 |
|||
anamar, hvala ti na ovom osvrtu, jer sam tu knjigu više puta listala u knjižari i razmišljala da li da je kupim sinu za rođendan. Odustala sam (jer on na žalost malo čita, osim redovne lektire gotovo ništa), ali sam zaključila da bi bila pravi izbor za MMa koji voli takve teme. A usput će i meni dobro sjesti
Meni isto zvuči odlično! A što ti je sporno s prijevodom naslova?
Već sam to pisala više puta, i drugi su, ali vrijedi ponoviti - tanja, hvala i tebi, a i ostalim sudionicama ovog pdf-a (ako krenem nabrajati sigurno ću nekoga izostaviti) za sve dosadašnje i buduće preporuke i osvrte. Jer pratim mnoga domaća izdanja i portale o izdavaštvu, ali pero kritičara je ponekad hermetično, prosječnom čitatelju neprohodno. Od kada čitam jedna od težih zadaća je izbor štiva. Nema dugo da sam s prijateljicom komentirala koliko je vrijedan bio urednički opus Z. Crnkovića, a čini mi se da nije dobio dostojnog nasljednika/cu. Zato je ovaj podforum glavni razlog zbog kojega sam i dalje član rodine zajednice.
Ovo me je sjetilo knjige Stric Petros i Goldbachova slutnja, koja nije publicistika, nego fikcija, ali govori o ljubavi prema matematici i također iznosi tvrdnju da su mnogi teoretičari matematičari završili psihički bolesnianamar prvotno napisa
http://forum.roda.hr/threads/91134-%...=1#post3049212
Posljednje uređivanje od Jurana : 02.09.2022. at 10:08
Nije sporno, odabir je legitiman, čak i logičan. Ali nakon što sam knjigu pročitala meni se jednostavno ne sviđa. U originalu je Un Verdor Terrible, a meni se najviše sviđa njemački - Das blinde Licht.
Taj sam naslov već pribilježila, ali hvala za podsjećanje!
Ovo sve potpisujem i ponavljam preporuku. Mada naslov nije nov, teme su bezvremene, a usto je u pitanju vrlo intrigantno štivo.
A kad je u pitanju nešto starijeg datuma, skoro će šezdeset godina od objavljivanja knjigeMary McCarthy The Group, koja je u nas izašla više od dvadesetljeća kasnije - kao Grupa, u odličnom prijevodu VjereBalen-Heidl, u ediciji Hit koju je uređivao Crnković.
Više ne znam gdje sam i kada pokupila preporuku, a svakako je riječ o obaveznoj lektiri. Ne samo feminističkoj, kakav je glas pratio knjigu od samog izdavanja, a autorica je čitavoga života odbijala to svrstavanje. Pripovijest o životnim odabirima i sudbinama osmorke iz generacije1933. s Vassara možda nije pisana s namjerom da bude feministička literatura, ali takvo se čitanje prvo nameće. I ne može biti drugačije, jer iako je u pitanju knjiga o ženama, u pravilu muškarci su pokretači svega, oni oblikuju sve, od dnevnih tričarija do velikih odluka. Obrazovane, ali i zaustavljene na pragu emancipacije, pratimo kako ih njihovi muževi, partneri, nadređeni, 'podučavaju' kontacepciji, seksu, dojenju, profesiji, onome što se pristoji, a što ne, čak i kada su ekonomski neovisne, emocionalno su zarobljene. Uglavnom – ništa se promijenilo nije, ili toliko sporo da se mjeri u promilima (dopustite mi samo jednu digresiju- Hrvatska je po femicidu visoko, visoko u nebesima, gdje pristojnih država nema). Kad se odmaknemo od feminizma ostaje dobra literatura, psihološki roman, duhovito i vješto napisan, a ponešto govori i o politici te klasnoj borbi.
Nemam što nego udivljeno, kao na Žmegijevim predavanjima, pratiti diskusiju Žmegija i najnaprednijih učenika. Sumnjam da ću posegnuti za knjigom o astrofizici, ali, anamar, pišeš ludilo. Jackson stavljam na listukao i McCarthy, a ovu publicističku o astrofizici... a možda u audio formatu da se mogu isključiti kad krenu detalji matematički (kao što se isključim iz svakog SF-a kad krene preračunajvanje putanja itd., a držim se ovog filozofskog-emotivnog dijela).
