ovo se sve može naučiti i uvježbati
ako se želi, naravno
Printable View
Nekad sam se bunila, suprostavljala i svađala s njim pa na kraju svejedno odradila jer se on nije dao smesti.
Danas pak prešutim i odradim.
A kaj ću?
Nema tu pomoći. Ako je i prisiljen nešto sam iskomunicirati, gotovo redovito se posvadi i zakomplicira stvar do daske pa ja moram poslije popravljati, ispričavati se i objašnjavati da on to nije tako mislio.
On ne voli i ne zna komunicirati s nikim pa tako moj broj imaju i njegovi doktori i advokat i auto servis i podstanari...svi.
I svi zovu isključivo mene. Kao da sam mama djeteta od tri godine.
I da, ja bih htjela "običnu mušku osobu" nasuprot, a imam to što imam i jako sam umorna od svega pa i toga.
Kužim šta pričaš :-), al sam te zapravo pitala kad recimo dodješ negdje na šaltere rješavat nešto delikatnije jel tada češće ispadne da izabereš (ako možeš birat) mušku ili žensku osobu za sugovornika? A recimo na prvu izgledaju "obično" (ne konfliktno ni namrgodjeno) i nisi mogla procijenit njihovo držanje i ponašanje prema drugim strankama prije tebe?
Ne znam jesam li sad jasnija.
Ono prije se obratiš muškom ili ženskoj?:-)
Izvrsna tema.
Mogu samo dati laički, iskustvom obojan komentar: i emocionalna i socijalna inteligencija su vještine koje se mogu razvijati. Naravno da je lakše ukoliko imamo urođene predispozicije, ali nije nemoguće ni ukoliko nemamo. Pitanje je volje, svjesnosti i uloženog truda, odnosno što na ljestvici vrijednosti prepoznajemo kao važno.
Kratka anamneza: apsolutni tudum za socijalne odnose do 25., shvaćam da moj svijet baš tako ne funkcionira dobro. Nakon kopanja i kopanja (po prošlosti, odgoju, kompleksima, frustracijama) dolazim do zaključka da su socijalno inteligentni ljudi oni koji u interakciji nemaju fokus na sebe nego na druge (da se ne shvati pogrešno, fokus na druge obuhvaća brigu, razumijevanje i pokušaj da se obuju tuđe cipele, ali iskren i autentičan, ne kurioziteta radi).
Pa vježbam i promatram sebe i druge. Analiziram jesam li sretnija s novim ili starim, jesu li sretniji ljudi oko mene. Mijenjam navike.
Nakon dva desetljeća rada mogu reći da sam socijalno inteligentna osoba.
Taj rad je bio užitak, jer su plodovi poprilično opipljivi (kvalitetniji odnosi s ljudima), što baš i ne mogu reći za rad na emocionalnoj inteligenciji. Taj rad je gori od kopanja i oranja - raščlaniš se na proste faktore pa se ponovno sastavljaš (ti i tvoji kosturi iz ormara), a nemaš pojma jesi li na pravom putu.
Općenito je teško mijenjati navike, a ove navike koje su ugrađene u osobnost i karakter još i teže. A posebni je izazov razlučiti je li nešto naučeni obrazac ili je zaista odraz tvog karakter. Doslovno kao da se poništiš kao osoba i izgrađuješ ponovno.
Al dobro, bavit ću se time iduća dva desetljeća i pokušati pridaviti perfekcionista u meni koji vrišti da nije dovoljno samo socijalnu inteligenciju razviti.
Trampolina, prošla sam sličan put, ali nije toliko dugo trajao (skoro cijele dvadesete), možda zato što s emocionalnom inteligencijom nisam imala problem, već s ovim socijalnim dijelom. Bila sam nezadovoljna svojom zatvorenošću i nesposobnošću komuniciranja u novim situacijama (a život ti stalno donosi samo takve - nove).
