Printable View
Dodatak:Citiraj:
Zrina prvotno napisa
Očito sam ipak naivka jer sam bome bila jako žalosna danas kad sam došla po E. i vidjela kako sam sjedi za stolom i plače dok su se tete bavile ostalima. Imate pravo, tete bi ipak tih prvih dva tjedna trebale biti obzirnije. Znam da je teta od starijeg kad je on bio na adaptaciji uredno ih i po 4 imala naslagano u krilu - neki su ipak plakali,ali barem nisu plakali negdje sami u kutu.:cry:
nama su tete rekle da se s njima uvijek može razgovarati i dogovoriti neke konzultacije i da je najbolje da to ne bude na hodniku nego da odvojimo cca 15 min i sa njima riješimo probleme koje imamo.. teško je sad baš reći kako to najbolje riješiti, ali ja bih možda pokušala onim pristupom da jel bi mogli malo porazgovarati da vidimo kako možemo svi skupa pomoći djetetu u prilagodbi pa da ako imaju koji dan malo vremena da si sjednete i popričate... Svakako izbjeći situaciju da se tete osjećaju prozvanima čisto da još ne pogoršaju odnos sa djetetom, a ipak im na neki lijepi način reći sve...i definitivno im dati do znanja da jednostavno nitko ne može dolaziti po dijete i da vam je svima u interesu da prilagodba bude što kraća i bezbolnija...
Kod nas se uvijek moze traziti individualni razgovor. To obicno bude iz 16 sati i obje tete budu. Mi nismo nikad tazili, ali su nam tete same rekle par puta da tako preferiraju ako ima tema za razgovor. Umjesto da stoje na vratima i na brzinu pricaju, a iza joj place petero djece. Nije fer prema drugim roditeljima i djeci privatizirati to vrijeme. Niti se uspije kvalitetno razgovarati.
I mi krećemo u ponedjeljak. :scared:
:)
Javim se s dojmovima.
Sretno svima.
Moj malecki i nakon 1,5 god jaslica i evo dva zadnja dana strašno protestira kad treba ući - plače, vrišti, drži me za rukav... Imali smo i promjenu grupe, sada je mlađa vrtićka dob, pa su im i to velike promjene.
Dođem danas po malenog u 16 sati, a tamo samo on i još jedna curica, kaže teta, prije toga jedan dječak otišao u 15 a svi ostali prije. Baš mi je bilo žao, kaže teta da je još više bio tužan kad su svi ostali otišli, nevjerojatno da od njih 23 koliko je upisanih, dakle skoro svi imaju opcije da netko raniije kupi djecu. Bojim seda će sutra doista biti jedini tamo u 16:-(
Mi danas bili na prvom danu... sve skupa pomalo kaotično...
Jedna curka je plakala u beskonačnost, to je malo zdrmalo Smjehuljicu... a bome i meni je diglo živac. Bojim se da će zbog nje naša adaptacija biti ugrožena.
Uglavnom, bez veze...
Izbrisalo mi cijeli post aaaaaa
Uglavnom- Mojca zasto ti je diglo živac? Ta curica nije na adaptaciji? Možda tako netko i za moju kaze, ona je urlala do beskraja kad je trebala spavati prvi put.
Mi se polako adaptiramo, u četvrtak je prvi put spavala, i cappy razumijem te- mm je išao po nju danas u 14 h, odmah poslije spavanja i kaze da je bilo troje djece. Samo njih troje zasad spavaju. Ne kužim kako su se ljudi uspjeli organizirati da dolaze po klince svaki dan prije spavanja. Ja da tako mogu ne bi je ni davala u vrtic.
Mojca, na početku uvijek netko plače.
Naravno da uvijek netko plače.
Stvar je organizacije. Ako imaš klince na adaptaciji, onda ih ne zoveš sve u isto vrijeme, već u različita vremena. Jedno u 9, drugo u 10, treće u 11... ovako je nastao cirkus. Dvije mame kojima jučer nije bio prvi dan su morale van, nama je bio prvi dan pa sam ja mogla ostati... ova mala je plakala, Smjehuljica je u čudu gledala, mala je tražila moju pažnju kad tetinu nije dobila, ja nisam znala reći ne... bila sam rastrzana između nje i Smjehuljice.
Na kraju sam samoinicijativno izašla u neki predprostor i tamo smo Smjehuljica i ja našle plastelin i modelirale. Nakon toga je mala prestala plakati i ostala u grupi.
Možda ja pretjerujem, ali vjerujem u onu "samo jednom imaš priliku za prvi dojam", a oni se nisu potrudili oko njega. :-/
Uglavnom, trebali smo doći u 9.30, došli smo 10 min ranije (svo troje), pronjuškali pod hodniku-garderobi. Tu je istražila par zidnih igrački, pregledali smo sve postere, našli njeno ime na vješalici, našli njen znakić, dobila je škarice, što se odlično poklopilo jer je upravo u fazi rezckanja i fascinacije škarama.
Nakon tog smo polako ušli, teta nas je spazila, ja sam ju predstavila, teta je rekla "a ti si Smjehuljica, tebe smo čekali" i dala nam znak "feel like home". Snimila sam jednu curicu koja se igrala sama s kamionom (dakle, adaptiranu :) po slobodnoj procjeni), prišle smo joj, pitale kako se zove, počeo je razgovor, sjela sam na pod, uskoro je došao jedan dečko rekao da se on zove Spiderman, pohvalio se majicom na Spidermana, papučama i gače ima na Spidermana... lool... pa je došao sljedeći, svaki sa svojom pričom... malo po malo svi klinci su se izredali pred nama... što u tom kutku s kamionima, što u drugom s kuhinjom, gdje su mi kuhali razna čudesa, a sladoled mi izlazi na uši..
Svi vrijeme sam balansirala između toga da pažnju podijelim između njih i Smjehuljice.
Nakon toga je Smjehuljica spazila grožđe i rekla je da bi ga jela. Uputila sam ju na tetu, ona je potiho rekla što želi... pa sam morala glasno ponoviti, dobila je grožđe i onda je krenulo to plakanje jer su ostale mame morale van. Po meni, teta je trebala u tom trenu i nas poslati van, makar nije prošlo predviđeno vrijeme za zajednički boravak, a ne mene jedinu ostaviti u sobi. To plakanje je trajalo nekih 5 - 10 min, a onda sam ja rekla da ćemo mi izaći na dvorište jer je Smjehuljica ionako to htjela. Pa nam je rekla da odemo u taj predprostor (koji je pun rekvizita za likovno izražavanje), pa smo našle plastelin i navalile. Tu negdje mi je negdje mi je dva put rekla nek ja idem doma.
Iz tog predprostora se ide u wc, vrata su širom otvorena, pa smo išle i tamo malo pronjuškati... odmah joj se piškilo, naravno, isprobala je mali wc, pranje ruku je bilo katastrofa, jer oni dispenzeri za sapun su tako kruti da nije mogla sama pritisnuti da joj iscuri koja kap sapuna. Naravno, ja bakteriofob sam bila oduševljena! :-x
Nakon toga se opet pojavila teta, pa sam pitala kako da odemo do dvorišta, pa nam je objasnila. Obule smo se i krenule. Vrata na zaključana, otključam, ali ne mogu zaključati izvana... a vani se prvo uđe na neku kao natkrivenu terasu i onda u dvorište. Kako su ljetos mijenjali zatvore, tu na terasi koja je zapravo skladište igračaka i koječega, su stajala jedna stara vrata i okvir od vrata... na ne baš najsigurniji način. :roll:
Smjehuljica je odmah zgrabila neki autić, malo se provozala, pa prešla na penjalicu, pa na tobogan, pa u blato, pa sve redom... onda su izašli i klinci iz druge grupe, pa je s njima trčala po dvorištu... nekoliko puta sam ju pitala hoće i sad ići doma na prvo "da" smo se povukle.
Taman nakon izlaska nazvala je baka, pa joj je pričala kako je bilo u vrtiću, "dobro" kaže ona, ali vidim ja ga ima dio koji ne verbalizira, da razina energije kad kaže "dobro" naglo pada... Njoj treba puno vremena da se opusti, a kad se opusti nema joj kraja. Nadam se da ćemo uspjeti dobiti to vrijeme.
I sve je to jako bučno... ona nije navikla na toliku razinu buke. Kad ja tu i tamo dreknem ona u čudu pita zašto vičem.
Oprostite na gnjavaži ali pozivam roditelje da do UTORKA daju glas za obnovu DV Bajka na http://www.klokanica.hr/prigode/uredenje-vrtica
Zahtjeva 3 minute vremena, kratka registracija i onda klik na DV Bajka
Hvala!
Ne znam je li baš za ovu temu ali klinka (3,8) mi je od ove godine vrtićarka, do sad ju je čuvala teta čuvalica i kako radim u međusmjeni kod nje je jela dva kuhana obroka, jedan na žlicu i jedan povrće + meso/riba i voće između. Ja sam joj doma davala marendu i večeru i još jedan voćni obrok. U priči s roditeljima shavatila sam da je i tada jela malo više od ostale djece,ali nije bucka i dosta je visoka. Od kad je u vrtiću popodne jede kao mala metla. prvo sam mislila da ne jede u vrtiću ali i tete i ona kažu da pojede sve. Da li netko zna(vidio je) kolike su te vrtićke porcije jer ne bih baš voljela kod djeteta stvarati naviku neumjerenog jela ali, ako su porcije male,ne bih baš ni da mi je dijete gladno. Svje mislim da nije neka reakcija na stres jer adaptaciju nije ni trebala,od prvog dana normalno i veselo ostaje,jede,spava,vesela je,lijepo priča o vrtiću. :zbunj:
Mojca, ovo si baš ružno rekla. Dijete je očito tužno i fali mu mama. Zamisli da netko tako komentira tvoje dijete.Citiraj:
Mojca prvotno napisa
Je loša im je organizacije jer svi roditelji trebaju dolaziti i odlaziti zajedno (mislim tih par koliko odjednom adaptiraju) al djeca na adaptaciji plaču ne samo kad im odlaze roditelji nego i dok nema roditelja.
Al kolik o vidim iako ste bili tek jednom, ti si čvrsto odlučila zauzeti negativan stav prema vrtiću i tetama, baš mi je žao, šteta radi Smjehuljice, njoj ćeš otežat.
Probaj malo gledat s veselije strane, već si toliko mana našla a dijete nije ni krenulo u jaslice (sapun, dvorište, neorganizacija teta,...)....
Javljam da kod nas stvari polako počinju biti bolje. Tete su mi znale reći da plače iz protesta,a ne žalosti i to sam i sama primijetila pa mi je bilo puno lakše "odraditi" adaptaciju. Ovo nam je drugi tjedan i dva dana je bio doma jer je bio bolestan, još ne spava i dolazi isključivo u svoju grupu. Imamo sreće da možemo stvarno polako proći kroz adaptaciju jer je npr tek danas prvi puta htio jesti. Doma svakodnevno, na njegovu inicijativu, čitamo slikovnice o polasku u vrtić i komentiramo onda zajedno. Ja za sada zadovoljna.
I ja sam u početku uvijek sa strepnjom ulazila u vrtić da ne bi naletili taman na neko dijete koje urla i vrišti u tim prvim danima, ali znam da bez toga ne ide i da je njima koji vrište sigurno gore nego nama.
Lili, vidim da si pročitala i moj drugi post, čim se i na njega referiraš,pa mi je zanimljivo kako ti je promaklo pročitati kako sam ja reagirala na tu curicu koja je plakala i u kojem sam objasnila da ne krivim dijete, već način na koji su organizirali adaptaciju. Naravno da mu fali mama, ali izgleda da sam ja bezosjećajna vještica koja to ne može shvatiti i koja je unaprijed odlučila imati negativan stav. Ne kužim čemu ovakav komentar. :( :(
Upisala sam svoje dijete u taj vrtić u punoj vjeri, u želji za suradnjom, za sudjelovanjem... naravno da mi smetaju stara vrata prislonjena na zid koja mogu tresnuti... da mi smeta što mi dijete ne može do sapuna... zar tebi to ne bi smetalo? Zar je ok da stara vrata tako stoje?
Danas je petak, mogu reći da je prvi tjedan adaptacije prošao jako dobro.
Drugi dan sam curicu koja je plakala odlučila sam ne tješiti i molila sam tetu da ju ona uzme, da se ja želim fokusirati na svoje dijete.
Treći dan smo došle kasnije, tempirala sam naš dolazak za vrijeme kad se ide na dvorište, pa se do tad ta curica isplakala.
Jučer, četvrti dan je ostala sama po prvi put, dan prije toga smo razgovarale o tome kako će ona ostati s tetom i djecom dok ja nešto obavim. Rekla je da želi ostati u vrtiću s tetom i djecom, tako je i bilo, malo je bila ozbiljna kad sam krenula prema vratima, ali kad sam joj poslala smješak i puse s vrata nabacila je sretni smješak... Ostala je sat vremena, sudjelovala u svemu, suza nije bilo. Kad sam se vratila još smo malo bile na dvorištu s ostalom djecom i otišle na park na susret sa starim prijateljima.
Danas, peti dan, smo ju odvele njena čuvalica i ja, ostala je bez problema, vratile smo se nakon sat vremena, pa smo svi skupa išli na dvorište. Teta je rekla da je bila super, da se u svakoj grupi pojavi jedno ili dvoje djece u koje se tete mogu pouzdati i da joj se čini da bi Smjehuljica mogla biti jedna od njih. Ona je bila jako suradljiva i do sad, nadam se da će tako i ostati.
Bravo Mojca jako mi je drago zbog Smjehuljice. Nisam te htjela povrijediti neko malo "prodrmati" da nisu vazna vrata i sapun nego adaptacija djeteta kao takva.Kad prodje adaptacija lako cete tetama reci da se rjesi problem sapuna i vrata.Citiraj:
Mojca prvotno napisa
I dobro si postupila s curicom neka se tete bave to je njihov posao.
Zelim vam nastavak tako uspjesne adaptacije kao dosad.
Sretno!!!
Drago mi je da se razumijemo.
:)
i meni :-) ugodan vam vikend!Citiraj:
Mojca prvotno napisa
I mi odradjujemo adaptaciju i to, da pokucam, iznad svih mojih najsmjelijih ocekivanja, bez ijedne suze. Moje malo dijete koje je dvije godine provelo sa mnom doma i netom prestalo dojiti, odlazi u jaslice kao da je to nesto najuobicajenije na svijetu.
Vjerojatno se poklopilo, prakticki od rodjenja sa mnom vodi i skuplja seku iz vrtica, poznaje prostore, poznaje tete i cak i neku djecu.
Proslo je 10 dana, u pocetku sam bila s njom po 2 sata, pa sam pocela odlaziti ali sam bila u blizini za slucaj potrebe; danas je prvi puta rucala i to je sad to, nece ostajati spavati jer sam ja doma.
Imamo i mi u grupi jednu malu plakalicu, mrvica jos ni ne hoda, a tete ju ujutro uzmu s vecom djecom (jaslickom ali prilagodjenom) u drugi boravak pa ju drze na rukama, tako da djecica koja dolaze na privikavanje ne nalete prvo na neutjesni plac...
Evo i mene opet...nama adaptacija baš i nejde i dalje...suprug i ja smo razgovarali i budući da živimo na Krugama odlučili smo vidjeti šta ćemo i kako ćemo. Preko puta našeg kvarta u Trnju se otvara novi privatni vrtić u onom novom VMD kvartu. Nazvali, našli se s osnivačicama i cijela priča nam se jako sviđa..opet to je priča...vidjet ćemo kad se skroz opreme i startaju, ali prostor je super i tete su super...otvorene, iskrene i vidi se da vole ono kaj rade....još nismo za ziher ali više smo DA nego NE...
Hajde, hajde... Nije nuzno da uvijek i stalno bude suradljiva. Nece biti katastrofa ako ponekad ne bude. :)Citiraj:
Mojca prvotno napisa
I mi smo krenuli u vrtic. Citam i ne vjerujem. Prvi put cujem da roditelji mogu biti u vrticu. da su nama dali mozda bi stvari bile bolje. Sad vidim da smo imali greske u koracima.
Bubic ima 3.5g i prvi dan je bio do poslije rucka, drugi dan nam je teta rekla nek se odlucimo hoce spavati ili ne te je ostao spavati i od tad ostaje na spavanju.
E sad jedna teta kaze da kod nje ne spava, ali je dobar (suti). Kod druge bar malo otspava. Kad dodje kuci jako je nervozan kao kad ne otspava i jos jace. Poceo je plakat oko tusiranja toliko da je povratio. Turbo je nervozan.
Nskon 2 tj imali smo pauzu 7 dan *bolest).
Imam osjecaj da mu to ne/spavanje najteze pada. Vec pomisljam da ga dizem kuci poslije rucka na roditeljskom dopustu sam.
Sto da radim?
Imam osjecaj da je dodatno "frustriran" tim lezanjem i gledanjem u plafon.
I ta teta kod koje ne spava zalila se da nije htio obuci prsluk kad su isli van i da je plakao i vristao...a na putu kuci kaze mi Bubic kako ce mu teta N. baciti prsluk u smece (da je to rekla i tko place da ce ici u jaslice u kinderbet spavati).
Kako to da dijete kod jedne tete rijetko ne zaspe, a kod druge rijetko zaspe?
Ja pomisljam na privatni DV ako se situacija ne smiri. Ovdje ih je 30 i grupi.
prvo razgovaraj sa tetama, ne na vratima nego zakaži individualni razgovor i pokušaj riješiti to što te muči...
Cekam da napisu termin za informacije. Nadam se uskoro pa cu pricat s tetama.
kad sam rekla teti nespavalici da mislim da mu fali to spavanje jer je turbo nervozan popodne rekla je da ne zna sto da radi da ga uspava. (Imam osjecaj iz price tete spavalice i Bubica da ona sjedi kraj njega dok ne zaspe, a dr.teta ne- ali necu naprecac zakljucivati).
Neki dan se pomocio dok je pio sok i nije dao teti da ga presvuce i cekao me tako mokar. Teta mi je objasnila da je pokusavala i da ju je strah da se ne prehladi.
Kako da Bubicu olaksam prilagodbu?
Puno smo mu pricali i pricamo o vrticu i objasnjavam mu da se mogao prehladiti cekajuci mene da dodjem i presvucem ga da mu moze teta pomoci i sl. Za sad mali pomaci.
Probaj djetetu dati "komadić doma" - omiljenu dekicu, krpicu, jastuk, plišanu igračku koju posebno voli (samo za spavanje).... Moji su vukli te igračke baš radi spavanja i uspavljivanja i radilo je nepogrešivo. Teta bi samo rekla "tvoj pas je umoran" i moj E. bi ga zagrlio, nabio palac u usta i zaspao. L. je imao žabu za istu svrhu.Citiraj:
ZmajLav prvotno napisa
Poceli smo nositi plisanca (nema najdrazeg, ali je izabrao jednog) i jucer idemo kuci i nigdje ga ne moze naci. Nadam se da su ga danas nasli i da ce ici na bolje.
Ima li u vrticima grupa u koju (za vrijeme spavanja) mogu preci nespavalice? Je li to praksa u vrticima?mislim pitatj tete za to na informacijama, ali me zanimaju vasa iskustva da ne ispadne da izmisljam *statijaznam*
Ako dijete ne spava, mora mu se omogućiti mjesto i uvjeti za tihu igru. Nema više spavanja na silu.Citiraj:
ZmajLav prvotno napisa
kod nas ima spavanja na silu, čak i u predškolskoj grupi
Citiraj:
Lutonjica prvotno napisa
A čuj, to je i do roditelja koji se očito ne bune dovoljno glasno.
Npr., ja sam s tetama na početku godine razgovarala o (ne)spavanju. Naravno da su se postavile na stražnje noge i rekle da svi moraju spavati, da nema mjesta/uvjeta za tihu igru nespavača...itd.
Pa sam zvala vrtićku pedagogicu i zatražila službeni stav vrtića o tome, tj. da djeca moraju spavati. Idući dan više nije bilo problema. Ispostavilo se da se dan prije "nismo dobro razumjeli", naravno da se ne mora spavati.
bome je i meni teta u dezurstvu ljetos objasnila da moja kci koja je napunila 7 godina mora ici na spavanje, jer je sad drugaciji rezim u vrticu, a ja sam je pitala da li ona zeli kod mene nocas malo biti, jer ja moram na posao u 6:20 a da frajla nocu ne moze spavati nakon toga, pa da se malo podruze.
sutradan nije spavala.
Moje djete je danas sa ruksakom na leđima uletilo u vrtić. Ja za njim ko luda vičem" Bok!,Mali, pa-pa!!" Ni okrenuo se nije. :(
Bravo za dijete!Citiraj:
Optimisticna prvotno napisa
Stavila si krivi smajlić. Ovaj ti treba: :-D
Dodatak - bit će još svakakvih dana, i ovakvih i onih drugih, sve dok s vremenom ne dođe na neku razumnu mjeru - pozdrav, pusa pa idemo svatko na svoju stranu...
užasno sam se osjećala, danas me baš pogodio taj rastanak. Drago mi je da se veseli prijateljima i teti, ali baš me pustio onako... Jedva čekam da odem po njega. Ne znam koji mi je vrag danas.
Optimisticna budi optimisticna. To je predivan rastanak. Bolji nego uz kisu suza. Bolje da si ti tuzna sto te "otpilio" nego on sto ostaje, a ti odlazis! Bravo za malisana!
Sad sam stvarno ljuta. Ok mozda izmisljam bijesne gliste, ali radi se o mom djetetu i po meni sitnim ustupcima koji njemu puno znace i o nefleksibilnosti tete.
Evo par dana nosi igracku za uspavljivanje u vrtic (inace se jos nije prilagodio, dolazi do regresije (i mala beba je kod kuce), imali smo prekid zbog bolesti, tad mu je i macu zgazio auto...-uglavnom dosta toga u mjesec dana....tetama ne da da ga presvuku, ceka da ja dodjem...) I ta igracka se par puta zagubila u sobi. Kad ide kuci tuzan je i stalno pita za nju. Mi mu smisljamo price kako se plisanac igra s igrackama u vrticu i sl. Ali to njega pati.
Sinoc u snu u 3 navrata kaze kako zeli da s njim potrazim plisanca i ujuto odmah pita za plisanca i potragu (nece u vrtic, ali zelu naci plisanca pa ima volje.).
Dolazimo u vrtic i teta odmah bez trunke takta i objasnjena kaze da ja ne smijem u sobu i ne mogu traziti igracku i to ono gestapovski. Ovaj tjedan nije plakao na rastanku i sve bili 5 i nakon njene reakcije jako se rasplakao.
Ta teta je vec imala par po meni gestapovski ispada poslije cu o tom. Za sad ne mogu shvatiti da je to bio toliki problem da 5min potrazimo ona bi imala smirenog djecaka, a mom misicu i meni srce na mjestu.
Ne kužim kako su izgubili igračku za uspavljivanje, na to tete trebaju jako paziti! I ona tvoja druga tema o udaranju malog - malo mi je to sve čudno, pa jel to gradski vrtić u ZGB?Citiraj:
ZmajLav prvotno napisa