Printable View
hvala ti, baš ću posuditi, zanima me nastavak priče.Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Angelin prah me se dojmio, nije lako čitati o takvoj temi, siromaštvu i gladi iz pera djeteta.
Stavljala sam se u Angeline cipele, kako je tek njoj bilo teško živjeti tim životom i patiti skupa sa svojom djecom :cry:
I ja sam čitala dalje jer me zanimao nastavak, ali sve u svemu druge dvije su ipak lošije od Angelinog praha, nažalost.Citiraj:
emily prvotno napisa
I meni isto.
Hvala za preporuke za Aleksijevic, pokušati ću se pripremiti. Poslusat cu je na FSK, a htjela bih dotad procitati nesto njezino.
Inače ona je iz Bjelorusije, dio je oporbe Lukašenku, i jedna od rijetkih koje nisu uspjeli uhapsit, a pokušavali su, zimus su diplomati boravili kod nje kući nakon što joj se pojavio maskiran čovjek na vratima, da spriječe uhićenje.Citiraj:
Anci prvotno napisa
Anci, hvala na ovoj rečenici jer nisam ni znala da je izašao program FSK. Jučer sam ga još u autu pogledala dok smo se vozili natrag s mora, moram si zapisati što me sve zanima jer ima dosta toga :-DCitiraj:
Anci prvotno napisa
Citam the remains of love od zeruye shalev. Uistinu volim kako ona pise, ali malo mi je prespor zasad. Jako impresionisticki i poetican ali ja bi malo akcije :lol: Kad ga citam prije spavanja pogubim se, pa ujutro moram opet, cije su to misli refeksije itd sve mi se pomijesa.
Ne mogu naći program Festivala svjetske književnosti po terminima, jedino što sam našla je opisno https://magazin.fraktura.hr/hr/devet...knjizevnosti-0
Angie, na toj istoj stranici u gornjem dijelu ideš na tab "Festival" i onda pod strelicom biraj "Program", svi događaji su pobrojani redom po danu i satu, a odmah možeš kupiti i ulaznice (za događanja u HGZ, cijena je 30 kn).
aaaa, a ja naivno tražila na stranici Festivala :DCitiraj:
tanja_b prvotno napisa
Glennon Doyle , Neukroćena.
Meni je baš sjela, uživam čitajući ju.
Kad sam kupovala ulaznicu za Aleksijevic, činilo mi se da i nema puno slobodnog, pa ako imate interes za nesto, ne oklijevanje puno.
Ja bih još poslusala Claudela, razgovarat ce s Ivanom Bodrozic. Sjećate se Brodecka ❤
Čitam Černobilsku molitvu :(
Claudela bih i ja jako rado čula, ali ne u kombinaciji s Ivanom Bodrožić (koja ovdje nije u ulozi moderatora, nego kao autorica). Zapravo baš i ne kužim po kojoj logici su njih dvoje stavili u istu nišu.Citiraj:
Anci prvotno napisa
Inače je program vrlo bogat, i oduševljava me ekipa iz Frakture koji se ne prepuštaju jadikovkama kako su loša vremena za izdavače. Njihov Festival je kvalitetom jači od Interlibera i nije samo rasprodaja knjiga, nego zaista nudi sadržaje.
I ja idem slušati Svetlanu Aleksijevič, i to obje večeri :-D razmislit ću još i za Javiera Cercasa, on mi je jedan od omiljenih autora, i stalni je gost FSK.
I još komentar na FSK: oduševljavaju me njihove književne matineje domaćih autora sa zagrebačkim srednjoškolcima koji tako dobivaju priliku iz prve ruke aktivno se uključiti u književni život. Nešto sasvim drugo od učenja stilskih obilježja pojedinih autora i drugih obaveznih sadržaja u prenatrpanom programu, koji su mnogima u toj dobi dosadni. Vidim da je u to uključena i moja nekadašnja profesorica hrvatskog :heart: na taj način se odgajaju budući aktivni čitatelji, a ne blesastim reklamama koje idu na tv nakon Dnevnika :mrgreen:
(da, ljubomorna sam što je mojem sinu u gimnaziji nastava hrvatskog samo izvor stresa, iako ima same petice i ide na natjecanja iz tog predmeta :roll: ali uz pristup kakav ima njegova profa, samo će temeljito zamrziti književnost, na žalost :|)
Procitala sam Noru Verde, Moja dota. Pristrana sam jer se radnja uglavnom odvija u blizini mjesta gdje ljetujemo i jer je od tuda dio obitelji mm-a pa su mi mjesta koja se u knjizi spominju i dijalekt vrlo bliski.
