apri, možda ni te tete u vrtiću nemaju bake i smatraju da imaju pravo provesti mjesec dana sa svojom djecom jer su prve 3 najvažnije
svatko gleda iz svojih cipela
Printable View
apri, možda ni te tete u vrtiću nemaju bake i smatraju da imaju pravo provesti mjesec dana sa svojom djecom jer su prve 3 najvažnije
svatko gleda iz svojih cipela
pitanje je glupo i neumjesno, iz više razloga.
posebno me smeta ne poštivanje tuđe privatnosti, zar je netko dužan ikome objašnjavati
ima li baku i ako ima zašto ona ne može, nema li baku i zašto je nema?
i inače sam osjetljiva na zadiranja u tuđu intimu i to mi je najgori vid nekulture.
ana. m meni se međutim ne sviđa način na koji ti agresivno poturaš svoje stavove da su mame koje hvala Bogu imaju pomoć
rodile djecu drugima, ne brinu o njima onako kako treba, itd. sve u tom tonu. a to nije ništa drukčije od onoga što tebe pitaju za baku.
po meni nije korektno, koliko god ti imala i imaš pravo biti ljuta i ogorčena.
i jest, slažem se da je žalosno uzimati pod normalno da se čovjek mora opravdavati što vodi računa o vlastitoj djeci i to je sigurno pokazatelj stanja u cjelokupnom društvu. jako nepravdeno zapravo.
Proširena forma istog pitanja:
- ravnatelj škole koji objašnjava roditeljima da je produženi boravak kao koncept užasno loš i da djecu treba toga poštediti
- poznanice prosvjetne djelatnice koje tvrde isto što i ravnatelj, uz napomenu da djeca poslije budu jako loša u školi (što se pokazalo pogrešno, na razini razreda, a ne samo mog sina)
- logopedica prva, koja pita: A zašto je išao u jaslice?
- logopedica druga, koja pita: A zar ste ga morali dati u produženi boravak? A i u vrtić je išao do 4!?
Društveno je očekivanje da se radi do starosti, i u isto vrijeme čuva unuke, po mogućnosti full time. Kako bi to bilo banalno?
Potpis. Svaka čast bakama i nezamjenjive su, ali institucije se pak, u organizaciji svog radnog vremena i verbalno/neverbalnoj komunikaciji, ne bi trebale oslanjat na bake - nismo još bili u toj situaciji, ali ljetna organizacija rada u vrtićima je onako... baš klasik te teme.
slažem se da nikoga nije briga kako netko živi iza svoja 4 zida
ali to pitanje vjerovatno nije postavljeno jer nekoga baš jako briga ima li netko baku, tetku, sestru ili kuma
već u rukavicama rečeno "ne odobravamo raniji odlazak, izostanke s posla, posao ne smije trpiti, snađite se za djecu na drugi način, a ne izostancima s posla"
ne kažem da je to humano
ali bojim se da je kapitalizam, koji smo toliko željeli, došao na naplatu
A svi drugi, osim poslodavca, se pak prave da živimo u socijalizmu. Ono... joj, ti radiš dugo.... do 16 h... U tom je problem. Nisu usklađeni.
ja sam reagirala, sve sam joj lijepo rekla i dodatno napisala u anketnom listiću nakon sastanka. ona meni nije uspjela nabiti osjećaj krivnje. možda se nisam dobro gore izrazila, ali moje dijete ne pohađa ljetni vrtić, jer je mm prosvjetar, a dane kad on ljeti radi ja uzimam godišnji. ja sam praktično tu ustala u obranu roditelja koji nemaju taj luksuz, a samo sam ispala čudakinja.
imaju pravo na 4 tjedna GO (+ možda koji dan). i taj godišnji moraju koristiti po rasporedu koji utvrđuje njihov poslodavac. isto ko i ja.
ja svakako nemam ništa protiv njihovog godišnjeg, ali ne želim da mi netko priča da svi poslodavci utvrđuju rapored korištenja godišnjeg tako da si ljeti slobodan 2 mjeseca ( ili 1 mjesec x 2 roditelja)-a predavanje se na to svelo-morate se nekako organizirati.
Ja imam bake, pomažu mi koliko mogu, prije puno više, sad puno manje jer su već u godinama, a i ja ne želim opterećivati ih jer mi je velika pomoć da mi uskoče kad se netko razboli pa ja npr. ostanem prvih par dana ili tjedan na bolovanju, a one uskoče ostalo ako treba, ili ako je nešto lakše ni ne idem na bolovanje nego one čuvaju naizmjence. Išle su mi i u vrtić po Andreja oko 15.30 da me ne čeka do 16.30, to sam ove godine ukinula jer ne želim da imaju obavezu (koju su btw one željele i inzistirale), sad idem ja po njega i sve je ok. Situacija je takva u društvu, nažalost, da kad god treba otići na bolovanje bit će onih koji te prijekorno gledaju, mene to više ne dira, prije me je jako, zato sa prvih dvoje nisam imala dana bolovanja nego sam uzimala godišnji i čuvale su ih bake. Mislim da nakon tolikih godina rada imam pravo otići koji put ranije zbog djece, isto tako ako mi je dijete bolesno uzeti bolovanje. I da nemam bake, odgajala bih svoju djecu sama s mužem, snalazila se kako bih znala i mogla, ovako sam sretna zbog djece jer osim u našoj ljubavi i pažnji uživaju i u pažnji baka i deda i imaju s njima poseban odnos što mislim da će im svakako koristiti u životu.
pa onda neka tete sute ili neka kazu da je to najbolje za njih, a ne da drze lekcije roditeljima, ko da oni sami ne bi zeljeli biti sto vise sa svojom djecom!?!
i bas me zanima ko bi te tete placao da se stvarno svi drze tih njihovih savjeta? to je stvarno bezobrazluk vec.
ko i ovaj poslodavac od ane. ne bi se trebao izvlacit na baku, nego reci da se izostanci ne toleriraju. al da, onda bi on ispao p...a, s obzirom na to da se radi o poslodavcu koji se busa u prsa kao veliki prijatelj djece (ne privatna osoba, nego pravna). da, one koja mu sluze u svrhu dobrog imagea.
Peterlin, ina: je, nisam baš htjela tu zalaziti, ali tako je. U privatnom razgovoru - ok, to su cure koje imaju tako organiziran život da jedna od njih čak kaže da se njoj čini da i ne radi i to je neko naše naklapanje, pa neka im.
Ali ostalo je rečeno s radnog mjesta, i to se ne bi smjelo događati. Ne možeš se sa službenog mjesta osobe koja sudjeluje u brizi o djeci ponašati kao da padaš s Marsa i zanemarivari činjenicu da su i jaslice i vrtić i produženi boravak potreba današnjih roditelja.
Mi imamo bake, dvije. Ali sto se tice neke konkretne pomoci preko tjedna, kao i da ih nemamo. Oba dvije su jos mlade i rade puno radno vrijeme.
Ponekad ih znaju pricuvati vikendom, ali kao sto sam rekla, jos su mlade pa imaju i svoje drustvo i svoje izlaske. Ako bas zelimo neku konkretnu pomoc, trebamo unaprijed traziti.
Moji nikad nisu isli preko ljeta i praznima u vrtic, ali me takoder ljuti to masovno spajanje. I kad se teta iscudava zasto mala ide do kraja 6. mj u vrtic, ako su grupe spojene od 20.06.,a ja sam uz to doma. Zato sto sam platila taj mjesec, obozava ici u vrtic i zasto bi onda bila doma?!
Slažem se s vertex u potpunosti, od A do Z.
i uz ovo što potpisujem...
jaslice, vrtić i produženi boravak nisu samo potreba roditelja, nego potreba grada i države.
da ne postoje, roditelji ne bi mogli raditi, a tako ni gradovi ni države funkcionirati.
rekla bih kako je to jedna uzajamna potreba i kako jedni druge itekako moramo uvažavati.
uključujući i radna vremena i godišnje odmore...
Tako je, apri, to što si napisala zaokružuje temu.
Joj Prima kao da sam ja pisala.
Ja radim kod kuće tako da si mogu priuštit i da klince ostavim cijelo ljeto doma.
Mi imamo godišnju anketu za kolektivni na kojoj uvijek zaokružim da se ne slažem i objasnim zašto.
Istina je da je jako malo roditelja kojima je taj kolektivni problem i žalosno je što se isti ti prave grbavi i ne razumiju problem ovih drugi.
Uz dodatak da, jedan drugi, konzervativni recept govori - sve bi funkcioniralo, država itd., da žene ne rade ili da rade manje jer je iskonska ženina rola majčinstvo. Ali, kako brak više nije institucija koja je neraskidiva, barem u praksi nije, žene žele/moraju raditi i imati svoju ekonomsku neovisnost, a dosta ih želi raditi i zbog drugih motiva, ne samo novaca. Tj. to su onda neke drugačije države od ove naše, pitanje je ima li u takvima uopće i vrtića.
"Cijena" ženskog rada je institucionalizacija brige za djecu. Doduše, postoje mogućnosti fleksibilnijeg tržišta rada, skraćeni rad petkom, šeranje radnih mjesta, tele-rad, ulazak i izlazak iz radne snage, sve veća uloga oca u odgoju itd.
Ali, to je sve u uvjetima kad nema krize. I u jačim ekonomijama. I ne ide niti to idealno, barem koliko mi se čini da, primjerice, u SAD-u, rađanje djece znači da žena idućih barem 10 godina ostaje doma.
U svakom slučaju, kontra sam ili-ili pristupa - tj. ili djeca, ili rad. I taj se sve češće čuje, s raznih mjesta - poslodavčevog, prijateljskog.... i provlači posvukud.
S ovim podcrtanim bih se složila. Ništa osobno ana protiv tebe, ali čim se potegne tema pomoči baka (nakon poroda,... svejedno) ti se užasno ljutiš i priznaješ samo svoje.
Ok, to je tvoje pravo, svi mi imamo nekakve unutarnje "demone" s kojima se borimo.
Samo jedna stvar koju bih napomenula, pitanje "imate li bake" nije jednosmjerna tema, kao što se u ovoj priči gleda, nego bi se itekako moglo postaviti i u smjeru "imaju li bake vas (djecu)?".
Možda zvuči nekome od vas glupo, ali "imanje bake" je dvostrani odnos uzajamnog pomaganja (barem kod nas). I baka ima nas u mnogo svakodnevnih trenutaka i baka će biti s nama kako je danas, tako i u konačnici kad će večina pomoči biti potrebna njoj.
Neki od vas ovdje pišu da su njihovi roditelji več sad stari i potrebna im je pomoč, i kod nas ostalih će to doči kad tad, pa da vas vidim tko će se onda usuditi postaviti temu i postrojiti na pitanje: "imaju li bake vas?"
Upavo tako. I već je postavljena - Roditeljsko pismo, na ovom pdf-u. Po meni niko ne treba "imat nikoga", tj. svi se imaju uvjetno. Detaljno obrazloženo na drugom topicu.
I jednako mi je, neodgovorno, iz perspektive države - ovdje pitači "bake" su vrtići, škola i ti stručnjaci, reći - it's not us, it's baka... pa zar nemate baku, za skrb o teško bolesnim, nepokretnim i dementnim ljudima, da te bolnica i dom pitaju, kad otpuštaju ljude koji su prije umirući, nego živi, s potrebom koju može izhendlat samo stručna osoba - kateteri, sonde itd. pitaju, mrtvi-hladni - a vaša djeca?
Država treba prepoznati i brinuti se ondje gdje je stvarno potrebno i di "mreža" to ne može pokrit. To je, po meni, servis države.
Inače, što će nam bolnice, vrtići, starački domovi, servis onih što starcima u Lici raznose jelo itd.? Svi bi se trebali oslonit samo na djecu/bake, pa ko se prije slomi.
imam bake, bolesne i starije, i jedna je 300 km a druga 400 km od nas.
ja sam se na poslu degradirala, dakle promijenila sam posao na kojem moram biti od...do, jer posao na kojem sam prije radila nije imao radno vrijeme. kako na radnom mjestu znaju da imam dvoje djece u vrticu, i znaju zasto sam mjenjala posao jasno im je. sef mi je super, ne pita zasto danas moram ici ranije, ako moram, ali isto tako kad mogu a trebam ostajem dulje. sve se to na srecu na mom poslu vidi i cijeni.
na bolovanje idem uvijek ja, a boome sam znala MM natjerati da on uzme slobodan dan dok sam ja na bolovanju da odradim dio posla koji ne moze cekati, jer se mora odraditi tocno odredjen dan i tu me nema ko zamjeniti. tad nisam niti prekidala bolovanje, a mjerila sam i dulje od 8 sati.
a na pitanje di su mi bake, ja kazem doma bolesne. vise nema pitanja.
tete u vrticu su me uvijek pitale da li ce moji klinci biti kad se nesto spaja u vrticu ili ne, na moje da ce doci, one bi rekle a radit se mora, sve je uredu mama, ali samo daznamo broj djece, nikad nisam imala taj osjecaj da mi nabijaju grznju savjesti.
ana, pa do sad bi vec trebala biti iskusna, da ne kazem imuna na sva ta pitanja.
da ja dodam nesto onom zaokruzenom od apri.
interesantno je da su ovdje vecina najboljih skola (ili velika vecina njih) s produzenim boravkom i to ne samo osnovna skola ( 4 god), nego i gimnazije ( 8 god) pogotovo u prvih 4 razreda gimnazije.
