Mene ipak trenutno muči više "beskonačnost" prljave odjeće koja čeka pranje ;-)
Printable View
Mene ipak trenutno muči više "beskonačnost" prljave odjeće koja čeka pranje ;-)
Cure, je li tko gledao Gravitaciju? Obožavam svemir, oduvijek mi je fascinantan i bilo bi mi uzbudljivo otkrivati sve njegove tajne. Fascinira me baš ta njegova veličina, ljepota i beskraj, kako je sve savršeno posloženo da bi funkcioniralo.
Meni je Gravitacija bila jako tjeskobna dok se nije dokopala zatvorenog prostora.
Inače bih za sebe rekla da sam klaustrofobična.
ne samo to. ja uopce ni ne mislim itko uopce moze biti siguran u neku 100 %nu svrhu. ako bi ona uopce kao takva u apsolutistickom smislu i postojala.
sto se mene tice, ja uopce ne vidim da bilo koja religija nudi ikakvu svrhu. niti da bi onostrani zivot, kako bi ga bilo, uopce bio svrha. uostalom sto je onda svrha i smisao onostranog zivota?
da taj set pravila ovakvih i onakvih ljudima koji ih trebaju daje neke okvire, mi je jasno. ali ne vidim da per se daje svrhu i smisao zivotu kao takvom.
sva umjetnost, filozofija, sva dostignuca ljudskog uma, sve sto nam dira srce i dusu, sam zivot, sve sto nas okruzuje i sve sto stvaramo, je puno i smisla i svrhe.
jedino sto je malo, premalo vremena.:mrgreen:
Xam Juranu, vezano za tjeskobu oko Gravitacije i klaustrofobije i sve napisano vezno za tjeskobu svemira
nisam znala da je taj osjećaj univerzalan <3
pitam se kad je taj strah/tjeskoba nastalo u evoluciji, možda kad su vanzemaljci počeli otimati Asteke? :mrgreen:
amiški kruh prijateljstva sam bila pravila za jedan (ili dva) božića pa me kolegica u uredu tračala da širim uroke s tim kruhom :facepalm:
evo još jednog svemirofoba, baš ste me ugodno iznenadile! taj osjećaj je valjda jedina važna stvar po kojoj se MM i ja dijametarno razlikujemo (on bi da ne vodi obiteljski život već bio u misiji na Mars :roll:). meni je sve to nevjerojatno fascinantno, i fizički i filozofski, ali, hvala lijepa, samo izdaleka. gledala sam Gravitaciju (pogodite na čiji nagovor) i samo potvrdila svoj stav da me takve avanture NE zanimaju.
on topic, potpisujem vertex i cvijetu
a znači betty ti si ta što baca uroke :lol:
šafran to što pišeš, to su činjenice
ali o smislu života, nekom duhovnom, višem, možemo samo da filozofiramo
ali i da uživamo dok o njemu diskutujemo
i tu mi je opet lepota i savršenstvo Svemira, Zemlje i Čoveka
i mene Svemir plaši, a sad kad je Kanga spomenula misiju na Mars, kad sam nešto bila pročitala o tome danima sam razmišljala kako se ti ljudi odlučuju na odlazak zauvijek... baš sam bila fascinirana i potpuno sam sigurna da, ma kakva god bila, nikad ne bih dobrovoljno napustila Zemlju (100%-tna Zemljanka, ma i gore od toga, ja ne mogu zamisliti svoj život ni izvan Rijeke, a kamo li izvan Zemlje).
I dok traže smisao, smisao prođe...
