Ne, očito nije napušteno....Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
Kako netko gore reče - od užasa koji sam doživjela tijekom te "neophodne" intervencije, sam bježala prema gore u krevetu. Doslovno sam poželjela smrt sebi i bebi koliko je bilo strašno i neizdrživo! I nije bilo jednom već tri puta svakih sat i pol - dva.
Ma joj, to je valjda jedna od ljepših rečenica kakvih sam se ja naslušala u ova 3 poroda u rodilištu. To je u biti ono što me najviše smeta...njihova nekultura, vrijeđanje, ucjenjivanje i grozan odnos prema ženama koje rađaju! Ali gledam-tako je svagdje....ovdje gdje sam ja rađala je u rađaoni koma, na odjelu super...prijateljica je rađala na Sv.Duhu pa kaže da je tamo obrnuto-rađaona super, odjel koma. Iako-meni je bitnije da su u rađaoni dobri prema meni jer sam tad najosjetljivija i najteže mi je i nemam se snage izboriti za sebe.Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
Što se tiče prokidanja vodenjaka-meni su oči ispale od bolova!
Ručno otvaranje je koma, ali je meni taj potez spasio dijete, inače ne znam što bi bilo :(
Slicno kao rahela...
prvi porod... sumnjala sam u visoko puknuce vodenjaka pa dosla na pregled, otvorena 5 cm (babica me izvrijedjala da kakav vodenjak da je pukao to bi bile litre tekucine :-o) Onda su me prikacili na CTG koji je biljezio neke trudove (nije me ama bas nista bolilo) i odlucili su me ostaviti, a ja preglupa da se zalim... vec su me mjesecima prije uvjeravali kako je sreca ako doguram do 37. tj (dok su mi radili grube vaginalce i gurali prste u cerviks dubooooko da vide tocno koliko sam otvorena :evil:)
Lezala sam tamo neko vrijeme (sat-dva)
Dosao je dezurni stariji doktor... pregledao me, nalaz isti kao kad sam dosla, grubo i onda bez pitanja prokinuo vodenjak (to mi je jedan od najneugodnijih dogadjaja, uz biopsiju cerviksa na zivo) bilo je 22:30 i zadnja zena u radjaonici je bas radjala... trebalo je to rijesiti pa poc leci
rodila sam za sat vremena, ne znam dal bez dripa ili ne (na racunu iz bolnice je pisala boca dripa, ali mm se ne sjeca da sam ga dobila, mene pak nekako u podsvijesti podsjeca... kako babica kaze... 9 cm, idemo sad to zavrsiti...)
Beba je rodjena prerano, bila 38+5 procjenjena 38+4 i nezrela...
E da sam tada znala sve sto sada znam i bila manje pristojna i sutila samo a vise se borila...
Trebalo je pričekati da vodenjak pukne sam ili da krenu trudovi, a moglo je tako još danima
žene, zar je tako teško copy-paste ove priče, pa poslati na ravnatelje i ministarstvo?
sve dok šutimo, oni misle da se takve prakse u redu.
čak ni ne govorim o "medicinskim" intervencijama, nego o retorici koju koriste u komunikaciji s nama.
za intervencije će oni međusobno uvijek moći pronaći "opravdanje", ali za ovo ostalo... jako teško.
neka to bude naš petminutni aktivizam; napisati pisamce i poslati ga na pravu adresu. od ovoga ovdje nam je trenutno lakše, a vjerujem kako želimo da nam (i svima koje poslije nas dolaze), bude lakše uvijek i zauvijek.
Smedja, jesi primala "infuziju" ili nisi? Ako si primala, onda si dobila drip.z
Apricot...ja se već dugo kanim pisati na više bolničkih adresa jer sam stvarno ogorčena više na naš zdravstveni sustav i na neke ljude koji rade po bolnicama, ali nikako da nađem vremena. Ne bojim se da će me proći ova gorčina koju osjećam, jer to tako lako ne prolazi!
Ninci.. znam ja kako se prima drip, ali iskreno, nemam pojima... braunilu su mi stavili za dobar dan pri dolasku, a mm (koji kaze da je bio skroz priseban) se ne sjeca da mi je itko nosio infuziju... ja sam bila u bunilu jer su mi dali inekciju protiv bolova (trazila sam ju u tranziciji negdje na 8-9 cm otvorenosti) negdje pol sata prije poroda, pa sam bila tupa mutava i sve mi je u magli (a naravno nista me manje nije bolilo, samo me omamilo).