u finskoj, koja vec godinama ima najbolje ili jedne od najboljih rezultata na pisa testu, su skoro sve skole s boravkom, odnosno koncipirane kao sjelodnevna skola do oko 4, 5 sati (red nastave, red igre-odmora...)
i kod mene tako, dok je mala išla u vrtić
uvijek je bila u spojenim grupama, dežurstvima i uvijek sam to pitanje shvatila samo kao informaciju radi organizacije rada, predviđanja broja obroka...
ni od koga u školi nisam čula riječ protiv boravka
mislim da su "nagovaranje" protiv vrtića i boravka u školi izolirani sličajevi
svaki poslodavac bi trebao imati razumjevanje ako roditelj izađe ranije, izostane kada je dijete bolestno
ali posao ne bi smio patiti
jer nije fer da netko zato što ima djecu prebacuje svoj posao na one koje ih nemaju
imam poznanicu koja je samac
i svako malo uskače nekoj mami koja je na bolovanju ili ju zovu da dođe ranije na posao jer je neka mama iz jutarnje smjene ranije otišla
i koliko god je dobra i ima razumjevanja više joj je dosta toga
naravno da za to ne dobije kunu više na plaći
Imam ali kao da i nemam (da ne ulazim u detalje tipa da se osjećam jadno kad moram pitati za eventualno čuvanje na par sati pa onda i ne tražim), dakle kad se dijete razboli uzimam slobodne dane (rijetko bolovanje) jer imam super šefa pa se možemo sve dogovoriti u hodu. To je možda i razlog što nemam još jedno dijete jer kad sve posložim ne znam kako bi uspijevali sve organizirati, i MM posao i moj kod privatnika i još jedno dijete (a uvijek je jedno bolesno u pravilu). "Zavidim" onima koji imaju pomoć ali eto mi nemamo i moramo se snalaziti.
Imamo žive bake,ali su obje bolesne tako da nam ne mogu pomoći. Meni bi bilo dovoljno kada bi mogle,da pričuvaju djecu ponekad...
to isto pitanje je postavljeno mojoj baki prije 50 godina (neda mi se baš točno računati), pa je bila državna firma, komunizam i svašta nešto. naravno uz pitanje da li ćete imati još djece...
tako da se jednostavno postavi po onoj kroz jedno uho unutra-drugo van...iako se i ja slažem kako je u najmanju ruku nepristojno to pitati...
naše bake su bolesne/daleko, pa ja nemam luksuz baka servisa, a ne bih imala protiv njega ništa... i svejedno guramo
A mi koji imamo pomoć baka, smo ih dakle rodili njima? Ne kužim. Ti nemaš pomoć. OK, kužim da ti je teško, naravno da je lakše imati pomoć. Također, uobičajeno je da bake i djedovi pomažu u čuvanju djece i iznimka je ako netko nema tu mogućnost. Tako da si ti (nažalost) iznimka, pa ljudi onda i tako postavljaju pitanja.
No, ne kužim zašto ako ti tražiš uslugu od svog poslodavca da izađeš ranije s posla, čudiš kaj te on ima pravo pitati zar se ne možeš drugačije organizirati.
isto tako je bilo kod nas.
nisam mogla slušati tu priču: vi niste svjesni što činite svojoj djeci. Za njih je to velika trauma. Svaki tjedan nova teta, svaki tjedan nova djeca, oni su mali, stalno će plakati, bit će im grozno, bit će istraumatizirani, nemojte ih voditi u vrtić, nek budu doma itd.
ODVRATNO
kad ti netko počne govoriti takve stvari ili se osjećaš ko zadnje g.no ili bi im opalio takvu šamarčinu da im više ne bi palo na pamet govorit takve stvari :evil:
fakat ne kužim potrebu za takvim pristupom :cry:
ne bih se složila s tim
oko mene većina ljudi nema nikakve pomoći od baka i djedova. svi se snalaze sami. oni koji imaju pomoć su iznimke, a ne pravilo.
kažem, tako je oko mene.
kod tebe je vjerojatno drugačije. ali mislim da ne možemo sad generalizirat i gledat što je iznimka a što pravilo jer je to nemoguće točno odrediti u ovom slučaju
i pogotovo mislim da to uopće nije bitno u ovoj priči. ili imaš ili nemaš pomoć - pa šta?! šta koga briga?!
pa to je nekako i normalno, s obzirom da nisi iz Zagreba.
i moje sve prijateljice imaju pomoć baka (pa i ja, naravno, ali u maloj mjeri, zbog godina) jer su svi ovdje, na okupu.
ali, na ovom topicu smo došli do zaključka kako je optimalno rađati djecu sa cca 27 godina: onda bake nisu premlade da još uvijek rade i imaju svoj društveni život, a ni prestare pa da fizički ne mogu čuvati unuke
Ne bi se bas slozila da su oni bez baka-servisa iznimka...
