meni muski frendovi nisu sluzili za izazivanje ljubomore nego za hranjenje vlastitog ega
cinjenica je trakodjer da veze u kojima su egzistirali frendovi nisu prezivile
Printable View
meni muski frendovi nisu sluzili za izazivanje ljubomore nego za hranjenje vlastitog ega
cinjenica je trakodjer da veze u kojima su egzistirali frendovi nisu prezivile
Bila sam u slicnoj, skoro pa i istoj situaciji, jedina razlika je sto je moj izlazio na terenu pa nikad nisam znala da li je stvarno u sobi kako kaze ili me zove iz wc-a neke birtije. Lagao je dosta, povjerenje nam je u jednom trenu bilo na nuli. I isto tako, od razgovora nista, ili suti ili se okrene i ode. A ja ludim, vicem, placem i molim. Od toga nista! On me uzimao zdravo za gotovo, ja sam doma, brinem za djecu, on kad dode ima skuhano i oprano i sta mu fali? Njegov zivot se nimalo nije promjenio s dolaskom djeteta, on kad je otisao na teren imao je svoj drugi zivot tamo, i ponasao se kao razuzdani osamnaestogodisnjak. Pa sam prestala kvocat, jednostavno sam usutila. Zadnje sto sam mu "kvocala" bilo je ovako; Imas 30+ godina, zenu i djecu, ili se ponasaj u skladu s godinama i obavezama ili idi svojim putem gdje te niko nece sputavat u izlascima, pijancevanju i svemu ostalom sto te, ocito, veseli. Eto, to je bilo zadnje sto sam mu rekla. I usutila. Poslje, kad bi izasao ili napravio nesto sto nije u redu, ja nisam rekla ni A, on je dosao s terena, ja sam mu ostavila djecu i otisla na kavu, zbog sebe, ne zbog inata. Kad bi bila ljuta na njega samo sam sutila, odgovarala mu sa da i ne. I njemu je dosadila takva atmosfera pa je sam poceo potencirat razgovore, sto je za njega ravno 8. svjetskom cudu. I sad je bolje, puuuno bolje, nije to doslo preko noci. Ali ja sam puno sretnija i zadovoljnija osoba. Povjerenje nam je jos uvijek naruseno ali pomalo se vraca, da li me varao u tom teskom periodu ne znam, Iskreno, ni ne zelim znati. Ni ne razmisljam vise o tome. To ide na njegovu dusu. Ja sam najbolja mama svojoj djeci, njemu sam najbolja zena sto mogu biti. Ako mu to nije dovoljno nek ide, ja ga necu sprijecit.
bravo kosky!!!
Hm, ne znam što bih ti napisala, jer se moja iskustva i stavovi prilično razlikuju od dosta ljudi s kojima sam razgovarala. Meni nimalo ne smetaju muški izlasci, druženja, zabave, pa čak ni ako su svakodnevni. Kad sam rodila dijete i još uvijek ga isključivo dojila, vježbala (neurorizično), nosala, potjerala sam ga na dva dana na more s njegovom ekipom, jer nisam htjela da propušta to druženje zbog osjećaja dužnosti. Ali očekujem od njega da to cijeni i da mi uzvraća istom mjerom. Ja isto mogu izaći s frendicama kad hoću, koliko hoću, otišla sam par puta na stručna usavršavanja i ostavila ga samog s djetetom na nekoliko dana, itd. Meni su te stvari važne radi psihičkog zdravlja. Nije zdravo biti zatvoren 24 sata dnevno u kući. Ali razumijem te, i meni se nekad jednostavno ne da. Nitko mi ne brani da se sredim, našminkam i odem s frendicama na piće, ali tako je teško trgnuti sebe iz kolotečine i izaći iz kuće. Uhvatim sebe da sam ljuta na muža jer je sinoć izlazio dok sam ja trunula u kući, a onda shvatim da ni meni nitko nije branio da učinim isto i da se nemam pravo ljutiti. Mogu biti ljuta samo na sebe jer sam lijena, i jer mi je dijete izgovor za zapuštenost. Zato tebi savjetujem ono što ti je već dosta cura savjetovalo. Izađi iz kuće, bavi se nekom aktivnošću, očekuj od njega da ostane sam s djetetom nekoliko puta tjedno, kao što i ti ostaješ. Osjećat ćeš se bolje i vidjet ćeš da je rješenje bilo u tebi, ne u njemu.
sve sam vas procitala i priznajem nije to sve lako uciniti i iskreno ni neznam zelim li ista uciniti...
zapala sam u tu svoju kolotecinu iz koje se nemogu izvuc...
ne stignem za sebe nista napraviti,jedva otic na miru na wc a kamoli negdje drugdje...
u vikendu bi mozda jedan dan uspjela izac iz svoje rutine i "pobjec"negdje a tada opet i ne zelim jer je napokon doma i tada zelim sto vise vremena provesti sa njime...mozda sebicno ali eto tako je...
preko tjedna je jednostavno nemoguca misija nekuda otici on se prekasno vraca sa posla,malo dijete krece rano spavati a ni tada nije gotovo da mogu rec "ah,napokon se mogu odmoriti"...
malena jos ciki i svako malo se budi i jednostavno moram biti uz nju...
bake,djedovi?...hm...tu opet dolazi do drugih prica (nebi sada jos o tome) ,nazalost nismo s njima imali srece ...cak i zivimo u kuci sa mojima no jednostavno nisu pouzdani za cuvanje a njegovi su daleko...
uglavnom nemam se na koga osloniti osim na mm...a on me sada ajmo kako nazvati "iznevjerio" a ja sam ostala sama sa klincima...
citam se i shvacam da se u ovom trenutku izvlacim,zalim i cendram ali kako je tako je...
mislite si negdje "vidi ovu mjenjala bi druge a sebe ne!"...istina tako ispada ...neznam otkuda a i kako da pocnem...
nakon procitanih postova ,cak sam se i malo umirila...mozda mm jednostavno uziva vani sa "deckima"s posla jer mu je dosta namrgodene mene (i sama sebi vec idem na zivce),stalno prica kako su luda ekipa tra-la-la-la......
nekako sam senajvise nasla u postovima Bubilo Bubich-a...
lidac, sorry na direktnosti ali iz tvog zadnjeg posta se meni cini da ides linijom manjeg otpora... Njemu je super vani...ok, al ne mozes tako razmisljati jer TI si nesretna, i s njim i s njegovim izlascima i sama sa sobom. I dokle ces tako? Nesto moras mjenjat i definitivno moras prestat "kvocat". Ja ti cesto muza zamisljam kao malo dijete, i djetetu ako stalno nesto objasnjavas nadaleko i nasiroko ne slusa te nakon prve dvije recenice nego mu dosadujes. Tako je i s muzevima, kazes kratko i jasno sta zelis, sta ti smeta i pitaj sta on zeli od tebe. I nemoj razgovor zapocinjat onako dramaticno "moramo razgovarat, sjedni" nego mu jednostavno kazi, pobrini se da slusa sta govoris (znas kako djetetu moras doc u razinu ociju da te cuje) i reci; ne svida mi se to i to, tuzna/ljuta sam zbog toga, mozes li to drugacije? Trazi da ti kaze sto on zeli od tebe, kako da i ti pomognes da oboje budete zadovoljni. Probaj, nemas sta izgubit. Ali jaaako je bitan ton glasa, budi potpuno flegma, mirna, nemoj da vidi da si iznervirana, oni osjete te vibre (kao i djeca jel) i onda sasvim drukcije cuju sto im se govori. Jer mi zaista jesmo razliciti, mozak nam potpuno drukcije funkcionira. Zato je i tesko zivjet u braku bez komunikacije, jer nismo telepati koji mogu procitat misli onog drugog.
A,da se probaš naručiti kod psihologa i psihijatra.Reći to mužu,objasniti da si u krizi,nije te shvatio ozbiljno.Ako zapadneš dublje u depru,zapustiti ćeš sebe,kuću,djecu,sve će ti biti teško,a to te vodi samo u još veći glib.
Najtopliji savjet,pokušaj potražiti stručnu pomoć i to već sada.Zbog sebe,uvijek treba poći od sebe.
Ne bih se slozila sa Santanom. Naime, mislim da ti treba malo sna i odmora i razumijevanja od supruga, preuzimanja dijela brige i olaksavanja poslova u kuci. Da li si mozete priustiti nekoga tko bi vam pomogao malo oko djece i kucnih poslova (ako vec on nece).