To mi je najtuznije od svega, sto porod nisam dozivjela svjesna, nego nekako zatupljena i mutava, nisam znala ni sto bi kad sam rodila, pa me babica opomenula neka poljubim dijete, a onda su ju odnijeli i nisu mi ju vratili 22 sata :cry:
joj kad se sjetim svog poroda i muke sva se najezim i place mi se :cry: ...prvorotka a sve sam isprobala i drip, i gel, i epiziotomiju i rucno otvaranje (nesto najgore sto sam dozivjela :evil:)...sve pod izlikom da mi vec 24 sata curka plodna voda i zbog straha od infekcije moraju tako...nadam se da cu drugi puta biti pametnija i ici u bolnicu sa 10 cm ...u biti ja sam otisla po drugo misljenje zbog velicine bebe, a oni me porodili tj. namucili kao zivotinju :evil:
i da prokidanje vodenjakaCitiraj:
zeljana02 prvotno napisa
E taj dio ne kužim, baš sam sa frendicom pričala koja je rodila na isti način. Kad si već u bolnici, zašto je teško monitorirati i ženu i dijete i ne forsirati porod samo ako je pukao vodenjak? Nije li bolje pričekati vlastite trudove, ionako su u bolnici, prikopčani na sve i svašta, skužili bi znakove fetalne patnje ako do nje dođe?
ja sam hospitalizirana sa 42 tjedna i nakon gelova (gdje mi je bila pamet?) se nisam otvarala, trudova nigdje, nakon 2 dana mi ispao ujutro čep, doktor išao raditi amniocintezu i puko vodenjak (dal ga je prokinuo ili nije nemam pojma...)
ispala mekonijska voda, stavili me na drip, ja tražila epiduralnu, otvarala se 1cm po satu (uz drip), zadnji centimetar me doktor otvarao ali nisam osjetila jer sam bila na epiduralnoj...
rodila nakon 10 sati svega toga...
danas se pitam dal bi mi sve skupa prirodno krenulo da nije bilo tog dripa... ali kako je voda bila mekonijska ja sam se uplasila i eto... nije bilo nikakve patnje ploda, ctg uredan cijelo vrijeme...
za drugi put sam pametnija...
Mislim da uopće nije problem u tome.. problem je taj što se njima žuri, oni bi "obradili" što više žena u kratkom vremenu, i onda to tako bude. Nekoj ženi bi možda trebalo 2 dana da dođu njeni trudovi, misliš da bi je htjeli pustiti da bude u predrađaoni u tom periodu... ne da se njima toliko čekati - a neke bolnice niti realno nemaju kapaciteta za tako nešto :-/Citiraj:
Cubana prvotno napisa
Meni su na porodu radili nešto bolno i prebolno (za vrijeme trudova), znam da sam mislila da ću umrijeti od boli - doslovce... nažalost niti danas ne znam što su radili :( jel mali nije bio u dobrom položaju, ili su oni mene ručno otvarali - pojma nemam. Tada sam dobila info tipa "sad ćemo mi to malo nešto nešto".. vrištala sam i molila boga da mi to više ne rade. Koliko se sjećam, ja sam bila otvorena ali se mali nije spustio.. I onda nakon xy takvih trudova uz tu asistenciju, ja sam dobila nagon za tiskanjem. I sada kada gledam, pojma nemam što su mi radili - mislim jel bio problem pojasniti? i sigurna sam da bi pomoglo da sam hodala umjesto da sam ko idiot preležala 12h na lijevom boku :(Citiraj:
sirius prvotno napisa
Rodila sam 3 h nakon što sam osjetila prvi trud. Bila sam doma i nisam odmah odjurila u bolnicu. Kad sam došla, i predrađaona i boxovi su bili prazni. Ugašena svjetla.Citiraj:
anchie76 prvotno napisa
Zabranila sam prokidanje i to ih je jako naljutilo. Htjeli su da rodim još brže..... U box sam ušla 9 cm otvorena i doktorica me htjela otvoriti do kraja da to riješimo. Par puta je pokušala prstom pokinuti vodenjak. Uporno me nagovarala da tiskam u trudu iako sam joj rekla da je nagon za tiskanje još jako slab i da ne želim tiskati.
Na kraju sam ih uspjela nagovoriti da odu na tu kavu koju su mi nabijali na nos od kako sam došla (taman su sve počistili za rodiljama i pristavili kavu) i u miru sam pričekala da se nagon za tiskanje pojača. Klinjo je na kraju sam izletio u dva truda bez ikakvog napora s moje strane. Tijelo ga je samo izbacilo točno onom jačinom kojom je trebalo tiskati. Ja se nisam ništa dodatno trudila. Imao je preko 4 kg i da sam pristala tiskati, vrlo vjerojatno bih gadno popucala jer imam stari ožiljak od epi koji me pred kraj trudnoće počeo jako boljeti.
Nema to nikakve veze s uvjetima u bolnici.
