Prihvatljive i neprihvatljive "gluposti"

Kod nas je problem i to što su meni i MM-u prihvatljive različite stvari; on misli da ja previše dopuštam, a ja mislim da on brani 'po defaultu' tj. zato što se djeci takve stvari moraju braniti.

U vezi jučerašnjeg skakanja po lokvama i gluposti - navečer sam Lei prigodno pročitala slikovnicu "Petra je napravila glupost".
U toj slikovnici tata (!) ispeče tortu za mamu i njene prijateljice, a Petra u torti napravi rupu. (inače Petra uopće neće taj dan jesti tortu nego će joj tata spremiti komadić za sutra). Evo takav bih događaj ja npr. tolerirala, a MM ne bi (iako ja pečem torte u našoj kući). No najviše me fasciniralo to što Petra shvati sama da je napravila glupost i onda se boji tate i drhti u svojoj sobi.
Možda me zato ne sluša, jer se ne boji - dobar je strah :lol:

primjer s vadenjem krvi. i jedno i drugo su ekstremi. i mali 'gnjavator' koji se otima i urla dok mu vade krv, i dijete koje mirno trpi i onda povrati. ako mogu birat, ja ne bi ni jedno od toga. naravno, ne mozemo birati uvijek ponasanje i reakcije svoje djece, al i u jednom i u drugom slucaju bi se ja dobro zamislila zasto takva reakcija.

A da, to su stvarno razlike u mjerilima što je prihvatljivo, a što nije i svakog od nas da pitaš različito će odgovoriti. Potencijalno penjanje na štalu, bez nadzora (još ak su one stare drvene lojtre, a radi se o trogodišnjaku), meni je znak za uzbunu, a opet razumijem i da netko nevoli prolijevanje vode (računi, računi) iako nije opasno i tak. Stvarno teška filozofija. I ja i MM se stalno prepiremo što dozvoliti, a što ne, različito vidimo stvari.

Citiraj:

---

Tu se radi o različitim reakcijama na stres i po meni to ne može biti mjera dosljednosti ili popustljivosti u odgoju

---

Vjerojatno je tako i vjerojatno odgojem ne možemo baš utjecati kako će se
djeca ponašati u nekoj takvoj stresnoj situaciji. Svatko bi volio par dana prije najaviti i objasniti djetetu,
pa onda da prođe ko od šale, ali znamo da to ne ide uvijek tako.

Inače, za školu se vadi samo iz prstića.

Citiraj:

---

Anemona prvotno napisa

Nije, nije možda sam se krivo izrazila. Smiju se penjati oba i polijevati oba, jedino što jedan više voli jedno, drugi drugo.
A u tom trenutku koji je mene osobno zasmetao - istovremeno jedan se penjao na štalu (sam, bez nadzora), a drugi je izvodio nešto s vodom (neškodljivo za njega i okolinu). (Odmah se vidi koji je moj). :lol:
I onda je odrasla osoba (koja nije roditelj niti jednom) dakle nepristrana "ocijenila" situaciju:
1. "Penjaču" je rečeno čim završim budemo se ti i ja zajedno popeli da vidiš što ima gore.
2. "Vatrogascu" je rečeno da dela gluposti. :mrgreen:

Daklem: zašto nije rečeno "vatrogascu", ajde stari čim završim, budemo se zajedno igrali vodom, a "penjaču" - delaš gluposti?

Ili: oba radite gluposti: preeeeeestanite odmah.
Ili: ajde čekajte da završim, pa ćemo se prvo zajedno igrati s vodom, pa se zajedno penjati. :lol:

A možda su u šumi. :roll:

---

Zato što ti i ta odrasla osoba imate različite prioritete. Što je potpuno normalno. Njemu smeta što se troši voda a tebi što smatraš opasnim penjanje na tri metra.
Čak mislim da bih i ja rekla ovom što se penje slično, pričekaj dok dođem pa ćemo se zajedno popeti - dakle zadovoljit će svoju znatiželju ali pod nadzorom.
Ovom drugom bih nešto blaže rekla da ne želim da bezveze troši vodu (ako baš hoće raditi nešto s vodom neka mi zalije cvijeće).

