pa da, al to nekako ide u opis posla, ne? :mrgreen:Quote:
Originally Posted by n.grace
teško da će od toliko djece baš svi biti mirni anđelčići.
i, potpisujem vertex.
Printable View
pa da, al to nekako ide u opis posla, ne? :mrgreen:Quote:
Originally Posted by n.grace
teško da će od toliko djece baš svi biti mirni anđelčići.
i, potpisujem vertex.
pa ide, cvijeto
i rješava se, nekad lakše, nekad teže
nekad je katastrofa
ali mi diže živac kad se nekoga odmah etiketira kao bezveznog odgajatelja/učitelja na temelju nekoliko rečenica na forumu
a čuj, teta koja izbaci vrtićko dijete iz grupe od desetero djece i to sa aktivnosti koja se plaća i to dva puta i nije baš zaslužila nešto bolje.
Ma daj! Dijete predskolske dobi na engleskom u vrticu zabavlja ekipu od 10 djece.Quote:
Originally Posted by n.grace
i onda ga teta izbaci svaki put kad ih zabavlja.
osim bizarnosti , meni se stvarno namece zakljucak da je u ovom slucaju nemotivirana - teta.:mrgreen:
pa možda i je, ali to ne znamo ni ti ni ja
pa onda umjesto da se o tome (uvijek isponova) raspravlja možda bi bio korisniji savjet kako problem riješiti...Quote:
Originally Posted by n.grace
A što kad je u pitanju sat male škole u vrtiću?
5-ero djece je u pitanju a moj je rođeni zabavljač, s time da nije nerazuman, zna granice.
Međutim, već je dva puta udaljen "s nastave" zbog smijuljenja.
Do sada sam bila oduševljena i vrtićem i načinom rada sa djecom a sad sam zbunjena skroz :unsure:
Crno ti se u skoli pise .:mrgreen:Quote:
Originally Posted by Majuška
bome! :DQuote:
Originally Posted by sirius
u našoj školi, u vannastavnoj aktivnosti (sportska), žena radi drame ako se djeca smiju.
ozbiljno razmišljamo o prijavi dotične.
ne znam kako bih reagirala, jer ne poznam ni uciteljicu ni dijete.Quote:
Originally Posted by superx
no kada ne bih bila zadovoljna sa nacinom necega sto je izborno, ne bih ni upisivala dijete.
pa ja bih ga riješila na način da razgovaram sa svojim djetetom. opet i opet i opet. al da bih to mogla, moram znati da postoji problem i da mi je dijete nemirno na satu engleskog. pa bih dotičnoj teti rekla da me je mogla upozoriti. a nakon njenog bezobraznog odgovora, podsjećam:Quote:
Originally Posted by pomikaki
i ja bih isto bezobrazno odgovorila.Quote:
štoviše dobila sam poprilično bezobrazan odgovor s osmjehom na licu,
šestogodišnje dijete se smijulji.
ko bi to od jednog šestogodišnjeg djeteta uopće mogao očekivati?
strašno, kakve roditelje ima. neodgojeno derište.
majuska, na tvom mjestu bi isto tako razgovarala s djetetom.
moraju se nekako priviknuti da kad je nastava, nema smijuljenja i zabavljanja. da se malo suzdrže. a ne mogu to odmah.
to privikavanje obično i traje cijelo prvo polugodište.
a nekima cijelo školovanje, istina. :mrgreen:
ne bih ja tako crno kao sirius. :mrgreen:
ne može to tako odjednom, ali uglavnom se do kraja prvog polugodišta više manje priviknu na nastavu.
:mrgreen:
Cvijeta , ne skazem se sa tobom u smislu da treba opet ( i opet , i opet ) razgovarati sa djetetom kako se treba ponasati na nastavi.
naravno , cinila sam to i ja ( toliko intenzivno da si mislim da mi je djetetu ispran mozak) , ali u konacnici mislim da je sestogodisnjaku dosadno jer je predavac nemotivirajuc .
ili je tema nemotivirajuca.
ne mozes sestogodisnjaku utupiti u glavu da mora trpiti izbornu aktivnost na kojoj je dosadno.
zapravo mozes , ali da li je to potrebno ?
i tako ces mu tokom skolovanja morati tupiti mnogo puta da se prave da im je zanimljivo i onda kad im je -dosadno.