Ovaj tjedan je Frakturin Festival svjetske književnosti, pa koga interesira, imaju vrlo bogat program. Ove godine sve se odvija uglavnom na dvije lokacije - u HDLU i u Frakturinoj knjižari koja je odmah preko puta, pa je lako izabrati
Jučer sam bila na razgovoru s Nadom Gašić i Karl-Markusom Gaussom. Gaussa sam već više puta slušala u Zagrebu, pa mi je već bio pomalo dosadan (a i moderatorica mu je postavljala pitanja s kojima se baš nije odmah snalazio). Ali zato je Gašićka bila fenomenalnaoduševio me njezin nastup, način govora, način razmišljanja, i uopće ne zvuči kao da ima preko 70 godina.
Ukratko - rado bih je još slušala, da nije bilo ograničeno vrijeme, žena je genijalna.
I najavila je usput i svoj četvrti, "zimski" roman o Zagrebu, do kraja sljedeće godine, pa, nadajmo se da će održati obećanje
Zbog svih nas koji ne možemo pratiti događanja na Frakturinom festivalu potajno sam se nadala da će i ove godine vrijedne forumašice napisati pokoju riječ o svojim dojmovima. Hvala ti tanja!Ovaj tjedan je Frakturin Festival svjetske književnosti, pa koga interesira, imaju vrlo bogat program. Ove godine sve se odvija uglavnom na dvije lokacije - u HDLU i u Frakturinoj knjižari koja je odmah preko puta, pa je lako izabrati
Jučer sam bila na razgovoru s Nadom Gašić i Karl-Markusom Gaussom. Gaussa sam već više puta slušala u Zagrebu, pa mi je već bio pomalo dosadan (a i moderatorica mu je postavljala pitanja s kojima se baš nije odmah snalazio). Ali zato je Gašićka bila fenomenalna
Ukratko - rado bih je još slušala, da nije bilo ograničeno vrijeme, žena je genijalna.
I najavila je usput i svoj četvrti, "zimski" roman o Zagrebu, do kraja sljedeće godine, pa, nadajmo se da će održati obećanje
Nakon svega što sam pročitala, Gašićka ima moje slijepo povjerenje, i jedva čekam novi roman. Ovo 'zimski' mi zvuči obećavajuće.
"Zimski" je zato jer je zamislila ciklus - tetralogiju romana o Zagrebu, od kojih se svaki događa u drugo godišnje doba. "Mirna ulica, drvored" događa se u ljeto, "Voda, paučina" u jesen, "Devet života gospođe Adele" u proljeće (koncepcijski se kod ovog i po naslovu vidi da je drugačiji od prethodnih, ali s razlogom je tako). Fali još zima.
Večeras sam bila na tribini "Razotkrivanje" s Juricom Pavičićem, moderirala je Korana Serdarević. Predstavljali su najnoviji roman "Mater dolorosa", za moj ukus i previše detaljnoali nakon nekog vremena prebacili su se na teme o kojima on i inače piše u svojim tekstovima - o Splitu, Jadranu općenito, turizmu itd. Jako mi ga je bilo zanimljivo slušati, žao mi je da je trajalo samo 45 minuta.
I, napomena za one koji će možda još ovaj tjedan ići u HDLU - u toj dvorani akustika je grozna. Jučer to nisam primjećivala jer sam zbog simultanog prijevoda cijelo vrijeme imala slušalice na ušima. Danas ih nisam uzela jer je, kao, domaći autor i govori se samo na hrvatskom pa mi ne trebaju. Prvih 10-15 minuta sam se mučila pratiti razgovor jer je sve užasno odjekivalo, jedva sam razumjela neke riječi. Čak sam pokušala i čitati s usana, pa mi nije išloNa kraju sam riješila problem tako da sam odšetala do pulta na ulazu i zatražila slušalice - nakon toga je slušanje bila uživancija
Tanja, super za osvrt
"Zimski" je zato jer je zamislila ciklus - tetralogiju romana o Zagrebu, od kojih se svaki događa u drugo godišnje doba. "Mirna ulica, drvored" događa se u ljeto, "Voda, paučina" u jesen, "Devet života gospođe Adele" u proljeće (koncepcijski se kod ovog i po naslovu vidi da je drugačiji od prethodnih, ali s razlogom je tako). Fali još zima.