Da u većini slučajeva nažalost to je slučaj.. nedostaje dobre volje.. a bogme nedostaje i edukacije o tome da porod MOŽE normalno proći bez njihovog uplitanja.Citiraj:
MarijaP prvotno napisa
Da, bit će da je to bilo upravo to!Citiraj:
anchie76 prvotno napisa
Ja sam na drugom porodu bila pametnija pa se nisam dala na stol dok mi noge nisu počela otkazivati, hodala sam u trudovima nešto više od 6 sati po predrađaoni, dr. je samo pred kraj tražio da sestra provjeri otkucaje i rekao da hodam dok želim. Tada, kada sam se dobrovoljno javila da idem u boks, su mi stavili drip (vodenjak je pukao sam od sebe puuno ranije), i nisam imala ništa protiv jer nisam imala snage više za ništa - mali je izletio u dva truda nakon spajanja dripa. Jedva sam sestru nagovorila da me pogleda i zove dr. jer nije mogla vjerovati da je to - to! Doktora sam vidjela dva puta - kada me pregledao kod prijema i kod na kraju! Za poželjeti!
[QUOTE= Uporno me nagovarala da tiskam u trudu iako sam joj rekla da je nagon za tiskanje još jako slab i da ne želim tiskati.
[/QUOTE]
Meni su isto rekli da tiskam, iako nisam još imala jak nagon, ali ja nisam znala da mi krivo govore (jesam znala da mi to ne paše :roll:). Rekli su da pazim da ne bih "prodisala" i sljedeći trud, nego da moram tiskati. Ne kužim to ni sad: ako sam prodisala sve ostale trudove, zašto nisam smjela te zadnje??
I još nešto me zanima: u slučaju da dođe do mekonijske plodne vode (recimo da se to utvrdi amnioskopijom), kako onda u takvoj situaciji djeluje prokidanje vodenjaka? Jel stvara dodatni rizik ili je bolje da brže izađe takva voda??
Prosvijetlite me please!!
Mekonijska plodna voda znači da bebi više nije dobro u maternici. Znači, nije bitna voda sama po sebi, bitno je to što pokazuje kako je bebi. Beba ne bi trebala ispuštati mekonij, tj. svoju prvu stolicu koja je tamno zelene boje i nastaje u bebinim crijevima tijekom razvoja bebe u maternici. Svako ispuštanje mekonija nije znak za paniku, ali je za što brže roditi tu bebu.
U zavisnosti od stupnja,tj. boje plodne vode imaš malo, jako malo ili nimalo vremena da se dijete rodi. Ovo nimalo mislim reći samo hitan carski rez unutar 5 minuta može spasiti bebu nakon što se vidi da je voda mahovinasta, tj, zeleno-smeđa. Ne želim nikome da to vidi ( ja jesam).
Nisam čitala sve postove zato odgovaram samo na taj zadnji. Prokidanje plodovih ovoja je bezbolan postupak, radi se nekom kao kukicom za heklanje. Ukoliko se radi u rodilištu, liječnici će paziti da to naprave u pravom času i tada nema straha da će se nešto bebi dogoditi. Mami će se ubrzati porod. Ako ne želiš brži porod, slobodno reci na vrijeme da ne želiš prokidanje ako je voda u redu. Ako nije, neće te pitati ništa,nego učiniti sve po pravilima struke da se dijete rodi živo.
A sada za tiskanje. Teško je reći ukratko, ali pokušat ću. Da li si bila pod epiduralnom anestezijom ili nekim drugim lijekovima na prošlom porodu? Jer, ako jesi tada nećeš točno osjetiti nagon za tiskanjem i morat ćeš poslušati babicu, ona vidi kad treba.
Ako porod ide prirodno ili s dripom, osjeti se jak nagon na tiskanje kao da ćemo imati stolicu. Najbolje je slušati kad kažu: tiskaj, a kad :diši, jer o tome ovisi brzina izlaza bebine glavice i pritisak na tvoju međicu. Ako možeš slušati i kontrolirati svoje tijelo, međica će se polako rastegnuti i postepeno će glavica izaći. U času kad osjetiš jako pečenje i kao da ćeš se raspuknuti, to je glavica na izlazu. Odmah nakon toga bit će lakše, tijelo bebe izaći će bez problema, a bolovi su odnešeni kao da ih nikad nije bilo.
Da li sam ti to dobro objasnila?:oops:
Beti, hvala ti, a ostalo mi je još nejasno to oko tiskanja, evo zašto. Ni na jednom porodu nisam bila pod epiduralnom pa sam osjetila svaki trud. Na prvom porodu igrom slučaja na samom kraju uz mene je bio samo MM kad sam osjetila ogroman nagon za tiskanje. Samo sam mu stigla reći da brzo nekog pozove jer rađam i dok je on viknuo i osoblje dotrčalo, skoro da je to bilo to, tako je bilo silovito. Taj osjećaj mi je na drugom porodu bio uskraćen potpuno - a porod je išao brzo, sve u redu, vikao netko sa strane da tiskam... Baš mi je to ostavilo čudan osjećaj, nakon prvog iskustva. Na trećem porodu osjetila jesam donekle taj nagon, ali tiskala sam i dodatno, razumski, po uputama, eto da ne bih nešto "prodisala"... Pa što da sam sve do kraja prodisavala i tiskala baš samo kad se tome nisam mogla oduprijeti, zar bi to bilo lošije za bebu? I kako je bebi kad prodisavamo trudove, a kako kad tiskamo bez nagona, ima li za nju uopće ikakve razlike :zbunj:? Na kraju mogu samo zaključiti da bi se od moja tri poroda dao iskombinirati jedan idealni: tijek kao kod trećeg, početak kao kod drugog i završetak kao kod prvog :mrgreen:...
Fish, a baš sam se nasmijala tvom kombiniranju poroda. Ideja za pet. Ali, još je važnije da ti je u svakom nešto bilo dobro.
Meni je nekako svaki idući porod bio sve lakši, praksa, valjda. Ili se sve "razradi".
Mislim da je bebi lakše kad prodisavamo trudove, manji je pritisak na cijelu bebu. Ali, kad osjetiš da baš moraš tiskati, ne bi trebalo sputavati. Iako ono luđačko tiskanje koje vidimo na filmovima nikako nije dobro. Ni za mamu ni za bebu.
Čudno je da kažu da tiskaš prije nego osjetiš pritisak. To je po mom mišljenju kontraproduktivno. Nekorisno. Jedino ako se nešto zakompliciralo sa pupčanom vrpcom ili sa položajem glavice, a to babica vidi, a rodilja ne, tada se mora brzo roditi. A ako prođe sve u redu ni ne moraju reći mami da je bilo frka.
Pa nikad ništa s moje strane komplicirano (hvala Bogu!), samo komplicirala i paničarila okolina... Znači, ako bude idućeg puta, odoh sama na livadu :mrgreen:! Beti, :heart: si!
Mislim da si gore citirala mene.Citiraj:
Fish prvotno napisa
Prvi porod - prokidanje i drip. Nagon je došao silovito. Nevjerojatno jako. Bila sam sama s mm i pozvala sam primalju. Iako je nagon bio jak, beba se još nije namjestila i trebalo je vremena da izađe. Poprilično dugo. Ja sam tijekom trudova padala u nesvjest pa se ne sjećam baš detalja. Uglavnom, bilo je užasno iscrpljujuće iako sam nagon ne boli.
Drugi porod - prirodno. Počeo je jako slab nagon. Onako stidljivo :) Puknuo je vodenjak i primalja i doktorica su vikale da tiskam pa sam tiskala. Potrajalo je i osjetila sam jako pečenje u području međice.
Treći porod - prirodno. Nisam im odmah rekla da osjećam nagon jer sam procijenila da nije dovoljno jak. Beba je bila velika, imam ožiljak od epi s prvog poroda, iskustvo jakog pečenja s drugog, dvoje male djece koja čekaju doma i nisam htjela riskirati da puknem jer si oporavak nisam mogla priuštiti. Čekala sam da se nagon pojača. Išlo je to dosta sporo. Bila sam priključena na ctg-uredni otkucaji, nekih cca pola sata-sat ranije je doktorica provjerila bebu na ultrazvuku i rekla da je uzv i ctg nalaz savršen pa se nisam brinula. Dva truda s jakim nagonom sam prodisala jer sam čekala da se netko odazove na moje dozivanje (mm-a nisu pustili u box) pa dok je primalja stigla, pa dok je stavila rukavice, ja i dalje nisam tiskala iako je nagon bio nezaustavljiv pa je beban sam izletio u dva truda. Prvo glava i ramena - tad je probio vodenjak, pa drugi trud ostatak i to je to.
Sila kojom beba izlazi je nevjerojatna i nezaustavljiva, a u isto vrijeme i bezbolna. Nešto apsolutno nevjerojatno.
Primalja je stigla na svoje mjesto taman na taj zadnji trud da dočeka bebu, ali taj zadnji trud također nisam svjesno tiskala jer je ta sila bila toliko jaka da to svjesno niti ne bih mogla nadjačati. Bar kad usporedim sa prijašnjim porodima.
Nisam osjetila pečenje u području međice niti bilo kakve probleme s ožiljkom iako me jako bolio pred kraj trudnoće.
Marija, svašta :-o... Vraćala sam se na neke tvoje rečenice i pažljivo gledala tko je što pisao - ja ili ti. Samo: meni je na prvom porodu spontano pukao vodenjak (inače bi ga bušili sigurno), dobila drip (bez veze, a ja neinformirana), i kad sam tiskala bila sam potpuno otvorena (samo su me ipak recnuli - jedva su stigli, ali tome nisu mogli odoljeti). Drugi put, isto kao tebi, to jako pečenje (nisam znala otkud sad to - opet neinformirana). Treći put sam svašta znala, ali očito čovjek uči dok je živ. Tvom trećem porodu slučajno nitko nije zasmetao...
