cilit Beng by Vojko V.
Pat Barker, Šutnja djevojaka
Dobrodošao prijevod, knjiga vrlo dobro napisana, posebno u dijelu u kojem govori o unutrašnjim previranjima glavnih protagonista Ahileja i Briseide. Briseida se pokušava snaći u svom novom normalnom, životu robinje, dok ju razdiru smrtni strah, krivnja, gađenje. Ahilej je onakav kakvoga ga poznajemo, savršen, ali okrutan ratni stroj, častan koliko i ubojit. No, otkrivamo kako i on pati, krvareći iz rane koju mu je zadala vlastita krv.
Ipak želim pisati i o dijelu koji mi nije bio dobar. Naime, ova se knjiga, slavi, označava i promovira kao feministička Ilijada. Na žalost, po meni, to nije baš dobro, jer feministički ton je pomalo falš. Još nekako mogu i razumjeti da su gotovo sve žene kojima autorica daje glas pasivne, jer u antici žena je trofejna imovina. Ipak ta ravan, u kojoj autorica ni jednoj od porobljenih žena ne daje ni trun hrabrosti da makar pljune svom silovatelju u vino, muti mi pogled na priču, čineći je manje uvjerljivom. No, ono što mi je još više smetalo je feminističko popovanje, jer kako drugačije nazvati potrebu da se neke očite poruke ponavljaju opet i iznova.
I još nešto. Mada nisam te struke, zbog nekih grešaka koje se vuku od prve do zadnje stranice, dajem si pravo da ocijenim kako tekst hrvatskoga prijevoda nije baš dobar.
Jessica Au, Dovoljno hladno za snijeg
U pitanju je roman u kojem se malo toga događa, a ipak govori mnogo toga. A govori se jednostavnim, stilski izbrušenim jezikom. O frustraciji zbog nikada do kraja ostvarenih veza, suspregnutim osjećajima, o potrebi za prisnošću, za korijenima, o ljepoti jednostavnosti. U pitanju je tek stotinjak stranica, koje čitatelja ostave ispunjenoga nježnošću, sjetom i željom da posjeti Japan kako bi pratio stope majke i kćeri, junakinja ove priče.
Ova sutnja djevojaka mi je tematski seksi, ali vec vidim da ce me zivcirati isto sto i tebe.
Azar Nafisi, Stvari o kojima sam šutjela
Autorica "Lolite u Teheranu" piše o svom odrastanju i djetinjstvu u obitelji koja je dio iranske političke elite. Mnogo toga mi je sad jasnije o cijeloj iranskoj povijesti i zbivanjima u posljednjem stoljeću, jer je kroz povijest svoje obitelji Azar Nafisi objasnila i povijest zemlje. Imala je i vrlo zanimljiv odnos s majkom, koju nimalo ne idealizira, čak štoviše, ali opet joj se unatoč svim zamjeranjima divi. Taj je odnos zapravo i okosnica knjige. Uživala sam čitajući, velika preporuka.
Čitala sam. I bila mi je odlična.Citiraj:
Angie75 prvotno napisa
Citala Antony de Mello, vrhunski :)
Pročitala najnovijeg Juricu Pavičića, "Mater dolorosa". Priznajem da sam kupila knjigu na FSK samo zato da mi se autor može potpisati u nju :oops:
I nisam razočarana kupnjom, roman je izvrstan (bolji od Prometejevog sina), ali ne treba ga čitati kao krimić, kako je najavljivan po žanru. U stvari, krimi-zaplet je samo povod za pisanje o Splitu, njegovim stanovnicima, obiteljskim običajima, atmosferi u gradu nakon turističke sezone. Najbolja poglavlja bila su ona u kojima se pripovijedanje vraća u prošlost i opisuje pozadinu nekih situacija. Sama krimi-priča i nije toliko zanimljiva, i prilično brzo je jasno što se dogodilo, pa istraga i nije važna. Važnije su reakcije ljudi potom. A te reakcije su, kao i u stvarnom životu, često nepredvidive, i zato sam roman, kako se primicao kraju, sve teže ispuštala iz ruke. Na kraju sam ga i prebrzo pročitala.
Od novih izraza koje ću zapamtiti ističe se "tupi brav" :mrgreen: iako ni "bjelanjak" nije loš.
Napomena: ne čitajte unaprijed kritiku romana u Jutarnjem listu objavljenu prije par dana jer kritičarka do u detalje prepričava sve što se dešava do kraja romana, a to uopće nije fora :roll:
Vasilij Grosman Zivot i sudbina - dosla do 50-te i zakljucila da to nije za mene (previse likova, previse jos za svakoga pamtit i 2 prezimena, detalji bitaka itd.). Mislila sam da ce bit manje ratne taktike, vise logora, ma kako to perverzno zvucalo. Neke stvari su stvar ukusa, a meni neka tematika ne ide, volim logore i pastorale, al ne ratne detalje. Spasavanje vojnika Ryana sam 5x probala gledat, zaspem kod borbe oko prve cuke. Ako je rat onda za mene mora bit manje likova, vise filozofije. Samo sam kod radnji tipa Jarcevo slavlje od Llose uspjela prevazic taj svoj otpor na milijun likova s 2 prezimena, al tamo nije rat. Mozda je kod mene do godina, uzivala sam svojedobo u ruskim klasicima.
Idem na Azir Nafisi i na Cognettija.
Ti likovi su i mene izludjivali prvih 200-300 stranica :lool: Prvo ih je milijun, onda ih cas zove imenom, cas prezimenom, a cas nadimkom koji valjda (ako si Rus) logicno proizlazi iz imena, al meni logike niotkud. Al kad sam napokon pohvatala nit (uz malu pomoc obiteljskog stabla na internetu) mi je postao pravi uzitak citat knjigu. Jedna od boljih knjiga. Previse ratnih detalja uopce nisam upamtila - meni je cijela knjiga uglavnom o nosenju pojedinaca sa ratnom sudbinom. Al ok, i kontra svih totaliristickih rezima.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Čitam Vremensko Utočište G.Gospodinova. Ne znam jesam ja u klincu ili je knjiga smor. Dogodi mi se nekada da jednostavno ne mogu, koncentracija loša čitam a da ne znam što sam pročitala, pa kad nakon nekog drugog pokušaja uzmem istu knjigu bude sve ok.
Kosjenka, knjiga je smor. Nikad se ne bih dosjetila te riječi, ali odlično si to opisala....
E, to sam ja ocekivala, al je valjda ulazna prepreka da pocnem citat knjigu u ovom trenutku bila prevelika.Citiraj:
Jadranka prvotno napisa
Na temu "Života i sudbine" samo ću reći da mi je to jedna od najboljih i istovremeno najpotresnijih knjiga koje sam čitala u životu. Da je teška za čitanje, jest. Velik broj likova (koje je teško otprve pohvatati) sa složenim obiteljskim odnosima sigurno ne olakšava snalaženje, ali to je takav tip romana, odmah je jasno da knjiga s takvim naslovom ne može imati komornu atmosferu i broj likova :mrgreen:
Neki kritičari nazvali su taj roman "Ratom i mirom 20. stoljeća". Iako kod Grossmana nema baš puno mira, uglavnom je riječ o ratu, ali usporedba itekako ima smisla. To je sličan tip romana, koji opisuje prelamanje povijesnih zbivanja na pojedinačnim ljudskim sudbinama, a fascinantno je i slojevito opisivanje raznih varijanti straha.
Vidim u svojim bilješkama da sam ga čitala 2012. godine, baš bih ga mogla i obnoviti.
Od ostalih knjiga, ovih dana mi je došao pod ruku roman Jean-Paul Duboisa, Ne žive svi isti život. Sama fabula (v. prikaz na linku) nije me toliko fascinirala, ali autorov stil pisanja je nevjerojatno smiren i tužan, tako da knjiga djeluje kao sedativ :mrgreen: idealno za čitanje u kišne dane kao što je bio protekli vikend. Knjiga nema previše likova ;) tako da se lako i brzo čita.
Ja sam procitala Godine od Annie Ernaux. Mislim da ste to ovdje spominjale. Inace citam samo popularne knjige koje knjiznicari izloze pred ulazom u djecji dio knjiznice pa ih usput uzmem :lool:. Jos mi je komplicirano penjat se na kat i na miru potrazit neku knjigu za sebe.
Ovo mi je jedna od knjiga koje su mi dobre, i zacas ih procitam, al se vec dva dana posli ne sjecam skoro niceg. Cak se u razgovoru nisam mogla sjetit ni koju sam knjigu citala. Previse detalja o politici, a premalo osobnog zivota, za moj ukus. Iako mi je i stil i sve ok - al ja bih jos malo osobnije - neki pogled na godine s malo manje osvrta ma dnevno-politicka zbivanja. Valjda zato sto ja to bas ne primjecujem.
Tanja, i meni je palo na pamet da ponovo procitam knjigu kad sam zavrsila s prvim citanjem. Al da sad krenem, mislim da bi mi trebalo opet par sto strana da se prisjetim tko je tko. I znam da me uzasno zanimalo sto je na kraju bilo s onim mladim vojnikom, Serjozom(?) sto se zaljubio u Petrogradu... to mi je ostalo neodgovoreno (osim, ako mi odgovor nije nekako promaknuo).
Ako hoćeš osobnije od Annie Ernaux, preporučujem ostale njezine knjige - "Mjesto" i "Jedna žena" govori o njezinim roditeljima, ocu i majci, izvrstan prikaz društvenih promjena unutar samo jedne obitelji početkom 20. stoljeća, i, naročito, "Događaj", gdje potresno i detaljno opisuje vlastito iskustvo ilegalnog pobačaja.Citiraj:
Jadranka prvotno napisa
Annie Ernaux mi je pravo otkriće ove godine.
Spazem se s tvojim dojmom, i s tanjinim preporukama. Meni su obje druge puno bolje i one su bas to sto trazis, a i meni su godine bile onako bas zbog tog suhoparnog nizanja cinjenica u godinama, a nisam fun povijesti, a nesto oosbno jedva proviruje. Jos vrebam njenu "Dogadjaj'. Do nje se najteze dodje, imam dojam.
Hvala na savjetima :) bas cu potrazit onda neku od tih drugih.