Večeras sam bila na tribini "Razotkrivanje" s Juricom Pavičićem, moderirala je Korana Serdarević. Predstavljali su najnoviji roman "Mater dolorosa", za moj ukus i previše detaljno
I, napomena za one koji će možda još ovaj tjedan ići u HDLU - u toj dvorani akustika je grozna. Jučer to nisam primjećivala jer sam zbog simultanog prijevoda cijelo vrijeme imala slušalice na ušima. Danas ih nisam uzela jer je, kao, domaći autor i govori se samo na hrvatskom pa mi ne trebaju. Prvih 10-15 minuta sam se mučila pratiti razgovor jer je sve užasno odjekivalo, jedva sam razumjela neke riječi. Čak sam pokušala i čitati s usana, pa mi nije išlo
Hvala, Tanja! Zanimljivo mi je čitati tvoje doživljaje (mene bi vjerojatno nanervirao jer imam dojam da uvijek "kuka" na te iste teme - odlazak starog doba, rasap obiteljske imovine, rak turizma itd. - ali to jesu validne teme i ništa se od tih tema nije riješilo, ide samo sve na gore (za one kjoi se nisu uključili u biznis iznajmljivanja i ugošćavanja) - prvo je kritizirao benignu pojavu - ljetne maškare, a što sad Split ima s pub crawlovima, uf).
Ma nije kukao, više je komentirao, u stilu da je mlađoj generaciji, odrasloj po raznim splitskim kvartovima, uža gradska jezgra mentalno dalja nego stranom turistu koji je došao razgledavati taj isti Split. I kako je u zadnjem romanu htio radnju smjestiti baš u takav splitski kvart izgrađen u socijalizmu (mislim da se to odnosi na Split 3, nisam dovoljno upućena u ostale kvartove da bih ih znala prepoznati po karakteru).
E da, komentirao je i "pad" dalmatinskog patrijarhata - kaže, patrijarhat je pao kad su pali tzv. muški poslovi, a sad su praktički svi uključeni u iznajmljivanje i turizam pa nije više nimalo čudno vidjeti nabildanog macho tipa kako mijenja posteljinu u apartmanu, usisava, posprema, čisti
Nije mi to zvučalo kao kukanje, prije kao zapažanje.
Ajde, super, drago mi je da se okrenuo humoru, Cilit Beng by Vojko V.
Pat Barker, Šutnja djevojaka
Dobrodošao prijevod, knjiga vrlo dobro napisana, posebno u dijelu u kojem govori o unutrašnjim previranjima glavnih protagonista Ahileja i Briseide. Briseida se pokušava snaći u svom novom normalnom, životu robinje, dok ju razdiru smrtni strah, krivnja, gađenje. Ahilej je onakav kakvoga ga poznajemo, savršen, ali okrutan ratni stroj, častan koliko i ubojit. No, otkrivamo kako i on pati, krvareći iz rane koju mu je zadala vlastita krv.
Ipak želim pisati i o dijelu koji mi nije bio dobar. Naime, ova se knjiga, slavi, označava i promovira kao feministička Ilijada. Na žalost, po meni, to nije baš dobro, jer feministički ton je pomalo falš. Još nekako mogu i razumjeti da su gotovo sve žene kojima autorica daje glas pasivne, jer u antici žena je trofejna imovina. Ipak ta ravan, u kojoj autorica ni jednoj od porobljenih žena ne daje ni trun hrabrosti da makar pljune svom silovatelju u vino, muti mi pogled na priču, čineći je manje uvjerljivom. No, ono što mi je još više smetalo je feminističko popovanje, jer kako drugačije nazvati potrebu da se neke očite poruke ponavljaju opet i iznova.
I još nešto. Mada nisam te struke, zbog nekih grešaka koje se vuku od prve do zadnje stranice, dajem si pravo da ocijenim kako tekst hrvatskoga prijevoda nije baš dobar.
Jessica Au, Dovoljno hladno za snijeg
U pitanju je roman u kojem se malo toga događa, a ipak govori mnogo toga. A govori se jednostavnim, stilski izbrušenim jezikom. O frustraciji zbog nikada do kraja ostvarenih veza, suspregnutim osjećajima, o potrebi za prisnošću, za korijenima, o ljepoti jednostavnosti. U pitanju je tek stotinjak stranica, koje čitatelja ostave ispunjenoga nježnošću, sjetom i željom da posjeti Japan kako bi pratio stope majke i kćeri, junakinja ove priče.
Ova sutnja djevojaka mi je tematski seksi, ali vec vidim da ce me zivcirati isto sto i tebe.
Posljednje uređivanje od jennifer_gentle : 10.09.2022. at 16:38
Azar Nafisi, Stvari o kojima sam šutjela
Autorica "Lolite u Teheranu" piše o svom odrastanju i djetinjstvu u obitelji koja je dio iranske političke elite. Mnogo toga mi je sad jasnije o cijeloj iranskoj povijesti i zbivanjima u posljednjem stoljeću, jer je kroz povijest svoje obitelji Azar Nafisi objasnila i povijest zemlje. Imala je i vrlo zanimljiv odnos s majkom, koju nimalo ne idealizira, čak štoviše, ali opet joj se unatoč svim zamjeranjima divi. Taj je odnos zapravo i okosnica knjige. Uživala sam čitajući, velika preporuka.
Čitala sam. I bila mi je odlična.
Citala Antony de Mello, vrhunski
Pročitala najnovijeg Juricu Pavičića, "Mater dolorosa". Priznajem da sam kupila knjigu na FSK samo zato da mi se autor može potpisati u nju
I nisam razočarana kupnjom, roman je izvrstan (bolji od Prometejevog sina), ali ne treba ga čitati kao krimić, kako je najavljivan po žanru. U stvari, krimi-zaplet je samo povod za pisanje o Splitu, njegovim stanovnicima, obiteljskim običajima, atmosferi u gradu nakon turističke sezone. Najbolja poglavlja bila su ona u kojima se pripovijedanje vraća u prošlost i opisuje pozadinu nekih situacija. Sama krimi-priča i nije toliko zanimljiva, i prilično brzo je jasno što se dogodilo, pa istraga i nije važna. Važnije su reakcije ljudi potom. A te reakcije su, kao i u stvarnom životu, često nepredvidive, i zato sam roman, kako se primicao kraju, sve teže ispuštala iz ruke. Na kraju sam ga i prebrzo pročitala.
Od novih izraza koje ću zapamtiti ističe se "tupi brav"
Napomena: ne čitajte unaprijed kritiku romana u Jutarnjem listu objavljenu prije par dana jer kritičarka do u detalje prepričava sve što se dešava do kraja romana, a to uopće nije fora
Vasilij Grosman Zivot i sudbina - dosla do 50-te i zakljucila da to nije za mene (previse likova, previse jos za svakoga pamtit i 2 prezimena, detalji bitaka itd.). Mislila sam da ce bit manje ratne taktike, vise logora, ma kako to perverzno zvucalo. Neke stvari su stvar ukusa, a meni neka tematika ne ide, volim logore i pastorale, al ne ratne detalje. Spasavanje vojnika Ryana sam 5x probala gledat, zaspem kod borbe oko prve cuke. Ako je rat onda za mene mora bit manje likova, vise filozofije. Samo sam kod radnji tipa Jarcevo slavlje od Llose uspjela prevazic taj svoj otpor na milijun likova s 2 prezimena, al tamo nije rat. Mozda je kod mene do godina, uzivala sam svojedobo u ruskim klasicima.
Idem na Azir Nafisi i na Cognettija.
Posljednje uređivanje od ina33 : 19.09.2022. at 21:54
Ti likovi su i mene izludjivali prvih 200-300 stranicaPrvo ih je milijun, onda ih cas zove imenom, cas prezimenom, a cas nadimkom koji valjda (ako si Rus) logicno proizlazi iz imena, al meni logike niotkud. Al kad sam napokon pohvatala nit (uz malu pomoc obiteljskog stabla na internetu) mi je postao pravi uzitak citat knjigu. Jedna od boljih knjiga. Previse ratnih detalja uopce nisam upamtila - meni je cijela knjiga uglavnom o nosenju pojedinaca sa ratnom sudbinom. Al ok, i kontra svih totaliristickih rezima.
Čitam Vremensko Utočište G.Gospodinova. Ne znam jesam ja u klincu ili je knjiga smor. Dogodi mi se nekada da jednostavno ne mogu, koncentracija loša čitam a da ne znam što sam pročitala, pa kad nakon nekog drugog pokušaja uzmem istu knjigu bude sve ok.
Kosjenka, knjiga je smor. Nikad se ne bih dosjetila te riječi, ali odlično si to opisala....
E, to sam ja ocekivala, al je valjda ulazna prepreka da pocnem citat knjigu u ovom trenutku bila prevelika.Ti likovi su i mene izludjivali prvih 200-300 stranica
Na temu "Života i sudbine" samo ću reći da mi je to jedna od najboljih i istovremeno najpotresnijih knjiga koje sam čitala u životu. Da je teška za čitanje, jest. Velik broj likova (koje je teško otprve pohvatati) sa složenim obiteljskim odnosima sigurno ne olakšava snalaženje, ali to je takav tip romana, odmah je jasno da knjiga s takvim naslovom ne može imati komornu atmosferu i broj likova
Neki kritičari nazvali su taj roman "Ratom i mirom 20. stoljeća". Iako kod Grossmana nema baš puno mira, uglavnom je riječ o ratu, ali usporedba itekako ima smisla. To je sličan tip romana, koji opisuje prelamanje povijesnih zbivanja na pojedinačnim ljudskim sudbinama, a fascinantno je i slojevito opisivanje raznih varijanti straha.
Vidim u svojim bilješkama da sam ga čitala 2012. godine, baš bih ga mogla i obnoviti.
Od ostalih knjiga, ovih dana mi je došao pod ruku roman Jean-Paul Duboisa, Ne žive svi isti život. Sama fabula (v. prikaz na linku) nije me toliko fascinirala, ali autorov stil pisanja je nevjerojatno smiren i tužan, tako da knjiga djeluje kao sedativtako da se lako i brzo čita.
Ja sam procitala Godine od Annie Ernaux. Mislim da ste to ovdje spominjale. Inace citam samo popularne knjige koje knjiznicari izloze pred ulazom u djecji dio knjiznice pa ih usput uzmem
Ovo mi je jedna od knjiga koje su mi dobre, i zacas ih procitam, al se vec dva dana posli ne sjecam skoro niceg. Cak se u razgovoru nisam mogla sjetit ni koju sam knjigu citala. Previse detalja o politici, a premalo osobnog zivota, za moj ukus. Iako mi je i stil i sve ok - al ja bih jos malo osobnije - neki pogled na godine s malo manje osvrta ma dnevno-politicka zbivanja. Valjda zato sto ja to bas ne primjecujem.
Tanja, i meni je palo na pamet da ponovo procitam knjigu kad sam zavrsila s prvim citanjem. Al da sad krenem, mislim da bi mi trebalo opet par sto strana da se prisjetim tko je tko. I znam da me uzasno zanimalo sto je na kraju bilo s onim mladim vojnikom, Serjozom(?) sto se zaljubio u Petrogradu... to mi je ostalo neodgovoreno (osim, ako mi odgovor nije nekako promaknuo).
Ako hoćeš osobnije od Annie Ernaux, preporučujem ostale njezine knjige - "Mjesto" i "Jedna žena" govori o njezinim roditeljima, ocu i majci, izvrstan prikaz društvenih promjena unutar samo jedne obitelji početkom 20. stoljeća, i, naročito, "Događaj", gdje potresno i detaljno opisuje vlastito iskustvo ilegalnog pobačaja.Ja sam procitala Godine od Annie Ernaux. Mislim da ste to ovdje spominjale. Inace citam samo popularne knjige koje knjiznicari izloze pred ulazom u djecji dio knjiznice pa ih usput uzmem
Ovo mi je jedna od knjiga koje su mi dobre, i zacas ih procitam, al se vec dva dana posli ne sjecam skoro niceg. Cak se u razgovoru nisam mogla sjetit ni koju sam knjigu citala. Previse detalja o politici, a premalo osobnog zivota, za moj ukus. Iako mi je i stil i sve ok - al ja bih jos malo osobnije - neki pogled na godine s malo manje osvrta ma dnevno-politicka zbivanja. Valjda zato sto ja to bas ne primjecujem.
Annie Ernaux mi je pravo otkriće ove godine.
Spazem se s tvojim dojmom, i s tanjinim preporukama. Meni su obje druge puno bolje i one su bas to sto trazis, a i meni su godine bile onako bas zbog tog suhoparnog nizanja cinjenica u godinama, a nisam fun povijesti, a nesto oosbno jedva proviruje. Jos vrebam njenu "Dogadjaj'. Do nje se najteze dodje, imam dojam.
Posljednje uređivanje od ina33 : 21.09.2022. at 08:17
Hvala na savjetima
Odslušala sam 3 na sličnu temu, mislim da je jedna prevedena kod nas:
Calum Chace - Surviving AI: The Promise and Peril of Artificial Intelligence
Calum Chace - Artificial Intelligence and the Death of Capitalism
William MacAskill - What We Owe the Future (mislim da je ta prevedena i da postoji u print izdanju u RH, nisam sto posto sigurna).
Prve 2 se bave kolika je opasnost razvoja opće umjetne inteligencije (i tu se govori o eksponencijalnom rastu, kao u koroni) - koliko će joj trebat da nastane, zašto nije realno da se odustane od toga (AI pruža preveliku konkurentsku prednost kompanijama i vladama) - i o event. benefitima koji mi ne izgledaju previše uvjerljivo (spojit ćemo se s mašinom i živjeti vječno). Pa onda koji je recept, kad nestane potrebe za ljudskim radom, da ljudi ipak imaju svrhu i žive u miru sa superinteligencijom.
Treća me dovela do prve 2 - više se bazira na to da bi se trebalo uspostaviti već sad nekakve regulatorne kočnice razvoju opće umjetne inteligencije (koja neće biti slučajna - tipa odletimo svi u zrak pa ništa ni od razvoja opće umjetne inteligencije).
Najbolja mi je ova prva - daje točan pregled razvoja računalne znanosti (za laika), pa što je reinforcement learning, deep learning, gdje se sve koristi AI itd. Druga bezobrazno ponavlja skoro polovinu prve pa mi je zato manja ocjena. Treća je malo preopćenita i onako... reciklaža poznatoga. Bez obzira na sve, meni zanimljivo štivo.
Posljednje uređivanje od ina33 : 21.09.2022. at 18:15
Pročitala sam krimić Ubojstvo na Mrežnici Anđelke Kliment.
Upravo me činjenica da je ovaj roman prvijenac izašao u 74. godini života autorice ponukao na čitanje. Knjiga je tanka i lako čitljiva.
Jake strane su joj slikanje atmosfere u kratkim, a uspješnim crtama, dok sama priča i nije uspjela. Uz to je mnoštvo punih fraza na engleskom koji imaju smisla uz jedan lik - koji je živio u Engleskoj i vratio se u Hrvatsku, ali ovdje punim engleskim rečenicama govore i osobe koje s Engleskom ili sl. nemaju nikakve veze.
Javier Cercas - Zakoni granice
Priča o maloljetnoj bandi koja je harala španjolskim gradićem 70.-ih. O mladiću koji je od člana bande postao odvjetnik. Nije mi se baš svidjelo.
nekidan sam je pročitala
potresla me jer sam u možda nekoj predfazi vezano uz starenje majke, bolest, krhkost
to su snažni životni momenti koji na mene djeluju dubinski
zato me ova knjižica dotakla
Sloboština Barbi, M.Kolanović
baš kao što naslov govori
infantilno i duhovito
ne mogu je dugo čitati jer me zamaraju svi ti silni likovi, Barbie nazivi i predinamična radnja
ratna tema, opet meni blsika jer sam godina kao autorica, u to doba na granici između djetinjstva i naglog odrastanja
prema popisu kojeg sam opet počela raditi u svoju tekicu za Popis pročitanih knjiga kolovoz/rujan pročitala sam i ove:
Fantastični mačak Bob - štivo za opuštanje, priča o londonskom beskućniku i njegovom posebnom odnosu s mačkom kojeg je udomio
čak i ja koja nisam neki fan mačaka na opise njihovih trenutaka zajedništva i privrženosti malo sam odledila
Sveta Rita - ne znam što bih rekla, savki dan sam mislila da ću prestati čitati ali ipak me nekako tjeralo dalje
perspektiva neoženjenog muškarca u srednjim godinama koji brine za boelsnog oca u nekom ruralnom dijeliću Nizozemske
i sad kad sam završila imam polovičan dojam
Žena iz prodavaonice mješovite robe - nisam zagrizla da ne mogu ostaviti ali me interesiralo što će se dalje zbivati s tom neobičnom djevojkom/ženom
fora
Putujuće kazalište - meni je zbilja dobra
zanimljiva mi je Ferićeva obiteljska historija i to kako su likovi oblikovani davnim događajima koji su se zbivali na ovim prostorima
vjerojatno sam se malo i sama pronašla unutra i povukal neke paralele sa svojom obitelji
jer su i moju ispresijecali povijesni događaji od 41. do 91.
preporuka
Niotkuda s ljubavlju - Đorđe Matić. Jedva se probijam, na rubu sam da odustanem.
Trevor Noah - Zločin rođenjem (u audio formatu) - odlična.
I ja sam ga pročitala, ali meni nije bolji od Prometejevog sina. Naprotiv, prvih stotinjak stranica me nisu uvukle i točno se sjećam trenutka kad sam pomislila e, ovo je sad priča. Ostalo potpisujem.Pročitala najnovijeg Juricu Pavičića, "Mater dolorosa". Priznajem da sam kupila knjigu na FSK samo zato da mi se autor može potpisati u nju
I nisam razočarana kupnjom, roman je izvrstan (bolji od Prometejevog sina), ali ne treba ga čitati kao krimić, kako je najavljivan po žanru. U stvari, krimi-zaplet je samo povod za pisanje o Splitu, njegovim stanovnicima, obiteljskim običajima, atmosferi u gradu nakon turističke sezone. Najbolja poglavlja bila su ona u kojima se pripovijedanje vraća u prošlost i opisuje pozadinu nekih situacija. Sama krimi-priča i nije toliko zanimljiva, i prilično brzo je jasno što se dogodilo, pa istraga i nije važna. Važnije su reakcije ljudi potom. A te reakcije su, kao i u stvarnom životu, često nepredvidive, i zato sam roman, kako se primicao kraju, sve teže ispuštala iz ruke. Na kraju sam ga i prebrzo pročitala.
Od novih izraza koje ću zapamtiti ističe se "tupi brav"
Napomena: ne čitajte unaprijed kritiku romana u Jutarnjem listu objavljenu prije par dana jer kritičarka do u detalje prepričava sve što se dešava do kraja romana, a to uopće nije fora
Također moram primijetiti nešto što sam primijetila i kod Prometejevog sina, a to je urednička lijenost (ili možda preveliko uvažavanje autora): ima nekih stvari koje se nepotrebno ponavljaju, sitnih nedosljednosti u pripovijedanju, kao da nije pročitano s koncentracijom.
A sad čitam novu Elisabeth Strout, Lucy by the Sea i već sam unaprijed oduševljena jer sam potpuno subjektivna kad se radi o ovim knjigama. Ponovo Lucy i William! U lockdownu! U Maineu! U iznajmljenoj Oliveinoj kući!
Nisam još došla do toga, ali čitala sam da se u knjizi pojavljuje Isabelle (iz Amy i Isabelle), a čak i, dame i gospodo, sama Olive Kitteridge.
https://www.tportal.hr/kultura/clana...vnost-20221006
Jako mi je drago
Upravo pročitala. Bila sam li-la nakon svih vaših dojmova i nisam je još uzela, sad bome hoću
Ne znam jesmo li to spominjali, ali mislim da je u Prometejevom sinu napisao je da se maginje beru u proljeće. Vjerojatno ni urednik ne zna ako je muško, to žene uglavnom beru za marmeladu. Pravo gradsko dite.
A sad se nekad beru, jel da? Znači isplatilo bi se sad do Kozjaka - samo tamo znam da ih ima uz put - a predobre su mi
Annie Ernaux je dobila Nobela[emoji3590]!
Sent from my iPhone using Tapatalk
Sad, da, al mislim da ih ima sve do kraja 10.-toga.A sad se nekad beru, jel da? Znači isplatilo bi se sad do Kozjaka - samo tamo znam da ih ima uz put - a predobre su mi
Posljednje uređivanje od ina33 : 06.10.2022. at 21:22
Neee, prerano je za maginje. One su poznate kao božićno voće, ali realno, studeni je njihovo vrijeme.
Naisli na njih uz Kanal Sv. Ante. Definitivno jos nisu sazrile (tu i tamo pokoja).
