Prihvatljive i neprihvatljive "gluposti"

[Zdenka2]

Od djece ne očekujem da ostanu čista - po mom mišljenju nešto baš i nije u redu s malim djetetom koje iz vrtića, škole, parka dolazi čisto. Roba se opere i stvar riješena. Dijete se mora slobodno igrati. Penjanje dozovoljavam - motorički spremno dijete može se penjati. I ja sam se penjala na vrhove stabala kao dijete, na vrh užeta, na štalu itd. i to mi je pričinjavalo veliko zadovoljstvo. Što se tiče rezuckanja, polijevanja, igara s vodom i sapunom, može uz ograničenja koja se odnose na količinu vremena koju ja moram potrošiti da bih stvar dovela u red. Ako će oni to počistiti, u redu, ali meni je nepotrebnih poslova preko glave. Često rezuckaju, jer njihovi mali plišanci imaju svoju državu i poseban novac koji nastaje od papira iz mog printera. To ne zabranjujem, ali i ne čistim. Igre sa sapunom su se događale ovako kao što kaže Vlvl - znalo mi se dogoditi da mi pola skupog šampona iscijede u kadu zbog pjene. Tu sam postavila granice - dozvoljavam pjenušave kupke, ali umjereno i samo s proizvodima namijenjenim za to. Igre sa sapunicom za puhanje balončića su mi znale udesiti čitavu kupaonicu ili balkon, tako da sada vrijedi pravilo odite u park, pušite preko balkona ili u kadu i ne prolijevajte. U parku se smiju zaliti - odu, pa se igraju s vodenim pištoljima ljeti, dođu zaliveni, nikom ništa, presvučemo i operemo. Što se tiče mlakica, nemam ništa protiv da skaču u njih u bucama ili ljeti u sandalicama, ali imam protiv da se u vodu do gležnjeva skače u cipelama koje moraju biti suhe za školu ili bilo koji drugi izlazak. Imam isto tako protiv da se u mlakice skače tako da se mene zalije prljavom vodom. Ne bih dozvolila da mi diraju vodu za cvijeće, polijevaju cvijeće ili drva - to je činjenje štete. Učim ih na te razlike - učim ih da imaju pravo na slobodnu igru, ali da sloboda nije bez granice, jer i drugi imaju slobodu, pa u svoju slobodu treba ugraditi odgovornost i obazrivost. Naravno da dob igra ulogu - sjećam se kad mi je sin kao trogodišnjak "oprao" kupaonicu sokom od borovnice i sličnih stvari. Razlika postoji, ali učenje počinje već tada.

[tanja_b]

Meni je sve navedeno osim auspuha prihvatljivo ali ovisi o okolnostima. Tako mi valjanje po travi nije neprihvatljivo radi prljanja odjeće, pa mi je ok da se dijete valja do mile volje po čistoj livadi, ali kad se valja na Bundeku po livadi na kojoj ljudi šeću pse i koja je puna psećeg dreka - to mi je neprihvatljivo. Kad skače po lokvicama u čizmama mi je prihvatljivo, kad (kao jučer) skače u jedinoj obući koju ima pa moramo tenisice sušiti grijalicom cijelu večer da bi danas imala u čemu ići u vrtić - to mi je neprihvatljivo.

Potpis na Mimu, velik k'o kuća

A baš jučer sam u laboratoriju vidjela jednog malog drekavca (predškolca) kojem se uvijek popuštalo. I grozim se pogleda na takvu djecu u situacijama kad NEMA popuštanja i ne može ga biti (npr. vađenje krvi) - takva djeca ne mogu shvatiti da nešto ne smiju.

Ne misliš li da je primjer možda loše izabran? Vađenje krvi (za mnogu djecu stresna situacija) baš i nije situacija u kojoj se demonstrira popustljivost u odgoju.
Istina, ne znam detalje, pa ne mogu komentirati... ali pokušavam zamisliti svoje dijete u istoj situaciji, i mislim da bi se tada i mene glatko moglo kritizirati za popustljivost u odgoju, dok nam svakodnevica izgleda sasvim drukčije.

[laumi]

Slažem se i s Dijanom, dosta ovisi i o karakteru djeteta. Ja imam dvoje tvrdoglave i nesuradljive djece, u odgoju kojih trošimo puno energije i strpljenja, i jedno izrazito suradljivo i poslušno, koje ni ne "osjetimo". A odgajamo ih na potpuno isti način i granice su iste za sve.
Ako sam off topic, ispričavam se.