dobra strana u priči je što ga ovdje možeš ispisati ako odlučiš da je tako bolje, u školi nema te opcije
moj srednji je zabavljač, u razredu ih je 30 i imaju ukupno 2-3 zabavljača
kako stignu sve napraviti ponekad je SF
slažem se!Quote:
Originally Posted by Lili75
bila sam svjedok na nekim radionicama koje su polazile moje klinke da ima djece koja stvarno ne slušaju i ne poštuju odgajateljicu, teachericu ili koga već tko vodi
program.
jednom smo i teacher i ja bespomoćno gledali kako jedna mala cijelo vrijeme izvodi svoje,
upada, priča, diže se i hoda okolo i onemogućavala cijeloj grupi da radi. on je opominjao ali ga dijete uopće nije "šljivilo".
ako je došlo do izbacivanja onda bi to vjerojatno trebala biti lekcija za vas roditelje, jer mali to očito niti ne kuži kao kaznu, odnosno možda je skužio kao nagradu :) ako mu se ne sjedi tamo.
bilo bi idealno kad bi ti mogla prisustvovati jednom satu pa da vidiš kako stvar funkcionira.
Quote:
Originally Posted by superx
Da, mali je skužio kao nagradu, roditelji su ga podržali da nastavi s neredom jer je to njegovo pravo, i sve skupa, to su danas jedna grozna djeca i jedni grozni roditelji nasuprot jadnim bespomoćnim prosvjetarima :roll:Quote:
Originally Posted by superx
a gle, to je moj stil odgoja :mrgreen:Quote:
Originally Posted by sirius
valjda to vučem od familije, učitelje/tete se mora poštivati i ne smije se blebetati i smijuljiti i zabavljati, moraš biti kulturan. kad mi dođe s opravdanjem, znaš mama dobio sam jedan iz zalaganja jer mi je bilo dosadno pa sam pričao - apsolutno ne toleriram. dosadu kao opravdanje. ni govora. nek malo potrpe tu dosadu, neš ti dosade, ko da ih boli :mrgreen:
al isto tako očekujem od tih istih učitelja da razumiju da se radi o djeci. ne da toleriraju takvo ponašanje, ali da razumiju i da ne krenu raditi od toga drame svjetskih razmjera. zato što je djetetu dosadno pa brblja. to su - benigne situacije. svaki razred ima i imao je svoje zabavljače, zar ne?
evo, npr ovaj savjet od techne :mrgreen: da ja idem na nastavu - ne pada mi napamet. radi takvih gluposti kao što je brbljanje.
vi svi ko da ste zaboravili da ste ikad u školu išli :D
a ako govorimo o šestogodišnjacima na izbornom engleskom, u principu bih situaciju rješila tako da bih sebi, na uštrb engleskog, kupila nove cipele, neke lipe balerinke sad za proljeće. :mrgreen:
Jest, za ovu konkretnu situaciju, i ja bih neko slično rješenje izabrala!Quote:
Originally Posted by cvijeta73
U vezi dosade ...Quote:
Originally Posted by cvijeta73
zapravo neku djecu i boli. Doslovno.
ne mogu izdrzati bez potrebne stimulacije. ADHD -ici npr.
zbog nedostatka dopamina u prednjem reznju oni pokusavaju proizvesti dopamin bilo kakvom ( i neprimjerenom ) stimulacijom.
Ali oni su samo ekstremni primjer, jer trebaju intenzivniju stimulaciju od ostalih. Ali to ne znaci da odredeni broj djece takoder me treba primjerenu i intenzivnu stimulaciju.
pa i mi odrasli umiremo na dosadnim predavanjima, ali trpimo i tipkamo po forumima na mobitelu ,ili pobjegnemo na kavu.
glumimo uglavnom jer znamo da je drustveno neprihvatljivo ometati.
sestogodisnjaci to jos nisu naucili. Ili jesu , ali jos to ne mogu uvijek i stalno prakticirati.
Kao sto vidite , nisam od onih knjiga o samopomoci.
Volim analizirati uzrok , a ne nuditi instant rjesenje.:mrgreen:
ne znam koje bi bilo drugo moguće rješenje osim razgovora s djetetomQuote:
Originally Posted by pomikaki
i ponavljanja unedogled
izuzimam ADHD i dijagnoze općenito
Tko bi trebao razgovarati sa djetetom?Quote:
Originally Posted by n.grace
roditelj?
pretpostavimo da je roditelj normalan i da razgovara , a dijete nije glupo pa shvaca.
Kako to da bi roditelj , koji uopce nije prisutan, trebao biti najvise odgovoran na ponasanje na tom satu?
meni to nema logike, pod pretpostavkom da je roditelj normalan i da ima normalno odgojeno dijete .
Odgovornost na tom satu u najboljem slucaju djele roditelj, teta i dijete.
u najboljem slucaju, jer dijete jos nije dovoljno zrelo da bi bilo 100 % odgovorno za svoj dio odgovornosti.
Da se razumijemo , ne podrzavam anarhiju , ali dijete koje 4 godine ide na engleski bez problema odjedom ima problema sa disciplinom.
neke su se stvari izgleda promjenile.
Jer dijete je isto, odgoj je isti , mozda je i teta ista.
U cemu je onda kvaka?
lako je izbaciti dijete sa sata, i , slažem se, to može biti pouka i za dijete, možda i za roditelje da obrate pažnju. Ali, to je kratkoročno rješenje, dugoročno niš ne rješava. Jer ima djece koja su takva i neće se resetirati zbog jednog izbacivanja sa sata. Kad bi to bilo tako lako! Na tičerici je ipak odgovornost da cijeli pristup pokuša prilagoditi tako da bude zanimljiva svoj djeci.
zašto se uvijek ide od pretpostavke da je roditelj normalan i da dijete shvaća?Quote:
Originally Posted by sirius
sad uopće ne pričam o temi, njenoj pokretačici i njenom djetetu
ja sam imala par vrlo neugodnih iskustava s roditeljima dok sam radila u školi
jednom prilikom je majka otišla kod ravnatelja i rekla da sam ja njeno dijete traumatizirala i da ta šteta ostaje zauvijek
što sam napravila? rekla sam djetetu da otvori knjigu i prati što radimo
najnormalnije, bez povišenog tona
jer je ona radije crtala i čitala časopise za vrijeme sata
a bome sam se previše puta uvjerila da neki roditelji ne razgovaraju sa svojom djecom
koliko je samo djece koja uopće ne pozdravljaju nastavnike u školi (to uopće ne mogu shvatiti, i tko je zakazao u tom slučaju?)
jučer na roditeljskom je bilo govora o učenicima viših razreda koji vrijeđaju spremačice
i roditeljima koji napadaju učiteljice
i naša se našla među njima, a bolju učiteljicu nismo mogli poželjeti
samo što svi sebe smatraju normalnima
Quote:
Originally Posted by cvijeta73
možda se radi o običnom brbljanju, teti koja to ne tolerira i nije dobar pedagog, drži dosadne satove itd,
ali možda se radi i o djetetu koje ne može ili ne želi pratiti rad cijele grupe i to ponavljano radi
očito stvar ne funkcionira, a pokretačica teme može samo pretpostaviti zašto je tome tako, ako to sama ne vidi
ja sam, kad sam god mogla, koristila mogućnost da vidim kako mi dijete funkcionira ne nekoj aktivnosti
i ima se što vidjeti...
sve što kažeš stoji, grace,
ali ne možemo generalizirati
isto kao što zbog loših nastavnika neću i one ostale trpati u taj koš,
tako ni zbog takve djece i roditelja neću reći da su svi takvi
u opisu problema, ako pretpostavimo da je pisan samo donekle subjektivno :) vidim da postoji i problem s nastavnicom
pa je u redu da žena dobije savjet, a ne generalizaciju
moje rješenje bi bilo između: razgovarala bih s djetetom, ali i s nastavnicom, ako smatram da postoji problem, i s onim tko joj je nadređen (sve vrlo pristojno, u cilju dogovora i rješavanja problema)
djetetu bih objasnila da nije u redu ne pratiti nastavu i da će kad krene u školu morati itekako ozbiljno i mirno pratiti što učiteljca govori
s druge strane, izbacivanje sa sata bih prihvatila kao krajnju mjeru (bolje je da tu lekciju dijete nauči sada nego krene u školu), no ako se ponavlja prečesto, odbila bih to dalje plaćati :/
pa ne generaliziram, pomikaki
napisala sam da su takvi slučajevi rijetki
ali postoje i čini mi se da se to zaboravlja, jer se uvijek izvlači (ne)kreativnost ili nedovoljna angažiranost nastavnika - kakvih naravno ima, ali nije uvijek u tome stvar
a ovu situaciju bih rješavala isto kao i ti
ali bih prvenstveno pokušala objasniti svom djetetu zašto takvo ponašanje nije prihvatljivo
i da dosada nije izgovor
opisala sam situaciju koju sam doživjela na predškolskom engleskom: dijete koje se u garderobi više manje ponaša kao i druga djeca,Quote:
Originally Posted by sirius
na satu uopće ne prati nastavu i ne dozvoljava drugima da prate nastavu (teacher puno vremena troši na opominjanje da se dijete prestane
kretati po prostoriji, pričati stvari nevezane za nastavu, pjevati).
Možda mu je dosadno, ali nije da zna svo gradivo, a i igraonica je koncipirana na način da se uči kroz igru - ne sjede za stolovima, nego se kao igraju i uče.
Na jednoj drugoj predškolskoj radionici ista priča drugi lik: djeca sjede i slušaju tetu koja priča priču (koja traje 10 min) ali jedno dijete se opet diže, upada, priča.
Možda mu je dosadno, ali ono onda očito ima druge potrebe od ovih ostalih 10-ero djece koja sa zanimanjem slušaju.
Po meni je roditelj u oba slučaja odgovoran, jer sve su te radionice, igraonice, tečajevi ipak smišljeni od strane stručnih osoba i očito zadovoljavaju potrebe većine djece,
a ako moje dijete unutra ne funkcionira, ne mogu apriori odgovornost stavljati na teachericu.
Bolje da uopce ne komentiram, jer moje misljenje o radionicama ucenja engleskog od najranije dobi ne zelis cuti. :D
A ovaj dio da su radionice osimisljene za vecinu stoji.
i skola je isto tako , samo je obavezna pa se tamo ticeri moraju petljati i sa ovima koji bas nisu motivirani.
pa sirius je i rekla da je podijeljena odgovornost.Quote:
Originally Posted by techna
evo primjera.
m imala 4 godine (sto posto je ona jedna od tih kojoj manjka taj dopamin u prednjem režnju :mrgreen: ), teta u vrtiću mi se svaki dan žali da ometa spavanje. brblja glasno s curom koja spava do nje i ostala djeca ne mogu zaspati dok se njih dvije ne uspavaju.
i sad ja, pa reći ću joj (i kažem joj), pa razgovarati ću (i razgovaram) da ako joj se ne spava ne smije galamiti, može potiho pričati itd.
i, na kraju, nakon stotog dana što isto slušam, ja teti kažem, a hebemu miša, a šta da stavite jednu na jedan kraj sobe da spava, a drugu na drugi kraj, kako bi to bilo? a ako joj se ne spava odvedite ju u drugu sobu, nek ne spava. već onako, lagano, egzaltirana :D šta da ja radim s posla da ova ne priča? ko da imam neki daljinski upravljač pa stisnem crveno i m se uspava.
U sridu , cvijeta !:lol:
slažem se sa n.graceQuote:
Originally Posted by n.grace
puno roditelja (i ne kažem da ja nisam među njima) je sklono na ac hoc okriviti učitelja, nastavnika itd.
a što se dosade tiče to je posebna priča:
npr. dijete od poznanika barem 2 puta tjedno ide u kino. ako dijete želi neki film u kinu gledati 10 puta, pogleda ga 10 puta.
ako želi u igraonicu svaki dan, ide svaki dan itd, itd. (dobro to je valjda ekstrem), ali puno djece živi između
igraonice, kina, lunaparkova, kuglana, rođendana, rođendana, drugačijih rođendana, doma su crtići, crtići, igrice, podražaji, zabave,
djecu od malena zabavljamo i zabavljamo pa onda nisu kriva ako im je predosadno
sa 5-6- godina 10 minuta sjediti i poslušati "običnu" priču.
Ma ja ne bih rekla da je netko ovdje to zaboravio, nego smo jednostavno odgovarali na ovu konkretnu situaciju.Quote:
Originally Posted by n.grace
na predavanju na kojem sam bila pred nekih godinu dana mi je bilo tako dosadno da sam se bojala kako ću zaspati i pasti sa stolice, a na još jednom prije tog me doslovno počelo stezati u prsima. i to još nisu bile ni dosadne teme, ali predavači...ajme.Quote:
Originally Posted by sirius
techna, slažem se s ovim zadnjim što si napisala-ali ako su nam djeca danas zbog svega nabrojanog drugačija nego što smo mi bili, onda treba mijenjati i pristup. ako im je priča dosadna, nek im pusti crtić.
a i učenje jezika u ranoj dobi nikako ne bi smjelo ličiti na školsku nastavu.
Samo da kazem da potpisujem n.grace i technu.
eto ga na, a ja tebe potpisala na početku topika :mrgreen:Quote:
Originally Posted by Lili75
n.grace i techna su off topik, skrenule su u drugu temu, načele su sasvim različit problem. kao da je uvodno pitanje skroz drugačije postavljeno i od neke druge forumašice :-/
Onda tvom djetetu tamo nije mjesto... Ja sam svoje dečke tjerala na atletiku do 5. i 6. razreda s dosta mlađom djecom (jer sam mislila da je to za njih zdravo) sve dok mi nisu jasno u glavu rekli da ne bi išli dalje jer se ne osjećaju ugodno u toj ekipi puno mlađih. Pa smo ih ispisali, iako ih trenerica još godinu dana zvala da se vrate...Quote:
Originally Posted by superx
Imala sam još jednu sličnu situaciju sa svojim mlađim sinom u školi, baš što se tiče nastave stranih jezika. On je engeski učio još u vrtiću (cjelodnevni program) i silno mu je bilo dosadno u školi jer je sve to znao. Slično je i s njemačkim - njemu to ide pa mu je dosadno dok profesorica 100 puta s ostalima radi istu lekciju. Ja sam svom djetetu rekla (i to funkcionira) da od učitelja jezika traži dodatni materijal, tj. da se sam pobrine da dobije nešto motivirajuće. Ne ide uvijek lako, ali ide... Prvo mora odraditi sve što se od njega traži, bez cirkusa i primjedbi koliko god lagano i dosadno bilo, a onda digne ruku i kaže "Ja sam gotov, da li bih sad mogao dobiti nešto drugo? Da li bih za drugi put mogao dobiti nešto drugo?" Budući da sam ispekla zanat s totalno nemotiviranom (i nemotivirajućom) učiteljicom razredne nastave, dosjetila sam se jadu i dugo vremena polako poučavala svoje dijete kako da od takve osobe izvuče najbolje za sebe, a da ga ne smatraju ometačem nastave. Vjerojatno je još rano za tvoje dijete za takve metode, ali to je obično uspješno - naučiš dijete kako da pristojno traži ono što želi i što mu treba: dodatne materijale, nove sadržaje i slično.
Naravno, ovo se ne odnosi na konstantne ometače koji ne žele išta naučiti nego im je cilj ometanje kao takvo...takvih mi je pun kufer, kao i nastavnika koji s njima ne mogu izaći na kraj, a na štetu ostale djece.
Ono što bi me najviše smetalo kod nastavnice, pogotovo jer se radi o plaćenom programu i maloj grupi, je što je problem riješila odmah mjerom koja se meni čini krajnja
da je prije toga zvala mamu, pa se s djetetom razgovaralo i opet ista stvar, onda me kao roditelja ne bi smetalo ni da se moje dijete udalji s nastave,
razmislila bih možda i o ispisivanju ako drugačije ne ide, ali ne bih bila nezadovoljna s postupkom učiteljice, smatrala bih da je učinila što je mogla i da možda mom djetetu ne odgovara njen način nastave.
Vjeruj, nije on bio osramoćen pred prijateljima, jer da jest, ne bi to radio (ako sam dobro shvatila to se dogodilo više puta)..Evo, gledaj po sebi, u masi ljudi ponašaš se na način da se osramotiš...sljedeći put na takvom skupu, ponavljaš li to ponašanje?? Ponavlja li itko on nas namjerno, traumatsko iskustvo?? Mislim da ne i zato ne brini, dijete ti nije ni osramoćeno ni istraumatizirano..Quote:
Originally Posted by superx
Lako za engleski u vrtići, ako nije za, ispiši ga i to je to...ali razmisli dobro o školi i pripremi dijete..