Od knjiga sam procirala Bjegune Olge Tokarczuk - niz vlastitih promisljanja o putovanjima i prica nekih drugih putnika. Neke od prica su u nastavcima. A dosta motiva se provlaci kroz razne price. Jedan od najbitnijih motiva je prezervacija organa i tijela - od tih dijelova knjige mi je bilo pomalo mucno (preslikoviti opisi), al sve u svemu mi se jako svidila knjiga.
Sad citam Fiziku tuge od Georgia Gospodinova. Lako se cita i zanimljiva mi je. Al zapravo mi se me svidja bas, ne uspijevam se uzivit. Jedino sam procitala u zahvalama da je zavrsio pisanje te knjige u Splitu, gubeci se u Dioklecijanovim podrumima, to mi je simoaticno jako.
Slabo stižem pisati na Rodi no zahvaljujem na svim preporukama...lista za čitanje mi je sad već jako duga
I ja se jako veselim Nobelu za Annie Ernaux, pisala sam već tu koliko me se dojmila
Od mene stiže preporuka za knjigu Bernardine Evaristo: Manifest .
Razgalila mi je srce. To je knjiga koju bih preporučila svakoj mladoj osobi, svakoj osobi u kreativnom zanimanju...ma, zapravo, preporučila bih je svima
Od drugih knjiga čitanih zadnjih mjeseci, izdvajam ove dvije:
- za ljubitelje filozofije (a može i za ostale, knjiga se lako čita): Izvrnuti svijet: kako nam filozofija pomaže da se uspješno nosimo sa zlom - Remko van Broekhoven
- o ovoj ste vjerojatno već pisale; ja sam je tek sad pročitala, u jednoj večeri; i bila je poput toplog, mirisnog, dašak oporog čaja, uz igru vatre u kaminu i snijeg što pršti iza prozora, mirno i tiho, da potraje u sjećanju: Čitav jedan život - Robert Seethaler
Živite li vi u knjizi dok ju čitate?
Znam da ja živim, ali uglavnom mogu i druge stvari raditi uz čitanje, no jutros sam baš prekrdašila.
Kraj mene kava, čaša vode, krafna i knjiga. Popijem kavu, uhvatim krafnu za pekmez, ne mogu se dignuti oprat prste, jer čitam, pa polijem vodu po prstu, iznad prazne šalice za kavu, ne prekidajući čitanje.
I pružim ruku da otpijem kavu i tek kad mi voda smoči usnice, shvatim što radim. Majica i nije jako mokra
A pri tome sam čitala samo lektiru za 7.razred, kad vidim knjigu, ja čitam.
Dok mi je knjiga u ruci, ne jedem i ne pijem, a kad pročitam ovaj Betin opis, mogu se samo nadati da to ne rade ni ostali korisnici knjižnice
Ne jedem i ne pijem. To je loše ne samo kad je čitanje u pitanju, nego i kad je jelo u pitanju. Kad čovjek jede, trebao bi raditi samo to. Nikakva knjiga, televizija i druge smetnje. Natrag na čitanje - paralelne aktivnosti (jelo, piće, tv) mi ruše koncentraciju, pa imam osjećaj da sve nekako čitam "s frtalj guzice", pa nakon samo par stranica pojma nemam što sam pročitala. Na sličan način mi smeta umor, pa zadnje vrijeme baš i ne čitam ništa što bih ovdje prijavila. Mislim, mogu s pol mozga čitati krimiće i ljubiće, ali nikakvu ozbiljnu literaturu. Bolje mi je da se samo odmaram.
Ne idem u knjiznicu od kad je korona. Kupujem knjige, dok mogu.Dok mi je knjiga u ruci, ne jedem i ne pijem, a kad pročitam ovaj Betin opis, mogu se samo nadati da to ne rade ni ostali korisnici knjižnice
I da, ni jedna knjiga nije ni malo oštećena mojim postupcima. Previše volim knjige.
Ha, svatko prema svojim mogućnostima i prilikama. Da kupujem sve knjige koje želim pročitati, stan bi nam bio zazidan knjigama. Već i ovako ih imamo previše, stalno se nekih želim riješiti, pa nikako.
A ne jedem ni nad vlastitim ni nad posuđenim knjigama. Razlog je i ovo što Peterlin spominje. Kad jedem - jedem. Kad čitam - čitam.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
