I ja potpisujem Cvijetu. I uopće se ne obazirem na ovakve stvari, nekako živim svoj život, ne zanima me kako je tko dobio posao, živim po vlastitim sustavima vrijednosti i u svom svijetu. Duboko sam uvjerena da se svaki trud u životu isplati i život me dosada nije demantirao. Nekada je lakše, nekada je teže, nekada upali od prve, nekada nam ne ide ruke, ali na kraju nekako to sve dođe na svoje.
Svoj posao sam dobila iz prve, sa prvom poslanom prijavnicom. Uvjeti nisu bili blistavi - bez godišnjeg, radne subote, ali, recimo, bila sam osigurana i imala barem nekakvu ok plaću, još k tome redovitu.
Da sam vani, sigurno bih na istom poslu, sa papirima koje sam nakupila kroz život :mrgreen: imala puuno bolje uvjete i puno veću plaću. Ali j... ga, nisam vani. Prihvaćam da živim u državi kakvoj živim, da su nam uvjeti takvi i da smo svi u istom košu. Nemam iluzija da ću naći posao sa uvjetima kakve imaju prijatelji vani - od velikih plaća, godišnjih odmora, kojekakvih bonusa i stimuliranja, menza, vrtića..
Ali u okvirima ovog jada u kojem živim, dobro se snalazim. I vidim većinu koja se trudi da se isto tako dobro snalaze. A vidim i ljude koji završavaju fakultete bez da znaju beknuti strani jezk i napisati običan, pošten CV, ali očekuju da će ih zbog diplome svi vući za rukav. A vidim i one koji su se dovukli do kraja srednje, rezignirano zaključili da im nitko ne nudi posao i sjede kući kukajući. Ako im se ponudi kakav poslić, odbijaju jer im se "ne isplati". Ukratko, vidim svašta :mrgreen:
Nadam se da je netko uhvatio point ove moje sapunice :mrgreen: