sve sam vas procitala i priznajem nije to sve lako uciniti i iskreno ni neznam zelim li ista uciniti...
zapala sam u tu svoju kolotecinu iz koje se nemogu izvuc...
ne stignem za sebe nista napraviti,jedva otic na miru na wc a kamoli negdje drugdje...

u vikendu bi mozda jedan dan uspjela izac iz svoje rutine i "pobjec"negdje a tada opet i ne zelim jer je napokon doma i tada zelim sto vise vremena provesti sa njime...mozda sebicno ali eto tako je...
preko tjedna je jednostavno nemoguca misija nekuda otici on se prekasno vraca sa posla,malo dijete krece rano spavati a ni tada nije gotovo da mogu rec "ah,napokon se mogu odmoriti"...
malena jos ciki i svako malo se budi i jednostavno moram biti uz nju...

bake,djedovi?...hm...tu opet dolazi do drugih prica (nebi sada jos o tome) ,nazalost nismo s njima imali srece ...cak i zivimo u kuci sa mojima no jednostavno nisu pouzdani za cuvanje a njegovi su daleko...
uglavnom nemam se na koga osloniti osim na mm...a on me sada ajmo kako nazvati "iznevjerio" a ja sam ostala sama sa klincima...
citam se i shvacam da se u ovom trenutku izvlacim,zalim i cendram ali kako je tako je...
mislite si negdje "vidi ovu mjenjala bi druge a sebe ne!"...istina tako ispada ...neznam otkuda a i kako da pocnem...

nakon procitanih postova ,cak sam se i malo umirila...mozda mm jednostavno uziva vani sa "deckima"s posla jer mu je dosta namrgodene mene (i sama sebi vec idem na zivce),stalno prica kako su luda ekipa tra-la-la-la......

nekako sam senajvise nasla u postovima Bubilo Bubich-a...