po tim nekim glupavim pravilima ispada da je bolji krsni kum onaj ko nema stalnu vezu nego se navlači svaki dan s drugim, od onog koji živi u vanbračnoj zajednici
Printable View
po tim nekim glupavim pravilima ispada da je bolji krsni kum onaj ko nema stalnu vezu nego se navlači svaki dan s drugim, od onog koji živi u vanbračnoj zajednici
Mogu samo zaključiti da crkva o svemu tome nema jasan (ili da kažem transparentan) stav, tj. da sve ovisi o popu :mrgreen:
Dakle, ja sam bila na krštenju djeteta čiji roditelji žive u vanbračnoj zajednici. Bila sam na krštenju djeteta čiji je otac razveden. A bila sam i na krštenju djeteta čiji otac nije katolik i nije kršten, a s majkom je vjenčan samo kod matičara.
Bila sam na krštenjima gdje su kumovi, tj. u ovom slučaju svjedoci, bili razvedeni lili bez krizme.
A bila sam i na krštenjima gdje svi imaju sve sakramente, ali svi su stečeni reda radi...
Nitko se ne slaže sa svim učenjima bilo čega. Nitko ne poznaje toliko dobro baš sva učenja KC da može kategorički reći da se slaže sa baš svim.
Ok, ja ne podnosim tradiciju (nevezano da li se radi o vjerskoj ili narodnoj). Nekad odbijem nešto napraviti/negdje otići samo zato jer me netko maltra s time.... pa moraš, tradicija je.... A meni tlak na 500 pa se zainatim i neću pa neću.
Možda je to jedan od razloga zašto kažem da ne kužim jer često ljudi kažu da krste dijete samo zbog tradicije. Mene ni puškom ne bi na to mogli natjerati....
Već sam negdje pisala o tome.... Ako misliš da na nešto imaš pravo, a svećenik ti to pravo uskraćuje, piši biskupu i traži objašnjenje.
Pa sad, da krsni kum ne mora imati sve sakramente, to stvarno nisam čula.
To da živi nevjenčano sa nekim, da je razveden - to svećenik ne mora znati.
Svećenik koji je krstio naše dijete ne poznaje djetetovu kumu, ona uostalom uopće nije njegova župljanka.
Inače je svećenik bio vrlo susretljiv što se tiče nas roditelja (što je i normalno), ali potvrdu o kuminim sakramentima je tražio.
U biti, upitnik ima pravo.
Bilo bi puno bolje kad bi svi kojima je vjera samo "pro forma" lijepo istupe iz crkve. No nedavno sam čitala da to i nije tako lako :-/ čak i da baš hoćeš (ako nađem taj članak linkat ću ga).
Problem je osim toga u tome što je KC toliko jaka, da diktira životima i nas ostalih. Njena snaga nije samo u beskrajnim materijalnim dobrima koje posjeduje na ovoj zamlji, nego i u ljudima, zajednici kojoj bi svi mi htjeli pripadati. Zajednici susjeda, sugrađana koji se deklariraju kao vjernici. Srećom, danas nas neće kamenovati niti spaliti ako ne prakticiramo vjeru većine, ali i dalje se može doživjeti neke neugodnosti, od čega su najgore one koje doživljavaju djeca. Ali to je već neka druga tema.
Ukratko, potpisujem upitnik. Bilo bi bolje da se ne bunimo puno oko crkvenih pravila. KC je tako golema i (zastrašujuće) moćna institucija da je teško možemo promijeniti. A sigurno je nećemo popraviti tako da se pro forma krstimo, ženimo itd. Ako se s njenim pravilima ne slažemo, najpoštenije bi bilo da ni ne tražimo sakramente.
pomikaki molila bih te taj link o istupanju iz crkve...može i na pp
ja sam u par mjeseci prvo bila krstena kuma iako nisam vjencana u crkvi (ja nisam znala da je to prepreka, a nitko me nije pitao, srecom, jer mrzim krsiti pravila i vjerojatno bi se grizla citavo vrijeme),
a onda sam bila odbijena kao predlozena kuma upravo zbog vjencanja (tad sam i saznala da je to uvjet)
dvije razlicite crkve, u dva grada
zasto krste iako se ne slazu...
zbog tradicije, jer jedan supruznik to zarko zeli, jer ce baba marica dobit srcani udar ako unuci nisu krsteni, a djeca je vole i ne zele da se ona grize...
ima masu razloga
meni nijedan nije bio dovoljno dobar
Ne znam šta piše u tom članku, ali...