Moja je nesposobnost bila uvjetovana strogim odgojem (ne ističi se, budi poslušna, nema pohvala) i velikim manjkom samopouzdanja (perfekcionist).
Jako se puno dâ na sebi raditi, ali je to kopanje teško i dugo traje. Neke detalje ne možeš potpuno ukloniti - npr. danas djelujem da mogu baš svakome reći popu pop, preokrenuti razgovor u svoju korist ili asertivno obraniti obraniti svoje granice.
Istina, negdje u želucu još uvijek osjetim blagu nelagodu koja me prvo priupita "misliš da možeš...really?" :mrgreen:
Razlika je samo u tome što joj sad u pravilu odgovorim - mogu.
Urodjeno. Ne moras se miriti. Ko ni s bilo kojom drugom vrstom inteligencije, tesat se uvijek moze. Primarno pitanje: zelis li dovoljno za placat strucnjake, slusat i prihvatit 'popovanja', a vjerojatno i iskesirat dobre pare, jesi li dovoljno motivirana za to? Sigurno ima i knjiga tutorial neki, al ne vjerujem ja u to, ako nemas strucnjaka da te stalno korigira ili imas zestoku samodiscilplinu. Postoji cijeli soj coachera koji nude tu uslugu. Obje vrste intel. su iznimno vazne. Mislim...evo kad gledamo npr. komunikaciju Rudana i Stozera. Rudan je Sheldon prema njima, s izlijetanjima pravo na zarazu, vezanje pojaseva, to je ko gripa, pa za tjedan dana aaaa, zar iko misli da je gripa (a zagorje tepa gripica) lagana bolest. Sumnjam da je Markotic socijalni genij, vjer jr ministar jaci od nje, al fino imaju PR firmu, morali su progutat tastine, pa im je firma rekla morate komunicirat svaki dan tako i tako, inace cete imat bunu, zahvalite se na pitanju, ne dizite tenzije, budite jednodtavni. Pa su poslusali i nemamo bune. Npr. Sve je pitanje dokle zelis gusit svoj karakter i sama si podesavat svoje konzole....tj koliko ti je bitno/il za tvoj posao vazno da te vole (parafraza tbf-a) ili da uspjesno komuniciras s ljudima, da slusaju savjete itd.
Nisam dugo bila na nekom salteru, al za to ne bira masina - izvadis broj pa te neko pozove? Za dr-e (ako su jednako u toj struci zastuljeni) vise volim zenu odabrat. Vjer. zato jer mislim.da je pazaljivija i da cemo bolje komunicirat i nisam tip od velikog tate djira. Ono, kad osjetim bog zna za 5, ja za 4 (u skolstvu) ili jeste li vi zavrsili med. faks (samo u tonu da osjetim), to mi je zesci turn off. Toga manje ima kod zena, one nisu nekako u pravilu antagonisticno postavljene tipa ja bog, ostali kus. Barem ne na prvu. A necu s njima u intimne odnose stupat, pa mi dosta to na prvu da nije nabrijano.
Ima raznoraznih treninga na tu temu, ja sam prolazila nesto sto se zvalo Koja ste boja u timu i dobili smo doslovno tips and tricks kako razgovarati sa suprotnim karakterom i palilo je. Meni je small talk tog tipa gluuup i iritora me zapravo al mu pribjagavam kad je nuzan i kad se sjetim tog seminara. Ima dosta doslovno trikova kako povoljsat socijalne vjestine, ako ne nuzno bas svoju soc inteligenciju.
A ovo pitanje zasto je nekima razvijenija - geni. Ako nemaju iza sebe pr / komunikacijsku firmu, trening ili izrazitu svijest o potrebi mijenjanja.
Ne samo geni nego i ucenje, pogotovo rano ucenje, djeca uce kako komunicirati u obitelji, siroj okolini.. nije ucenje samo placeni pr tecaj
S tim da socijalna inteligencija nisu samo komunikacijske vjestine
Ja se uvijek sjetim socijalne inteligencije u situacijama kad je netko slijep za procijenit okolinu, npr neka istrazivacica koja ide radit intervju sa vrlo siromasnim obiteljima i tamo dolazi u ekstra skupoj bundi, da prica po svim pravilima ja poruka, to je socijalno neinteligentna osoba, pogotovo ako tu gresku ponovi vise puta
Ja muške radije biram jer s njima lakše iskomuniciram neke stvari, ne znam jel korektno da tu pišem (znam da nije :mrgreen:), al evo outat ću se bez problema malo zatrepćem, zacvrkutam i voila :alexis:
Naravno uopće nije pravilo, ima nas svakakvih bez obzira na spol, rod, godine..nastavi niz.
Slažem se s tang, pozit. utjecaj obitelji/kao uzor znače i više od svih tih plaćenih tečajeva. Za onoga tko ima sreće imat pozit.primjer u obitelji.
Btw tema mi je jakooo zanimljiva.
Da sad ina33 ne ispadnem neka namiguša, nedavno su me nešto zezali u Hep-u za neku ppairologiju da oni ne mogu izdat neki račun bla bla. Otkantala me bezobrazno ženska sa šaltera. Ja se malo okrenula naokolo i povezala da se tamo muva neki lik koji zna šta radi, zaskočila ga ljubazno i gle čuda za par minuta sam dobila taj papir za koji je dotična tvrdila da nije moguće dobit.
Malo se jesu pomučili, al moglo se.
Samo sam joj kod odlaska mahnula papirićem :mah: :mrgreen:
MM bi se tamo isposvadjao s pola Hepa i što je najgore ne bi ništa riješio. Samo sam htjela pojasnit jer papir nam je bio neophodan u tom trenutku a ne za mjesec dana kako je gdja tvrdila.
Lili, s muškima općenito više volim kontaktirati.
Oduvijek.
Najbolji prijatelj mi je muškarac.
Više volim muške doktore, pogotovo ginekologe.
Više volim muškog šefa.
Itd
Iz iskustva mogu reći da kad radim s muškima nema podmetanja, ljubomore.
Dok sa ženama je to katastrofa.
Bila i ostala.
Tanči i kod mene vrlo slična situacija :-)
Ne dajem prednost odredenom spolu u komunikaciji.
Ako bih mogla birati davala bih prednost bistrim brzomislecim ljudima.
Govori li to sto?
Ako takve možeš procijenit na prvu pogledom, onda govori puno ;-)
Ja sam mislila da samo u filmovima ima treptanja i cvrkutanja u svrhu obavljanja posla na šalteru. :)
Služim se samo ljubaznim pristupom na šalterima i u 99% slučajeva mi prođe. Ako mislim da je neki moj zahtjev izvan njihovog uobičajenog posla, kažem da mi je žao što ih zamaram i da sam svjesna toga, ali da ne znam kako bih drugačije riješila problem. Lijepo zamolim da mi to naprave ako je u njihovoj mogućnosti, i gotovo uvijek mi kažu da nema problema. Naravno da postoji i određeni postotak onih bezobraznih, ali vjerujem da su oni takvi prema svima, ne samo prema meni. Njih zamolim da me upute nekom drugom. I to mi isto prođe, ili me stvarno pošalju negdje ili jednostavno naprave.
Nikad nisam morala ni treptati i ništa slično, ali ja to ne bih ni mogla jer nisam baš taj tip. Zapravo bih bila jako bijesna da moram to raditi da bih dobila papir ili nešto po što sam već došla. Ne znam jel to ulazi u to da nemam socijalnu inteligenciju ili da nemam socijalne vještine. :lool:
Ni ja nemam preferencije po spolu. Svejedno mi je. Imala sam loša iskustva i sa muškarcima i sa ženama, jednako kao i dobra. Prijatelja isto imam i žena i muškaraca, s tim da mi je najbolja prijateljica ženska osoba. Ali jednako tako da je neki muškarac s kojim sam se družila ispao toliko divan kao što je ona, situacija bi bila obrnuta.
Riri, poznajući te preko foruma rekla bih da itekako imaš i socijalnu inteligenciju i soc.vještine :-)
Ne da edit.Pobježe.
Btw pričale smo o rješavanju "delikatnijih i zahtjevnijih" situacija ne o običnom šalteru al moguće da je moj primjer naveo na krivi put. Lako moguće.
Socijalne vještine mi nisu jača strana, a i nisam ih ni previše uspjela poboljšati.
A što se tiče ovoga što Lilly pita nikad mi nije palo na pamet da biram po spolu tko će mi riješiti neki upit.
Eh, da se vratimo na početak i sredinu...
Riri je negdje napisala da je emocionalna inteligencija preduvjet za socijalnu inteligenciju. Slažem se s tim, jer smatram da možemo dobro funkcionirati u društvu (socijalna inteligencija) samo ako dobro prepoznajemo emocije drugih pojedinaca i vlastite emocje (emocionalna inteligencija).
Rekla bih da razvoj tih vještina ovisi o konkretnim potrebama. Na primjer, smatra se da su žene emocionalno i socijalno inteligentnije. Teško mi je to prosuditi, možda i jesu, a razlog za to tijekom kompletne povijesti ljudskog roda vjerojatno je činjenica da su zbog trudnoće, poroda i brige o djeci bile više orijentirane na zajednicu. Kod muškaraca je to u nekoj mjeri bilo manje izraženo. S druge strane, davno smo već izašli iz pećine (bar se nadam :-)) , pa se zbog toga i pokazuje potreba promišljanja nekih uvriježenih stavova, koji nisu uvijek loši, ali nije dobro kad postanu stereotip:
Muškarci su agresivni, žene su nježne
Muškarci su pametniji, žene imaju „polakšu pamet” (Marin Držić – Dundo Maroje)
Ne postoji silovanje, jer žena s podignutom suknjom uvijek može brže trčati od muškarca sa spuštenim hlačama (Napoleo Bonaparte)
Muškarci su dobri vozači, žene ne znaju parkirati
Žene su bolje njegovateljice, muškarci su manje spretni s djecom
To se često odnosi i na socijalnu i emocionalnu inteligenciju. Svatko od nas je osoba za sebe, ali često se pokušavamo uskladiti s okolinom, pa prilagođavamo ponašanje. Naravno, to je batina s dva kraja.... ali tako je sa svim stvarima.
Kako popraviti vlastitu socijalnu inteligenciju? Ne vidim razloga zašto se to ne bi moglo. Kao i sve drugo - nekome ide brže i lakše, a netko mora uložiti više truda. Naravno, prvo treba osvijestiti da je to potrebno. Tko u tome uspije, otvoren mu je put za poboljšanja.
da, asertivnost se definitivno može uvježbati, ali isto tako nisam sigurna da je moguće vježbati asertivnost bez rada na sebi (iznutra), sve je to previše isprepleteno
najljepše je kada dolazi ogranski, iznutra :) al je to vjerojatno i najteže
i vjerujem da je puno ugodnije rješavati probleme na šalteru asertivno, s bilo kojim spolom, jer asertivnu argumentaciju su jednako sposobni shvatiti i muškarci i žene.
pa je , isprepleteno je, i zavisi iz čega dolazi ta neasertivnost
pa ako je samo naučena fraza a duboko unutra stoji vrlo nisko samopoštovanje može izgledat fake i onda ne upalit
ali opet, može i upalit, neće svatko stat i detaljno uvijek izanalizirat koliko si autentično asertivan
a onda djeluje povratno, iskustvo da si se uspila izborit za sebe poveća za malu mrvicu samopouzdanje i/ili samopoštovanje, 10 takvih iskustava za 10 mrvica
al da, sjećam se, dok sam radila u civilnom sektoru, tamo su svi prošli kroz neke radionice nenasilne i asertivne komunikacije
a nisu svi baš iznutra nenasilni i psihički stabilni :mrgreen: :eufemizam:
pa sam znala dobit govor koji se u potpunosti sastojao od ja poruka, a osjećala sam se ko da me upravo premlatila
ma nisam ni mislila da će svatko analizirati autentičnost asertivnosti
ali biti asertivan s tetom na šalteru nikako nije isto kao i biti asertivan s npr. članom obitelji koji prelazi granice
kod ovog potonjeg, mislim da nema asertivnosti bez rada iznutra
:lool:
iskreno, ne znam zašto se misli da su ja-poruke ugodne i nenasilne, meni ovo tvoje prvo pada na pamet
Moja J. je testirana s visoko iznadprosječnom socijalnom inteligencijom. Eh sad, nije to uvijek 1/1. jer ima i perfekcionizam i socijalnu anksioznost.
Kako je meni tada psihologica objasnila je to da ona npr. u razredu točno vidi i primjećuje kako se učiteljica ponaša i kakvo mišljenje ima o svakom učeniku. Da u sobi vidi u isto vrijeme i može procijeniti odnos između 10 ljudi. To može biti pozitivno a može biti strahovito negativno i previše ju opterećivati.
Kako ja sad kad ima 10 g vidim tu njenu socijalnu inteligenciju je u tome da usprkos socijalnoj anksioznosti i da joj dugo treba da se upusti u neki odnos ona ima ogroman broj prijatelja i veliki dio njih nju naziva najboljom prijateljicom. Sva ta djeca s kojima se druži su strahovito različita ali ona se prilagodi svačijem karakteru i kod svakog od njih istakne ono što je kod tog djeteta najbolja osobina i uživa u toj njihovoj najboljoj osobini.
Kad mi priča o svojim prijateljima uvijek priča o njihovim pozitivnim stranama. Ona je ta koja u društvu i igri spaja i one koji se karakterno ne bi inače družili. U odnosima nije agresivna, ne nameće se i ne stavlja sebe u prvi plan.
Npr. kad je krenula u školu s obzirom na socijalnu anksioznost njoj je to bio poprilično težak i stresan period, teško se otvara, tiha je, povučena ali u razredu se pojavila djevojčica koja je doslovce stajala mjesecima u kutu pognute glave i J. je njoj prišla i tješila ju jer je kako mi je rekla vidjela da je njoj još teže. Kad bih dolazila po J. našla bih kako ju djevojčica grli a njena mama mi se zahvaljivala jer joj niti jedno drugo dijete nije prilazilo.
Negativno je to da s obzirom da primjećuje sve te odnose neki joj i strahovito teško padaju i opterećuju je.
Uh... Moje dijete je isto istestirano kao izrazito emotivno inteligentno, ona ljude čita - doslovno čita. Neugodno joj je kad joj muljaju, kad drugima muljaju (kako ne kuži da ga taj i taj čita (a ne mora taj kužit, što ona kuži, ne kuže i drugi) kao što je meni neugodno gledat lask-lask kada prema meni nastupaju, ono boli me to doslovno... nepotrebna blamaža, a kod mene samo tonu u minus, pogotovo kad je popraćeno s izljevima logoreje kako to obično biva ili pak s ultra short pusica bok :mrgreen:. Ista kombo perfekcionizma, pa onda - kako ona sve vidi, tako misli da je i ona prozirna drugima, a nije, ni najmanje.
Ne treba pretjerivat ni u kakvoj inteligenciji, pa ni socijalnoj ni emotivnoj. Možda ima koji trening ili knjiga da se malo zatupi po tom pitanju, koji put bih to voljela :-P. Moj neki "trik" je humor, a tome pribjegava i moja mala.
I iz te svijesti "pa sigurno će me skužit" (a nitko je ne skuži, dakle - ona je (prema meni) relativno nesigurna, a kompenzira tako da svi misle da je asertivna i vrlo OK, dolaz taj strah "šta će drugi mislit". Nije to neki blessing. Bolje ne znat i ne kužit toliko. Srednji level kuženja = sreća.
Upravo to, nije to nikakav blessing, tj. mogao bi biti kad bi joj sve ostale stvari bile savršeno posložene a nikada nisu. Tako je meni i psihologica objasnila da bi joj to mogao biti veliki plus ako će znati iskoristiti a i veliki minus ako će ju strahovito opterećivati a neće znati što s tim.
Ona se kad pročita nekoga tko nije iskren potpuno povlači i zatvara u sebe i tu je kraj. Učiteljicu je procijenila nakon 5 dana škole i potpuno se zatvorila prema njoj što naravno nije dobro.
Da, to je u razvojnoj dobi baš uteg. Velika je uvijek ljubazna, bez greške čita ljude i osjeća vibru pa onda razmišlja zašto joj je netko nešto rekao, a ona kuži da je bio neiskren...profesore je pročitala odmah i odonda je nesretna s onima koji ne vole to što rade itd. U školi je uvijek bila i ostala daleko od popularnosti.
Druga je ko slon u staklarni, nit' vidi, nit' čuje, samo (ko fol samouvjereno) vozi svoje, jezičina XL.
A na razrednoj ljestvici popularnosti i prihvaćenosti stoji na vrhu (to mi je razrednik pokazao ankete SS kad sam na informacijama izrazila svoje strahove).
Ajme, bemu misha, kako ovo sve boli. Isto i kod moje. Samo nije realno da će stvari ikad bit savršeno posložene, toga nema. Moja isto sve čita, zatvori se prema bilo kojem profi koji glumi, koji nije konzistentan, koma za nepravdu - tipa rekla nam je da pitamo, a ne voli kad pitamo ("to ste trebali već znati" itd. - nema šanse da tu profu ikad više u životu na vijeke vijekova ona nešto pita, onda pita mene, pa angažiraj instrukcije, napor živi), ili profa postavi pitanje u 22.15 navečer da mogu li sutra u 11 Zoom - maks iziritirana, kako on to može, što je njemu u glavi da djecu u 22 h navečer pita, zašto svi onda još i odgovaraju, zašto se ne bore za sebe - you spin me, round, round, like a record itd. - nije mogla spavat zbog toga, a ujutro test. Pa onda se rasplakala na nepravdu nekog profe što nije objasnio neki zadatak i svima im priprijetio (ona je bila dobila 5 igrom slučaja, jer je sjedila do dečkiju koji su kužili, ali prija je dobila loše), onda ju je taj vodao do psihologinje i pedagoginje, ali na način - evo, ona plače, zašto sad plače - psihologinja će reći neka plače, pedagoginja pa nemoj tako. Nema šanse da onda kaže zašto plače - u njenoj glavi toj situaciji i tom profi pomoći nema (ko što i nema), a to je frustrira.
Ljestvica popularnosti.... Do u tančine secira ko je koji odjeljak, slojevi i međuslojevi - alfa žene 1, pa međusloj (u taj sebe ubraja), pa sloj 2 itd. Sebe vidi ispod tih alfi, znači kao popularna je. Ali, majke mi, meni bi bilo draže da ništa ne kuži i da se uopće time ne zamara. Strava.
"Utješna" poruka za aleksandruvanju - frigaj inteligencije, svaka se plaća. Ono što ti možda misliš super, blago ovima... ko zna u kojim su oni dramama inside. Ništa što je too much nije baš neka sreća :/: Mani seminare i knjige za poboljšavanje ičega, dobro ti ide as is :).
E sad više ne kužim - po ovom što pišete, ispada da senzibilne (osjetljive) osobe imaju visoku socijalnu inteligenciju, a koliko znam, to dvoje ne ide uvijek u paru :zbunj: