Printable View
RozaGroza točno znam kako se osjećaš, koliko se bojiš iz dana u dan, ali ja sam uvjerena da će biti sve super i da ćeš nam za 29tj pisati o svojoj predivnoj bebici, jedva čekam!:heart: Mene je isto jako strah, jedan dan bi htjela bebu, drugi me strah uopće krenuti na pretrage jer tko zna što će mi reći i stalno tako se vrtim u krug...
roza draga, znam kako se osjecas, i da je poceo strah ciniti svoje, i da je svako odlazak na wc postao tortura bojeci se koja ce "boja svanuti" na gacicama ili wc papiru. al,ipak od prvog dana od kad si rekla da si trudna, imam osjecaj da ce to sve biti odlicno, i da ces roditi svom Špiru bracu ili seku, jednostavno znam! :*
tibi draga, kako si nam ti?
bzara nemoj da se opet zamislimo di sta nam, nema vas opet!
koksy a oni muski ka muski!! nekad mi se cini, a mislim tako da smo mi puunnoo hrabrije od njih u svim ovim situacija, i mm je samo sutio dok sam se sve dogadalo, i njega izvuc koju ric je bilo ajme i kuku, samo je hodao za menom dok sam ja vristala i plakala. kao, pravio se hrabar......
klarita, natty,mrvica,visnja,boxica,osijek,velika jabuka,ruzaM,ares........ :* :love2:
Bok cure! Kako ste mi?
Nije me dugo bilo, maleni mi je imao vodene kozice.... ja sam dobro, prošla su već 2 i pol mj od kiretaže, menge mi stižu uredno (prva nakon kiretaže je bila super,ali zato drugaaaa...... 9 dana jakog krvarenja i 3 paketa uložaka,bila sam luda)... nisam krenula na nikakve pretrage još, i uopće nekako nemam volje otvarat ono poglavlje bolesne bebe,hydropsa,kiretaže i svega lošeg što mi se dogodilo. :( Počela sam uživat u životu a o novoj bebi tu i tamo razmišljam, kad mi dr da zeleno svjetlo ništa neću planirat ni kalkulirat, nek beba dođe sama i iznenadi nas. nema računanja plodnih dana i ne znam čega.Točka.
Kako ste mi vi?
mrvicaupravo tako, vrtimo se u krug!
tibi,koksy,rozagroza~~~~~~~~~~~~~~~~~
drage curke, ja imam osjećaj da sam osim bebe izgubila i dio obitelji. njihov odnos prema meni me toliko povrijedio i razočarao da mislim da im to neću moći zaboraviti. nisam ušla u nikakve konflikte i rasprave, jer sa vlastitom sestrom koja se dva mjeseca nije udostojila otići na grob pod izgovorom da ona tu bebu nije upoznala i nema nikakve osjećaje prema njoj, mislim da nemam što raspravljati. ja bih s njom išla na grob da je i psa pokopala.. a kamoli vlastitu voljenu i neprežaljenu bebicu. jednako tako, nema svrhe išta objašnjavati mom bratu i njegovoj ženi, koji su još u bolnici 'rezervirali' naše stvari za bebu koju oni čekaju. svaki razgovor završi obranom, pa svađom za koju sam ja kriva, jer 'nisam normalna'. osim mm, s kojim prolazim uspone i padove ali uvijek zajedno, i nekoliko prijatelja koji su me ugodno iznenadili podrškom i razumijevanjem, baš sam zahvalna da imam vas. ovaj forum mi je pravi lijek. uvijek kad sam tužna, vi ste tu!
našim dragim trudnicama i svim drugim mamama velika pusa!