[Peterlin]

Potpis na Mimu, velik k'o kuća




Ne misliš li da je primjer možda loše izabran? Vađenje krvi (za mnogu djecu stresna situacija) baš i nije situacija u kojoj se demonstrira popustljivost u odgoju.
Istina, ne znam detalje, pa ne mogu komentirati... ali pokušavam zamisliti svoje dijete u istoj situaciji, i mislim da bi se tada i mene glatko moglo kritizirati za popustljivost u odgoju, dok nam svakodnevica izgleda sasvim drukčije.

Ne mislim, u OVOM konkretnom slučaju. Dijete sam gledala pola sata prije nego je ušlo unutra - osoba s kojom je bio dozvoljavala mu je sve, da galami i gnjavi druge (koji su isto u stresnoj situaciji, moje dijete je povratilo nakon vađenja krvi od muke, ali nije ispustilo ni glasa), da inzistira na kupovanju gluparija, da vuče za ruku itd.... Baš je bilo... ne znam kako da to opišem.... uffff. A moj sin ide u razred s desetoro takvih gnjavatora.

[Anemona]

Ne misliš li da je primjer možda loše izabran? Vađenje krvi (za mnogu djecu stresna situacija) baš i nije situacija u kojoj se demonstrira popustljivost u odgoju.
Istina, ne znam detalje, pa ne mogu komentirati... ali pokušavam zamisliti svoje dijete u istoj situaciji, i mislim da bi se tada i mene glatko moglo kritizirati za popustljivost u odgoju, dok nam svakodnevica izgleda sasvim drukčije.

X
Ja sam svakako u igri za slobodu s nekim ograničenjima, nešto slično kao što je napisala Zdenka.
Za jednog trogodišnjaka:
- po lokvama može u čizmama skakati do mile volje
- valjati po travi isto tako (npr. doma, gdje znamo da nema kakice), naravno i jedno i druge je isključeno ako smo se taman spremili i nekud krečemo
- kuhati može koliko želi, ali sa svojim namirnicama (kad preslagujem policem, odvojim sve namirnice kojima je isteko rok trajanja i stavim u njegov ormarić)
- rasipavati i bacati ostalu hranu - ne može
- polijevati vodom smije vani na dvorištu po travi, betonu,... ne smije polijevati "100 godina", nego malo "za gušt"
- smije napraviti u lavabou pjenušavu kupku za svoje životinje, i dok ih kupa "razumno" polijati kupaonu
- rezuckati škarama smije svoje papire (ima rabljene), ne smije raditi štetu, mada u "procesu učenja" nastradao je dio kose i jedan zastor
- smije kod nas u stanu šarati po zidovima (meni je to prihvatljivo - večini vjerojatno nije). Nikad mu nije palo na pamet šarati kod nekog drugog, i za čudo zidovi nisu jako pošarani. Vjerojatno kad se nešto smije nije tako zabavno
- smije i perivim flomićima crtati po stolu, ako nakon toga obriše maramicama
- ne smije raditi ostalu štetu, ne smije tuči ljude i životinje
- ne smije dirati utikače
- smije pod nadzorom puhati svijeće koje odrasla osoba pali
- smije se penjati
- smije zalijevati vrt i cvijeće, ali ne smije hodati po vrtu izvan stazica
...

[Sirius Black]

X
Ja sam svakako u igri za slobodu s nekim ograničenjima, nešto slično kao što je napisala Zdenka.
Za jednog trogodišnjaka:
- po lokvama može u čizmama skakati do mile volje
- valjati po travi isto tako (npr. doma, gdje znamo da nema kakice), naravno i jedno i druge je isključeno ako smo se taman spremili i nekud krečemo
- kuhati može koliko želi, ali sa svojim namirnicama (kad preslagujem policem, odvojim sve namirnice kojima je isteko rok trajanja i stavim u njegov ormarić)
- rasipavati i bacati ostalu hranu - ne može
- polijevati vodom smije vani na dvorištu po travi, betonu,... ne smije polijevati "100 godina", nego malo "za gušt"
- smije napraviti u lavabou pjenušavu kupku za svoje životinje, i dok ih kupa "razumno" polijati kupaonu
- rezuckati škarama smije svoje papire (ima rabljene), ne smije raditi štetu, mada u "procesu učenja" nastradao je dio kose i jedan zastor
- smije kod nas u stanu šarati po zidovima (meni je to prihvatljivo - večini vjerojatno nije). Nikad mu nije palo na pamet šarati kod nekog drugog, i za čudo zidovi nisu jako pošarani. Vjerojatno kad se nešto smije nije tako zabavno
- smije i perivim flomićima crtati po stolu, ako nakon toga obriše maramicama
- ne smije raditi ostalu štetu, ne smije tuči ljude i životinje
- ne smije dirati utikače
- smije pod nadzorom puhati svijeće koje odrasla osoba pali
- smije se penjati
- smije zalijevati vrt i cvijeće, ali ne smije hodati po vrtu izvan stazica
...