mislim da ta osoba koje komentira iz anemoninog posta ima duple kriterije. recept, tu osobu na ignore and delete listu. :-)

a svom djetetu dat da se igra s vodom. ( 2 litre vode koje mali prospe u igri neće napojiti pola žedne Afrike )

samo da kazem misljenje za tvoju situaciju...
meni izgleda kao da je toj osobi penjac drazi od vatrogasca...
da je bilo obrnuto vjerojatno bi rekao/la vatrogascu da ce se igrati s njim a penjacu da radi gluposti

Citiraj:

---

maria71 prvotno napisa

mislim da ta osoba koje komentira iz anemoninog posta ima duple kriterije. recept, tu osobu na ignore and delete listu. :-)

a svom djetetu dat da se igra s vodom. ( 2 litre vode koje mali prospe u igri neće napojiti pola žedne Afrike )

---

Bemu miša, onda se moramo iz kuće odseliti. :lol:
Što se tiče vode, baš se i radilo o malo vode. Vatrogasac nije imao otvoren šlauf i zalijevao. :mrgreen:

mislim ko Zdenka, dozvoljavam sve navedeno do nekih svojih granica, i pentranje i polijevanje, a pogotovo prljanje-samo rekoh, do svojih granica.

Ma ne bih ja sad tu rekla da netko nekoga više voli, nego nekome doista smeta otvaranje i prolijevanje vode (imam i ja takvu doma), ali ne smeta npr. penjanje. Pogotovo što se tu radi o muškoj osobi,a one to vole. Sječam se kad je moj tata s ponosom rekao kako se moj brat popeo na vrh nekog jablana (dobro bio je jablan u pubertetu, a ne punoj snazi) ili kako se popeo na vrh garaže. Ma ima neka tajna veza između muških i penjanja na sve živo, jel...Kak je sad to ispalo :lol:

:mrgreen:hoces reci, izmedu muskih i majmuna

Uff, onda sam i ja blizu majmuna, i ja sam se voljela penjati na drveće i na garaže i na štange za tepihe itd. I na voćke, susjedove. MOji se isto penju, ali na naše voćke. A bolje da ne kažem zašto se nije dobro penjati na jablan (probajte, lako se popeti, ali sići.... he he he.... ) Jednom sam sletjela s trešnje ravno na kalem energetskog kabela.

Daklem, ima stvari koje moja djeca doznaju uglavnom od dede (mog tate) koji je mene tjerao s drveća dolje. A ja mlađeg brata skidala s jabuke i sličnih opasnih stabala.

Moji ne pokazuju baš TAKVU naklonost penjanju, ali nije da im je mrsko.... Jednom sam radila GRRR susjedi koja me nazvala da se, zamislite, djeca penju na sljez ispred "njenog" ulaza u zgradu, 5 metara dalje od "našeg"... Rekla je još da je taj grm sadio naš nono (djed mm-a) i to je istina. Tada su dečki imali 4-5 godina. Ja sam samo pitala "A što ste VI posadili?" Nije više zvala.

Je to s jablanom je koma, kod nas je pola stambene zgrade sudjelovalo u skidanju djeteta s njega. Moj najstariji se voli što višlje popeti i onda skakati s te visine. Prošlo ljeto je sa stepenica skočio na krov od trstike koja nam radi sjenu na terasi. Sva sreća da je lagan ko pero, a tata je konačno trstiku dobro složio. Nakon toga je izjavio da je htio ko maca skočiti gore. Pa kad može mačka, zašto nemože on? Fiziku očito dosta kasnije skuže.

evo jos jedne majmunice, pardon penjacice.

al mm na primjer ne moze gledat da se Dorian penje, strah ga je da ne padne. a dijete je uzasno oprezno i nikad ne srlja bezveze tak da je taj strah potpuno neopravdan.

Ma i ja sam se penjala po krovu dotične štale i propala kroz krov, a jednom smo se bome sanjkali s krova kuće na terasu kod jedne prijateljice (po noći). Krov nije bio prestrm i završavao je točno na terasi. Dalo se je odlično sjesti na dimnjak i onda se ubaciti na sanjke i fiiiiijjjjjjuuuuuuuuuu! :roll:
Dakle bilo je svega - to su mi recimo neprihvatljive "gluposti". :mrgreen:

jučer sam se baš ulovila kako u krivom trenutku govorim djetetu "ne to".
naime, taman sam ga presvukla i otišla sam se tuširati i pustila njega da se vrzma po kupaoni i hodniku tako da ga imam na oku.
...i on naravno čim vidi da se tuširam dopuže do tuš kabine i počne rukama packati po onoj vodi i ja njemu :"ne. ne to dirati."
i onda se zapitah... "ček...zašto ne? pa pogle kako uživa. samo bum ga opet presvukla i to je to."
i onda sam ga pustila da se sav smoči ali je vrištao od sreće. jest da sam imala dodatnog posla. jest da sam zakasnila na faks. al kaj ćeš. haha.

ustvari , da, tužno je kako često djeci branimo nešto što je isključivo nama teret a što nije opasno po njihovo zdravlje ili njihov život.

neki dan je neka žena dovela klinca u park... lol...ja i ovaj moj sjedimo na podu u parku. sjedimo, puzimo i naganjamo se okolo.
i dolazi žena s većim djetetom (ima barem 5 godina) i mali hoće na ljuljačku , hoće na tobogan, vrtuljak...a ona njemu non stop:
"ne diraj to. ne diraj to. prljavo je. zmazano je. ne diraj to."
a luđakinje... uglavnom , žena je neku svoju patologiju projicirala na dijete i uopće ne shvaća koju štetu čini djetetu.
najbolje bi bilo da ga je stavila u neki zaštitni balon pa neka on gleda iz njega djecu kako se igraju.
dobro, ovo možda nema nužno veze s temom...ali ta žena je recimo dijete kudila zbog apsurdnih stvari i zbog nekih svojih osobnih problema a ne zbog toga jer je dijete realno činilo nešto loše.
još ih ja gledam s poda onako i mislim si a čovječe što tek o meni misli kolko sam zmazana.


mislim da je tema baš dobra. nadam se da će još neke potaknuti na razmišljanje.

uglavnom, ja sam za neku slobodu odgoja i za dopuštanje djetetu da radi nered jer mislim da se dijete ne može baš normalno razvijati ukoliko ga se drži pod nekom stegom i stiskom od početka "nemoj ovo, nemoj ono, samo zato jer se meni neda to kasnije pospremati".


a što se tiče onog cvijeća s početka priče.
trebalo bi djetetu objasniti da cvijeće ne smije piti previše vode pa neka prska vodu negdje drugdje.

Meni su neprihvatljive samo one gluposti koje su opasne za zdravlje i život djeteta ili nekog drugog. Tako se npr. kamenčići smiju bacati u more, rijeku, jezero(gdje se ne kupaju ljudi)....ali se ne smiju bacati u zrak.

Ja sam se penjala na sve živo i neživo pa mi je malo veća tolerancija na to nego što bi možda nekom drugom bila. Tako se moje dijete popne na sic od bicikla i hop skoči s njega na pod ili u sjed na sic. Tek je napunila 2 godine :mrgreen: Vidim da joj to ide od ruke, pa je baš i ne obuzdavam :mrgreen: S druge strane, ja imam loše iskustvo sa okretanjem pa mi kosa na glavi skoči kad vidim da se vrti i gubi ravnotežu.

Uglavnom, netko je već rekao- moja tolerancija ovisi o mom raspoloženju. Nekad se i sama sebi čudim što sve mogu iskulirati, a nekad sam ko na iglama.

Citiraj:

---

Dijana prvotno napisa

Vjerojatno je tako i vjerojatno odgojem ne možemo baš utjecati kako će se
djeca ponašati u nekoj takvoj stresnoj situaciji. Svatko bi volio par dana prije najaviti i objasniti djetetu,
pa onda da prođe ko od šale, ali znamo da to ne ide uvijek tako.

Inače, za školu se vadi samo iz prstića.

---

mi smo za školu vadili iz vene
normalno da je to djeci stresna situacija i pokušala sam joj objasniti po principu krila i sekundice
nije joj ni to bilo milo, a kada je vidjela da nije iz prstića počela se otimati kao jarčica (ne, nisam umirala od sramote)

to stvarno nije dobar primjer i ne mogu vjerovati da netko očekuje od djeteta da ne pokaže reakciju ako se boji, užas!
još nije mogla ni piškiti, pa smo za mokraću čekali dodatnih pola sata (da je trebalo, došli bi i sutradan, sigurno ne bi bilo izvoli piškiti kako znaš)

a za ovo ostalo...
osnovne smijernice/granice se znaju, ali nisu u kamenu uklesane
ako jedan dan dozvolim rasipati vodu to ne znači da se to može raditi svaki dan, mada nam je taj jedan put bilo prihvatljivo
a ja ću djetetu objasniti zašto danas može, a svakodnevno ipak nije u redu
s malim klincima mi nisu bile baš tako fleksibilne granice
da, ovisi puno o dobi djeteta

I kod mene je to ovisno o dobi. Kad su jako mali, onda mi je svaka prilika za učenje dobrodošla. A ima tu i onoga da je svaka aktivnost kojom se dijete zabavi duže od 5 minuta dobrodošla :mrgreen: . Eto, od Damjanovih igara brašnom su u novije doba nastali pravi pravcati kolači. (Smiksa jaja i šećer, umiješa brašno i kakao, a moj dio je samo stavljanje u pećnicu i gledanje na sat. Ovo je čisto hvalisanje, nije baš bilo nužno za temu.) Ali sve i da je ostalo na igrama, meni je normalno da sa dvije-tri godine uništi nešto brašna i uludo potroši nešto vode. Normalno mi je i da se penju gdje je srcu drago.
Svašta su radili kao jako mali, a svašta rade i danas, ali to nisu iste stvari. Stupanj odgovornosti i samostalnog saniranja nereda raste s godinama, i ja tu ne vidim problem kako objasniti da se da danas smije što se jučer nije smjelo, upravo iz razloga što to nije prijelaz danas/jučer. S godinama se mijenjaju i interesi djetata i te rane igre ipak obično ostave za sobom, ili ih pretoče u nešto zrelije, a sve ti ide korak po korak, iz dana u dan.
Ukratko, volim da rade svašta.

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

Svašta su radili kao jako mali, a svašta rade i danas, ali to nisu iste stvari. Stupanj odgovornosti i samostalnog saniranja nereda raste s godinama, i ja tu ne vidim problem kako objasniti da se da danas smije što se jučer nije smjelo, upravo iz razloga što to nije prijelaz danas/jučer. S godinama se mijenjaju i interesi djetata i te rane igre ipak obično ostave za sobom, ili ih pretoče u nešto zrelije, a sve ti ide korak po korak, iz dana u dan.
Ukratko, volim da rade svašta.

---

S ovim se slažem u potpunosti.

To mi je isto kao da ću djetetu dopustiti sa 7 godina da piša u pelene, jer je sa 1,5 godina smjelo. Kako objasniti da je do jučer smjelo, a više ne smije?
Promjene rastu s djetetom i odgovornost isto tako. (Nadam se i pamet).

ovo za krv nije dobar primjer...ja nisam dijete pa se toga bojim i uvijek se rasplacem...bojim se uboda i to je jednostavno tako...pa kako se ne bi diejte bojalo...moj mrtvo hladno gleda dok mu iz prsta vadi al da vadi meni bi i trzala prst i plakala...(a druge mogu pikati koliko god)

Za predškolce:
Jutros smo obavili vađenje krvce, nama je ipak bilo u prstić, ali
sam se ipak malo zeznula u opisu. Maloj sam rekla da će biti kao u Klaićevoj, samo mali čvak, ali je bila iglica, i žmikanje prstića skoro minutu. Poslije mi je rekla
da ju je to žmikanje peklo. Ali je prošlo u redu, nije ni zucnula (iako ne tražim ja da ni ne zucne:mrgreen:). Nije ni sestra na vađenju bila neka cici-mici (valjda se potrošila na djeci prije nas:mrgreen:), ali eto ni to nas nije omelo.
A za urin, to smo obavili doma (i to nakon što je ujutro objavila da joj se uopće ne piški:roll:). Bili smo kupili sterilnu bočicu u apoteci i bar se toga riješili doma.
Ali, najvažnije od svega je da nalazi budu u redu.:-)

Slažem se s Anemonom i Vertex. Ne mogu prihvatiti da djeca mogu bez kraja i konca praviti nered da bi se "slobodno razvijala", a da je moja dužnost isto bez kraja i konca da taj nered pospremam. I ja se želim slobodno razvijati, a ne pospremati za njima do njihove 50-e. Pustim ih da se slobodno igraju, ali uz uvjet da za sobom i pospreme.

U diskusiji se vidi da je sasvim drugačiji pogled onih koji imaju malo veću djecu, u dobi kada trebaju prihvaćati neke odgovornosti i posliće u kući, a i razmišljati o tome što njihovi postupci znače za druge. Moja djeca uskoro će navršiti 10, odnosno 9 godina i za mene je to preuzimanje odgovornosti sada prioritet u odgoju.

kad pročitam ovako crno na bijelom da bi za svaki uzrast trebala postojati neka "odgojna shema" tek tada shvatim da sam puno fleksibilnija nego što mogu zamisliti :mrgreen:
no, tješi me ona u forkinom potpisu: "ne brinite što vas ne slušaju, brinite jer vas neprestano promatraju"

Citiraj:

---

Anemona prvotno napisa

X
Ja sam svakako u igri za slobodu s nekim ograničenjima, nešto slično kao što je napisala Zdenka.
Za jednog trogodišnjaka:
- po lokvama može u čizmama skakati do mile volje
- valjati po travi isto tako (npr. doma, gdje znamo da nema kakice), naravno i jedno i druge je isključeno ako smo se taman spremili i nekud krečemo
- kuhati može koliko želi, ali sa svojim namirnicama (kad preslagujem policem, odvojim sve namirnice kojima je isteko rok trajanja i stavim u njegov ormarić)
- rasipavati i bacati ostalu hranu - ne može
- polijevati vodom smije vani na dvorištu po travi, betonu,... ne smije polijevati "100 godina", nego malo "za gušt"
- smije napraviti u lavabou pjenušavu kupku za svoje životinje, i dok ih kupa "razumno" polijati kupaonu
- rezuckati škarama smije svoje papire (ima rabljene), ne smije raditi štetu, mada u "procesu učenja" nastradao je dio kose i jedan zastor
- smije kod nas u stanu šarati po zidovima (meni je to prihvatljivo - večini vjerojatno nije). Nikad mu nije palo na pamet šarati kod nekog drugog, i za čudo zidovi nisu jako pošarani. Vjerojatno kad se nešto smije nije tako zabavno
- smije i perivim flomićima crtati po stolu, ako nakon toga obriše maramicama
- ne smije raditi ostalu štetu, ne smije tuči ljude i životinje
- ne smije dirati utikače
- smije pod nadzorom puhati svijeće koje odrasla osoba pali
- smije se penjati
- smije zalijevati vrt i cvijeće, ali ne smije hodati po vrtu izvan stazica
...

---

Kod nas su slična pravila, osim šaranja po zidu. Uglavnom s 2,5 godine u pravilu zna što se smije a što ne smije.
Iako joj motorika nije baš jača strana, potičemo je da trči i da se penje vani i pod nadzorom, ali je strogo zabranjeno penjanje u stanu po namještaju, orbitreku i sl. ili trčanje po stanu s bojicom u ruci. Da mi se dijete popne po lojtri na 3 metra sigurno bih bila ponosna što to može ali je ne bih zbog toga pohvalila jer mora znati da to ne smije raditi, isto kao što je ne hvalimo pred njom kad izgovori super složenu rečenicu ali nepristojnu, a s druge strane mi je drago kak se zna u toj dobi izraziti.
Za veće gluposti nema baš puno prilika jer gotovo nikad nije bez nadzora više od nekoliko sekundi, niti mi je prihvatljivo da dijete te dobi to bude.
Reakcija mi uglavom ovisi o njenoj namjeri. Npr. ako izrazi želju da pomogne zaliti cvijeće pa slučajno prolije vodu po podu nije isto kao kad joj naglasim da vodu ne dira, a svejedno to radi pa prolije. Ili kad izvuče veš iz ormarića i pegla sa svojom malom peglom da mi "pomogne" nije isto ko kad to radi nakon što ga ja složim i pospremim i zamolim da ne dira više.
Isto tak velika mi je razlika da li radi "gluposti" kad ne zna da to ne smije (npr. probušila je bojicom vreću za vakumiranje i ponosno mi rekla kak je napravila rupicu) ili kad radi nešto za što zna da se ne smije. Ovo drugo se rijetko događa jer je u ovoj dobi dijete već dovoljno razumno da zna što je opasno, npr. nema šanse da ode na cestu i sl.

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Od djece ne očekujem da ostanu čista - po mom mišljenju nešto baš i nije u redu s malim djetetom koje iz vrtića, škole, parka dolazi čisto

---

Moram staviti jedan :mrgreen: na ovo. Neki dan mi je jedna mama u parku komentirala za moju P. kak je čista :lol:. Ja nju nagovaram nek se popne na penjalicu a ona neće jer se ne voli primiti s rukama za nešto prljavo i odmah se dere nek joj obrišem ruke, a ni MM ni ja nismo baš neki čistunci i nismo ju to učili. Kad jede i zafleka se, odmah se dere da hoće drugu majicu, i "mama, umij me, obriši mi ruke".
Na vrtu radi s bakom, kopa, sadi i zalijeva, na sreću ne kuži da su joj hlače zmazane, ali čim si zaprlja ruke dere se "aaaaa, mamaaaaaa, obriši meeee". Planiramo joj kupit pješčanik za dvorište, i nadam se da joj neću morati prati ruke svake minute.

Citiraj:

---

Sirius Black prvotno napisa

Moram staviti jedan :mrgreen: na ovo. Neki dan mi je jedna mama u parku komentirala za moju P. kak je čista :lol:. Ja nju nagovaram nek se popne na penjalicu a ona neće jer se ne voli primiti s rukama za nešto prljavo i odmah se dere nek joj obrišem ruke, a ni MM ni ja nismo baš neki čistunci i nismo ju to učili. Kad jede i zafleka se, odmah se dere da hoće drugu majicu, i "mama, umij me, obriši mi ruke".
Na vrtu radi s bakom, kopa, sadi i zalijeva, na sreću ne kuži da su joj hlače zmazane, ali čim si zaprlja ruke dere se "aaaaa, mamaaaaaa, obriši meeee". Planiramo joj kupit pješčanik za dvorište, i nadam se da joj neću morati prati ruke svake minute.

---

I moj je bio čistunac s 2-3 godine... sad, s 5 i pol, dolazi kući zmazan ko prase :mrgreen:
Htjedoh reći: imate još vremena za promjene.

Joj, Sirius, to što sam rekla je ipak metaforično - naravno da ne mislim da su čista djeca nenormalna nego samo da su rijetke biljke. A, iskreno, nekako mi je prirodnije da se djeca usredotoče na igru, a ne na odjeću i zato mi je drago da su moji prljavci. Nadam se da će kod tvoje cure proraditi najniži instinkti u pješčaniku.:-)

Citiraj:

---

Sirius Black prvotno napisa

Kad jede i zafleka se, odmah se dere da hoće drugu majicu, i "mama, umij me, obriši mi ruke".
.

---

i kod nas tako. ja mu kazem da nema veze, da cu mu poslije obrisat majicu, on: neeeeeee! i stalno mora uza sebe imat krpu da si moze brisat ruke.

Sve ok Zdenka2, samo sam morala navesti primjer da ne ispadne da su svi roditelji čija su djeca čista neki freakovi koji im ne daju da se zaprljaju ;-)

Da, čovjek bi prelako pomislio da to dolazi od roditelja. Imam valjda traume iz djetinjstva od čipkanih haljinica. :)

I ja prijavljujem da se djeca mijenjaju - i moj stariji je bio čistunac do treće godine, nije podnosio rupe na čarapama (tak je i danas) a onda je uslijedio period "pajcek". Sad polako sam od sebe ponovno počinje voditi računa kako izgleda (valjda je to utjecaj klape).

Mlađem nikad u životu nije padalo na pamet da brine o čistoći odjeće i sl. ili eventualnim rupama na čarapama, čak i koljenima i sl.

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Da, čovjek bi prelako pomislio da to dolazi od roditelja. Imam valjda traume iz djetinjstva od čipkanih haljinica. :)

---

To je logično zaključiti. I moje dijete je bilo veliki čistunac do određene dobi, i ja sam sama zaključila da je to "na mene", odnosno da mu ja to "izazivam", a kad tamo situacija se naglo totalno okrenula. :mrgreen:

meni su se ko djetetu isto neke stvari gadile. i nikad mi nije bilo jasno kako neka djeca u vrticu mogu ici okolo sa smrkljima koji im se slijevaju iz nosa i da ih to ne smeta

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Imam valjda traume iz djetinjstva od čipkanih haljinica. :)

---

Ufff... kako sam ja to mrzila....

Srećom, nisu me često oblačili za paradu, tek tu i tamo vikendom. Jednom su mi rekli da ne smijem u travu u crvenim cipelama, pa sam pitala zašto mi ne kupe zelene...

Ono čega se još sjećam iz djetinjstva je kako ostaju blatne crne cape od prljavih nogu na dnu kade i kako se polaaaako moraju skidati krastice s koljena da ponovno ne prokrvare.

Moj stariji je koljeno razbio jednom, mlađi možda dvaput. Imaju štitnike i kacige...

Ja nemam traume od suknjica i haljina to sam rijetko nosila.
A koljena su mi stalno bila razbijena, šivana, "kopčana", glava isto tako, povremeno koja ruka u gipsu,...

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Ufff... kako sam ja to mrzila....

Srećom, nisu me često oblačili za paradu, tek tu i tamo vikendom. Jednom su mi rekli da ne smijem u travu u crvenim cipelama, pa sam pitala zašto mi ne kupe zelene...

Ono čega se još sjećam iz djetinjstva je kako ostaju blatne crne cape od prljavih nogu na dnu kade i kako se polaaaako moraju skidati krastice s koljena da ponovno ne prokrvare.

Moj stariji je koljeno razbio jednom, mlađi možda dvaput. Imaju štitnike i kacige...

---

ajme peterlin, baš si me raznježila ovim postom :love:
da zašto ne kupe zelene.. crne capice i operacija koljeno :lol:

Peterlin, mislim da smo mi generacija, pa znam o čemu govoriš. Srećom i za mene su to bile samo nedjelje ili neke posjete, ali dovoljno da zapamtim. Ostatak vremena je bilo ovako krastavo kako ti pričaš. Sjećam se da smo skoro svaki puta dolazili doma poderanih štramplica. Pitam se zašto nam mama nije oblačila hlačice za van?

Off topic.
Meni su za izlaske oblačili crnu dindrlicu s šarenim cvjetičima (naravno uštirkanu) i bjelu čipkastu pregaču, a na noge bijele lakirane sandalice. Sječam se ko danas, ne pitajte radi čega 8-).
Ove godine šogorica mi dala punu vreču kostima za maškare, između ostalog i MM ove Leder Hose. Tak da i on ima svoje traume.

Jučer je moj stariji fizički izvadio pržilicu iz kompa (brutalno), jer zadnji put kad tati nije radio cd i on je tako napravio. Ajme...Izgleda da imamo budućeg "hardwareaša".

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Peterlin, mislim da smo mi generacija, pa znam o čemu govoriš. Srećom i za mene su to bile samo nedjelje ili neke posjete, ali dovoljno da zapamtim. Ostatak vremena je bilo ovako krastavo kako ti pričaš. Sjećam se da smo skoro svaki puta dolazili doma poderanih štramplica. Pitam se zašto nam mama nije oblačila hlačice za van?

---

1962 :mrgreen:

Ako i nismo baš ista godina, vjerujem da nismo daleko...

Btw. ja sam upropastila bijelo-crvenu mariner haljinu valjajući se po travi i maslačcima i ganjajući susjedove kuniće... Ali meni je još bilo dobro. Prijateljica je nosila neke krep haljine s podsuknjama od spužve. Izgledala je kao one kič lutke u bodljikavim haljinama s čipkom, koje su babe držale po kaučevima + na radiju (ili tv-u ako je bio u kući) obvezna gondola...

Štramplice su i meni bile fuj - bijele i crvene, s rupama na koljenima. A hlačice nije nosio nitko, valjda u ono vrijeme nije bilo pristojno. Sjećam se samo "helanki" i špicerica za debelu zimu.

Tek u petom razredu dobila sam neke hlače koje su se mogle nositi u školu, ali tad sam već prerasla padanje na koljena.

U današnje vrijeme - kolegica mog sina komentirala je prošle nedjelje da ga nikad prije nije vidjela u bilo čemu drugom osim trenirke, do prve svete pričesti! :-)