Doduse, puno je vise onih sa tom mogucnoscu, ali ja oko sebe vidim i poprilicno roditelja (prijatelja) koji mogu racunati samo na sebe. Pocevsi od onih roditelja u nasem vrticu koji u 17.45 dolaze po svoju djecicu u vrtic....
evo ni mi nemamo nikakvu pomoć
jedna baka je umrla, a druga cca 300 km dalje i djeca joj nisu zanimljiva ni kad smo tamo tih par dana na godinu
moram priznati da mi/nam je stvarno teško
danas sam npr. morala po dedu u bolnicu naravno s djecom (4g. i 1g.)
čekamo otpusno pismo cca sat vremena i dođe tehničar i pita mene da li sam ja došla po dedu (boravak u bolnici zbog moždanog i operacije) i da zašto s djecom!?
pa mislim gdje da ih ostavim? vani zavežem za stup pa da dođem na odjel sama?
i da ja se uz djecu brinem i o dedi...
užasno je naporno, pogotovo kad smo ja ili muž bolesni ili kad moram kod svog doktora jer sam ja bolesna, pa s njima tamo čekma 3 sata u čekaoni i onda me još i on pokupi na red: zašto niste "negdje" ostaili djecu?:roll:
kad sam ja imala 27 godina moja mama je imala 49, dakle, samo još 15ak godina do penzije - nije baš neka sreća, ha? :lol:
da sam čekala da mi roditelji odu u penziju rodila bih prvo dijete sa nekih 40+ godina :-o
sveki je u penziji, ima 70 godina. i živi u zg. ali, osim što još radi u fušu pa nema vremena uletit kad treba, živi na suprotnoj strani grada, i ne vozi. da bi došla do nas javnim prijevozom treba joj točno 1h :roll:
jednom se dogodilo da nismo stigli po dijete u vrtić pa smo nju zamolili da je pokupi. jadnica se 1h vozila do vrtića i još 1h natrag doma, da bi bila s unukom pola sata dok nismo došli po nju. to je stvarno mučenje i ne bismo to ponovili ako baš ne moramo :-(
srećom da u našem vrtiću svatko može pokupiti dijete, nitko te niš ne pita. pa nekad uleti i susjeda, ako se dogodi baš neka frka (odvede ili ode po nju) - nije mi drago da je tako u vrtiću, da svatko može doć po dijete i nikog nije briga, ali nekad mi baš dobro dođe :oops:
zato puno ljudi kupuje stan u svom starom kvartu, da budu blize roditeljima
lijepo je ako roditelji mogu i zele pomoci, ali bas da su obavezni uvijek i svuda uskakati, i da smo mi to duzni prihvatiti ili traziti od njih (kao sto to pitanje o imanju/neimanju baka implicira), ne bih se slozila.
ja sam i kad sam imala baku (moju mamu) u istoj kuci, imala zenu u rezervi za cuvanje. sad imam dvije zene u rezervi. a imam i tatu i sestru blizu, samo smo mi toliko razliciti i meni se ne svida njihov nacin zivota i odgoj djece tako da to ne dolazi u obzir, pa radije platim.
eto, to je isto jedna od mogucnosti.
Prošle godine kad mi je tata dobio moždani udar, Jana je imala 5 mjeseci i mi smo svaki dan išli u posjete i naravno vodili nju sa sobom jer je nismo imali kome ostaviti. Nismo je smjeli voditi na odjel pa smo ja i MM stajali naizmjenice u hodniku s Janom dok je ovaj drugi išao na odjel kod tate. Svaki puta su se sestre i liječnici zgražali što je tako malu vodimo i zašto je ne ostavite nekome. A kome? Kad je mama nedavno završila na hitnoj morala sam voditi i Janu sa sobom i čekala je samnom 5 sati na hitnoj jer nemam kuda s njom. Isto tako kad sam bila trudna 7mj i kad je tata završio na hitnoj ja sam noć s trbuhom do zuba prosjedila na hitnoj na stolici jer su stari, gube se i nema ih tko drugi odvesti.
Voljela bih da u ovakvim situacijama imam nekome ostaviti dijete, ali da me poslodavac ili bilo tko drugi diskriminira zbog toga što nemam kome ostaviti dijete ne mogu podnjeti.
u nasem vrticu se isto ljudi dosta cesto dogovaraju za kupljenje djece iz vrtica, pa onda pokupe neko dijete na cijelo popodne kod sebe na igranje. ili cak teta nekad odbaci neko dijete do doma ako joj je usput.