Bila sam na propovijedi gdje je svećenik rekao da mu dolazi sve više zahtjeva za ispisom (nije spominjao brojke). Zaboravih proceduru, ali on je rekao da ih ispiše i naglasio da je "upis" nakon dobrovoljnog ispisa posebno težak. Postavljaju se određeni zahtjevi (ne znam koji) i nije isto kao kad se odrasla osoba odluči krstiti - tad pohađaš vjeronauk za odrasle i primiš sve sakramente. MM je bio kum na takvoj dodjeli sakramenata (znači, i krsni i krizmani kum u jednom danu) :)
http://mojahrvatska.jutarnji.hr/topi...spis-iz-crkve/
dakle, onaj članak koji sam tražila nisam našla, ali ovdje se ukratko ponavlja slično.
Ljudi krste djecu i primaju ostale sakramente po inerciji, odnosno u strahu od osude okoline (i ne mislim da taj strah nije opravdan).
Crkva na račun broja krštenih ubire porez. Ali se te duše ne računaju kao katolici po svim ostalim pitanjima, ukoliko ne zadovoljavaju gore navedene uvjete. A ako želiš poništiti vlastito krštenje, to nije moguće. Jako zanimljivo.
samo da kažem nešto što sam htjena na drugom topiku, al tamo bih bila OT.
i ovdje sam, al moram negdje reć :mrgreen:
tamo se pojavila teza da je kritiziranje crkve vrijeđanje vjernika jer se osjećaju kao da im netko kritizira majku.
e pa ja mislim da moraju malo poraditi na tim obiteljskim odnosima.
jer ja izdvajam za tu crkvu, za instituciju koja me se nimalo ne tiče (izdvajam i za druge koje me se ne tiču, pa to i nije najbitniji problem), za javnu instituciju, s javnim djelovanjem, i onda još ne bih smjela kritizirati njen rad, njene članove, papu i svećenike koji otvaraju šoping centre, da se neko ne uvrijedi. :-/
a ovo prozivanje na licemjerje mi je također licemjerno.
kad dolazi od nekoga koji i sam ne slijedi sve stavove KC. nego si prilagođava te stavove prema svojim moralnim načelima. pa je abortus grijeh, a vanbračna zajednica više nije. pa MPO nije grijeh, a homosekusalnost je. itd.
i onda npr mene se proziva (ne ovdje, al nailazim na takva mišljenja) da kitim bor i slavim božić, npr.
govorim općenito, shvaćam ovu marijinu odbojnost prema tradiciji, iako sam u ime spokoja pokojne none bila spremna krstiti djecu. al nisam bila spremna ženiti se u crkvi pa je to propalo :mrgreen:
evo recimo ovo:
http://www.index.hr/vijesti/clanak/k...om/429711.aspx
o englezu koji je poništio svoje krštenje, tj, nalijepili su uz njegovo ime ceduljicu da je krštenje poništeno, ali pitam se da li i dalje na njegovo ime ubiru porez (naravno, ovdje se radi o anglikanskoj crkvi, mislim da se od katoličke ni toliko ne može dobiti)
http://www.jutarnji.hr/ateist-ponist...stenje/201808/
po meni, bilo bi puno poštenije kad bi se porez ubirao samo prema broju osoba sa svim sakramentima.
Ja ću offtopic posvimbati cvijetu.A on topic bih molila stručno objašnjenje onoga o ponovnoj ženidbi kao smrtnom grijehu, jer mi se čini da je upitnik? malo pobrkala smrtni i "obični" grijeh (valjda postoji takva kategorizacija).
E sad rekla bih da nam ovaj sitan detalj ipak daje neka prava na komentare :)
Ali ne i onaj od kojeg je počeo topic.
Nemam nikakvih problema s time što ne mogu biti krsna kuma, niti što ne mogu krstiti dijete.
Imam problema s time što se na mene kao krštenu osobu daje dio poreza crkvi kao da sam katolik od glave do pete.
I imam (najviše) problema s time što će se mom djetetu nametati vjeronauk u školi.
Sedam glavnih grijeha
1. Oholost 2. Škrtost 3. Bludnost 4. Zavist 5. Neumjerenost u jelu i piću 6. Srditost 7. Lijenost
pomikaki hvala na linkovima
Smatram da crkvu kritiziraju i kršćani i nekršćani jer se takvo ponašanje ne može ne kritizirati. Svaki svećenik ima svoj modus operandi, neki su divni i tolerantni ljudi koji zaista žive vjeru i potiču ljude da vole kršćanstvo i da ga žive, dok su drugi (tipa svećenik u mom gradu) zadrta zabadala koja diktiraju neki red i slijede pravila, naravno da sve više ljudi zazire od te crkve, obavi sakramente da nona ne bi umrla prije vremena, i pljuje po crkvi kao instituciji nemilice, čak i gore nego ateisti. Meni se to neda, prestala sam vjerovati da crkva ima neke veze s Bogom još u djetinjstvu, kad me časna na vjeronauku uvjeravala da ako nju ne slušam da će me Bog kaznit. Bila sam na misi kad se krstili neku meni dragu dječicu, pa je taj isti svećenik tvrdio da nemaju vjernici šta sami razmišljati, neka dođemo u crkvu i on će svima objasnit kako stvari stoje....moš'mislit....
