Ja već 6. mjesec koristim pravo da za treće dijete radim na pola radnog vremena do njene navršne druge godine. Odlučila sam se da iskoristim to pravo onog trenutka kada sam primjetila da mom poslodavcu, koje sam btw, dala sebe komplet punih 7 godina, strašno tepko palo to što sam odlučila ostati "punih" 8 mjeseci na porodiljnom, iako je CEO žena, te sam im svakako ostavila mogućnost da me zovu ako im zatreva pomoć. Nakon poroda sam ostala godinu, i kad sam već pala u nemilost rekoh da iskoristim i ovu drugu opciju. E sad, što se tiče novca, meni pola što ne radim plaća socijalno, i to pola moje plate(10%umanjene) a naravno pola plate zaradim. Moram biti iskrena da vrlo rijetko ja odem u 12 kući, uglavnom ostajem do kraja radnog vremena, ali ponekad kada osjetim ostanem ujutro duže ili odem oko 2 sata. Mogućnost da izgubim poziciju je najočiglednija od svih zala koje su me snašla, čak sam imala pravi mobing(horizontalni) od strane kolega koje su me mijenjale za vrijeme mog odsustva. Ali ja sam podvukla crtu: strah je čovjekov najveći neprijatelj, i vrlo često moraš pokazati zube, da te vukovi ne bi raščupali.
Vidjet ću glede moje poslovne budućnosti šta mi donosi februar 2012.(tada mi ističe to pravo). ali imati mogućnost da se probudiš uz svoje najmilije, ili da ih kada upekne odvedeš na jezero u 3 sata utorkom je nešto neprocjenjivo. Doduše, ja sam bez kredita, tako da moja djlimično finansijska nezavisnot je ovdje bitan faktor.
Uglavnom, moj stav je da smo mi krive što svoja prava ne krostimo, jer poznam par žena koje su uradile isto što i ja, u velikim preduzećima, i nisu dobile otkaz. Ipak, poslodavac na kraju cijeni vrijedne i sposobne ljude.