Na ovo sam se sva naježila. Sad mi je konačno sve potpuno sjelo.Citiraj:
MarijaP prvotno napisa
Eh, meni su na zadnjem porodu rekli da ni slučajno ne tiskam i ne okrećem se sa poluboka na leđa, a beba na pola vani :lol: Pa su ostali svi u čudu kad je izletio van :mrgreen:Citiraj:
Fish prvotno napisa
Ja bih na to rekla-100 ljudi, 100 ćudi, 100 doktora, 100 slučajeva ;)
Malo sam sad zbunjena.....Citiraj:
Fish prvotno napisa
Inače, zbilja sam mislila da sam se dobro informirala prije prvog poroda, ali vidim da nisam. Iskreno, pojma nisam imala da je prokidanje vodenjaka nepotrebno, a bome mi je i doktor nalijegao na trbuh.
Nakon što su mi ga prokinuli, počeli su me uništavati tako jaki trudovi, svaki put sam imala osjećaj kao da baš jaaaaaaaaaako moram na wc. I tako 3h. Dali su mi nešto valjda za ublažavanje boli jer me to uspavalo između trudova (uf, to je bilo super), međutim, ako je zbilja djelovalo na trudove, onda ne želim ni zamisliti koliko bi to bolilo bez tih sredstava.
Mene je strah drugog poroda, strah me tog divljačkog nagona za tiskanjem, jedva sam izdržala ta tri sata. A još čitam kako drugi porod bude brži, ali i da više boli :(
Mislite li da me je tako bolilo zato što su mi prokinuli vodenjak? Idući put to sigurno neću dozvoliti.
I, da, vidim sad da piše da se može tiskati za vrijeme trudova....stvarno? Kakav je to osjećaj? Donosi li olakšanje? Možeš li si nekako, ne znam, nauditi...? Tipa, da lakše pukneš, to mi prvo pada na pamet.
I meni je prvi bila uredna trudoća, nisam znala za ovaj forum, još sam vjerovala doktorima.
Došla u bolnicu sa valjda samo sa kontrakcijama, sada kad se sjetim ZNAM da su oni znali da to nisu trudovi,
oni su vidjeli, ali su me ipak ostavili da to 'obavimo'
Ostala, prokinu vodenjak, trudova nema, dali mi drip na kvadrat, oderalo me u ležećem položaju, dali mi
protiv bolova bez da znam što dobivam, pa još jednom tako pa sve dok nisam znala za sebe,
povraćala i samo ponekad čula zvukove oko sebe.
Dijete se nije spuštalo, tj. spuštalo se i vraćalo opet gore i tako cijelu večer....
Bez moje snage tijela i uma, doktor prekida agoniju i odvoze me u operacijsku salu na CR, piskutavim glasom i doslovce treseći se
na hladnom stolu govorim da ne želim opću, a oni meni kažu da to u ovom stanju nije pametno i tako....
Ujutro sam se probudila pored smotuljka pored sebe, blijedo gledala u dijete i razmišljala što se je to dogodilo, pokušala
se pribrati i dogovoriti sa svojim osjećajima što ustvari osjećam...dok nije došla sestra i dala mi dijete u ruke, e onda sam pukla:cry:
Nikad nisam preboljela niti ću preboljeti to što su nam napravili, što su mi uskratili prvi kontakt sa djetetom i dozvolili nam da
doživimo nešto što nam pripada zbog mojeg neznanja i mojeg povjerenja.
Da ne govorim da je dijete imalo Distoni i niz drugih stvari i ne mogu si pomoći da duboko u sebi ne povezujem sve to pa sa porodom...iako znam ne mora da je tako.
sila kojom beba izlazi je nezaustavljiva, ali ne bi nikad rekla da je to bezbolno, naprotiv :mrgreen:
mislila sam da cu se raspasti na pola na trecem porodu. plakala sam od muke kad bi osjetila da mi dolazi trud, znajuci koliki pakao moram prozivljavati ponovo i ponovo, tako mi se tad cinilo. i puno mi je teze izasla nego prvo dvoje, morala sam bas tiskati i to jako, a bila sam uvjerena u to da tiskanje nije potrebno jer beba sama izlazi. eto, covjek uci (na sebi :mrgreen:) dok je ziv.
samo zahvaljujem nebesima i sebi da zadnje dvije nisam radala u bolnici, jer ne znam kako bi to izvela. kad citam neke price muka me hvata, koja je to kolicina ometanja, mislim da bi pukla od muke da mi netko non stop nesto trtlja kraj mene. ne znam. te disi, te tiskaj, te nemoj.. aaaa. ovako fino sama, radis sto te ide i to je to. u principu vrlo jednostavno :mrgreen:
mikka, nije jednostavno. Ustvari je, ali samo ako sve dobro završi. A to se nikad unaprijed ne zna.
