zar odgovor na veliko pitanje o životu, svemiru i svemu ostalom nije 42?
Printable View
zar odgovor na veliko pitanje o životu, svemiru i svemu ostalom nije 42?
Citiraj:
anamar prvotno napisa
Vjerujem u to jedino ako je izaslo iz usta Sheldona Coppera :-D
ja sam se zadovoljila s tim odgovorom 42, i više život vidim kao putovanje nego kao nešto što ima smisao. Uostalom i u hičhajkeru je bio zaključak "ok, odgovor je bez sumnje 42, ali koje je pitanje?"
onaj reproduktivni smisao mi je totalno nedostatan, čak i kad gledaš na razini koristi kolektivu/vrsti, po tome mnogi ljudi, npr. Nikola Tesla bi ispali beskorisni za ljudsku vrstu.
Carmina :bye:Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk :naklon: :mrgreen:Citiraj:
Optimist prvotno napisa
Evo još do limita: :-D :dancingfever:
A ja čekam i :cekam: i :raspa: i dočekam :lool:
Ont.. Ima li :voodoo: novih priča?
Eno ja danas vidila kruh naopako pa oplakala od smjeha
A ja sam danas jela kod svekrve kolač koji, između ostalih naziva, neki zovu i vatikanski kruh. Još u srednjoj školi sam radila više manje istu stvar, samo pod nazivom američki kruh prijateljstva (usput, imena kolača, je li to možda treba velikim slovom :zbunj: ). Ukratko, išla sam sad malo guglat ta kisela tijesta i kruh prijateljstva, i našla da je veliki grijeh peći takav kruh. Čak i ako mislimo da je to ipak samo kruh (doduše, ja mislim da je to kolač), nije tako.
http://www.bitno.net/vjera/posast-va.../#.U1gnJlV_vzw
joj meni je to propalo, dobila od frenda i zaboravila na to u frižideru, ako je grijeh imati veze s tim kruhom, onda je još veći baciti ga, nego ga ispeći
Strpljena - spašena :mrgreen:Citiraj:
Carmina406 prvotno napisa
pročitala, nije grijeh, sad mi je lakše
ovo moje pozivanje na Douglasa Adamsa je trebalo biti šala.Citiraj:
tangerina prvotno napisa
ja bi rekla da koliko je ljudi koji se pitaju toliko je i (ne)točnih odgovora na pitanje o smislu života.
ne vjerujem u univerzalni odgovor.
To je onaj kruh sto se dijeli okolo trećina,jeli to taj? Ma to ti je isto kso i one pismo-molitva sto se šalje okolo pa ti se 15 dan dogodi nešto lijepo. Moš mislit. Praznovjerje sve redom. Koja san ja jadnica kad još vatikanski kruh nije došao do mene. Teški luzer :lool:
Carmina, meni je tekst koji to analizira smiješan. S kruhom nemam problema, kao ni s popratnim pričama smišljenim za zabavu. Smiješno mi je da to netko uzima toliko ozbiljno.
Citiraj:
vertex prvotno napisa
slazem se potpuno. I smjesno i tragicno u isto vrime. Mislim da nije uopce grijeh to jesti,al brate mili ako mislis da je nesto cudotvorno e onda si sagrijesio protiv svoje pameti :lool:
Znam da ti nisi u toj skupini, tebi se samo jeo kruh..ko sto bi i meni
Propitivati je dobro, to i ja radim, vječno propitujem i nikad nisam baš potpuno zadovoljna sa ponuđenim odgovorima.Citiraj:
vertex prvotno napisa
Koja je svrha naše egzistencije kao čovjeka, svrha svih živih bića na ovom planetu, uključujući i floru ne samo faunu, gledajući iz perspektive unazad koliko čovjek šeće zemljom, ne znam, pitam se i ja ponekad. Čisto egzistencijalno gledajući životinje i biljke nam služe kao hrana, kao i što životinjama druge životinje i biljke služe kao hrana. Pitanje je zašto se razmnožavamo. Životinje to rade nagonski, mi valjda danas manje nagonski, više svjesno, ali svima nam je zajednički cilj, potomostvo.
Ako se vratimo na početke nastanka ovog planeta dok još nije bilo živih bića, čak ni planktona, ničega, samo užarena masa, i pratimo razvoj i stvaranje planeta i ovog našeg i svih ostalih u našem sunčevom sustavu, stvari mi nekako postaju jasnije oko svrhe. Slučajnost je ono što što mene prilično zadovoljava kao ponuđeni odgovor. Miljuni godina su trebali da planet zemlja postane ovakav kakvog ga znamo danas, milijuni godina su bili potrebni da se začme život na zemlji kada su za to postepeno nastajali potrebni uvijeti. Šarolikost flore i faune se tolkom tih milijuna godina drstično izmjenjao i vjerojatno će se tokom sljedećih miljuna godina izmjenjati. Smatram da smo mi samo prolaznost, jedna etapa, kao i što su bili na primjer dinosi, koji su ovaj palanet nastanjivali daleko duže nego mi do sada. Mi, odnosno sisavci su spletom okolnosti, kako to već u prirodi biva, slučajno dobili šansu. Koliko ćemo trajati, na to nitko ne može ponuditi odgovor.
Mislim da je slučajnost ono što upravlja i samim svemirom. Slučajnost su i meteori kojima je zemlja, kao i svi ostali planeti izloženi stalno, dok se ne pojavi onaj jedan koji će opet biti preveliki i neće izgorijeti u zemljinoj atmosferi ili razoriti samo jedan grad kao što je nedavno bio slučaj u Rusiji, već opet čitav planet i većinu života na njemu, ili možda ovaj puta i sav, i vratiti planet u početno stanje prije 4 milijarde godina.
Ili će prije toga možda eruptirati Yellowstone koji neće odmah uništiti sav život na zemlji kao što bi bio slučaj sa prevelikim meteorom, ali će ga postepeno ugušiti. Sunce neće moći prodirati na zemlju nekoliko godina, dovoljno da zatre floru u potpunosti, uništi kisik, a životinjski i biljni svijet bez sunca, vode i kisika ne mogu opstati, ne na ovom planetu i ne ove vrste koje poznajemo danas, ukljućujući i nas. Velike su šanse da pod zemljinom korom dio flore i faune preživi, pa kad se planet ponovno "razbistri" omogući razvoj opet nekim novim vrstama.
I to je ono što nije fikcija, već realnost, postoji vjerojatnost, realna šansa da se tako nešto jednom ponovno odigra na ovom planetu, ne možda danas, sutra, za 10 godina, ali kroz možda narednih 500, 1000 ili miljun godina, što u vremenskim okvirima starosti svemira, ili samo ovog našeg planeta uopće nije nešto puno vremena.
Uzmimo samo mjesec koji se svake godine udaljva od zemlje za 2 cm, što je ništa, malo u ovim našim vremenskim okvirima, ali to udaljvanje u širim vremenskim okvirima će jednom dovesti do toga da će mjesec izletiti sa svoje putanje i odlediti ili prema zemlji ili negdje u svemir, mjesec održava stabulnost zemljine putanje, oceana i vremenskih uvijeta. Jednom će i sunce doći svome kraju, ali tek za kojih desetak milijuna godina, vremenski okvir koji je za naše pojmove prevelik pa se vjerojatno djelomično i zbog toga soječamo kao vrsta nedodoriljivi i posebni.
U ovim silnim milonima i milijardama godina, krivo sam napisala vremenski okvir procijene trajanja sunca, ne 10tak miljuna godina, nego još nekih 500 miljuna godina.
safran, lijepo pises.
jefan njem filozof je jednom rekao da smo mi (mi sada) neandertalci buducnosti. da smo u biti potpuno nebitni u tim vremenskim okvirima koje opisujes.
Citiraj:
mama courage prvotno napisa
Zgodno.
Tako ja ponekad i vidim našu "civilizaciju".
Pa šta ja znam, šafran, nekako mi to što pišeš nije neki novi i dosad nečuveni pogled na stvari :mrgreen:
Zezam te malo, ali kako ti je post dug i edukativan, nekako mi je bilo kao da misliš da sam trećaš u školskoj klupi koji prvi put čuje takve stvari.
Međutim, ovo o čemu ti pišeš je opis stanja stvari, da tako kažem, koji implicitno daje odgovor da smisla zapravo nema, odnosno da je pitanje o smislu bespredmetno.
Većina ljudi ipak u sebi ima potrebu za spoznavanjem smisla i svrhe. To ne znači da oni nužno postoje, ali ni povijest svemira i naša malenost i kratkotrajnost ne znači da ne postoje.
čitala sam u jutarnjem intervju s nekim našim svećenikom koji je u vatikanu, dosta visoko pozicioniran.
čovjek, iako ima skroz suprotan svjetonazor mojem, prije svega se to odnosi na činjenicu da je desničar, mora biti jako pametan. iako mislim skroz suprotno, zanimljivo mi ga je bilo čitati.
evo što kaže o dijelu vječnog života, s aspekta kršćanstva:
nije loše, ha? :mrgreen:Citiraj:
Kršćanstvo ima objavu da “kad si jednom ušao u kolo egzistencije, bivstva, nema više izlaza, egzistencija se nastavlja”. Ostaje misterij kakav je taj nastavak egzistencije.
al bojim se da opet ne vjerujem :-/
Nemoj biti tako sujetna :mrgreen:Citiraj:
vertex prvotno napisa
Ma bože me sačuvaj da ja ovdje sad otkrivam toplu vodu ili držim neko predavanje, ajme meni, pa ima literature i literature o tome, znastvenih dokumentaraca nebrojeno, svako malo se nešto vrti o tome na nekom od kanala, nema više tople vode, ja sam samo iznijela ono kako ja razmišljam o toj našoj svrsi postojanja, o žvotu, svijetu općenito, postojanju, bogu, i što meni "sijeda",što mi se vrti kao film u glavi. Zašto imam takve stavove kakve imam i zašto ne mogu vjerovati u postojanje boga, iako sam već rekla, rado bih iz mnogih razloga. Iskreno, ne znam kako bi ih, ta svoja razmišljanja, stavove uopće iznijela i opisala, nego ovako kako jesam. Eto samo to. Ja sam ustvari mislila da ćemo možda malo nastaviti raspravu u tom nekom tonu, a nipošto nisam držala neku lekciju. Mene ovo zanima, jako me zanima i sretna sam kad imam sa kime o tome malo razgovarati, ili kad se bar malo nađemo na istoj strani poimanja života i svijeta općenito.
Htjela sam se još samo malo nadovezati na ovu tvoju rečenicu. U jednom od dukumentaraca koji sam gledala, ne znam više, prije koju godinu, dok još nije bilo klinaca u svakom slučaju, pa sam imala i malo više vremena, bilo je baš nešto govora o smislu svemira, u stvari više o tome kako on nastaje matematičkom preciznošću, bilo je objašnjeno kako su došli do tih zaključaka i kojim izračunima i promatranjima, ali toga se više ne sjećema točno, uglavnom on se širi konstatno, buja i raste i da planete koje nastaju, tj. zvijezde nove nastaju matematički precizno što je smisao sam za sebe, kao i matemitka..žao mi je što se ne sjećam više, ali ovo mi je ostalo u sjećanju.Citiraj:
vertex prvotno napisa
Ja razmisljam ko safran, pitanje smisla ljudi ko vrste me ne zanima na neki dugi rok osim ko sf razbibriga, zanima me perspektiva ovje i sada i tipa iducih pet generacija drugo mi je prevec. Nije za nobela al je jedan konstantni antipod razmisljanjima da si bez sviesti o svrsi besmislen i da mozes oko toga bit emotivno neutrala stila 42 i da mozes normalno i sretno postojat bez odgovora na zasto.
Ja sam isto 42 :mrgreen:
Nisam čitala nit gledala Douglasa Adamsa, al vidim da je čitao Wittgensteina :heart:
When the answer cannot be put into words, neither can the question be put into words.
The riddle does not exist.
Meni Svemir, kao i naša mala Zemlja i život na njoj, definitivno imaju zapanjujuću ljepotu neovisno o postojanju višeg smisla.Citiraj:
šafran prvotno napisa
Evo što meni izazove kratki spoj u glavi:
Ako je svemir konačan, znači da ima neki kraj.
Što je iza kraja?
Citiraj:
gita75 prvotno napisa
Mozda novi pocetak 8-)
Odmah mi je na pamet pala pjesma D.Cesarića, čim sam pročitala prethodnu stranicu.
Slap
Teče i teče, teče jedan slap;
Što u njem znači moja mala kap?
Gle, jedna duga u vodi se stvara,
I sja i dršće u hiljadu šara.
Taj san u slapu da bi mogo sjati,
I moja kaplja pomaže ga tkati.
Svi smo bitni. Ma kako malo značili u prostranstvima vremena i prostora.
i tako, mi od uroka došle na vječno pitanje - tko smo, što smo, i kamo idemo :mrgreen:
gita, meni kratki spoj u glavi izazove i gradivo matematike osnovne škole. kad se uvede pojam - beskonačno. :mrgreen: a da ne govorimo dalje.
valjda meni treba jači problem, matematika mi je uvijek dobro išla :DCitiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Ja se bojim svemira. Za ozbiljno. Baš mi izaziva neku tjeskobu.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
joj, i meni!
i meni, pomisao na taj beskraj, koji ipak ima krajCitiraj:
jennifer_gentle prvotno napisa
baš mi napravi neku težinu u prsima
ja ga se ne bojim na filozofskoj razini nego kao da ima zube :mrgreen:Citiraj:
i meni, pomisao na taj beskraj, koji ipak ima kraj
Ajde, mislila sam da nisam normalna.:lool:Citiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
Citiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
također..bas me baci u beskonacno razmisljanje
Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
:lool:
i sva ta beskonačnost (s krajem), samo radi nas jade jadnih, ha?
ili smo samo slučajni svjedoci?
eh...
Mene je to fasciniralo negdje u višim razredima osnovne škole, kad se uči struktura atoma - to mi je ličilo na neki minijaturni Sunčev sustav - orbitale elektrona koje idu oko jezgre.Citiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
A možda to i nije tak bezveze... Ima svjetova koji su puno veći od nas i onih koji su puno manji.
Moj mlađi (obožavatelj StarWars sage) bi sad spomenuo ovo: http://img3.wikia.nocookie.net/__cb2...ceslug_swk.jpg
Za neupućene: ekipa bježi u svemirskom brodu na neki asteroid i tamo ih proguta neki svemirski crv/sljepiš/štoveć koji se zove Exogorth... :mrgreen:
Tako je, cvijeto ( iako znam da te krivo shvaćam, namjerno to radim :) ), sve to, radi svakog od nas. Tako razmišljam i gotovo.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Pa pogledajte samo proljeće. Pa ovo blještavilo boja i oblika koje gledam danomice u svom vrtu. Od sićušne sjemenke naraste drvo...
Ma, život sam je čudo. I baš me briga da li smo tu slučajno, da li se tko igra s nama, da li imamo ili nemamo svrhu, meni je lijepo što sam gdje jesam.