Moje osobno mišljenje i 100% uvjerenje je da Bog i crkva nema ama baš ništa zajedničko. I nitko me ne može uvjeriti u suprotno.
Za swimbi ,iz katekizma KC, a odnosi se na ženidbu (još moram pretražiti dio o "prirodi" grijeha) :
"1649 Ipak ima prilika kada bračni suživot postaje praktički nemoguć iz najrazličitijih razloga. U takvim slučajevima Crkva dopušta tjelesnu rastavu i prekid zajedničkog stanovanja. Supružnici ne prestaju biti muž i žena pred Bogom; i nisu slobodni za sklapanje novih veza. U tako teškom stanju najbolje bi rješenje bilo - ako je moguće - pomiriti se. Kršćanska je zajednica pozvana pomagati tim osobama da u takvu stanju žive kršćanski, u vjernosti ženidbenom vezu koji ostaje nerazrješiv.[163]
1650 U naše doba u mnogim zemljama brojni katolici pribjegavaju razvodu po građanskim zakonima te građanski sklapaju novu vezu. Vjerna riječi Isusa Krista "Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub; i ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub" Mk 10,11-12), Crkva drži da ne može priznati valjanom novu vezu ako je prvi brak bio valjan. Ako su se rastavljeni građanski ponovno vjenčali, nalaze se u stanju koje se objektivno protivi Božjemu zakonu. Stoga ne mogu pristupati euharistijskoj pričesti dokle god traju takve prilike. Iz istog razloga ne mogu preuzimati stanovite crkvene odgovornosti. Ne može im se udijeliti ni pomirenje u sakramentu pokore, osim onima koji se pokaju što su povrijedili znak Saveza i vjernosti Kristu, obvezavši se živjeti u potpunoj uzdržljivosti.
1651 Prema kršćanima koji žive u takvu stanju i koji često čuvaju vjeru te žele kršćanski odgajati djecu, svećenici i sva zajednica trebaju iskazivati pozornu skrb kako se oni ne bi osjećali odijeljenima od Crkve, u čijem životu mogu i trebaju kao krštenici sudjelovati:
Treba ih poticati na slušanje riječi Božje, na sudjelovanje u misnoj žrtvi, na ustrajnost u molitvi, da podupiru dobrotvorne pothvate i one što ih zajednica poduzima u prilog pravde, da odgajaju djecu u kršćanskoj vjeri, da gaje duh i djela pokore, da tako iz dana u dan zazivaju milost Božju.[164]"
plus link
http://www.katolici.org/katekizam.ph...c_vidi&id=1135
vezano uz poništenje crkvenog braka:
http://www.katolici.org/katekizam.ph...c_vidi&id=1137
o smrtnom i lakom grijehu:
1855 Smrtni grijeh u čovjekovu srcu razara ljubav teškom povredom Božjeg zakona; on čovjeka odvraća od Boga, njegove posljednje svrhe i blaženstva, pretpostavljajući mu niže dobro. Laki grijeh ne uništava ljubav, premda je vrijeđa i ranjava.
1856 Smrtni grijeh, ukoliko u nama pogađa životno počelo, tj. ljubav, zahtijeva novu inicijativu Božjeg milosrđa i obraćenje srca, koje se ostvaruje redovito u sakramentu pomirenja:
I kad se volja usmjeri prema nečemu što se po sebi protivi ljubavi, po kojoj se čovjek usmjeruje prema konačnoj svrsi, grijeh je zbog svog objekta smrtan (...), bio on protiv ljubavi prema Bogu, kao što je psovka, krivokletstvo itd., ili protiv ljubavi prema bližnjemu, kao što je ubojstvo, preljub i slično (...) Nekad se pak volja grešnikova usmjeruje na ono što u sebi sadrži neki nered, ali se ipak ne protivi ljubavi prema Bogu i bližnjemu, kao što su isprazne stvari, neumjesni smijeh i sl. Takve stvari su laki grijesi.[93]
1857 Da neki grijeh bude smrtan, istovremeno se traže tri uvjeta: "Smrtni je grijeh onaj kojemu je objekt teška stvar, a učinjen je pri punoj svijesti i slobodnim pristankom".[94]
1858 Tešku stvar pobliže određuje Deset zapovijedi, prema Isusovu odgovoru bogatom mladiću: "Ne ubij, ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku" (Mk 10,19). Težina grijeha je veća ili manja: ubojstvo je veće od krađe. Treba voditi računa i o svojstvu povrijeđenih osoba: nasilje nad roditeljima po sebi je veće od nasilja nad strancem.