Verde opisuje ljetovanja na otoku i praznike koje provodi s bakom i ponekad barbom kojeg se uzasava. Knjiga se cita brzo, recenice su kratke i pisane iz kuta jedne djevojcice koja vec tada shvaca da je drukcija od ostalih djevojcica.
Procitala sam i Bareticevog Osmog povjerenika, Karakasevu Proslavu i Fericevu Na osami blizu mora.
Preporucam Osmog povjerenika onima koji jos nisu procitali.
Proslava je dobra. Svidjaju mi se stil i opisi, ali mi je Sjecanje sume ipak draze.
Na osami blizu mora.. Dobar roman izmedju ostalog o galebarenju, ali se Feric za moj ukus previse skoncentrirao na lizanje zenskog spolnog organa. Ok su opisi scena, prvi, drugi, peti put, ali nakon nekog vremena postane malo zamorno.
Ajme, sve oslo sto napisah s moba. Dakle, isti dojam, nasmijala si me, previse perverzija, al iskupio se u novoj knjizi.
Odusevila me Crvena voda od Pavicica, a mislila sam ne volim krimice.
Taman citam Crvenu vodu.
Kupila kartu za aleksijevic, tx!
Lisa Fittko: Moj put preko Pirineja
Fascinantna knjiga o ženi fascinantnog karaktera. Porijeklom iz židovske obitelji u Galiciji, Lisa Fittko bila je aktivna antifašistica još u Berlinu 20-tih godina, a emigrirala je u Francusku odmah po dolasku nacista na vlast. S početkom 2. svjetskog rata, u Francuskoj je internirana kao "neprijateljska državljanka" (iako joj je ta ista Njemačka oduzela državljanstvo), uspijeva se izvući iz internacijskog logora i ponovo spojiti s mužem, a zatim su dvije godine, čekajući potrebne dokumente za odlazak iz Europe, ona i muž djelovali kao lokalni vodiči izvlačeći cijele obitelji iz Francuske preko Pirineja u Španjolsku i omogućujući im dalju emigraciju.
Paolo Cognetti: A nikad na vrhu
Treća Cognettijeva "planinska knjiga", nakon "Osam planina" i "Divljeg dječaka", ova mi je bila najslabija. Nije loša, ali nije me ni oduševila kao prethodne dvije.
Ali Smith: Proljeće
Svaki sljedeći njezin roman koji pročitam još mi je bolji od prethodnog. "Jesen" mi se svidjela, "Zima" mi je bila još bolja, a "Proljeće" najbolje dosad Dvije su osnovne fabularne niti, jednu čini osrednje uspješni filmski redatelj Richard Lease koji se, nakon smrti dugogodišnje prijateljice i suradnice, nalazi u osobnoj i profesionalnoj krizi. Drugu, i intrigantniju fabularnu nit čini mlada zaštitarka u imigracijskom centru i neobična djevojčica koja naoko upravlja događajima. Sve uz prepoznatljiv stil Ali Smith s dosta profinjenog humora koji ponekad i ne osvaja na prvu. Odlična knjiga!
Za one koji su nedavno čitali "Jesen" pa se bolje sjećaju detalja - što je bilo s ocem od Elisabeth, spominje li ga se?
Marco Balzano: Ostajem ovdje
Isprva sam mislila da je to još jedan roman na temu južnog Tirola, ali tema je specifičnija - govori o izgradnji brane i akumulacijskog jezera na mjestu sela Resie i Curona (današnji Graun im Vinschgau). Kroz obiteljsku priču, ispričana je i priča o selu kojem prijeti potop, o ratnoj traumi, fašizmu i nacizmu koji slijede jedan za drugim. Roman nije tako veličanstven kao npr. "Eva spava" (a koji je smješten u geografski isto područje), ali lako se čita i zapravo je bolji nego što mi se isprva činilo.
Amos Oz: Što čini jabuku?
E ovo mi je najbolja knjiga koju sam čitala u zadnjih mjesec dana, predivna je. Kroz šest poglavlja, u knjizi su ispričani razgovori Amosa Oza s novinarkom Širom Hadad, nastali u vrijeme pripremanja romana "Juda". Knjiga sadrži dosta referenci na ranija Ozova djela, dosta govori i o njegovim životnim stavovima (npr. puno je riječi o odnosu prema ženama i o feminizmu općenito), otkriva neke detalje iz života (ne pretjerano) i, iznad svega, donosi divne misli o književnosti i odnosu pisca prema vlastitom djelu. Za one koji i inače rado čitaju ovog pisca, ova knjiga je pravi užitak čitanja.
Samanta Schweblin: Sedam praznih kuća
Sedam duljih pripovijesti, pisanih naoko realistično, ali s nekom primjesom iracionalnog i anksioznog, kao u ružnom snu, na mahove bizarno, a na mahove tjeskobno. Intrigantna knjiga, ali s prevladavajućom tjeskobnom atmosferom, pa nije za čitanje "u jednom dahu".
Fredrik Backman: Tjeskobni ljudi
Ovu sam knjigu uzela na preporuku i bila mi je teško razočaranje. Zaplet i nije loš, ali... ima tu previše "ali", a kraj mi je bio kao prezašećerena limunada :roll: autorov stil sam pak doživjela kao stil prosječnog srednjoškolca. Uglavnom, neću više uzimati knjige ovog autora, očito mi ne paše.
I uz sve ostalo, pročitala sam još jednom "Mladenku kostonogu" i u drugom čitanju bila mi je još bolja nego prvi put :mrgreen:
Naručila sam si danas Mladenku kostonogu iz VBZ-ove online knjižare, jer nikako da dođem na red u kvartovskoj knjižnici. Zaključila sam da bi bilo lijepo imati doma tu knjigu, a imam još zainteresiranih u svojoj okolini, pa eto... Nek i autoru kapne koja kuna.Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Super informativni osvrti, hvala tanja b!
Iako sam sama sebi rekla da moram uzeti predah od tema holokausta i 2. svjetskog rata, ipak sam pročitala Hanu Alene Mornštajnove. Potresno, iako sam ponekad imala dojam da je mrvu prebanalno napisano.
Kao protutežu ratu, pročitala sam 2.dio Cormorana Strikea, Dudov svilac. Od osnovne škole i Agathe Christie nisam čitala krimiće, ali obrazac naracije je ostao isti, a i ja sam ista-nikad ne pogodim ubojicu LOL
Preporuka za dva putopisa:
U Zemlji plemenitih ljudi Hrvoja rupcica (putovanje motorom kroz Iran)
i drugi koji, kad bolje razmislim i nije bas putopis, prije zbirka filozofskih razmisljanja, Prirucnik za hodace Ede Popovica.
Volim putopise koji nisu optereceni hvalisanjem autora.
Da! Nedavno sam citala "Kako nam je lagao Marko Polo" od Jasena Boke i tko o cemu, on o tome kako je poseban i pustolovan. Ovaj "Prirucnik za hodace" mi je bas drag, nekoliko sam ga puta procitala. Od Ede Popovica sam jos citala "Covjek i planina", al ta mi nije toliko sjela. Valjda je previse fokusirana.Citiraj:
lunja prvotno napisa
Zanimljivo, moji dojmovi su bili potpuno suprotni :-) Od Jasena Boke pročitala sam sve putopise koje je objavio, i osim nekih iznimki, većina knjiga mi je bila vrlo informativna, zanimljiva, duhovita, nisam stekla dojam da se hvališe. Što se tiče Ede Popovića, tu sam rezerviranija, njegova knjiga "U Velebitu" mi se jako dopala, ali "Priručnik za hodače" baš i ne, stekla sam dojam da u toj knjizi nastupa s visoka, docirajući (ali i inače imam taj problem s njegovim novijim knjigama, onima koje je napisao otkako je promijenio stil života).Citiraj:
Jadranka prvotno napisa
Za ljubitelje planinarskih putopisa, preporučujem "Iz velebitskog dnevnika" Sergeja Forenbachera, izuzetna knjiga, i puno otkriva o životu na toj planini u ne tako davnoj prošlosti.
pozdrav svima! molila bih ako netko ima knjigu "bebe vole papati" u pdf-u d mi pošalje. hvala puno!
Zapravo se i meni Bokina knjiga svidjela, je i duhovit i zanimljiv, i cak sam prepricavala anegdote muzu, sto rijetko cinim kad citam. Al isto je sto puta ponovio kako je on putnik, a svi ostali turisti, i kako je lud i neobican.Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Skuzila sam, iz tih knjiga od Popovica, da ima stvarno dobrih putopisa o Velebitu... moram se upisat u knjiznicu ponovo.
A od putopisno-filozofskih planinarskih, najvise mi se svidio Put od Nejca Zaplotnika. I on doduse puno pise o sebi, al je nekako iskreno autentican.
Nejc Zaplotnik je nešto posebno :heart:
Meni je od putopisnih zauvijek ostala najdraža Besa (Joža Horvat), valjda me u nekom trenutku odrastanja u nešto pogodila, i teško da će je nešto skinuti s pijedestala...
Pročitala Devet života gospođe Adele, i slažem se sa svime dosad napisanim, i onim pozitivnim, i onim negativnim :mrgreen:
Početak s opisom rađanja potresa i kraj s jajetom-kabinom su mi bili naporni, ali komika i drama i opisi usamljenosti su mi bili izvrsni, i samo zbog toga mi je već drago što sam pročitala knjigu.
i ja prijavljujem pročitanu gospođu Adelu.Citiraj:
Angie75 prvotno napisa
Uvod s potresom mi je blagorečeno bezveze, nepotrebno totalno.
Imam dojam da je knjiga zbrzana.
Ni blizu Mirne ulice i Voda, paučina
šteta
Ipak, drago mi je da sam ju pročitala.
Procitala Prometejevog sina od Jurice Pavicica, meni odlicna.
Robert Galbraith "Nemirna krv"
zadnji dosad izašao nastavak serijala o detektivu Cormoranu Strikeu. Gotovo 1000 stranica jako zanimljive priče, dojam mi je da je, možda baš zbog te duljine, sam kraj pomalo zbrzan, no puno više od same priče zanimljiv mi je odnos Strikea i njegove partnerice u poslu Robin, vjerujem da je tako svima :) Navijam za njih, a opet nije dobro da se spetljaju jer će neminovno doći do međusobnih zamjeranja, a onda više neće biti tako idilično :mrgreen:
Došla mi je Mladenka kostonoga i navalila sam...Sad sam negdje na polovici knjige. Dojam - Araličina trilogija prema ovoj knjizi izgleda kao herc-roman :mrgreen:Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Inače, Duše robova su mi bile omiljena literatura negdje u mladosti, jer objavljeno je u vrijeme mog studiranja i bilo mi je baš onak romantično... Mladenka kostonoga daje puno realniji opis mentaliteta ljudi, ali ne bih davala nikakve generalne ocjene dok ne pročitam do kraja. Bila je dobra odluka kupiti to, umjesto da čekam na red u knjižnici.
ja sam imala sreće i naletjela na nju na pultu u knjižnici čim sam uopće čula za knjigu, ali definitivno je treba imati doma :heart:Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Procitala sam Prema istinitoj prici od Delphine de Vigan. Cini mi se da je netko komentirao da je bitno losija od njene Nista se ne opire noci, ali meni je izvrsna! Nesto ala psiho triler po zanru, al ne bas cisti. Preporuka!
Jučer sam bila u Frakturinoj knjižari na FSK, gošće su bile Bronja Žakelj i Maša Kolanović.
Zapravo ne znam po kojem ključu su povezali njih dvije, osim što je riječ o autoricama vrhunskih knjiga (jedna mi je bila u top 10 2019., a druga će biti u 2021. godini). Bronja Žakelj piše osobnu, duboko intimnu i tešku životnu priču, dok Maša Kolanović kroz ironično-uvrnute priče daje sliku naličja vremena u kojem živimo.
U najavi je bilo navedeno da će fokus biti na zbirci priča "Poštovani kukci", a voditeljica se ipak fokusirala na roman "Sloboština Barbie". Imala sam dojam da bi Maša Kolanović mogla o svemu tome reći puno više nego što joj je voditeljica dala prostora, dok sam za Bronju Žakelj imala dojam da se pomalo neugodno osjeća u takvoj situaciji i na takvom mjestu (cijeli razgovor se snimao i prenosio na webu).
Ali bilo mi je drago vidjeti i čuti uživo dvije autorice tako sjajnih knjiga. Usput sam si i ponovila "Poštovane kukce", dakle, to je tako dobra knjiga da bih je svakome gurala na čitanje (iako se ne sviđa svima u tolikoj mjeri :mrgreen:).
Naomi Alderman: Moć
Roman koji uvijek uspoređuju sa Sluškinjinom pričom, zato što govori o položaju žena u društvu i odnosu žena i muškaraca, ali i zato što je Margaret Atwood mentorirala nastanak ove knjige. Zanimljiva je i lako se čita, ali nisam se suživjela ni s jednim likom, ni pretjerano uzbudila oko događaja u njoj.
Ralf Rothmann: Umrijeti u proljeće i Bog onoga ljeta
Kao što je već pisala tanja, ovi su romani povezani vremenom, mjestom radnje i nekolicinom likova. Iako je drugi - kasniji - stilski vrsniji i hrabriji, mene je ipak više dotakao prvi. Oba romana su vrlo atmosferična, a sva patnja i nasilje u romanu nisu preeksplicitni, prigušeni su; nisu naturalistično oštri.
Claudia Pineiro: Jarine pukotine
Roman je svrstan kao krimić, ali nije tipičan krimić, nego osvrt na društvene prilike u Argentini i neka vrsta ljubavnog pisma arhitekturi Buenos Airesa gledano očima muškarca u krizi srednjih godina. Zanimljivo, čitljivo.
Goran Tribuson: Vilinska priča
Pikarski pustolovni povijesni roman kakve je već pisao Tribuson, a podsjeća i na Ispovijest nekarakternog čovjeka Ive Brešana. Tematizira čovjek odnos prema povijesti i povijesti prema čovjeku pojedincu upakirano u zanimljivu priču (i priču u priči) o ljubavi i ostalom na polovici 20. stoljeća.
Ulla-Lena Lundberg: Led
Roman više puta spominjan na temi, opisan kao baltička pastorala. Svidjelo mi se mirno pripovijedanje i što donosi neki sasvim drugačiji život od moga. Neobičan mi je fokus pripovijedanja, koji se u knjizi pomiče pa intimno upoznajemo nekoliko likova, ali iako je sveznajući, pripovjedač ipak kao da je autističan ili barem jako hladan i nikako ne može pojmiti sve što se s likovima koje nam opisuje događa. Inače je ovo drugi roman o muškom glavnom liku, i šteta što prvi nije preveden.
Clemens Setz: Indigo
Ovo je jedna čudna knjiga i kad budete tražili dojmove ljudi o njoj, baš će riječ čudna biti najčešća. Reklamira se kao triler, ali nema tu ni t od trilera. Zanimljivi su dijelovi u kojima tradicionalno pripovijedanje kombinira e-mailovima, dijelovima dnevnika, fotografijama, ali sve to šarenilo neće maknuti brojne upitnike koji nastaju iznad glave čitatelja. Istina je da se lako i brzo čita, pa mi nije bila tolika šteta vremena.
Jel netko jučer slušao Aleksijevic?
Ja pokušavam još posložiti što da mislim o tom događaju :mrgreen: ali očekivala sam više. Možda nešto osobnije od autorice.
Meni je sinoć bilo malo zamorno pratiti.
Možda je do moderatora :škartoc:
Bila sam ja :) , a vjerujem da će se javiti i ina :)
Meni je prije svega bilo prekasno :mrgreen:, ja sam i inače jedva budna u 22. I bilo mi je teško i zagušljivo pod maskom. To dvoje na stranu, bila sam jako uzbuđena i jedva sam je čekala poslušati. Nije mi bilo neočekivano što je puno govorila o politici, na koncu, i njezina djela nisu romani nego dokumentaristički zapisi. Jergović je bio čudan. Nisam bila sigurna jel ne zna što da je pita, jel i on preuzbuđen i impresioniran, ili je jednostavno spor (sličan je moj šef na poslu, pomisliš da ne zna što bi rekao, al on samo sporo pali :mrgreen: pa sam se naučila tolerirati takve spore govornike).
Najviše mi je žao što nije bilo potpisivanja knjiga :(
Sama Aleksievič mi je nekako veličanstvena, dostojanstvena, ugodna pojava. Žao mi je da ne razumijem ruski (bjeloruski?), pa smo slušali prijevod, jer se tako uvijek nešto izgubi...
I ja sam bila sinoć u HGZ, a idem i večeras, i baš mi je drago što mogu.
Moram reći, Jergović kao moderator me ugodno iznenadio. Da, bio je nešto usporen :mrgreen: ali bio je i vrlo diskretan, ničime nije pokušavao istaknuti sebe kao pisca (što pisci u ulozi moderatora znaju raditi, još mi je u sjećanju Ivica Ivanišević kako razgovara s Beigbederom :roll:). Jest, imao je neka svoja jezična izmotavanja, ali nek mu bude. Svidjelo mi se što je u potpunosti prepustio riječ gošći, ona je stvarno imala prilike puno toga reći, i iskoristila je to. Užitak ju je bio slušati. Nešto osobnije od nje bilo bi iluzorno očekivati, jer ni njezine knjige nisu takve, ona je dokumentaristički autor. Sjećam se da su kod dodjele Nobela neki prigovarali da ona nije prava književnica, da su njezine knjige više kao novinarski radovi. Iako, pažljivim čitanjem između redaka itekako se može iščitati osobni stav, ali on nije u prvom planu. A takva je i uživo.
Meni je sve skupa bilo malo prekasno navečer, ali ja se i inače rano gasim, zapravo mi je čudno što sam izdržala sinoć bez klimatanja glave i trzanja nogu.
Pjevačica u intermezzima je bila izvrsna.
Na temu Bjelorusije - nedavno je na HTV bio dokumentarni film o tim njihovim izborima prošle godine. Kako mi je cijela prošla godina bila kao u nekoj magli, već bih i zaboravila na prosvjede i cjelokupnu situaciju koju oni tamo imaju, tako da mi je taj film dobro došao da si ponovo osvijestim neke stvari.
Bila. U odnosu na razgovor pred par godin s ulickom, meni je bilo losije i to zbog moderatora. Dosadan je i prespor meni, kakva mu je pisana recenica filigranska, takva mu je i izgovorena misao, al ja ga mogu brze citat, al za slusanje ga ne mogu premotat da se malo ubrza. Meni je njegov govor bio bolan, s ponavljanjima, mislila sam da je spor zbog prevoditelja, but jok, aleksijevička je normalno govorila. Pjevacica mi je bila zanimjiva ko pojava, malo neobicna, malo ko strberska tilda swinton, al su mi bile zanimljive njene pjesme, od izvedbe do uvoda. Aleksijevička mi se svidjela, bas je nekako ko u knjigama i svidjaju mi se njeni iskreni, neroza, al ipak otvoreni odgovori, zracila je nekom toplinom. Shvatila sam koliko sam ostarila u ove 2 god. Nista me nije smetala vrucina ni maske, iako su nabili ljude, da ce prodavat manje karata je samo finta, a ni covid mjere nosu bas ispostovali, nit zagledali u putivnice ni osobne. Ono sto mi je bilo koma su stolci, ajme tvrdo, ajme za ledja koma, meni rubno izdrzljivo, a i taj cijeli prostor jr bas los, boja koja se odljepljuje sa stropa, zapravo boze sacuvaj. Ne znam sto ce bit od tomaseviceve vladavine, sve je zablokirao, cini mi se, nikako da pocne odlucivat.. i ima li sanse da se sve skupa vrati u evropu jer je ovaj prostor zapravo sramota, kad ga se pogleda s odmakom od 2 god.
Kako je bilo lijepo ustat se i sjest u sjedalo od auta poslije :). Bas me se to neugodno ovaj put dojmilo, a i ove moje 50 plus s kojima sam bila. Da se maknu prostorno bilo gdje bilo bi bolje. Zgrada je neodrzavana, sve je to neka stara slava, al prebolno za varat se da to ima neki stih, mene bas umelo, nije mi fora kad stih boli.