anamar prvotno napisa
Eh, a nekoć sam jako voljela matematiku i često prepričavam kako sam jednom sanjala rješenje nekoga zadatka. Neću nikada zaboraviti taj ekstatičan osjećaj! Utoliko sam uvijek zavidjela znanstvenicima, istraživačima. No, ova knjiga otkriva da ne treba biti zavidan. Naime, znanost je novčić s dva lica, rješenje koje uvijek rađa novi problem, što je blještavija njezina svjetlost to je mračnija sjena koja ju prati. A velike ideje (uvijek) ostavljaju traga i na njihovim tvorcima, kao da teret dostignuća svija njihovu stvarnost, prebacujući ih u usporedni kolosjek, na mistično mjesto uvida u još neostvarenu budućnost, mjesto mistike i snova. Tako bar piše Labatut o junacima znanja. I povjerovala sam mu, jer kako izdržati pritisak odgonetanja prave prirode svijeta, pronalaženja jednadžbe života, bez da to prije ili kasnije, završi na mračnoj strani.
Odgovori s citatom