Ovako kako je sada, mi je normalno da se osjecas ostavljenom i nezadovoljnom. Nisu to problemi koje rjesavaju psihijatri i psiholozi vec dvoje odraslih i odgovornih ljudi u zajednici. Zajednica ne znaci samo seks, drugs and rock and roll (oliti zabavu), vec i da obadvoje partnera potegnu kad je tesko. Djeca brzo rastu i biti ce ti sve lakse i lakse sto se poslova tice. No, ukoliko se tvoj suprug ne ukljuci koliko je potrebno, ostati ce ti gorak okus u ustima da nije bio uz tebe kada ti je bio potreban.
Da,ali ako do supruga nije doprlo da se treba uključiti u svoju obitelj,možda posluša stručnu osobu.
Nadam se da je svima ovdje jasno da ići kod psihologa ili psihijatra ne znači da netko nije normalan.
Ne znači to niti tbl ni navikavanje,samo stručna pomoć i podrška,otvaranje puteva koje mi možda ne vidimo.
Jednako tako mislim da tu nema prostora za "ako već suprug neće".
On mora,to je njegova dužnost i obaveza,a pravo svake žene je da to traži i dobije.Osim u slučajevima teških ovisnosti....
uh, teška tema lidać
mislim da je prvo i osnovno što bih ja na tvom mjestu učinila sriktala sebe
ne frizura, cipele i takvi bakarači
ne znam kolika su djeca, to je bitna stavka
ako su veća, nisu bebe,počela bih za početak s traženjem posla, nadam se da tu gdje živiš postoji neka šansa za to
nadalje, čim bi on bio kod kuće slobodan, ne bih gledala da provodimo vrijeme zajedno nego baš suprotno
imala bi nekog neodgodivog posla vani, baš bi morala nažalost ići i njemu prepustiti brigu oko djece
pa makar šetala gradom, bila dvi ure u gradkoj knjižnici ili sjedila u parku, nevažno
svakako bih se nastojala povezati s nekim novim ljudima, ne moraš trčati za novim prijateljima
ali recimo dok si s djecom u parku to je šansa za upoznati mame, osobe sličnih interesa, nekoga s kim imaš zajedničke teme
ako ništa, svi volimio brbljati o tome koliko djete spava noću i koju kašicu više voli
zatim, kad djeca odu spavati malo bih se posvetila i svom duhovnom segmentu
ima hrpa literature koja te može obogatiti iznutra, razvedriti, opustiti
djeca rastu, s vremenom nas manje trebaju, cicanje će prestati, sve je prolazno
nećeš ni ti vječno biti kući, umorna i zasićena same sebe
eto, probaj se osvježiti tim nekim novostima i sitnicama koje život znače i nikako ne misli da s tobom nešto nije u redu
nije s njim, jer se otac koji je odgovoran i suprug koji poštuje ženu ne ponaša tako
i s pravom zanovjetaš i cendraš
njemu očito to ništa ne znači, pa iz tog razloga prestani i okreni se sebi
kad sebe izgradiš, što je polagan i ne lak proces i njega ćeš manje trebati i doživljavati kao nekog za kim trebaš trčati
a kad on to shavti, mogao bi se malo i zamisliti, jer jaka žena zrači i zanimljiva je drugima :-)
inače, nisam za nikakve flertove i ne mislim da je to nešto što će ti rješiti dugoročno probleme
ali sebe dignuti iz pepela moraš, sretno :love2:
mene je jako pomaknulo kad je jedna gospodja preuzela ciscenje kuce na sebe
moras se izvuci iz kuce, jesu djeca mala ali puknut ces do kraja pa djeca mogu bit mala koliko god zele ako puknes. imat ces puno duzi put da se pokrpas ako se ne pokrenes sto hitnije
Na koji način su nepouzdani ? Ne možeš im ostaviti djecu čak ni sat vremena dnevno da odeš npr. na trčanje s nekom frendicom ?Citiraj:
lidać2 prvotno napisa
:klap::klap::klap:Citiraj:
koksy prvotno napisa
Pa ako su nepouzdani vjerovatno postoji razlog zašto su takvi i nemoj ostavljati djecu osobama kojima ne vjeruješ...
Ni ja nisam niti za psihijatre niti za psihologe, više ne,u jednom periodu sam i o tome razmišljala, ali okrenula sam se molitvi i puno mi je bolje.
Moraš poraditi na sebi, slažem se sa pametnom Koksy i Pepitom, svoj stav premanjemu kada promijeniš sve će se promijeniti.
