Printable View
Ovo nije baš posve točno, situacija je trenutno drugačija, barem na uzorku kojeg ja poznajem.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Znam cca desetak "malih Jakova" i samo jedan JakoB (sjeverozapadna Hrvatska).
Ako se dobro sjećam iz srednje škole, ovo bi doslovno značilo da je nešto napravljeno od dječaka (u smislu "materijala"), a ne posjedovanja.Citiraj:
od dječaka zvanog jakov i basta! :D
ne komplicirat
Ja si želim JakoBa (jednog dana, ako bude bilo sreće...)! U tom slučaju neće biti dvojbe oko posvojnog pridjeva, pa ću to iskoristiti kao dio argumentacije za JakoB vs JakoV... :mrgreen:
Jakovljev
I postoje vlastite imenice.
Vlastita imenica i vlastito ime nije isto.
Npr. Gorski kotar je vlastito ime, ali se sastoji od pridjeva gorski i opće imenice kotar,
a Zagreb je vlastita imenica.
My case are rest. 8-)
I rest my case?Citiraj:
Matilda prvotno napisa
To je utjecaj migracija! Toga je bilo i prije, ima i danas i bit će još.Citiraj:
Anemona prvotno napisa
Kao što je JakoB došel s cugom iz Beča, tak se JakoV vratio najprije s vlakom bez voznog reda nakon 2. svjetskog rata, a i u zadnjih 20-tak godina, kak su se sve više počeli miješati ljudi iz raznih krajeva Lijepe naše (sve doseljava bliže Zagrebu, ali ima i puno ljudi koji idu bliže morju.... ).
Nitko više ne govori "udala se čak u treće selo", ljudi se sele kojekuda i nose sa sobom svoje nasljeđe. To je tipično i dobro vidljivo upravo kroz imena. Uostalom, ja nemam takvo ime, ali moja djeca imaju austrougarska imena (+prezime). Ja imam djevojačko prezime koje je porijeklom hercegovačko (Buško Blato) ali to sam doznala tek kada smo duboko orali u potrazi za obiteljskim korijenima.
Jelka, Matilda se šali ;)
Mene zanima Juraj (Dalmatinac, jelte). Nekako mi ne sjeda dobro Jurja, a ni Juraja mi nije... Pa da cisto budem ispravna kad vec nisam ni s jednim zadovoljna.
Otkad je Zagreb vlastita imenica :-o?Citiraj:
Matilda prvotno napisa
U moje vrijeme je bio ime (grada).
Mora da se šališ.... Pa svako ime je vlastita imenica! Fakat, ovo je sigurno neka zafrkancija....Citiraj:
lola_34 prvotno napisa
Mislila sam si, ali nisam bila sigurna, pa mi vrag nije dao mira i morala sam. :)Citiraj:
Amalthea prvotno napisa
Kako Dalmatinci kažu?Citiraj:
marta prvotno napisa
Ako se ime može prepoznati kao lokalizam (Jere, Bara, Tuna) ja bih deklinirala po pripadajućim lokalnim običajima (mislim da smo o tome već raspravljali, Vlaha vs. Vlahe i sl.).
Dalmatinci kazu Jure. A na tabli piše Jurja Dalmatinca i meni to nekako bode oci a ne znam zasto.
Dalmatinac je prezime :oops: :tup-tup: ..
"Jurja" je standardni hrvatski genitiv za regionalno neutralno ime Juraj. So, get used to it :-).
Dovraga.
Deklinacija imena Juraj:
Juraj, Jurja, Jurju, Jurja, Juraj, Jurju, Jurjem. U hrvatskom jeziku postoji nepostojano a.
Znam Zdenka, samo mi se uho trza na Jurja i njegovu deklinaciju. Ne znam zasto. Inace mi ni zajutrak ne radi problem. Samo me taj Juraj po mozdjenima grebe.
Ma kakvi. Meni je ovdje prirodno jedino "od Jakova" :mrgreen: .Citiraj:
habibi prvotno napisa
A sad idem pročitat temu do kraja pa štogod i naučit.
Peterlin, u moje vrijeme je Zagreb bio (vlastito) ime grada. Ne sjećam se termina vlastita imenica.
Nisam u toku s današnjom terminologijom, jer mi klinci još ne idu u školu.
:lol:Citiraj:
marta prvotno napisa
a kako je tek meni, ti barem samo tu ploču gledaš :mrgreen:
da sam znala da je deklinacija imena juraj jedna od najčešćih pogrešaka i najčešćih lektorskih intervencija, ne znam bi li mu dala to ime.
Ne kužim. Meni deklinacija Juraj, Jurja... tako prirodno sjeda u uho, dok mi genitiv "Juraja" teško prelazi preko jezika i para uši. Ne razumijem odakle se to pojavilo - imamo sv. Jurja, Jurja Zelenog, Jurja Dalmatinca..., a zašto smo smislili "Juraja", izvan duha i tradicije jezika, pojma nemam.