1859 Da bude smrtan, grijeh mora biti učinjen punom sviješću i potpunim pristankom. To pretpostavlja poznavanje grešnosti čina, njegovog protivljenja Božjem zakonu. Povrh toga uključuje pristanak dovoljno slobodan da se može govoriti o osobnom izboru. Hinjeno neznanje i tvrdoća srca[95] ne umanjuju voljni značaj grijeha, nego ga naprotiv povećavaju.
i link jer ima toga dosta http://www.katolici.org/katekizam.ph...c_vidi&id=1209
a sad molim diplomu iz poučavanja vjeronauka :mrgreen:
U prijevodu, često stariji bračni parovi dobiju dozvolu za ispovijed i pričest jer ne mogu radi bolesti konzumirati civilni brak.
Sumskovoće, piši biskupu, reci mu da želiš biti izbrisana i zatraži da ti pojasni proceduru.
Misli da je potrebno javiti se u župu gdje si krštena, ali nisam sigurna.
@ Nena-Jabuka - Nađi mi još obrazloženje zašto se prihod crkvi daje prema broju krštenih, a ne prema npr broju krizmanih, minus oni koji su razvedeni i žive u vanbračnim zajednicama, pa ćeš dobiti i diplomu što se mene tiče...
evo iz jednog od članaka koje sam linkala.Citiraj:
Katolička crkva tako vrlo čvrsto štiti tradicionalan način da roditelji krste svoju djecu koja poslije toga ne mogu osporiti dobivanje tog sakramenta, jer im se ne priznaje to što nisu bili svjesni da ga dobivaju. I državni proračun gubi ovim "napuhavanjem" broja vjernika koji ne mogu osporiti svoj ulazak u Crkvu, jer država iznos koji daje vjerskim zajednicama određuje i po broju "sljedbe".
Izdvaja se prema tome koliko su si dobri oni na Kaptolu s onima na Markovu trgu. I bliže li se izbori. A sve se upakira da bude "po zakonu".
Tužno, ali istinito.
Kao i štošta u našoj okolini.
KC u Hrvata kao institucija nije ništa bolja od te sive slike. Ne zbog ovakvih ili onakvih župnika, uvijek će biti boljih i lošijih u svome poslu, nego zato što od samog vrha te institucije nema jasne poruke takvima. Više se uzjogune oko predsjednika agnostika (sjetite se podrške protukandidatu koji ne znam što još radi na slobodi) nego oko prijave za pedofiliju. Žešće se bore protiv MPO-a nego korupcije, lopovluka i ostalih zala. Bljak.
I da, ovo što je napisano zaista ne bi trebalo vrijeđati ničije vjerske osjećaje. Jer to s vjerom veze nema. Takvi su zapravo krivi za sve loše što se o KC govori. Da, oni, a ne sloboda medija ili izražavanja ili komunjare, crveni crni vragovi, babaroge i čime je već popularno plašiti stado itd...
ne znam mogu li ja to naći na brzinu,
a i ovo ranije što sam našla, to nisu obrazloženja, nego nauk, vatikanski dokumenti,
a osobito to nisu moja obrazloženja.
Iznijela sam informacije, dakle, dokumente koje svatko dalje može pročitati, proučiti, prihvatiti ili ih kritizirati. Mene se to dalje ne tiče, swimbi je tražila informacije, ja sam pokušala pomoći.
A ni ovo glede ubiranja "desetine" ne bi trebao biti problem naći,
država i Crkva imaju potpisan ugovor koji sadrži i financijsku stranu.
Ja inače za pronalaženje i objavljivanje takvih stvari dobivam honorar :mrgreen:, kaj sad, za badava da se trudim?:mrgreen:
Kad smo se mi vjenčavali, imali smo iste adrese i velečasni je i sam priznao da je zajednički život prije braka (mi smo mu otvoreno priznali da već 4 god živimo zajedno) dobra stvar, puno bolja nego da nakon vjenčanja otkrijemo da uopće ne možemo zajedno.