Postanu pire krompir :mrgreen:
Kako to da bas svih ovih milijuna trilijuna godina ni jedna zivotinja nije dosegla ovu razinu inteligencije. Bas bi se moglo o tome danima. Ajde za krumpir jos i razumin,ali neke zivotinje su mogle malo "napredovat" :mrgreen:
išla bi u svemir da u ovoj dobi s ovom sviješću iskusim da sam beztežinska.
ali bi se i vratila. :mrgreen:
ma kakvi, nema veze s tim. imena će im se pamtiti ko i posadi Kolumbovog broda :-)
http://25.media.tumblr.com/tumblr_lr...l9kbo1_500.jpg
Ma izbacit ce im google imana ako netko pretrazi :lool:
Tako sto su dosli vanzemaljci i oplemenili DNA majmuna.:-) i onda se jos s vremena na vrijeme upetljavali i prenijeli nam znanje tehnologije i jos svasta nesto.:mrgreen:
QUOTE=Carmina406;2609902]Postanu pire krompir :mrgreen:
Kako to da bas svih ovih milijuna trilijuna godina ni jedna zivotinja nije dosegla ovu razinu inteligencije. Bas bi se moglo o tome danima. Ajde za krumpir jos i razumin,ali neke zivotinje su mogle malo "napredovat" :mrgreen:[/QUOTE]
Divim se svima koji bi bili kadri uputiti se u istraživanje svemira.Ja se ni na Mosoru ne usudim ići nego utabanim stazama.Sad me Peterlin sa analogijom atom-sunčev sustav sjetila na par lucidnih momenata u životu gdje mi je beskonačno malo i beskonačno veliko izgledalo isto. Ne znam objasniti, prisutan je bio samo Eureka-osjećaj. Naravno da ne znam ni prepričati takve situacije.Bože, Bože, zašto mi nisi dao više pameti :afanaje:A da ne govorim koliki mi problem zadaje što uopće ne mogu zamisliti nikakvu beskonačnost...
Sad totalno nevezano, ali trunku (trunčicu) više on topic...
Ne sjećam se jesam li svojedobno pisala o tome na onoj temi s čudnim događajima i silama, ali ja sam kao dijete stalno viđala žene, obično stare, negdje na rubu vidnog polja. Nije me to nešto plašilo, i bila sam svjesna da je baš neobično da me ne plaši. Razmišljala bih je li to kakav trik koji izvode moje vidno polje i obrisi stvari oko mene, ili su stvarno tamo. Ima netko slično iskustvo?
Ja ih sanjam. Uvijek u paru. Izgledaju kao vlajine, crne nabrane haljine, marame na glavi.
Jednom sam ih vidjela i uživo, bile su na totalno čudnom mjestu i ponašale su se prilično neobično.
Naravno da sam ih fino sebi izracionalizirala, ali kod mene često bude slučaj znam jedno-osjećam drugo.
Dodatak: meni nisu na rubu vidnog polja, gledale smo se oči u oči. Bit će da sam ja zabrijala a vas dvije imate kakvu fleku u oku :lol:
Aj, gita, baš mi je drago :D. I moje su bile doma.
I bile su uglavnom vlajne, trampolina!
Zar ste sumnjali, i wikipedia zna za njih: Shadow person
Ali moram priznat da mi se ovi njihovi mogući fiziološki i psihološki uzroci baš i ne uklapaju u osobni profil, pogotovo ne tadašnji.
trampolina, zabrijala ili ne, tko će znati.
Moji su roditelji imali jednu (jednu jedinu) vrlo čudnu epizodu u životu (vezano uz nekakvu telepatiju, valjda, ne uz čudnovata bića). Kako su oboje uvijek bili vrlo čvrsto uzemljeni, ja taj njihov događaj uzimam kao činjenicu, koja se baš i ne da objasniti dosad poznatim.
Ja to nikom ne spominjem, malo mi je bedasto reći da vidim nekog kad ga zapravo ne vidim. Ali u određenom trenutku znam da je tamo.
Ja bi ih koji put pristojno pozdravila, za svaki slučaj :lool:
Pa da gita, ja sam ispričala mmu, mami i svekolikom internetskom pučanstvu, nisam luda o tome javno govoriti :mrgreen:Ali najneobičnija pojava do sad mi je bila veza između mm-a i mene, neka čudna, telepatska veza, ne samo emotivna nego i vrlo racionalno-praktična, tipa donese mm kruh poslije posla, a ja se kraće vrijeme prije toga dvoumim hoću li mu reći da ga kupi ili ću ja popodne (i ne kažem, nego je on nekako skužio da to treba napraviti).Ovo je jedan banalni primjer, ali mi tako funkcioniramo svakodnevno. Zašto, kako, nemamo pojma.