Kod nas su slična pravila, osim šaranja po zidu. Uglavnom s 2,5 godine u pravilu zna što se smije a što ne smije.
Iako joj motorika nije baš jača strana, potičemo je da trči i da se penje vani i pod nadzorom, ali je strogo zabranjeno penjanje u stanu po namještaju, orbitreku i sl. ili trčanje po stanu s bojicom u ruci. Da mi se dijete popne po lojtri na 3 metra sigurno bih bila ponosna što to može ali je ne bih zbog toga pohvalila jer mora znati da to ne smije raditi, isto kao što je ne hvalimo pred njom kad izgovori super složenu rečenicu ali nepristojnu, a s druge strane mi je drago kak se zna u toj dobi izraziti.
Za veće gluposti nema baš puno prilika jer gotovo nikad nije bez nadzora više od nekoliko sekundi, niti mi je prihvatljivo da dijete te dobi to bude.
Reakcija mi uglavom ovisi o njenoj namjeri. Npr. ako izrazi želju da pomogne zaliti cvijeće pa slučajno prolije vodu po podu nije isto kao kad joj naglasim da vodu ne dira, a svejedno to radi pa prolije. Ili kad izvuče veš iz ormarića i pegla sa svojom malom peglom da mi "pomogne" nije isto ko kad to radi nakon što ga ja složim i pospremim i zamolim da ne dira više.
Isto tak velika mi je razlika da li radi "gluposti" kad ne zna da to ne smije (npr. probušila je bojicom vreću za vakumiranje i ponosno mi rekla kak je napravila rupicu) ili kad radi nešto za što zna da se ne smije. Ovo drugo se rijetko događa jer je u ovoj dobi dijete već dovoljno razumno da zna što je opasno, npr. nema šanse da ode na cestu i sl.

[Sirius Black]

Od djece ne očekujem da ostanu čista - po mom mišljenju nešto baš i nije u redu s malim djetetom koje iz vrtića, škole, parka dolazi čisto

Moram staviti jedan na ovo. Neki dan mi je jedna mama u parku komentirala za moju P. kak je čista . Ja nju nagovaram nek se popne na penjalicu a ona neće jer se ne voli primiti s rukama za nešto prljavo i odmah se dere nek joj obrišem ruke, a ni MM ni ja nismo baš neki čistunci i nismo ju to učili. Kad jede i zafleka se, odmah se dere da hoće drugu majicu, i "mama, umij me, obriši mi ruke".
Na vrtu radi s bakom, kopa, sadi i zalijeva, na sreću ne kuži da su joj hlače zmazane, ali čim si zaprlja ruke dere se "aaaaa, mamaaaaaa, obriši meeee". Planiramo joj kupit pješčanik za dvorište, i nadam se da joj neću morati prati ruke svake minute.

[tanja_b]

Moram staviti jedan na ovo. Neki dan mi je jedna mama u parku komentirala za moju P. kak je čista . Ja nju nagovaram nek se popne na penjalicu a ona neće jer se ne voli primiti s rukama za nešto prljavo i odmah se dere nek joj obrišem ruke, a ni MM ni ja nismo baš neki čistunci i nismo ju to učili. Kad jede i zafleka se, odmah se dere da hoće drugu majicu, i "mama, umij me, obriši mi ruke".
Na vrtu radi s bakom, kopa, sadi i zalijeva, na sreću ne kuži da su joj hlače zmazane, ali čim si zaprlja ruke dere se "aaaaa, mamaaaaaa, obriši meeee". Planiramo joj kupit pješčanik za dvorište, i nadam se da joj neću morati prati ruke svake minute.

I moj je bio čistunac s 2-3 godine... sad, s 5 i pol, dolazi kući zmazan ko prase
Htjedoh reći: imate još vremena za promjene.

[meda]

Kad jede i zafleka se, odmah se dere da hoće drugu majicu, i "mama, umij me, obriši mi ruke".
.

i kod nas tako. ja mu kazem da nema veze, da cu mu poslije obrisat majicu, on: neeeeeee! i stalno mora uza sebe imat krpu da si moze brisat ruke.

[Sirius Black]

Sve ok Zdenka2, samo sam morala navesti primjer da ne ispadne da su svi roditelji čija su djeca čista neki freakovi koji im ne daju da se zaprljaju