I može i u bolnici bez ometanja i tiskanja. I bebica samo kao da ispliva. Da nisam to doživjela, ne bih vjerovala, a ni pričala. I nisam jedina.
znam da nisi, ali meni je to prevelika lutrija za kockati se.
Citiraj:
upitnik? prvotno napisa
Zna li netko odgovor na moje pitanje? Pliz...
Evo, ja ću pokušati :)
Nije pravilo, meni je bilo upravo suprotno i to me jako zbunilo.Citiraj:
A još čitam kako drugi porod bude brži, ali i da više boli
Trudovi su mi bili manje bolni, a porod je mi je trajao oko uru i po duže od prvog (tj. duplo duže). Vrijeme računam od dolaska u bolnicu, a prve, sasvim blage trudove sam oba puta osjetila u otprlike isto vrijeme, tijekom noći, oko 4 ujutro (ali sam oba puta svejedno odspavala do 6).
Sjećam se da sam se taj drugi put u autu, na putu do rodlišta, stalno pitala jesu li ovo pravi trudovi (i baš bila ljuta na sebe što sam takva neznalica, a još s iskustvom).
Mislim da je na ovo pitanje nemoguće odgovoriti.Citiraj:
Mislite li da me je tako bolilo zato što su mi prokinuli vodenjak?
Bol je subjektivan osjećaj i nitko ne može znati što bi bilo kad bi bilo...
Ovo pitanje baš i ne razumijem - pa zar nije to poanta, da tiskaš tijekom trudova i rodiš bebu :)Citiraj:
I, da, vidim sad da piše da se može tiskati za vrijeme trudova....stvarno? Kakav je to osjećaj? Donosi li olakšanje? Možeš li si nekako, ne znam, nauditi...?
Ja sam oba puta tiskala čim sam osjetila nagon za tiskanje.
Oba puta mi je to bilo olakšanje, veeeliko.
Nijednom nisam naudila ni sebi ni bebi, nisam popucala, nisam rezana, djeca živa, zdrava, vesela...
Mislim da trebaš tiskati kad osjetiš nagon za tiskanje i dok osjećaš nagon za tiskanjem (ovo pišem ukoliko još uvijek na tečaju pričaju onu nebulozu o tiskanju 60 sekundi ili tako nekako, tiskaš dok ti se tiska, nema vremenskih rokova).
Nije ni meni jasno o čemu pričate kad govorite o suzdržavanju tog nagona za tiskanjem. Pa kad nagon dođe onda tiskaš i to je to. Druga stvar je ako se nešto zakomplicira. Isto tako mi nije jasno kad netko napiše kako je tiskanje bezbolan dio porođaja. Za mene je to jedini dio porođaja koji stravično boli. Meni trudovi nisu ništa strašno ali izgon je noćna mora, nešto zbog čega sad želim epiduralnu. Eto. (jedino na prvom porodu sve mi je bilo obrnuto, znači strašni trudovi a bezbolan izgon jer sam već bila polumrtva)
A također ne razumijem žene koje se protive bušenju vodenjaka.
Ja sam imala lagane, podnošljive trudove i bilo mi je baš ugodno šetati, otvorena 5cm, onda su mi prokinuli vodenjak i naredili da ležim...trudovi su postali užasno jaki nakon prokidanja vodenjaka, rodila sam 2 sata nakon toga, mogu reći da mi je porodostao u relativno dobrom sjećanju...
Eh sad, zašto forsiraju to ležanje na leđima i boku dok te peru tako jaki trudovi i sama imam osjećaj da bimi bilo puno lakše ako čučim ili hodam uspravna, to mi je dan danas nerazjašnjivo???
Puno hvala, baš sam se veselila s nekim prokomentirati te činjenice koje me zbunjuju.Citiraj:
Pcelica Mara prvotno napisa
Imaš pravo :-) Stvarno.Citiraj:
Pcelica Mara prvotno napisa
E, pa....meni, tako 'sjajno' informiranoj, su rekli u rađaonici da NE SMIJEM tiskati. Zato mi je i bilo tako teško izdržati te trudove, grmila sam i vikala sve u šesnaest (a oko mene sve na epiduralnoj - u tišini rađaju, samo se redaju bebe ispred mene, a ja si mislim ''Što sam ja jedina koju ovo boli??? Koje sam šugave sreće'' - tek su me cure u sobi 'informirale' da su ove ostale žene uzele epi :lol: Ja glupača mislila da to rijetko koja uzima) - da se vratim na temu, sori - dakle, bilo mi je jako teško s tim trudovima jer su mi rekli da ne smijem tiskati, a ja sam cca. 3h imala isključivo i SAMO nagon za tiskanjem. Pa sam si ja to nekako u glavi objasnila time da ne smijem tiskati dok nisam skroz otvorena. A čekali smo i neko vrijeme da se malac spusti...Citiraj:
Pcelica Mara prvotno napisa
Draga Trina, evo npr., mene ti ta završna faza - tiskanje, odnosno sam izlazak dijeteta ni najmanje nije bolio, nisam osjetila ni pečenje, ništa - nakon 3h suzdržavanja od tiskanja, osjećaj je bio fenomenalan! Samo u jednom su mi trenutku rekli ''Sad ne smiješ ni slučajno tiskati jer ćeš popucati'' na što sam ja rekla da ne mogu stati (i nisam mogla, to je jače od mene bilo). Na to me muž zakucao za krevet i zarežao ''ne tiskaj'' - toliko sam se zbunila da sam zbilja prestala tiskati i to me 'spasilo' od još dodatnih, ne znam koliko, šavova.