velika jabuka sva sam se naježila od tvog posta, ali onda se sjetim svog svekra i njegovih reakcija, nemam snage to ni prepričavati, on ima osjećaje samo za sebe. Najbitnije je da te tm razumije...:heart: Meni je ovaj forum u ovo kratko vrijeme jako puno pomogao, hvala vam cure:love2:
najbolje ti je naručiti se privatno (šaljem ti pp)...za daljnje pretrage on ćete sam naručiti u Petrovu (uputnicu ti daje tvoj socijalni gin)...Citiraj:
maria3 prvotno napisa
velika.jabuka...vezano za tvoju seku...ne poznam ju, ali možda je njoj teško otići na grob svojeg nečaka, ali ti ne želi to reći nego kaže to što kaže...a što ti se tiče brata i šogorice-to je priča za sebe...iskreno neznam što bi rekla...ali ti savjetujem da dobro promisliš jesi li spremna vidjeti odječicu svojega anđela na drugoj bebi...:*
roza tako je uvijek najbolje kada dođe neplanirano...I SVE BU VREDU!!! ;-)
Velika jabuka baš me potresao tvoj post :love2: Hvala Bogu da imaš tm koji ti pruža utjehu i razumjevanje, to na kraju jest najvažnije, ali znam kako boli to nerazumjevanje od strane šire obitelji. Mi smo imali slične situacije kad smo izgubili našu curicu, jako me bolilo to što ju nitko nije doživljavao kao moje dijete nego samo kao "izgubljenu trudnoću" :-(
Boxić :heart: valjda bu :mrgreen:
Velika jabuka razumijem te. Od svih u mojoj obitelji jedino moja mama zapali svijecu na 17.3. (uh, to je sutra :-() apsolutno svi ostali, ukljucujuci i MM-a, ne pamte taj datum. Moja sveki pali svijece za sve, sve datume pamti, od obitelji do nekih prijatelja, al od prvog unuka ne...
U pocetku me to bas jaaako rastuzivalo ali sad sam se pomirila s tim i bitno mi je samo da ja taj dan obiljezim svijecom i sjecanjem.
koksy i druge cure...UVIJEK JE NAJBITNIJE ŠTO MAMA MISLI I PAMTI...zaboravite sve druge...znam da ponekad boli, ali pored boli što smo izgubile dječicu mislim da nam ne treba ništa drugo...
Slažem se, mislim da se jako teško odvojiti od stvarčica svog anđela, a naročito ih pokloniti nekome tko se tako ponaša...Citiraj:
ali ti savjetujem da dobro promisliš jesi li spremna vidjeti odječicu svojega anđela na drugoj bebi...:*
velika jabuka....nemam riječi, imam sličnih situacija. nažalost moralo nam se dogoditi to što se dogodilo da shvatimo da smo sami, ja i mm!!! robica od moje cure stoji u ormaru, kad sam išla iz bolnice, razmišljala sam kako moram kupiti kutiju da sve pospremim i maknem....ali nisam. povremeno otvorim ormar i pogledam, a da ne diram ništa. razmišljam, dal da ju čuvam za drugo dijete, pa opet imam osjećaj da je to robica jedino od moje Marije Paule.....podvojenog sam razmišljanja, vjerojatno jer je friško, ali ja ju se nebi usudila dati nikome, a niti bi jumogla gledat na drugoj bebi!
koksy....ja svaki četvrtak pustim Tošu Proeskog, the hardest thing...isplačem se, kažem mužu kak mi je teško jer je četvrtak, neznam dokle ću tako!! želim si kupit privjesak anđela...stavit datum, i nosit ga uvijek uz sebe!!! rekla mi je jedna žena da se nesmijem vezat, nisam joj uspjela objasnit da se već jesam vezala i da ću uvijek bit i da samo imam potrebu imat neki "znak" da je moj anđeo tu!
velika jabuka.... suze su mi na oci krenule kada sam citala tvoj post. nazalost meni se dogadja slicno. moji su mi tako daleki postali nakon ovog svega, kao da sam neko od koga treba bjezati... jedina utjeha mi je mm. danas su stigli rezultati pretrage na trombofiliju, sve je ok osim jedne vrjednosti, Cardiolipin-IgG je uvecan. Nemam pojma sta to znaci, moram cekati termin u petak. bas sjedim, dumam citam ove vase postove. cure vi meni zlata vrijedite.
Uf, imala sam i ja seansi i seansi hipnoterapije i svega mogučeg, gdje mi je stalno govoreno da ih moram pustit, ne smijem se vezat, i mogu vam sad reć nakon 5 godina što sam majka 3 anđela, to je največa glupost koju su mi rekli! Vezani smo zauvijek, to su naša djeca, dio naše duše, dio našeg tijela. Te veze koje osjećam su nešto najvažnije što imam u životu, i nema te mudrosti, folozofije i religije koja mi može reći da je to što osjećam loše, jer nije i ne može bit; kako može biti loše voljeti svoju djecu i osjećati ih u srcu?Citiraj:
zrinkič prvotno napisa
Potpisujem, nemam što nadodati....moji anđeli će zauvijek biti u mom srcu:angel::angel::angel:Citiraj:
Vezani smo zauvijek, to su naša djeca, dio naše duše, dio našeg tijela. Te veze koje osjećam su nešto najvažnije što imam u životu, i nema te mudrosti, folozofije i religije koja mi može reći da je to što osjećam loše, jer nije i ne može bit; kako može biti loše voljeti svoju djecu i osjećati ih u srcu?
