Igra u prirodi, a ne u igraonici

Mene zaista brine to što danas djecu "vodimo" na igranje, pa bilo to igraonica, park, dvorište, kuća prijatelja, rođendani. Pa ja sam, pobogu, od 5. godine, igrala se sama pred zgradom, i piočesto pazila koji sat na 2 godine mlađeg brata. Kasnije, ključić o vunicu na vrat, i hopa, biciklom po naselju, pa društvo moje u park, pa na obližnji izvor, pa na igralište, sve dok se svjetla na lampama rasvjete ne popale. Nikada moji roditelji nijedno od nas troje nisu "vodili" da se negdje igramo. Ako je kiša, kući se zovne komšija, i onda " ne ljuti se čovječe", monopol, domine, karte, i slično. Znam da je tako bilo svugdje. Pa mi smo u 3. razredu oš, išli sami u ZOO(mislim naše drušvace iz naselja). Dijete treba da samo sebi izabere druga. a igraonica mi služi kao mjesto čuvanja djece, gdje mi je jedina misija obaviti kupovinu, a da mom djetetu ne bude dosadno sa mnom, a meni naporno u tom mom pohodu. Eto.

Citiraj:

---

pikula prvotno napisa

meni su igraonice bile spas kad moji nisu išli u vrtić i riskirala sam tu prašinu i manjak svježeg zraka za igru s vršnjacima kad je ružno vrijeme bez problema, inače smo non stop u parkovima i u prirodi i meni nakon 8 godina čubljenja u parku i gledanja u drveće srce treperi od sreće kad vidim neonke i one štenge koje idu same gore dolje. Eto.

---

pa zar i ti, sine brute :mrgreen:
come to the dark side, we've cookies

Citiraj:

---

pikula prvotno napisa

, inače smo non stop u parkovima i u prirodi i meni nakon 8 godina čubljenja u parku i gledanja u drveće srce treperi od sreće kad vidim neonke i one štenge koje idu same gore dolje. Eto.

---

:lol:

Citiraj:

---

magriz prvotno napisa

e pipi_pipi, sreća da si nam ti stvorena tako osjetljiva. jer očito ana.m (aj da se jednom složimo nas dvije) i ja smo stvorene neosjetljive

i naravno da se može komentirati i raspravljati, ali čemu?
ako ti ja kažem da je meni ok da štefičin mali/a sjede s njom u bircu pet sati, ali mi je osobno tužno da barica tjera svoju djecu landrat po sljemenu, jel možemo i dalje raspravljat?
dok mi netko ne pametuje što je bolje/pametnije/zdravije za moje dijete, nek sa svojim radi što voli (ovdje mislim na normalni odgoj, da me netko ne uhvati doslovce za riječ)

---

Vidim da si jako kao neka neopterecena zena, cvrsta, na mjestu...eto tako te stvari...blago tebi...ja opet ponavlajm tako ja razmisljam i bok..ak tebe zaboli briga za druge, ne zelis da ti netko pametuje, ne kuzis ove "rasprave", nije ti jasno zasto ja uopce o tome pisem kolko ko sjedi u birtiji s djecom itd itd..ocito te ovakove teme i zivciraju, tj.rasprave koje nastanu...pa zasto onda u opce ista komentiras, zasto pokusavas meni objasniti ili nekoj drugoj zasto se ne treba opterecivati tj.zasto ti to ne radis bla bla, ako te zaboli briga ko kaj misli..Misla sam da je ovo fil.kutak, da je tu ok i malo raspravljati nekad, i ti sad na jedan nacin vodis raspravu samnom. I pa sta meni je to ok...al eto meni su super zene ko ti, koje mogu bez da se opterecuju s nekim stvarima(ozbiljna sam ful), nekad i ja to radim ,al opet u sebi brijem, kaj ces:-/

Citiraj:

---

zašto pokusavas meni objasniti ili nekoj drugoj zasto se ne treba opterecivati

---

pa u ovome i jest bit
ja ti uopće ne pokušavam objasnit
ako ćeš se ti opterećivat, mirna bosna

ali zašto ti meni ili nekoj drugoj pokušavaš objasnit zašto se treba opterećivat?

O cemu vi sad pricate ustvari? O boravku djece vani tj. u igraonama ili o opterecivanju istim?

On topic; kad je zima tj. kratki su dani, a mi iz vrtica dodemo oko 16h mozda se prosecemo malo po kvartu dok ne padne mrak. Poslje odemo u Konzum i tamo, ako zeli, ide u igraonu. Jasno, ne svaki dan, po potrebi a i malcevoj zelji jer se cesto njemu neda ic nikud, valjda se "naradi" u vrticu.
Preko vikenda idemo van koliko to vremenske prilike dopustaju ali ne u sumu nego npr. kao ovaj vikend, on sjedne na svoj biciklic pa idemo do moje bake, to je cca. 20 min pjeske. Tamo ja popije kavu a on se igra s mojom tetom. Pa pjeske nazad. I svi sretni, on bio vani, naigrao se a ja popila kavu :mrgreen:
Na sanjkanje smo isli kad god je bilo prilike, to mi je genijalna zabava posto je jos premali da se spusta sam pa "moram" ja s njim. :mrgreen:
Setnje po gradu...tu i tamo...Ali uvijek ide samnom kud god ja isla, bilo to u banku, ducan, kod frendice...i mislim da je i to s jedne strane edukativno jer se uci ponasanju u razlicitim objektima i situacijama.
A u WG igraonu ionako vise ne smijemo a i bojkotiram WG opcenito zbg toga...
Po ljeti je najbolje, iza kuce ima pjescanik i dvoriste, ja ga vidim sa svih prozora a i baka je kat ispod i on moze biti sam vani i igrati se dok si ja npr. operem sude.

Zar sam ja tebi nesto prvo objasnjavala..hmmm...pisala sam postove onako kao sam i razmisljala...ti si zatim napisala zasto se ko optereciju bla bla...i tak je krenulo to sve....objasnajvamo jer iznosimo svoje stavove i misljena, znace ne namecem niti ocekujem da promjenis misljenje niti kazem da tvoje ne valja cim se kosi s mojim;) citiram se iz prvog posta, prije tvog uopce "Al to sam JA I meni to smeta"...ja sam reagirala na tvoj post zato sto si uputila pitanje(ne meni i nije bitno)... a zasto tebe to smeta,muci, jesu to tvoja ili tudja djeca, sta se opterecujete i u tom tonu dalje...ne znam zasto uvijek zene poput tebe imaju taj ironicni, ton, cinicni mogla bi rec..kao neko ismijavnje nama koji "maltimo praznu slamu"...ispadamo smijesne jer nismo "cvrste" ko ti...ono cemu opce pricati o necem ak nema smisla... a sto ima smisla onda uopce..i necu vise filozofirati tj.oftopicariti...:)

pipi- da si napisala da ti ne vodiš djecu u kafić gdje se puši nitko ti ništa ne bi rekao, ali kad se ljutiš ili čudiš jer to rade drugi onda moraš očekivati da će ti netko na to dati odgovor. Ja uzmimo nikada ne vodim klince u kafić jer smatram da mojima tamo nije mjesto, a to što netko vodi zaboli me đon.

nisam ja rekla da ne vodim dijete u kafic..di to pise...bila je i moja u pusackom..nije u tom stvar..bila je 10-15 min(par puta, ostalo na terasama samo)...al govorim o takovim ucestalim "izletima"...po vise od 2h..dok sam ja presla cijeli centar uzduz i popreko, a vani sije sunce..eto to me cudi i bok...a ne vjerujme da ona koja mi je tu dala odgovor to prakticira ...ja ne govorim da je generalno koma ici u igraone, kafice, centre, booze dragi...samo govorim o krajnostima..to sam spomenula i bok...a ocekujem da ce neko odgovorit samo ovisi kako...

zanemari ovo napisano do "bila je"..krivo sam procitala post

Ja ne volim igraonice al malac nekad žica pa ga pustim na kratko

Inače smo dosta vani....po ljeti je to skoro cijeli dan (živimo u kući)....i ako vrijeme dozvoljava uvijek gledamo da odemo negdje van (Bundek, Maksimir, Jarun, Cvjetno).
Imamo prijatelje koji vole dosta vremena provoditi vani (jedne koji su uvijek za, ostali kako kad)...a ako nitko neće, ne može idemo sami..

Mene više brine to što su neki toliko zatvoreni u kući (zanimljiviji su komp, wii i sl sprave) da ne idu ni u igraonice, kamoli negdje van...

pratim vaše pisanje, a bome i "dopisivanje" :-)

dakle, ja sam na sličnoj valnoj duljini kao i Pipi_Pipi - također nisam školičin post protumačila kao ružan i napadajući (ne tražim ružno kod ljudi, već tražim dobro, možda ih često i opravdavam), i shvatila sam slično kao i Pipi što je najvjerojatnije školica pod navedenim mislila, kako god da se je izrazila. Niti mislim da je ona "full cool, niti mislim da je posebna", a ako i je, kaj to koga briga. Cura pita dal je netko primjetio situacije/ev. relacije kao i ona.
Naime, ja također mogu potvrditi da postoje ljudi koji će djecu nekam "puknuti" da bi njima u životu bilo lakše...ili zato jer su što?...lošiji roditelji? lijeni? prezaposleni? ...?..možda su samohrane majke u pitanju...postoji niz razloga sašto ljudi žive živote (ili samo jedan dan, mjesec) onako kako ih žive, postoji niz razloga / uzroka zašto se nekome čini da su djeca koju viđamo "sebična, nervozna. hiperaktivna," i ja ne mogu sad niti u deset postova "izmozgati pa argumentirati" zašto je to tako. (a i ne da mi se sad... Ali da postoje i takvi kakve spominje ekoi - postoje. Visit će u kafiću, jer njima tak odgovara, jer su sebe stavili ispred djetetovih potreba (možda samo taj dan a možda imaju takav stil i vjeroajtno se ne opterećuju s tim). Da, znam za neke roditelje, koji pod normalno ostavljaju dijete i u vrtiću i onda tetama čuvalicama i u igraonicama, ...
Na tragu ovoga pitanja i vaganja "igra u prirodi vs. igraonica" - još mogu iščitati
-a) "zdravo zajedništo roditelja i djece vs. dijete ostavljeno samo u igraonici"...
b)zajedništvo roditelja i djeteta vs. roditelj koji dijete svaki dan vozika negdje dodatno posije vrtića ili škole(igraonica, jezična, sportska, dramska, likovna, ritmika....)

nigdje nikoga ne prozivam, niti ne osuđujem, ali da...ima roditelja koji "zloupotrebljavaju" situacije da postoje igraonice koje i ja tumačim kao servis (da ti se dijete negdje kratko veseli dok ti obaviš kupovinu - bila par puta pa vidjela da se djeca vesele neograničenom đipanju) ili kao povremeno udovoljavanje djetetu kojem treba takvo "skakanje" a to ne može u prirodi, u parku...

Citiraj:

---

pikula prvotno napisa

meni su igraonice bile spas kad moji nisu išli u vrtić i riskirala sam tu prašinu i manjak svježeg zraka za igru s vršnjacima kad je ružno vrijeme bez problema, inače smo non stop u parkovima i u prirodi i meni nakon 8 godina čubljenja u parku i gledanja u drveće srce treperi od sreće kad vidim neonke i one štenge koje idu same gore dolje. Eto.

---

ovo je slično mojoj situaciji: mali ne ide u vrtić,...ima nas svugdje (po parkovima, po stanovima manje...), a bili smo svega 3-4 puta ukupno u Bibo i Habby, bili smo zajedno tamo i nismo ga ostavljali. Đipalište je preveliko i predivlje da ga u dobi od 4 god ostavim, a bilo bi to i na obostrano nezadovoljstvo (bar zasad).

e da! - štenge i neonke :-) ne znam kome je srce više treoperilo.....:-)

Ne volim igraonice, i volela bih da mogu da ih izbegnem, i uspešno ih izbegavam osim kad su rođendani (pa i naši). Nije mi fora vikend popodne da provedem u nekoj, uvek sam za opciju da nam neko dođe ili da negde odemo (dok još ima ljudi koji nas primaju u goste, ha, ha).

Stariju smo češće vodili u igraonice, kad je bila 3-4 godine, ona je stvarno volela i uživala tamo, iako je išla i u vrtić, ali ona je sportski tip i kretanje joj je neopisivo važno. Međutim, čim je s 4 godine pošla na sport, igraonice su pale s liste prioriteta, mada su nezamenljive za rođendane, a i njih bude po 25-30 u godini.

Mlađa je drugačija, stidljivija, ne voli nepoznate ljude, nepoznatu decu još manje, plaši se buke, guranja, sva je ko pahuljica, ona igraonicu podnosi samo kad joj je sestra u blizini, a to sve postaje neizvodljivo jer joj se sestra bliži 10.godini, i izgleda kao Guliver među Liliputancima.

Tako da sam ja s njom napolju uvek kad mogu, mrak, blato, kiša, sneg, vrlo važno, ona voli da je napolju, a mene ceo komšiluk gleda ko ludu ženu samu s detetom u parkiću.

Zar nije ovo "kutak za filozofski trenutak"?
Zašto se nadam, pita ana.m. Pa zato ako su roditelji koji svoju djecu navažaju po šoping centrima kao jedinom mjestu igranja i zajedničkog provoda većina, onda je to u najmanju ruku žalosno. Ako niste svjesni kako takva većina roditelja utječe na mentalitet, kvalitetu života i životne/moralne vrijednosti generacija koje dolaze, u kojem i moje djete odrasta i živi, onda nemam više kaj za reći.

ekoi potpisujem...nemam nista protiv igraonica, shoping centara, ali te neke krajnosti koje postaju sve ucestalije ne mogu shvatiti i iskreno me brinu iz puno razloga i onih koje si i sama navela. No mislim da nas je vecina ovdje itekako svjesna koliko i u kojim mjerama djecu treba voditi u igraonice i ostalo...i zato mi nije jasno gdje se izgubila nit moje poante i poante ostalih o tome, te je ispalo da se opterecujemo za glupost...no dobro, nekada je tesko protumaciti postove te dosta puta ispada potpuno krivo i nije to isto kao kad s nekim vodis razgovor:-)

ja stvarno ne znam nikog tko svoje dijete vodi jedino u shoping centre na igru. Čak ne znam nikog tko dijete ostavlja po par sati makar jednom tjedno. Kak se to uopće primjeti? Po mom to može primjetiti samo osoba koja je sama dugo u shopingu ili je krivo protumačila priču neke frendice, poznanice.....
a ako i postoje takvi roditelji i ako je to maksimum koji mogu ili su voljni pružiti svojoj djeci mogu samo reći bolje išta, nego ništa. Bolje da su u igraonici gdje se uče socijalizaciji nego da su sami doma. Životne/moralne vrijednosti nadam se da će moji naučiti od nas, a ne od djece tamo nekog Štefa.