Inače, nakon što sam pročitala ovaj članak o tome zašto ne bušiti vodenjak, i meni se ta ideja sviđa. Imam dojam da ga oni buše samo zato da si ubrzaju stvari, a i da ih ne zaliješ :oops: Tako da mislim da ću i ja sačuvati svoj vodenjak do kraja za idući put.
Ja to gledam nekako ovako....to je tako 'napravljeno', to je prirodan tijek poroda, prema tome je sigurno bolje od nečeg umjetnog i izmišljenog. Ako su žene tisućama godina tako rađale, vjerojatno postoji razlog zašto taj vodenjak puca sam od sebe u određenom trenutku.
Mayato, to se sve upravo i ja pitam!!!!
upitnik? pokušat ću ti i ja odgovoriti. Na temelju znanja i četverostrukog iskustva na vlastitom tijelu.
Dinamika poroda ide otprilike ovako. Trudovi postepeno skraćuju cerviks i otvaraju ušće maternice. Kod prvog poroda najprije nestaje cerviks i zatim se otvara, a u drugom i svakom idućem to ide simultano. Zato je prvi dio poroda, koji je i najmanje bolan ( nekima i gotovo bezbolan, osim što osjećaju stezanja maternice koja postane u trudu tvrda poput drva) prvi put puno duži nego svaki idući put. Duljina tog dijela je vrlo promjenjljiva, ali mjeri se u satima. Treba vremena da se sve to pripremi.
Pri kraju tog doba trudovi su sve jači i vrlo bolni, s tim da u prvom porodu to prijelazno razdoblje može trajati par sati, a u kasnijima samo par trudova. U zavisnosti od fizičkog i psihičkog stana trudnice liječnici se odlučuju da joj pomognu. Ta pomoć može biti epiduralna, lijekovi protiv bolova, drip, prokidanje vodenjaka. Ali, naravno ne mora ništa od toga. No, nismo sve iste, neka žena bez problema prolazi kroz trudove, neka ne.
Prokidanje vodenjaka u ovom času kada je bebina glavica posve spuštena na ušće, ubrzat će porod, ali i pojačati osjet bola. Naše je tijelo tako stvoreno da reagira na poticaje. Poticaj maternici na jače trudove dati će pritisak čvrste glavice na ušće, za razliku od mnogo slabijeg pritiska "vreće s vodom" koja je do tada pritiskala.
Dakle, odluka je mame da li želi brže roditi ili će čekati spontano prsnuće. Nekad to mora biti odluka babice ili liječnika, ako je beba ugrožena ( to vide po otkucajima srca ili izgledu vode) ili ako mama više nema snage i treba sve to ubrzati. Prokidanje vodenjaka je posve bezbolno. Boljeti može jedino ako rukom otvaraju ušće ili nešto okolo povrijede.
Kada je ušće potpuno otvoreno (to je onih 10 cm) vrijeme je da beba krene van. Tada se osjeti onaj pritisak na tiskanje, uzrokovan pritiskom glavice na pravi splet živaca u maminoj zdjelici.
Tada nastupa aktivni dio poroda za mamu. Osjet tiskanja je znak da ste sve napravile super, da je najgori dio za vama i da vas kratko vrijeme dijeli od bebe. Znači, u sebi se veseliti: to je to, sad što su jači trudovi i jača bol, beba je brže vani. Pa moramo naći svijetlu točku i tada!
Beba se spušta kroz porođajni kanal koji se sastoji od kostiju zdjelice i mišića. Vrti se, glavicom stalno zauzimajući najpovoljniji položaj u odnosu na prolaz. U najčešćem slučaju roditi će se licem okrenuta prema leđima mame. Trudovi ju snažno guraju van, mama osjeća da mora tiskati, nagon je kao i na defekaciju i osjećamo da ćemo brže roditi ako snažno pritisnemo.