Citiraj:
RozaGroza prvotno napisa
x
Draga moja :love2: nemam rijeci na ovo, tesko je kada te tako povredjuju oni od kojih se najvise nadas podrsci i razumjevanju, tuzno je to :(Citiraj:
velika.jabuka prvotno napisa
Na tvom mjestu ja bih robicu dala nekom drugom, nekome tko stvarno treba i tko ce iskreno i od srca biti zahvalan na pomoci :heart:
Drz' se draga :*
A sto se tice toga da se nesmijemo vezati uz nase andjele, to mi je najveci nonsens :roll:
Mi smo uz njih vezani od onog trena kada su se ugnjezdili kod nas, od onog trena kada je njihovo srceko zakucalo pod nasim :heart:
Oni ce zivjeti vjecno u nasim srcima, do ponovnog susreta s njima u vjecnosti i dalje :heart:
http://www.youtube.com/watch?v=AscPOozwYA8
drage cure....
ja placem na ovu...http://www.youtube.com/watch?v=t2gdL...eature=related
Roza :love2:..samo polako, ja uopće ne sumnjam da ćeš izdržat i ovu trudnoću, i ako Bog da, doći će vam još jedna bebica :heart:, treba snage za sve to izdržat, a ti je imaš sigurno, baš si hrabra mama i zaslužuješ sve dobro :*
Velika jabuka užasno mi je kad čujem da netko u ovakvim situacijama nema potporu obitelji, ali imaš svog muža i on ti je najbitniji u ciloj priči, ja ne znam što bi bez svoje obitelji, bez sestre, njoj je užsno teško što nemamo još djece, kaže da ne može u potpunosti uživati u svom majčinstvu kad to ne može djeliti samnom, plače svaki put kad se siti svega..moja seka blizanka :heart:..ne znam što bi bez njih, i bez muža :heart:
Jako mi je drago što si ispunila očekivanja...Ja se isto spremam kod njega. Ako mi možeš reć kako si došla do njega, privatno ili preko uputnice i tko ju izdaje. Jel se potrebno naručivati? Unaprijed veliko Hvala[/QUOTE]
Prije nego sam išla zvala sam ga na odjel i ukratko objasnila situaciju. Rekao mi je da dođem s uputnicom (izdala je moja soc. ginekologica) utorkom u trudničku ambulantu (ne treba se naručiti), ne prije deset sati sa svom medicinskom dokumentacijom koju imam. Koliko sam shvatila on je u trud. ambulanti samo utorkom iza 10 sati. I kad sam na šalteru predala uputnicu naglasila sam da idem njemu.
Ako imaš još koje pitanje rado ću ti odgovoriti ako znam.
Drage moje, obavila ja danas pretrage, naravno osnovno - krvna slika, urin, urinokultura, papa i cb.... i pitam ja da li je to dovoljno, odgovor je bio, nema se šta više raditi, a nažalost u 80% uzrok pobačaja se ne nađe.... i tako opet tisuću upitnika iznad glave ;)...
.... ali nije to sve, uslijedio je još jedan komentar koji mi još odzvanja glavom.... "Gospođo s vama je sve u redu, vi ste izgubili trudnoće zato što se o vama nije dovoljno dobro brinulo"!!!!
Sada pričekajte dva-tri tjedna dok dođu nalazi i možete opet radit na bebici......
Znam da su ove prognoze izvrsne, ali ja još uvijek ne mogu doći k sebi..... meni tu ništa nije jasno.... zašto mi je onda dva puta u 5. mj trudnoće prolabirao vodenjak, drugi put kroz serklažu???? a sve je u redu???? tko je tu lud, tko zbunjen, a tko normalan??? ;)
cromy, ako smijem pitati, kod koga si bila? ja bih ga molila da mi malo detaljnije objasni što je mislio pod neadekvatnom brigom i što on planira poduzeti..? ako nisi sigurna, potraži drugo mišljenje a kad ga drugi doc potvrdi :-D
Bila sam kod Đelmiša, kad budu svi nalazi gotovi idem onda na razgovor da vidim što i kako dalje, ali ugl. rekao mi je da je spreman, da se tako izrazim, preuzite brigu o meni.....
Sad čekam 3 tj i nadam se nekim konkretnijim odgovorima.....
XCitiraj:
Marsupilami prvotno napisa
:angel: :angel: :angel:
Bolje nisi mogla ni pozeljeti, on i dr. Ivanisevic kada o nekome preuzmu brigu onda stvarno daju sve od sebe, sretno draga :love2: :*Citiraj:
CRomy prvotno napisa
CRomy sretno ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~:heart:
:klap: Bravo! Baš sam sretna radi tebe! Pripremi se na najteži scenarij, cerklažu (vjerovatno) i ležanje u bolnici pa negdje od 15-16 tjedna - možda i prije, tokolizu odmah nakon cerklaže i sve što ide uz to.Citiraj:
CRomy prvotno napisa
Ne želim te strašiti, ali moraš znati na ćemu si, i moraš se znati pripremiti za ono što te čeka. Biće to dosadnih 9 mjeseci, ali slatkih slatkih jer znaš da češ na kraju ići doma sa svojom ljubavicom :heart:
Višnja stvarno si blagoslovljena sa tako divnom sestrom, baš me nekako to oduševilo. Moja sestra i ja imamo dobar odnos, Špira obožava, ali pošto smo drugačije za 180 stupnjeva, nikad nije mogla shvatiti kako mi je i uvijek je govorila da je svakom njegov križ najteži - samo kad bi ja rekla da je nekom križ prekid duge veze a nekom smrt dijeteta, govorila je da omalovažavam njene probleme - a meni je trebalo samo razumjevanja malo, i samo da malo ja budem ta kojoj je teže - nije uspjelo, i dan danas je njen život u centru pažnje kad razgovaramo. Al naučila sam sa tim živjeti, uglavnom me ne smeta, a nekad ipak puknem.
Inaće ja sam isto dobijala glavnu potporu od mm-a. Kako mi se mama jako razbolila neurološki isti onaj dan kad smo izgubili Tiju (ona je kat poviše moje rađaone dobila poražavajuću dijagnozu) nisam od nje dobila potrebnu majčinsku brigu, već sam ja morala voditi brigu o njoj po izlasku iz bolnice. Ali imam tetku (tatinu sestru) koja je izgubila blizance isto negdje u 7 mjesecu, i bila je uz mene svaki korak mojeg tužnog puta. Zahvalna sam joj do groba.
Pusa svima cure, odo na posao, danas mi je paklen dan!
velika jabuko bas je zao sta citam da nemas potporu od nekog od kog bi se ocekivalo da ju dobijes. ali ipak svi smo razliciti i svak se drugacije izrazava, mozda ona nije ipak mislila tako, samo nije znala sta da ti kaze u tom trenu.
visnja bas imas divnu sestru! :zaljubljen:
ja nemam sestru, al imam dva super odlicna brata... stariji je zajedno s menom prozivljavao svaki moj trenutka pada, i nek mi se cinilo da je njemu teze nego meni, jer mi ne moze nikako pomoci.svaki moj nalaz nije prosa da nije zvao kako je, sta je, kad nije radio ponekad bi isao zajedno s menom i mm na pretrage, kad smo isli na pregled u Graz isa je s nama, kao ruzno je vrime pa da nismo sami.... kad sam treci put ostala trudna, nisam mu odmah rekla, kasnije sam i tu bebu izgubila. i odlucila sam da je bolje da on to ne zna,... ali ipak, kad sam s Ivanom ostala trudna, pogleda je moju trudnicku knjizicu, i kad je vidio koja mi je trudnoca samo su mu ruke zadrhtale.... i cure moje, da samo znate koliko on Ivana voli, obozava...... ima i on svog djecaka koji je dosao putem Ivf-a od godinu i 4 mj,i sad ocekuje curicu (prirodno) :zaljubljen:.
mladi brat nije nikad nista puno pitao, vidia je da se dogada nesto sta ne valja, dosa bi do mene doma s cokoladom od ljesnjaka, sjedio kraj mene i sutio..... nekad mi je tako odgovaralo da je tu kraj mene a da ne pricamo... jednostavno pogledi su nam sve govorili.....
a mama..... cesto znam rec da je ona nas spasitelj...moja snaga, moj potporni stup... i znam da me je razumila, nazalost... jer je i ona izgubila bebaca kad je imao 2 mj.......