On topic. Andriji je moja sestra bila krsna kuma. I sad za Zrinku ona više nije dobra za kumu jer nije crkveno vjenčana.
upitnik?, ja sam u samoj KC srela puno "normalnih" svećenika i čs, čija su mi razmišljanja bliska i u kojima se moja vjera pronalazi. A srela sam i onih drukčiji, čiji u mi stavovi apsoutno neprihvatljivi. Dakle, ni KC nije jedinstvena. A moja vjera ni u kom slučaju nije pro forma.
Nena, hvala ti na opsežnom odgovoru, diplomu nažalost nisam kompetentna udijeliti, ali sam dobila odgovor na svoje pitanje :).
Priključit ću se raspravi kasnije, kad sredim misli.
Na osnovu cega vi procjenjujete kako i koliko netko vjeruje, kako znate krste li se i vjencavaju reda radi?
Dojma sam da cim se postavi nekakvo pitanje da se ili grakce ne diraj mi majku ili odmah banalizira tuđa vjera jer šta se ima išta pitati.
Šuti i slijedi. I moli.
odgovor za pomikaki, u službi svoga bližnjega (ma tko on bio:angel::mrgreen:)
Čl. 6 jednog od tri ugovora RH sa Svetom stolicom:
“Da bi Katolička Crkva mogla na doličan način nastaviti svoje djelovanje na promicanju općega dobra, RH će joj mjesečno davati iz proračuna iznos koji odgovara dvjema prosječnim bruto plaćama pomnoženim s brojem župa u RH” - stoji u Ugovoru koji je potpisan 9. listopada 1998. godine, a potvrdio ga je Sabor.
navodi se i slijedeće -... “na preporuku dijecezanskog biskupa državne vlasti svake će godine razmatrati, odobriti i financijski pomagati posebne programe i projekte pravnih osoba Katoličke crkve”.
ugovor je u članku 15. predvidio i obvezu da se taj dokument modificira, ako se promijeni stanje u državi: “Ako bilo koja od visokih ugovornih Strana bude smatrala da su se bitno promijenile prilike u kojima je sklopljen ovaj Ugovor, tako da ga treba mijenjati, započet će pregovore o njegovoj prilagodbi novim okolnostima”.
To je sad posebno aktualno zbog recesije.
Hvala Nena...
no frks, znanja nikad dosta,
e, i hvala, cubana, za jučer izraženo raumijevanje i podršku za predugačke postove na onom drugom topicu.
htjela sam to još jučer reći, ali sam već bila zaredala 4-5 postova u nizu (Bože, sramote, nešto sam nervozna zadnjih dana, a onda puno pišem) tako da je bilo too much, prisvojila sam topic:oops:
da, realna slika vjerojatno bi bila najbliža opisu Zubić vile (stavka posebnih projekata koje navodi Nena-Jabuka).
Ne znam odakle onda to što se ponavlja u zadnje vrijeme po člancima sličnima onima koje sam linkala gore (dakle ako su netočni mogu se pokriti što prenosim netočne podatke bez provjere). Jasno mi je, naravno, da moj ispis iz katoličkog stada ne bi poljuljao temelje KC, u bilo kojem slučaju.
I dalje ostaje da se u ime podatka o većinskoj katoličkoj vjeri uvodi vjeroanuk u škole, donose se zakoni kao što je onaj o mpo-u itd.
Ni suprug ni ja nemamo nijedan sakrament, a obadvoje djece je kršćeno i pričešćeno bez nekih većih problema. Danas mi je žao što smo tako olako popustili pod pritiskom okoline, a i pred suzama vlastite djece jer su oni svoje sakramente primili u 3. raz. OŠ kad im je bilo jako bitno ne izdvajati se od većine i u tom trenutku mi se najjednostavnije učinilo popustiti.
Svećenik je bio uredno upoznat s našim vjerskim (ne)opredjeljenjem, ali nam je i prvi i drugi put naglasio da mi u toj cijeloj priči i nismo toliko bitni koliko "dobrobit" naše djece i jedina naša obaveza je bila da djeci pronađemo kumove koji ispunjavaju kriterije KC. Djeca su u međuvremenu odrasla, sin nije obavio sakrament krizme u 2. r. srednje škole, štoviše nije ni pohađao satove vjeronauka već etike, a kćer koja je sada 1. r. srednje škole i dalje pohađa vjeronauk, ali također nije sigurna da li će iduće godine obaviti krizmu jer je uvjet pohađati dodatne sate vjeronauka u crkvi na koje ona nikako u zadnje vrijeme ne stigne ići.
Meni sve to skupa ostavlja gorak okus u ustima jer smo eto svjesno dopustili nešto u što ne vjerujemo, ali smo tada iskreno mislili da je to nešto što radimo u korist vlastite djece ma kako to sad licemjerno zvučalo.