I to je individualno. neke bebe izađu brzo, neke treba duže tiskati. Ali, sve je to prirodno. Kad osjetite trud, udahnite i pritisnite prema dolje, koliko vam paše. Nekih 30-40 sekundi traje trud i toliko i tiskanje. Zatim odmor i vama i bebi, pa opet. Svaki trud sve se više bebine kosice vidi na otvoru vagine i odjednom, nakon što osjetite maksimalno rastezanje, glavica se rodi, odmah okrene prema maminom bedru i....To je to, ostatak je ništa prema ovome.
No, nekad uopće ne treba tiskati, jer bebica tako lijepo izlazi da morate disati da ne izleti
(probala sam i jedno i drugo, nisu mene pitali, nego su ta moja djeca sama odlučila kojom brzinom će van:-)).
A što se tiče pucanja, ako babica pazi, neće trebati ni rezanje ni šivanje, ni puknut nećete. Dobro, i genetika tu ima ulogu i stanje mamine međice. Opet, ovo je sve kad je beba i mama u redu. U slučaju bilo kakvog problema, promijenit će se ta dinamika.
Naravno, na kraju treba i posteljicu roditi, ali beba je tu i baš vas briga za sve, neka o posteljici i krvarenju brinu oni koji tu rade, zar ne?
Da li sam to previše rastegla? Pokušavam napisati jasno, točno i razumljivo i prenijeti da porod nije ništa strašno, nego sasvim OK.:yes:
Sad tek vidim da ima još postova, ali dok sam ja napisala moj kilometarski uz kuhanje krumpir-gulaša, potrajalo je. ( koga zanima, gulaš nije zagorio8-))
Da ti odgovorim zašto ne treba tiskati dok nisi potpuno otvorena. Jer pritisak na rubove maternice dovodi do toga da oni oteknu i mogu smanjiti prolaz i produžiti porod. Ovoga puta ćeš znati kada nastupi "pravi" nagon za tiskanje, za razliku od onog slabijeg, preuranjenog. Ništa ti neće biti iznenađenje, jer sve već znaš.
Za vodenjak i razlog za njegovo bušenje sam već napisala (kome se dalo čitati).
beti, čitam ovaj tvoj savršeni opis i zabolilo me, majke mi, to si tako dobro opisala da ću ugristi nekoga ako mi ne daju epiduralnu:)
Čitam i ne mogu vjerovati komentarima babica sa prve strane.... Pobogu, pa u kojim bolnicama ste rađale?
Ja sam svo troje rodila u Petrovoj i jednog lošeg komentara nemam ni na kojeg doktora niti babicu niti sestru....
Nažalost prvi porod mi je bio pun intervencija no radi relativno teških kompliacija... dakle probala sam sve... od gela, bušenje vodenjaka, dripa pa na kraju ručno otvaranje kad je već bilo 5 do 12... I Bogu hvala, ostalo smo zivi i zdravi... Druga dva poroda mrak, bez intervencija...
Ono što meni nije jasno kako nužno nije problem mekonijska voda? Neka me netko prosvijetli..
Našla na starom pdf-u.... Fakat nisam u toku.... No, mojoj poznanici je beba umrla upravo radi mekonija prije 4 godine i jer ju nisu porodili na virjeme... Tako da to nužno ne predstavlja opasnost mi je suludo... Čak bi to mogla usporediti s time da ja NUŽNO neću dobiti tumor na dojci a mama mi je imala, pa eto neću se ni pregledavati jer koje su šanse.... Šansa za sranj. uvijek ima, čemu izazivati nesreću??Citiraj:
ja sam citala da sama mekonijska voda ne predstavlja nuzno opasnost, i da je veca vjerojatnost da ce beba udahnuti mekonijsku vodu ako se porod ubrzava (dripom).
Ovo sam i ja čitala...i da se ustvari povećava stres djeteta zbog ubrzanih kontrakcija zbog dripa - nešto u tom stilu.
I da je uobičajeno kod nas da se porađa dripom ukoliko je mekonijska plodna voda, ali da ne bi trebalo.
I par žena sa foruma je odbilo drip ili preporučuju odbijanje dripa...i meni je to nekako logično, a opet...skupiti hrabrost!
Citiraj:
mlukacin prvotno napisa
Zavisi o tome koliko je voda mekonijska. Ako ima blago zelenkasto zamućenje tada je beba ispustila malo mekonija i to nije opasno, ako je tamnozelena ili gotovo crna tada bi to bila indikacija za hitan porod , najčešće CR (ovisno u kojem je stadiju porod)
interesantno, meni su oba puta prokinuli vodenjak, jednom na 0cm otvorenosti drugi put na 9cm, znači na samom kraju.
prvi put nisam imala nikakvu reakciju, ni t od trudova, a drugi put se situacija usporila do apsurda, nakon 14 sati mojih, prilično učinkovitih trudova odjednom nestaju svi znakovi poroda; ni trudova ni pritiska na debelo crijevo.
zaključak: ne reagiram dobro na intervencije, naročito drip.