Tuzan je dan danas... Zapalila sam svijecu i pokusavam biti ok. 5 godina a ipak boli jednako. :cry:
Cromy.....ja idem 04.04. na kontrolu kod svoje doktorice u Petrovu. kad sam rodila, prije točno 4 tj. došle je do mene u sobu, sjela na krevet i rekla mi da je to najgora moguća stvar koja se može desit. to je nesreća koja zadesi ženu, i njih jkao doktore, jer nemogu predvidjet, kad krene akutno, nemogu spasit. budući sam ja ostala trudna IVF-om, rekla mi je fizički da mogu u postupak u 10-om mjesecu , a da bi do tada volila napraviti sve pretrage, briseve pa možda i bris maternice. e sad, kako će se postaviti prema novoj trudnoći, dali preventivno raditi serklažu, dali me u neko određeno doba staviti na antibiotike...rekla mi je da je to sve lutrija i u Božjim rukama! ja vjerujem da je tako!! dal će se opet ponoviti....mislim da nema pravila. mi smio imale isti slučaj...i meni je prolobiro vodenjak zbog upale plodovih ovoja! krenulo je sa vršak prsta uloživa...radila sve moguće briseve...sve uredno, došla za 2 tj na kontrolu sa tim nalazima, za prst prohodna! tjedan prije toga su počele lagane kontrakcije za koje sam bila uvjerena da je beba! ostavila me u bolnici sa kontrole. drugo jutro mi uveli tokolizu, vadili krv, crp 10.......kontrakcije su se nastavile pod tokolizom, uveli mi antibiotik...odma je posumnjala u tu upalu...plan je bio napraviti serklažu. doktorica je došla do mene i rekla mi suznih očiju: ja da sam tebe zašila...živa bi se pojela! onda su krenuli jaki bolovi, pregledali me, vodenjak prolobiro veličine šljive...završila u rađaoni na dripu....ništa. crp 52, uveli mi trojnu terapiju.za dan, crp pao na 26, vratili me na odjel.....ja sretna jersam bila uvjerena kako smo se ja i moja jaka cura spasile.crp 12. za dva dana sam počela osjećati neki pritisak dole! došo je ručak i ja sam se na krevetu okrenula...kad ono iscjedak, sišla sam s kreveta na wc....kad to rozno, pozvala sam sestru...odmah na pregled, vodenjak prolobiro već veličine jajeta. opet u rađaonu. pregled.....cerviksa još ima, ako ne curka plodna voda....serklaža. napravili test....curila je. tad sam rekla neka se samo čim prije završi. dobila sam injekciju za poticanje trudova...koja me ubila! eto...to je moja priča. jesam se raspisala
koksy....s tobom sam!
:love2: drži se draga tu smo za tebe danas, ljubi to svoje malo prelijepo biće i mazi bušicu :heart:Citiraj:
koksy prvotno napisa
zrikić :love2:
htela sam vas pitati.....bolovanje!!! koja prava imamo? plaćeno, neplaćeno i koliko? ja moram u ponedjeljak krenut raditi......a iskreno...nisam spremna za ljude uopće....al to mi vjerojatno nitko neće opravdati!
sretno:heart:Citiraj:
CRomy prvotno napisa
Ja danas zahvaljujući njegovoj brizi imam dijete od 4 i pol godine.
Od samog početka trudnoće strogo mirovanje, sa 15. tjedana serklaža i ležanje u bolnici do kraja trudnoće uz svakakve terapije. Uopće se nitko na odjelu nije nadao da ću dogurati do termina, i uz otvaranje od samog početka trudnoće (cerviks skroz skraćen, smekšan, prohodan za prst) na kraju završila na induciranom porodu.
koksy, drž se! mislimo na tebe i mi smo zapalili svijeću za vas :heart:Citiraj:
koksy prvotno napisa
koksy, :love2:...
sve druge curke, šaljem vam samo poljupce i zagrljaje :heart: u ovo pretproljetno vrijeme!
Trebala bi imati minimum 45 dana, moraš vidjeti sa svojom doktoricom.Citiraj:
zrinkič prvotno napisa
koksy draga :love2: