(ne)dobra majka

Na Rodi ne pitamo za "one dane u mjesecu", tak da se uvijek možeš tu javiti.
Ima nas još kojima treba krevetac. Možda si naišla na topic o neurednosti gdje pišem o pranju kokošjih jaja prije stavljanja u frižider?
Enivej, ti si došla iz tople obitelji. Pretpostavaljm da se moraš nešto manje truditi od nas iz disfunkcionalnih familija. I na tome ti zavidim. Imaš snage za druge stvari, ne moraš samu sebe servisirati dok odgajaš vlastitu djecu.

Citiraj:

---

ruzica prvotno napisa

Od kad me sjećanje služi ne sjećam se da su mi ikad mama ili tata rekli da me vole!
(kako ovo ružno izgleda ovako napisano)

---

ovako i ja... kod nas se nekako podrazumijevalo da se to zna ali se nije nikada izgovaralo... što ja sa svojim sinom svakodnevno ispravljam jer znam da se to MORA izgovarati, po sebi znam...

stalno osjećam da nemam strpljenja za njega.. ima dvije godine i energičan je, živ, radoznao, rijetko se igra sam, sve bi samnom - i to je naporno... pogotovo kad dođem s posla ili ako imamo neku životno-važnu preokupaciju u datom trenutku... i kao da stalno pronalazim opravdanja za sebe u tom stanju, a onda navečer pogledam svoje dijete koje spava i shvatim da sam potratila dan :-( da sam propustila nešto bitno... i obuzme me totalna tuga... sada sam si dala u zadatak da to prestanem raditi, valjda je to pomak...

i zahtjevan je u odgojnom smislu, neposlušan i svojeglav, pa se često osjećam nemoćno pred njim, a trebala bi ga obuzdati... svakodnevno testira sve moje odgojne principe... i onda gledam susjedovog sina (2 mjeseca su razlike) kojeg oni "malo po guzi" - poslušan i dobar, i mislim si dal bi mi tako bilo lakše... al ne mogu - to jednostavno nisam ja i gotovo... ali pitaš se...

uf, baš ste me pogodili s temom :-(

Citiraj:

---

mamasch prvotno napisa

Na Rodi ne pitamo za "one dane u mjesecu", tak da se uvijek možeš tu javiti.
Ima nas još kojima treba krevetac. Možda si naišla na topic o neurednosti gdje pišem o pranju kokošjih jaja prije stavljanja u frižider?
Enivej, ti si došla iz tople obitelji. Pretpostavaljm da se moraš nešto manje truditi od nas iz disfunkcionalnih familija. I na tome ti zavidim. Imaš snage za druge stvari, ne moraš samu sebe servisirati dok odgajaš vlastitu djecu.

---

Topic o neurednosti je melem za moje psihičke rane - ti najbolje znaš kako može izgledat kuća sa twinsima od 9 mjeseci. A ja pomalo OKP...
Apropo "normalne obitelji" - pa i nismo bili najnormalniji, ali su mi starci emotivci i uvijek im je bilo stalo do toga da osjetim ljubav, sigurnost, toplinu. Bilo je i svađa, posebno kad sam ušla u pubertet, ali jedno mi je uvijek bilo kristalno jasno - što god se dogodilo, bez obzira na sve - roditelji me vole. Kad me svi napuste, sve lađe potonu i svi okrenu leđa, ima dvoje ljudi koji su uz mene.
Ali - naravno da sam našla samoj sebi komplekse raznih vrsta zbog kojih se i dan danas servisiram. MM pomaže ponekad - jer me voli takvu kakva jesam, a nitko ga ne tjera.

E vidiš, ja nikada, NIKADA, nisam imala osjećaj da se mogu sa bilo kojim problemom obratiti roditeljima. Dapače, nisam osjećala da mogu pred njima biti to što jesam - JA, kakva god bila. Pa sam se koncentrirala na prijateljice i dečke.
Svoji djecu odgajam, barem se trudim da bude tako, da znaju da smo i MM i ja uz njih što god se dogodilo, potičemo iskrenost i otvoreno priznavanje i dobroga ilošega. Stojimo iza svoje riječi i obećanja koja dajemo djeci, riječima im dajemo do znanja da ih volimo, čuvamo, uživamo u suživotu sa njima i da želimo da tako bude dokle god smo živi. Pa i kad smo ljuti, umorni i nervozni, to i izgovaramo. "Ljuta sam (na tebe/tatu/sebe/nekog trećeg), umorna sam (zato jer..), tužna sam (zato jer...), boli me (zato jer...)". Trudimo se ne ostavljati ništa neizgovoreno ili neobjašnjeno jer znamo koliko je bogata dječja mašta, a i glupo je da prvoškolac u školi komentira "što je moja mama mislila kad je rekla to-i-to...", a doma ima mamu koja govori hrvatski i zna sa njime razgovarati.Nemam razloga biti kao moja mama, šutjeti i živjeti kako je vjetar puše, i moliti se da nitko ništa ne zatalasa. Ne bojim se ničega. Živim.

Kao što kaže Jay Kay, alias Jamiroquai "I must believe I can do anything".
E to učim svoju djecu (i sebe).

ja sam se i deklarirala kao nemajka.

jbg.

ali kako tvrdi moj sin, jako sam dobra mama pa zašto da mu proturječim , otkad ide više po selu valjda može i usporediti ;-)

dajte nemojte automatski povezivati nedojenje s neuspješnim roditeljstvom
znamo koliko je dojenje bitno i dobro ali mislim da pretjerujete
nije roditeljstvo samo i isključivo dojenje

osim toga postoje matere koje doje do 3 godine dijete a u svemu ostalom su zakazale

mene osobno zanima kako mame odraslije djece, pa čak i ove predpubertetske i pubertetske znaju da su na pravom putu?
onako, svakodnevno?
i znaju li uopće?
meni je teže sad ovo razdoblje sa starijom nego sve ove neprospavane noći i navlačenje sise i plač s mlađom...
pokretačici teme šaljem :love2:, ima nas još
ma čak mislim da dosta roditelja povremeno ima takve osjećaje ili sama sebe tješim

meni se nekad zna činiti kao da obavljam neki teški, teški posao za koji ne znam kako će završiti
a najgore od svega što sve vidim oko sebe neke kul roditelje koji se ne smaraju kao ja prehranom, zdravljem, aktivnostima, samopouzdanjem, samopoštovanjem, društvom, razmišljanjima svoga djeteta, usađivanjem radnih navika, pristojnim ponašanjem, blablablabla

i ta djeca odgovorna, sposobna, jedu sve, ne kamče ništa, ne cmizdre i ne nariču kad nije ppo njihovom, ne žderu živce i stoput manje zahtjevna
malo sam isfrustrirana :mrgreen:

i ta djec

Ja sam recimo bila sklona razbijati glavu da li to moje dijete meni podilazi (ili me nešto želi užicati) kada mi kaže da sam super mama i da je jako sretno što me ima. Onda sam prestala dumati, i jednostavno uživam u komplimentima.


ruzice, polako, smireno, večeras stisni sinka, ispričaj mu se, pričekaj povratnu informaciju, i sve će biti u redu, vjeruj mi.
pusa

Citiraj:

---

lukab prvotno napisa

ovako i ja... kod nas se nekako podrazumijevalo da se to zna ali se nije nikada izgovaralo... što ja sa svojim sinom svakodnevno ispravljam jer znam da se to MORA izgovarati, po sebi znam...

---

HM???? Da, uvijek tražim opravdanje da ni oni nisu dobili ljubavi pa je nisu znali ni dati. Ali, ni ja je nisam dobila pa se svim snagama trudim dati i pokazati je svojoj djeci.
"ne po guzi" je isto priča za sebe, da sam tada znala prijavila bih svog oca za zlostavljanje (a ja sam mislila da je to normalno i da je kod svih tako).

ružice , srednje dijete ti je u fazi puberteta .

ne brigaj.

ti si sva tužna, a on se sigurno zabavlja na izletu.

kad se vrati ,sjedite i razgovarajte .

Citiraj:

---

flopica prvotno napisa

dajte nemojte automatski povezivati nedojenje s neuspješnim roditeljstvom
znamo koliko je dojenje bitno i dobro ali mislim da pretjerujete
nije roditeljstvo samo i isključivo dojenje

---

Flopić - kad ti djeca imaju 9 mjeseci imaš ovakvu perspektivu. Proći će kako malci rastu - ali za sad je tako.

ma kužim
samo mi malo ide na nerve kad sve počinje i završava s tim da se ljudi opravdavaju
jesu li dojili i koliko i zašto nisu i zašto jesu...

ali mogu razumjeti da ti je to sad kao neki minus u tvom iskustvu roditeljstva
a kad narastu, da vidiš kako se lista širi... :mrgreen:

Citiraj:

---

ruzica prvotno napisa

Od kad me sjećanje služi ne sjećam se da su mi ikad mama ili tata rekli da me vole!
(kako ovo ružno izgleda ovako napisano)

---

A ja uopće ne znam zašto bi to trebali baš govoriti. Ni ja se ne sjećam da su mi riječima oblikovali svoju ljubav za mene, ali zato sam se osjećala itekako voljeno.
Meni osobno više znači pokazati, nego reći. A to "pokazati" ne znači poljubiti, nego sve ono što radiš.

Sad ste mi dale misliti kako će moja djeca govoriti da mama gotovo nikad ne kaže: volim te. No, nadam se da znaju i osjećaju to u svim mojim postupcima. Po njima bih rekla da znaju i osjećaju...

marija71, generacijo - znam ja to, ali svejedno imam grč u želucu (možda PMS pa me sve to skupa još više muči)

cure, hvala na zagrljajima :love2: , mamasch :pivo:

beti3, nisu trebali vikati: volim te, volim te...., mogli su pokazati - nisu (pa dobro, idemo dalje)
ali, uvjerenja sam da djetetu uz svo "pokazivanje" ljubavi to ponekad treba i reči.

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

A ja uopće ne znam zašto bi to trebali baš govoriti. .

---

ma ne treba, to mislimo da treba radi američkih filmova :mrgreen:

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

ma ne treba, to mislimo da treba radi američkih filmova :mrgreen:

---

O, mojima itekako treba. Naročito E, on nikako da pojmi kako ga mogu voljeti i kad se ljutim na njega.
doduše, i mm je to tek nedavno shvatio
:mrgreen:

Citiraj:

---

ruzica prvotno napisa

Peterlin, daleko sam ja od toga da mi se djeca non stop smješkaju.
Ali ovo jutros me baš pogodilo, pomislila sam "tko zna koliko puta se on tako osjeća, a ja to ni ne skužim"
Konkreno, spremali smo se jutros - ja na posao, mala u vrtić, on na izlet. Naravno, žurba, kašnjenje, nervoza. U jednom momentu sam se otresla na njega nek me pusti na miru, jer kasnim, a još moram malu voziti u vrtić, šta je radio sinoć, zašto si nije pripremio šta mu treba (inače je samostalno dijete), nebitno. Nije on na to nikako odreagirao. Izašla sam iz kuće, a on je već bio na ulici. Prolazimo kraj njega, ja spustim staklo, da ga pozdravim i tek tada vidim da plače, samo je okrenuo glavu i nastavio svojim putem...
I tu je problem, odjednom sam se našla u njegovoj (pubertetskoj) glavi i sjetila se kako sam se osjećala u tim godinama. Dominantno sjećanje iz mog djetinjstva je nervoza i otresanje roditelja s kojima nikad nisam bila bliska. Shvatila sam da radim upravo ono što sam u svojoj roditeljskoj ulozi htjela izbjeći, često postupam kao moji roditelji. Eto, to me boli.

---

Ponekad sam se znala osjećati kao nemajka, a onda sam shvatila da ne moram biti savršena i da imam i ja pravo i na loš dan i na lošu reakciju. Ono što sam ja promijenila je to da kad loše reagiram da ju zagrlim i ispričam joj se zbog reakcije i osjećam se lakše a vidim da i njoj iako je mala to puno znači.

ja baš mislim da ljudima koje volimo trebamo to i govoriti
meni barem to treba, a vidim da treba i mojoj djeci

Meni moja djeca svako malo kažu (uzvrate) da me vole, ali bome i da me ne vole kad sam "nekakva". Evo jutros su me doslovno ubijali sinusi, živčana ko pas, požurivala sam ih onako spore i na kraju zaurlala. Pa me mlađa od 4 i pol sasvim mirno pitala: mama, kaj je tebi jutros? Bolesna sam, zaškrgućem. Pa dobro, ne moraš zato vikat na nas.
I...prizemljila me.

čoksa, potpis.
Mojim klincima nemaju zadršku kada je potrebno otvoreno me "otkantat" ako pređem granicu. I to mi je skroz OK. Ako je argumentirano, i ako sam zbilja kriva, naravno. I nije mi nikakav problem ispričati se i obrazložiti moj postupak/raspoloženje.

Citiraj:

---

laumi prvotno napisa

ja baš mislim da ljudima koje volimo trebamo to i govoriti
meni barem to treba, a vidim da treba i mojoj djeci

---

i ja to isto mislim.
doduse ne treba pretjerivati, kao npr, ja :mrgreen: (pa mi dijete samo kaze uz prevrtanje ocima, znam, znam mama de me neizmjerno volis)
ja se u tom polju vodim onom: od viska glava ne boli. ;-)

ruzice, kako je prošlo sinoć sa sinekom, jeste li se pomirili?

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

To je generacija mog najstarijeg, nisu to više godine u kojima se za minutu zaboravlja ono što te rasplakalo. A s druge strane, to su godine kad suze, iz nekih drugih razloga nego prije, lako krenu.
Ne znam je li te sad još više bediram, samo mi se činilo da su dosadašnji odgovori primjereni za malu djecu.
I ja mislim da si on ipak neće dozvolit da bude pod dojmom cijeli dan, prevladat će želja za zabavom i dobra ekipa.
A navečer ovako kakao mamasch piše. Ja bi svome još rekla i ovo što si nama ovdje napisala: neke načine ponašanja pokupimo iz svog doma i ponavljamo ih i kad ne želimo, ali stalo mi je jako kako se jedni prema drugima ophodimo i pazit ću na to.

---

složila bih se s vertex, ovo je generacija i moje kćeri... i fakat nije isto u kojoj se dobi neke stvari događaju... nešto što će mlađe dijete zaboraviti u roku "keks", naši dvanaestogodišnjaci će pamtiti malo dulje, u to sam se već uvjerila...

Citiraj:

---

seni prvotno napisa

i ja to isto mislim.
doduse ne treba pretjerivati, kao npr, ja :mrgreen: (pa mi dijete samo kaze uz prevrtanje ocima, znam, znam mama de me neizmjerno volis)
ja se u tom polju vodim onom: od viska glava ne boli. ;-)

---

:lol: ovako i ja...

Uz ispriku, pusu i malo maženja, morala sam mu peći lepinje (to mu je u zadnje vrijeme najfinije:kuhar:). Malo smo se porazgovarali i sve 5. Pametno moje, razumije on da ne mogu uvijek biti na raspolaganju. Ima dijete i nekih ljubavnih preokupacija :zaljubljen: pa je još osjetljiviji i tako.....

Citiraj:

---

ruzica prvotno napisa

Ima dijete i nekih ljubavnih preokupacija :zaljubljen: pa je još osjetljiviji i tako.....

---

a baš :zaljubljen: :zaljubljen:

Citiraj:

---

ruzica prvotno napisa

Uz ispriku, pusu i malo maženja, morala sam mu peći lepinje (to mu je u zadnje vrijeme najfinije:kuhar:). Malo smo se porazgovarali i sve 5. Pametno moje, razumije on da ne mogu uvijek biti na raspolaganju. Ima dijete i nekih ljubavnih preokupacija :zaljubljen: pa je još osjetljiviji i tako.....

---

A srce slatko, raznježila sam se...

"Oh Romeo, Romeo, where art thou my Romeo"

Eto vidiš ruzice, sve je OK!
Bilo je potrebno strpljenja kroz dan dok se niste na miru sjeli i popričali, malo pusa i malo brašna, i sve 5.

Moji bi tražili kokice.
Ili Nutelu.
Ili igrice na kompu.
Možda čak i Winx kinder jaje odnosno Orbit od jabuke.
:lol:

Citiraj:

---

ruzica prvotno napisa

Uz ispriku, pusu i malo maženja, morala sam mu peći lepinje (to mu je u zadnje vrijeme najfinije:kuhar:). Malo smo se porazgovarali i sve 5. Pametno moje, razumije on da ne mogu uvijek biti na raspolaganju. Ima dijete i nekih ljubavnih preokupacija :zaljubljen: pa je još osjetljiviji i tako.....

---

Kako slatko :zaljubljen:
Divno je biti mama :zaljubljen:

Citiraj:

---

seni prvotno napisa

i ja to isto mislim.
doduse ne treba pretjerivati, kao npr, ja :mrgreen: (pa mi dijete samo kaze uz prevrtanje ocima, znam, znam mama de me neizmjerno volis)
ja se u tom polju vodim onom: od viska glava ne boli. ;-)

---

Isto i kod mene!

Potpisujem i laumi.

Citiraj:

---

ruzica prvotno napisa

Uz ispriku, pusu i malo maženja, morala sam mu peći lepinje (to mu je u zadnje vrijeme najfinije:kuhar:). Malo smo se porazgovarali i sve 5. Pametno moje, razumije on da ne mogu uvijek biti na raspolaganju. Ima dijete i nekih ljubavnih preokupacija :zaljubljen: pa je još osjetljiviji i tako.....

---

Bravo ružice :heart:

je li dječja privrženost dovoljan pokazatelj da smo dobre majke?
često mislim da sam nešto loše ishendlala i često sam nezadovoljna sobom, a od najstarije kćeri, s kojom se najviše sukobljavam, dobivam jako dobar feedback. i jako mi je privržena; često mi govori da sam najbolja mama na svijetu. zašto se ja onda ne osjećam tako?

ružice, drago mi je da je ispalo dobro!

Citiraj:

---

ruzica prvotno napisa

Jeste li se ikada osjećali kao nedobra mama?
Moje je srednje dijete danas otišlo uplakano na izlet, bez pozdrava i ja se osjećam jako krivom zbog toga. Ne mogu se othrvati osjećaju grižnje savjesti i najradije bih otišla tamo gdje je on da mu se ispričam, da ga zagrlim, ali nisam u mogućnosti... :cry:.
Kako smirite sebe u takvim trenucima i kako se djetetu odužiti za tugu koju proživljava?

---

teško se smirim, zabavim se drugim stvarima da ne mislim na to, a kad se dijete vrati ja s najboljom voljom pokušam to ispraviti, al čim mi svojim ponašanjem opet nastavi (drskost, bahatost, bezobrazluk) shvatim zašto sam bila takva i da to nju baš puno i ne dira kao mene....
razgovaramo puno kada nisu takvi dani i kada osjetim da je mirna i spremna na suradnju/razgovor

Citiraj:

---

Sumskovoce prvotno napisa

Divno je biti mama :zaljubljen:

---

X

Citiraj:

---

nine prvotno napisa

teško se smirim, zabavim se drugim stvarima da ne mislim na to, a kad se dijete vrati ja s najboljom voljom pokušam to ispraviti, al čim mi svojim ponašanjem opet nastavi (drskost, bahatost, bezobrazluk) shvatim zašto sam bila takva i da to nju baš puno i ne dira kao mene....
razgovaramo puno kada nisu takvi dani i kada osjetim da je mirna i spremna na suradnju/razgovor

---

Ovako je kod nas... I tek sad razumijem kakvu su muku moji roditelji imali sa mnom (ja sam bila takva, osjetljiva i s kratkim fitiljem, kao moj mlađi sin).

Što se tiče izražavanja ljubavi, ne pretjerujemo. Trudimo se pokazati djeci poštovanje i uvažavanje, a ljubav tek tu i tamo. Postoje geste nježnosti koje su dnevna rutina (večernje maženje i masaža, pusa za laku noć, jutarnje buđenje, topli pozdravi kad dolaze doma...) Nadam se da je to dovoljno jer baš nismo obitelj koja bi ljubav često izražavala riječima. Osim toga, ako sam ljuta, nema nikakvog načina da izražavam ljubav jer se tako ne osjećam. Lakše mi je u takvim trenucima pokazati uvažavanje i razumijevanje. Razgovaramo češće kad neke žestoke emocije nisu uključene, jer kad jesu - ne čujemo se i ne vidimo se, svatko je u svom filmu.

Citiraj:

---

laumi prvotno napisa

je li dječja privrženost dovoljan pokazatelj da smo dobre majke?
često mislim da sam nešto loše ishendlala i često sam nezadovoljna sobom, a od najstarije kćeri, s kojom se najviše sukobljavam, dobivam jako dobar feedback. i jako mi je privržena; često mi govori da sam najbolja mama na svijetu. zašto se ja onda ne osjećam tako?

---

Dječja privrženost je najbolji pokazatelj. Jako sam se svađala sa svojom mamom u pubertetu, pa ju nakon sat-dva šutke grlila (ponos je grozna stvar).
Jako sam joj privržena i dan danas. I još uvijek se ispričavam za sve što sam u pubertetu izgovorila.
Ako ti kaže da si najbolja mama, onda to i misli. A sa vašim sukobima, cura uči kako hendlat sukobe općenito - a to je važan skill koji će joj u životu često trebati.
Zato ju nauči etičnoj i konstruktivnoj svađi (makar, sigurna sam da to već činiš)

Citiraj:

---

nine prvotno napisa

teško se smirim, zabavim se drugim stvarima da ne mislim na to, a kad se dijete vrati ja s najboljom voljom pokušam to ispraviti, al čim mi svojim ponašanjem opet nastavi (drskost, bahatost, bezobrazluk) shvatim zašto sam bila takva i da to nju baš puno i ne dira kao mene....
razgovaramo puno kada nisu takvi dani i kada osjetim da je mirna i spremna na suradnju/razgovor

---

ovako je meni s najstarijim, on je tip koji zna biti pomalo bahat i bezobrazan, ali prihvatim ga kao takvog i ni ja se toliko ne opterećujem jer znam da ni njega ne dira,
ali ovaj mlađi je sušta suprotnost pa i sama drugačije reagiram. Svađa s njim me puno više dotakne, a naročito kad sam svjesna da sam kriva.

Moj sin ima imaginarnog bratića kojem se povjerava nakon što ga poljubim za laku noć i zatvorim vrata. Ponekad čujem da mu kaže da sam zločesta jer sam vikala na njega, ponekad mu govori da je tužan. Meni srce puca kad to čujem, par puta sam ušla u sobu i htjela porazgovarat o tome što ga muči ali on kaže da je sve ok, da nije tužan ni ljut...A onda se ja osjećam još gore... Jer očito, koliko god se trudim da ga naučim da jasno izrazi osjećaje, on i dalje ima neki strah od toga da ih izrazi meni. Tu se najviše osjećam ko nemajka. Najviše zato jer sam prisiljena bit "stroga". Mm-a nema, u 6 mj je bio doma 2 puta po 7 dana, ja sam toj djeci i mama i tata, moram imat neku kontrolu jer i ovako ništa ne uspjevam a kamoli da mi još i oni budu razuzdani. Pa se stalno vrtim u tom nekom krugu gdje želim bit super zabavna mama a ustvari sam sve samo ne to.
O nedostatku ljubavi iz djetinjstva neću ni pričat, nit sam imala mamu nit tatu...

uh koksy :love2:

Citiraj:

---

koksy prvotno napisa

Jer očito, koliko god se trudim da ga naučim da jasno izrazi osjećaje, on i dalje ima neki strah od toga da ih izrazi meni. .

---

nema veze, našao je svoj način - tog bratića.
ne znam, mene je počeo opterećivati ovaj topik :mrgreen:
ne mislim na uvodni post, sama sam se znala puno puta tako osjećati, kao grozna grozna mama. al ta grižnja savjest i nije tako loša - tjera te da se drugi put bar pokušaš zakočiti, da promisliš o svemu, da se ispričaš...
al ovo, da u globalu jedna laumi il koksy misle da možda nisu dobre mame :mrgreen: to me opterećuje.
il ovo da djeca moraju moći jasno izraziti svoje osjećaje. i to me opterećuje.
sretan sam, tužan sam, zašto to moraju izreći?
koji put im se baš neda objašnjavati zašto su ljuti, kad su ljuti. koji put, kao ni mi - jednostavno ne znaju zašto su ljuti.