Ono što Koksy veli, oni su kao mala djeca, kad nešto nudiš oni to odbijaju, a kad prestaneš nuditi, sami traže...
Uf, teško je s njima, ja sam živi primjer da je brak težak kompromis i sama sam bila na rubu rastave, stalno plakala, stalno zvocala, histerična, ali sada, unatrag jedno mjesec i pol dana mogu se pohvaliti da je sve krenulo nabolje...
Prestala sam ga vrijeđati, kadme povrijedikažemmu smireno da mi to smeta i da pokuša zamisliti kako bi bilo da ja to njemu napravim, velim mu da si popije kavu u miru i razmisli jer isto nije od velikih riječi,kakav razgovor, molim te, eh, onda on prespava, ujutro popije kavu u miru i dođe k meni i kaže da sam u pravu i ispriča se...možešmisliti, a do nedavno je bilo drvlje i kamenje...
I ja sam polako mijenjala svoj stav prema njemu i pokušavam mu dati malo više poštovanja nego do sada...
sto se tice bake i djeda nebi u to ulazila jer u ovoj prici to nije bitno...
uglavnom nemogu djecu kod njih ostaviti...
otkako sam stavila ovu temu i procitala par vasih savjeta nebi vjerovali ali mi je malo lakse...malo cudno i neistinito ali je tako...
ni jednom ovaj vikend nisam plakala i cijelo vrijeme sam pokusavala a na kraju i uspjela biti dobre volje...
mm je isao u sub.navecer kod kolege na rockas a ja sam ga otpratila sa smjeskom a i poslala mu kasnije dvi tri lijepe poruke (inace saljem nozeve preko poruka)...nisam mu se nadala prije 2-3h a znate kada je dosao?...u pola 11h...bila sam presretna...
a jucer nakon dugo vremena smo proveli ok dan...
voljela bi da tako i potraje...
slazem se sa svima vama da bi zaista trebala proraditi na sebi iako uopce neznam kako da se pokrenem i otkuda da pocnem...
Meni se cini da si vec pocela, i da si na dobrom putu! :love2:
Mislim da si već počela:love2:.Citiraj:
lidać2 prvotno napisa
Polako, ima super savjeta... svaki dan po malo, po nešto... preskoči nešto od kućanskih poslova, naruči pizzu umjesto da kuhaš, curama pripremi nešto jednostavno i brzo... odspavaj popodne s curama, skupi malo vremena i odmori se. Ja sam inače mrzila ovakve savjete jer se kućanski poslovi samo nagomilaju / ne nestanu... ali malo odmora puno pomaže.
Nastavi ne komunicirati s mm "na noževe" :-).
Odi bar pol sata u opuštenu šetnju. Malo po malo, dok dođeš sebi.
Krenuti psihologu ili psihijatru nije korak na koji se netko može u kratkom vremenu lako odlučiti, pogotovo ako živiš u malom mjestu, ni nemaš blizu stručnjaka... ali uvijek možeš možda s nekim telefonski popričati. Mene je to par puta stvarno spasilo, i trglo iz neprekidnog plača. Evo par savjesta za telefon:
Psihološko savjetovanje Tesa dostupno je na našem Telefonu za psihološku pomoć 01 4828 888 svakog radnog dana od 10 - 22h.
Centar za krizna stanja Klinike za psihijatriju na Rebru, tel. 01 / 2388-466. 0-24h
Stvarno su ok, lijepo te slušaju i sve super.
Pusa! Drži se
Nikad ne smiješ izgubiti ponos, dostojanstvo, nikad se nemoj raspadati pred njim, cmoljiti, moliti..Budi jaka, čvrsta, svoja. Moje mišljenje o muškarcima (svim, uključujući i moga) nije reprezentativno, oni su svi onakvi koliko im dozvoliš da budu. Nema tu veze radi li se o 20,30 i 50-godišnjaku, obrazovanom, neobrazovanom..svima njima treba žena sa stavom.
Ne znam jeli te tvoj muž vara to zna samo on. Ali to ti nebi trebala biti glavna briga. Ono što bi mene mučilo je vas dvoje na suprotnim stranama. Ti na jednoj, on na drugoj. Ti živiš jedan život, on drugi. Tvoje misli, tvoji sati, tvoje brige su usmjerene na djecu a njegove na šank i na dobru zahebanciju.
Ne znam što da ti savjetujem. Ja sam sa svojim prošla pakao (moj mali pakao, nekome to nebi bilo ništa zanrinjavajuće ali moj je mene takao tamo di me najviše bode) i na jedvite jade sam uspjela. Valjda jesam, ko će njima znati....
I što znači da trebaš raditi na sebi? Na čemu to?
Trebaš saznati di ti je muž i što radi. Ne radi se tu o tebi i tvom kvalitetnom vremenu, radi se o tome da si nesretna i nezadovoljna jer ti je muž ušao u drugi pubertet. Aktiviraj se malo, nađi nekog ko će bacit oko i saznati s čim se muž bavi.
Ne na sebi da bi ON bio zadovoljniji, nego da bi ONA bila zadovoljnija, kužiš?Citiraj:
Trina prvotno napisa
Možeš ti nekoga uhoditi islijediti i svašta, ali ako taj netko sam ne otvori oči i uvidi kakvo blago ima u svome životu, džaba ti je sve...
Ja kažem da treba sebe zavoljeti i okrenuti se sebi, kao i ja, onda se vide rezultati.
Možeš ti i dalje nekoga napadati, optuživati pa čak i dokazati da te vara, ali dok se tom nekom ne uključi mozak od toga nema ništa, samo propali brak, bol i čemer...
A kad taj netko uvidi da uz sebe ima snažnu, neovisnu, stabilnu i samosvjesnu osobu, pa izgubiti će volju za eventualnim ako je i blo, šaranjem...
Jer pravu ženu već ima...i ne može joj ništa.
I kad shvati da joj ne moženišta, doći će doma kaomali, pokorni psić i sjesti pored njenih nogu...
Ne ide to tako. To je moje mišljenje a ona nek radi kako je volja.Citiraj:
mayato prvotno napisa
Pa u principu ne kažem ja da je to isključivo dobro, kod mene pali..
Svi smo mi različiti, neka iskuša više pristupa pa će vidjeti koji upali...
Meni se čini da je ona trenutno dosta "u komi" - više puta je napisala da samo plače, da ne zna otkud da krene... mislim da smo joj neke od nas (barem ja) pisale kako da za početak "stane na noge" i dođe malo k sebi.
Tek onda će moći odlučiti na koji od predloženih načina će "okrenuti ploču" prema svom mužu, hoće li i kako "raditi na sebi...".
hihihih.... wrong! muškarci i te kako kidaju od ovih snažnih, stabilnih, samosvjesnih....pogotovo ako sami nisu takvi. :PCitiraj:
mayato prvotno napisa
Ona je u komi zato što je emotivnija osoba i zato što je ovo previše pgoodilo. I naravno, zato što joj se život, kao većini kućanica, sveo na djecu, kuhanje i čišćenje. Treba se trgnuti ali treba i saznati o čemu se tu radi. Jer dok ona plače muž joj pleše po stolovima i uživa ko prasčina. Onda dođe kući i uživa u skuhanom ručku/večeri, opranoj i poslaganoj robi, zavali se vjerojatno na kauč i gleda TV. Ja sam uvijek za akciju, od kukanja nikad ništa. Treba prvo viditi na čemu je, kad je muž u pitanju. Ima li drugu, s čim se bavi, s kim se druži.. Pa onda viditi što će, oće ići kakav razgovor ili nešto drugo..Ja bi tako ali kao što Mayato kaže, svi smo mi različiti i ne pali sve kod svakoga
ima i tu istine...sve je to dvosjekli mač...Citiraj:
Superman prvotno napisa
Ako nagaziš na kukavicu, sje#### će te i ovako i onako...samo da bi sebe uzdignuo...
samo pokretačica topic-a zna s kime ima posla
Ma da? Muškarci sigurno vole one koje se raspadaju na krivi pogled, koje ne mogu guzicu obrisati bez njega i koje su se izolirale od čitavog svije..dapače, njihov svijet je MužCitiraj:
Superman prvotno napisa
mislis da mi nije x puta proslo kroz glavu da ga pratim ali isto tako mi je proslo kroz glavu da se bojim toga sto bi mogla saznati...a isto tako kako da ga pratim ...unajmim dektetiva?..Citiraj:
Trina prvotno napisa
prvo toliko ocajna nisam a drugo otkuda mi uopce novci za to?
nisam u ni jednom trenutku ni rekla da neznam gdje je i sta radi,uvijek mi kaze...na meni je da vjerujem ili ne...a sada sam u fazi 80%-20%...
a savjet da ne cmoljim pred njim i sl.to ocito moze savjetovat onaj tko cvrsto stoji na na nogama a ne meni koju rasplace svaka glupa sitnica a kamoli neka veca glupost...
i da istina je kukavica sam i razmazeno deriste koje je naucilo sve raditi sa njime u ovih 9godina i nemogu nista bez njega...da, kako je tako je...
ali svejedno je cijenim savjet u biti u jednu ruku si u potpunom pravu i govoris u svemu tome zivu ruznu istinu...
Trina, i ti i Superman ste u pravu.Citiraj:
Trina prvotno napisa
zaista ima onih koji ce bjezat glavom bez obzira od zenske krhkosti i suza, dok ce drugi bas na to pasti i osjecati ce se uz njih kao veci i jaci Muskarac.
s druge strane ima onih koji ce sve uciniti da "slome" snaznu, jaku i samosvjesnu zenu jer se uz takvu ne osjecaju dovoljno Musko.
poznam i jedne i druge.
lagana patologija :mrgreen:
Mislim da ti Trina dobro govori.
Trebas saznati da li te stvarno vara ili ne.
oprosti ako sam te povrijedila ili uvrijedila, to mi uopće nije namjera. Ti ne možeš protiv sebe i svoje naravi ali pokušaj razmisliti o tome što bi bilo najbolje, odnosno kako se postaviti jer ti svog muža najbolje poznaješ. Ajde, nisam ni ja daleko od tebe, i ja sam prisiljena biti ovisna o mužu u puno stvari. Ali onih praktičnih, sebe, svoje dostojanstvo i svoj ponos nedam nikome, ni njemu ni djeci.Citiraj:
lidać2 prvotno napisa
O, kako te razumijem...majke mi, kao da ovo pisem ja prije koju godinu... Al ne valja ti to, nazalost, to shvatis tek kad se uspijes odljepit od njega i stavit sebe na prvo mjesto. Naravno da ti on mora bit bitan, naravno da neces pod cijenu svog braka bit sebicna k***a koja se sad odjednom emancipirala. Al moras bit zena! Ne supruga! Zena! Al ne onakva kakvu Zuzi Jelinek preporuca, znas ona uvijek nasminkana, dotjerana i s osmjehom na licu 24/7 svom muzu spremna udovoljit u svakom prohtjevu. Budi onakva kakva jesi! Kakvom ti sebe vidis? Onako kad se duboko pogledas? Smatras li sebe slabom? Cendravicom? Osobom koja nije u stanju rijesit svoje probleme? Mislim da ne, da ipak znas da si jaka osoba samo si malo previse konaca prepustila njemu. A sad je vrijeme da ih uzmes natrag u svoje ruke i krenes u borbu sa zivotom. Sama, njega kao da ni nema. Tako si zamisli. Sta bi bilo da ga nema. Nista! Ti bi odgajala svoju djecu najbolje sto znas i zivjela svoj zivot. E tako se postavi! Zivi svoj zivot, onako kako ti zelis, a on nek zasluzi da bude dio toga. Jer upravo on to radi tebi, on zivi a ti umires... To je taj klik koji se dogodi u muskoj glavi, kad oni vide da mi mozemo bez njih onda oni ne mogu bez nas...Citiraj:
lidać2 prvotno napisa
Zašto je bitno dali ju vara ili ne? U oba slučaja, ona je nesretna zbog njegovog trenutnog načina života, zar ne?Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
tako jeCitiraj:
Superman prvotno napisa
osim toga mora biti načisto, što će ako sazna?
ja mislim da je manji problem da li je riječ o prevari, iako naravno nije nebitno
ali nisam dobila dojam da bi lidać poduzela drastične korake i da je riječ o tome
i mislim da se sigurno treba srediti, uz to što se on podhitno treba srediti
i sama je rekla da ne može ništa bez njega, da nema prijateljica, ne radi ništa samostalno, ne bavi se nekim svojim potrebama
ako sam krivo razumjela, ispričavam se
Ja isto mislim da nema gore nego kad se žena zabije u kuću i nema svoj život. S vremenom postane depresivno.
Znam kućanice koje imaju svoje frendice, odlaze u teretanu, kino, muzeje, kazališta. Čini mi se da su zadovoljne.
Ja također mislim da moraš poraditi na sebi. Prvo na sebi pa onda krenuti dalje. Nitko ne bi volio doći kući nekom vječito namrgođenom.
Ne opravdavam njega. Trebao bi malo popustiti. Ali ako sam ne zna, netjeraj ga. Dogovorite se kad će izaći on a kada ti. I ti imaš pravo na to.
Uostalom, izlasci nisu besplatni. To košta. Znam da je teško, ali moraš, moraš se trgnuti ili će postati sve gore.
Da,ovdje je gotovo nebitno varali ju muž ili ne.Možda smo sve bile varane ili varale(nije se otkrilo),ali život ostalog dijela obitelji nije trpio,u takvim situacijama trpi samo onaj tko vara,ako je iole normalna osoba.Imam prijeteljicu kojoj su bračne avanture pomogle da ostane u braku,jer ju je to grijalo,a ljubav s mužem je nestala...imama prijateljicu koju je muž tukao 3 dn i držao ju zatvorenu u kuću,ima sudsku zabranu pristpa 6mj,a ona to krši i živi s njim.Važno,obje su financijski samostalne,neovisne....život je nepredvidiv,kao i svi mi ponekad.Povremeno treba donositi odluke,pa bile one i krive,ali tada mora postojati famozni plan B.Radno se osposobiti i dalje stojim iza toga,to je 1 korak.Dodatna edukacija s upisom u radnu knjižicu, koja je obično u popodnevnim satima,a muž u to vrijeme čuva djecu.Teško je ali ako se odlučiš za nešto i kreneš to je tvoj novi život,novi ljudi,nova saznanja...i samopouzdanje,tada ćeš voljeti sebe i sve oko sebe,zračiti,a tvoj muž će se prilagoditi tebi.Sretno
varanje nebitno!!!!, pa baš se ne bi složila s tim mišljenjem..mozda ...ali kako za koga ...zar brak i općenito kvalitetan odnos( nemora nužno biti brak) se ne temelji na prvenstveno velikoj iskrenosti i međusobnom poštovanju..ako toga nema razlog za ostanak u braku nisu svakako djeca, moja kuma je tako ostala tako sama, vjerovala je da ce se on s godinama promjeniti i da nece varati da ce postati bolji kad bude stariji i to sve je samo zbog djece, a na kraju s godinama su djeca odrasla, idu svojim putem, on je otišao s drugom 15 godina mlađom(tj. petom, šestom ženskom) a ona ostala u godinama sama....
moja jedna iskusna prijateljica je rekla:" zapamti muškarci se ne vežu za djecu i dom nego za žene..." zato onaj koji izbiva puno od kuce nema tu srece....
Pitala bi ja pojedinke bi li im bilo nebitno vara li ih muž ili ne. Ja koji put imam osjećaj da ovdje pišu vanzemaljci a ne ljudi od krvi i mesa
Ja isto mislim da je sad, u ovom trenu, varanje nebitno. Mislim da bi lidac napravila vise stete nego koristi kad bi sad krenula kopat sta je muz radio svih ovih veceri kad je bio vani. Govorim to iz osobnog iskustva, ja sam danima smisljala manipulativne fore kako iz muza izvuc jel me vara. I sto sam vise smisljala to sam se dublje zakopavala u ocaj, postala sam opsjednuta s tim, sumnjala sam na svaku poruku koja bi mu stigla. Zato samo to jednostavno pustila, okrenula sam se prema sebi, ne prema njemu. Kao sto rekoh vec, ako me varao to ide na njegovu dusu. Ako ja saznam snosit ce posljedice. Ali nemam namjeru opet bit u onom stanju, u kojem je sad lidac, da mi na pamet padaju privatni detektivi. Jer da, imala sam ja i takve i jos lude ideje. Odlucila sam mu vjerovat, koliko god to bilo tesko, a bilo je iznimno tesko jer mu nisam vjerovala ni rijec. Odlucila sam, a vec sam to i napisala, biti JA, najbolja majka i zena, al bez glume, ne na silu, i ako on to zeli upropastit zbog sexa s tamo nekom, njegov problem, zna sta ce izgubit a ja cu iz cijele price izac dignute glave.
Ne mislim da varanje nije bitno, naravno da je. Ali za njega u ovom slucaju dokaza nema, lidac samo sumnja, na temelju muzevih izlazaka i niceg drugog.Citiraj:
Trina prvotno napisa