Nije to danasnja terminologija, ja sam to ucila... negdje 81.Citiraj:
lola_34 prvotno napisa
Sva imena su vlastite imenice. Imenice spadaju u vrste rijeci (kao glagoli, pridjevi itd.), i dijele se na opce i vlastite. U vlastite spadaju npr. osobna imena, imena gradova i slicno.
Kad kazes da je rijec Zagreb vlastita imenica, time ne negiras cinjenicu da je to ime grada.
Potpisujem Zdenku: Juraj - Jurja...
Moja djeca imaju profesora tjelesnog s tim imenom. Stalno ih moram ispravljati - uporno govore Juraja. A kad ih ispravim, viču "svi drugi govore Juraja...!"
I što sad? Ako 100 ljudi govori krivo, to još uvijek ne znači da je krivo postalo točno. Bar se nadam.
Draga, svako ime je imenica. Vlastita.Citiraj:
lola_34 prvotno napisa
Imenice se dijele na opće i vlastite. Amen.
A meni uopće ne sjeda.Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Sigurno neću reći Borni "Dodaj Jurju igračku" :nope:
(Mi za sada našeg Juraja/Jurja zovemo Jurica pa još nemamo gramatičkih dilema :mrgreen:)
Ispravite me ako griješim, ali zar ne postoji i govorni standard koji s vremenom postaje književni standard? Juraj je danas često ime, ali teško da će oblici Jurja ili Jurju još dugo opstati, bez obzira sviđali se oni nama (našoj generaciji) ili ne.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Meni se sviđaju, ali nije mi prirodno tako govoriti.
To je subjektivan doživljaj i kod tebe i kod mene, a ostaje činjenica da je oblik Jurja... ispravan, a oblik "Juraja..." neispravan. Uopće se ne radi o tome što se kojoj generaciji sviđa ili ne sviđa - to nije generacijsko pitanje ni pitanje ukusa nego pitanje jezičnih zakonitosti. Jedino ispravni oblik može trajno opstati, a sve ostalo je samo stvar neznanja i/ili pomodnosti.
Znam, draga, provjerila sam na vikipediji. Bez brige. ;).Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Sjedte 5! :klap:
Sad ispada da nam ne bi vjerovala da nema vikipedije. U svakom slucaju, nadam se da vise ne mislis da se radi o "danasnjoj" terminologiji, to je stvarno tako bilo i prije.
Da, razumijem, ali samo kažem da neke pomodnosti s vremenom postaju ispravni oblici. Mislim da će takva biti i sudbina oblika "Juraja". Vidjeti ćemo...Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Danka, ne brini, hvala na pojašnjenju.Citiraj:
Danka_ prvotno napisa
Jednostavno mi je ostalo u uhu (od davnih dana) da je Zagreb, Ivo, Pero, itd. vlastito ime, a ne sjećam se izraza vlastita imenica.
Eto. Dopuštam da sam pogriješila.
Hvala ti još jednom na pojašnjenju.
npr. jedna 'pomodnost' koja meni para uši, ali je svi koriste, svi i svugdje. a to je ROZA. ja se naježim kad čujem roze cipele :-oCitiraj:
Trilian prvotno napisa
a tako svi govore pa se čude kad ja kažem roza cipele :mrgreen:
XCitiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
XCitiraj:
puntica prvotno napisa
A još bi bolje bile ružičaste cipele ;-).
tako je!Citiraj:
Freja prvotno napisa
Evo da citiram malo samu sebe :mrgreen:Citiraj:
Trilian prvotno napisa
Jel se piše "Vidjeti ćemo" ili "Vidjet ćemo"? Meni je iz škole ostalo u glavi ovo prvo, ali vjerojatno sam u krivu (tj. svi me uvjeravaju da sam u krivu).
Isključivo Vidjet ćemo.Ali Mi ćemo vidjeti. I Ići ćemo.Citiraj:
Trilian prvotno napisa
A taman si razmišljam hoću li ti za to reći ili ne. KRIVO je! Treba biti vidjet ćemo, -i ide u npr. slučaju reći ću, ali poslušat ću.Citiraj:
Trilian prvotno napisa
Definitivno "Vidjet ćemo."Citiraj:
Trilian prvotno napisa
Volim jezične teme i diskusije s lektorima - to je prilika da se izbrusi jezik i stalno uči. Svatko tko želi njegovati jezik uvijek želi i može nešto novo naučiti i primijeniti. Zato mi se sviđaju i ovakve rasprave na forumu kojima je ipak cilj da se dođe do nekih boljih/ispravnih jezičnih rješenja. Tako sam shvatila pitanje koje je postavila pokretačica teme o Jakovu i kasnija pitanja o Jurju. Jezik se mijenja pod utjecajem govora, to je točno, ali ipak ostaju neke temeljne jezične zakonitosti, u slučaju Jurja, nepostojano a karakteristično za hrvatski jezik.
Evo još jedan primjer: ime Klaudija je trosložno, a ne četverosložno ime, kao što mnogi krivo izgovaraju. To je zato što je au diftong i tako se ponaša - naglasak je na au, a ne na u, što se često čuje.
Samo i isključivo vidjet ćemo.