za ovakve komentare ja dijelim osobne banove u glavi, bez obzira na mozebitnu raniju naklonost.Citiraj:
Vrijeska prvotno napisa
ako je za ban, neka je.
Printable View
za ovakve komentare ja dijelim osobne banove u glavi, bez obzira na mozebitnu raniju naklonost.Citiraj:
Vrijeska prvotno napisa
ako je za ban, neka je.
zuska, bas lijepa prica. zao mi je da netko nagovara klince da zauzmu stranu. to je temelj nesloge kasnije.
Zuska, super mi je tvoj post. :)
srećom pa ovo nije jedan od takvih foruma :)Citiraj:
Vrijeska prvotno napisa
i mi smo ateisti, mi vjerujemo u dobro, u poštenje, u iskrenost, u ljudski život i u poštivanje prirode. odnosno, moj ex partner i ja u to vjerujemo i u tom duhu odgajamo djecu. kći ne ide na vjeronauk, neće ni sin kad krene u školu. pozdravljam otvaranje topika :)
Pokušat ću pratiti temu, iako vidim da se postovi vrlo brzo nižu :-)
I mi smo ateistička obitelj, ja sam treća generacija u svojoj familiji (iako mi je jedan pradjed bio svećenik, ali ne katolički :mrgreen:). Nismo kršteni, ni MM ni ja, nismo vjenčani u crkvi, o krštenju djeteta nismo ni razmišljali. Živimo svoj život, po svojim uvjerenjima, nemam apsolutno ništa protiv tuđe vjere (i to iskrene!), ali ne želim ni da me netko pokušava preobratiti ili da mi dijete pokušava odgojiti po kršćanskim dogmama. Iz tog razloga on ne ide na vjeronauk (i ne prihvaćam frazu koja mi se obično servira: "Pa što, neće tamo čuti ništa loše" - moje mišljenje je da je vjeronauk za djecu vjernika, a ateiste treba pustiti na miru). Na sreću, nije jedini u razredu, ima ih četvero koji ne idu, ali usprkos tome nisam zadovoljna kako je to riješeno u školi - ako je knjižnica zatvorena, onda nemaju kamo, pa se ili naganjaju po hodniku ili sjede u razredu (što mi i opet nije prihvatljivo).
Da nije problematike školskog vjeronauka, uopće ne bih imala nikakvih nesuglasica po pitanju vjere u svakodnevnom životu. Po dosadašnjem iskustvu, ljudi iz moje okoline koji su zaista iskreni vjernici nikad me nisu pokušavali preobratiti i uvijek su poštovali moj stav. Tako je još od školskih dana (a išla sam u školu u 90-tima kad je bilo popularno isticati pripadnost, što naciji, što vjeri).
Osim problema vjeronauka, smeta me i konfesionalni pristup koji se provlači kroz ostale predmete u školi, naročito prirodu i društvo. Smeta me što se kroz taj pristup "podrazumijeva" da su svi katolici, nema govora o različitosti ili neutralnosti, katolicizam se gura na mala vrata za sve i to mi se čini nekorektnim raditi sedmogodišnjacima koji još nemaju tu moć razaznavanja različitih pristupa i stavova.
Ali nemam ništa protiv crkvene glazbe, dapače, Bachova Matthaeus-Passion mi je jedno od najdražih glazbenih djela koja poznajem :-) a volim i otići na orguljaški koncert.
Božić obilježavamo isključivo kao obiteljski blagdan, ne kao vjerski, i imam svoje tumačenje porijekla tog blagdana. Uskrs ne slavimo i ne obilježavamo. Sv. Nikolu bih rado ignorirala, ali pritisci okoline (vrtić, a naročito škola - prošle godine su pisali pismo sv. Nikoli i onda to lijepili na panoe!) čine svoje, pa ga moj sin ne ignorira, na žalost.
Moja su uvjerenja baš kao i Mojcina - ljubav, poštenje, sila života, Svemir, ona snaga koja je stvorila sve što je živo na ovome svijetu. MM totalni ateista. Vjenčani kod matičarke, unatoč negodovanjima moje strane obitelji. Djeca nekrštena, srećom se KC uplela u priču oko MPO-a i dala mi argumente kojima racionalno objašnjavam zašto naše noge (i nogice) nikad u crkvu kročiti neće.
Uživam u slobodi koju mi omogućava činjenica da sama za sebe odlučujem što je dobro, a što nije, što nemam pastira da mi govori kako živjeti svoj život.
MM je stajališta, baš kao MC, da djecu nećemo učiti tim blagdanima, a meni je malo žao zakinuti ih za te male radosti. Pa sam razmnišljala objasniti im kako je to "radi fore" i zato jer drugi ljudi vjeruju u bajku pod naslovom Biblija, ali onda si mislim da ću na taj način odgojiti dva mala konzumerista koji čekaju poklone i šoping. Pa sam zaključila da ćemo mi, kao obiteljski nukleus, sebi sami stvoriti blagdane koje mi slavimo. Ideja je slaviti dan začeća (jer smo MPO obitelj, pa sve znamo u dan i sat), pa godišnjicu kad su se tata i mama zaljubili, rođendane svih nas, Novu Godinu - bit će povoda za slavlje.
Bravo za topic, ovo je pravo osvježenje.
Nadam se da neće nitjko doć trolat. Ima nam nade od kad je Pingvica banana :mrgreen:
Eto i mene konačno, cendrala sam da se otvori tema, a onda šutim kao pi....
Ateist sam i dolazim iz obitelji gdje je tata ortodoksni ateist više generacija unatrag, a mama vjernik čija je još majka raskrstila sa svećenicima (još uvijek zna otići u crkvu, ali kad je prazna i nikada na misu). Oduvjek smo uživali u tradicionalnim proslavama Božića, Uskrsa, Nikolinja, itd. s razumijevanjem, kako je to netko ovdje lijepo rekao, nedostatka copyrighta kršćanstva na iste. Kao i andelo, imala sam izlet u crkvene vode, mada ne iz buntovništva jer su to moji roditelji podržali kao sastavni dio otkrivanja identiteta, ali koji nije baš najbolje završio, previše sam propitivala. Istini za volju, sankcije su bile od jednog svećenika stare škole; imali smo i mlađeg svećenika koji je uvažavao moje paralele s mitologijama drevnih naroda, objašnjavao zašto su neke stvari tradicionalno preuzete iz drugih religija u katoličanstvo, nije se čudio kad sam mu rekla da ne razumijem sveto trojstvo, nego je ispričao povijest nicejskog sabora, uglavnom nije se držao katekizma kao pijan plota. Znao je ostati i raspravljati još sat vremena nakon vjeronauka s nas par koji smo jednostavno bili gladni znanja - i uživala sam. Od njega sam strašno puno naučila, između ostalog da je vjera u osnovi konstantno propitivanje sebe. Nekako se nisam začudila kad sam ga skoro 20 godina kasnije srela sa suprugom i dvoje djece.
Krećem se u krugu ljudi sastavljenih od ateista do vjernika raznih konfesija, i nikada nismo imali nikakvu negativnu polemiku oko vjere i/ili crkve; jednostavno radi se o ljudima koji drže do univerzalnih vrijednosti, itekako razlikuju dobro i zlo, neovisno koje je podrijetlo tog učenja, poštuju i toleriraju svačiji izbor. Primjera radi, bratova djevojka je istinska vjernica i nama je najnormalnije sačekati da se ona prekriži i pomoli prije jela. Do nedavno sam uistinu bila uvjerena (sistemom svak sudi po sebi) da je većina vjernika u HR takva, a sama crkva nije igrala apsolutno nikakvu ulogu u mom životu, do MPO priče i inicijative I ja sam bio embrij. Onda sam se počela pitati gdje ti ljudi rastu i shvatila da ih ima. Upravo su oni, potpomognuti RKC, namećući svoja vjerska uvjerenja u legislativu jedne sekularne države, bili onaj tipping point da dignem glasno i javno svoj glas i kažem DOSTA! Šlag je bila ona izjava zadarskog biskupa (Puljića?) kako se na njih ne primjenjuje zakoni RH i kako su oni odgovorni Vatikanu (zanimljivo, a ne Bogu) dok istodobno žele krojiti te iste zakone; e tu sam zaspotala.
Ne shvaćam ekstremizam bilo koje vrste (tako ni militantne ateiste koji imaju potrebu "pokrstiti" druge ljude) i bilo mi je strašno gledati kako crkva razvlači na križ svoje vjernike, mpo pacijente, u trenutku kad su najviše trebali potporu i utjehu. Osobno sam i dalje manje, više indiferentna prema crkvi, ali sam sigurna da ću se rukama i nogama boriti da se vjeronauk izbaci iz škola jer mu tamo jednostavno nije mjesto. Nemam još djece (kaže mi partner, koji je od vjernika po obiteljskom defaultu postao zadrti ateist, da sam sad, očekujući blizance, najbliže katoličkom konceptu Boga), ali ako se ne promijeni obrazovni sustav u RH, ozbiljno ćemo razmisliti o privatnoj školi, ili o školovanju u inozemstvu. I sasvim sigurno ne (samo) zbog vjeronauka.
Čitam vaše priče, drago mi je da smo se našli na jednom mjestu, veselim se daljnjem čitanju... ;)
Prijavljujem se i ja. Odrasla u obitelji ateista, nisam primila nikakve sakramente, crkvu posjećujem turistički i kao gost na vjenčanjima. MM je isto ateist, tako da nam se podrazumijevalo da brak bude civilni i da dijete ne krstimo. Nitko se u široj obitelji nije na to (naglas) bunio ni čudio, valjda jer su nas znali. Pokojna baka, vjernica, je umrla u miru jer je Zlatko Sudac rekao da i ateisti mogu ići u raj ako su dobri ljudi, pa se ona više nije morala brinuti za dušu mene i moje sestre :)
Ovdje vidim da dosta ljudi kaže stvari tipa „vjerujem u ljubav, poštenje..“. Meni je to skroz nešto drugo, to su vrijednosti po kojima se ravnam, ne vidim šta se tu ima vjerovati (u biti, sad kad razmišljam, vjerovanje u isplativost poštenja stvarno nekad izgleda kao religijska, nadnaravna kategorija, ponekad doslovno kažem „unatoč svemu što sam vidjela, i dalje vjerujem da se poštenje isplati“).
Ali, da, ja isto nekad volim sebi ostavit prostor da vjerujem u nešto.. neracionalno. Najčešće sudbinu, recimo da se moralo dogoditi sve što se dogodilo da bih ja rodila točno ono dijete koje sam rodila. Iako, kad sam potpuno iskrena, ne mislim da se svijet vrti oko mene i da su mi to zvijezde sve lijepo podesile, nego da se dogodilo što se dogodilo i da moj mozak onda tome pridaje neki smisao. Ali mu to svjesno dopuštam, i njegova tendencija da to radi je tu s razlogom.
Inače me toliko fascinira čudesnost prirode, evolucije i života, da stvarno ne razumijem zašto bi netko pored toga trebao izmišljati nešto čudesnije.
Isto.Citiraj:
tangerina prvotno napisa
Ali ja jednako tako onda ne vidim ni smisla svemirskim istraživanjima, kad još toliko toga ne znamo ni o čovjeku ni o prirodi koja nas okružuje tu na Zemlji, ali opet, znatiželja koja je čovjeku urođena je dovela i do tih otkrića koja imamo.
Pa onda neka i po Marsu skakuću.
ajme koliko ste toga napisale :-o ali baš me raduje :-D
na ovo bi se prvo osvrnula, jer i ja tako mislim. vjerovanje u ljubav, u ljudsku dobrotu nije isto kao i vjerovanje u nadnaravno biće poput boga (bilo kojeg boga, jer uvijek se automatski misli na kršćanskog, a postoje još mnogo bogova). i to što bih dozvolila mogućnost da bog (bilo koji) postoji ne znači da bih "vjerovala" u njega u smislu u kojem u biti se u njega vjeruje, njemu se moli, njega se poštuje itd.Citiraj:
tangerina prvotno napisa
ateist ne znači da znaš da bog ne postoji, kamo li da mrziš vjernike, vjeru, crkvu, što god... nego... jednostavno (volim ovu formulaciju) da si ravnodušan prema njegovoj opstojnosti. i da smatraš da onaj koji tvrdi da bog postoji mora dokazati njegovu opstojnost (a ne ti), a da ti kao ateist sebi uzimaš za pravo da ne vjeruješ u to što netko tvrdi bez dokaza, jer u suprotnom bi mogao vjerovati u postojanje svačeg nečeg što netko tvrdi (pa i zelenih guštera). pa je razumno ne vjerovati, biti skeptičan i preispitati i ne uzimati zdravo za gotovo. to ne znači da se tvoj stav ne može promijeniti, ali to još uvijek (barem meni) ne znači da će se promijeniti i moj način života ako i priznam da postoji "nešto". kao što ja uvijek velim, možda živimo u matrix a uopće ne znamo :mrgreen:
agnostik znači da ne znaš postoji li bog ili ne. s te strane neki ateisti će za sebe reći i da su agnostici. u biti bi i vjernici trebali reći za sebe da su agnostici, ali oni naravno "znaju da bog postoji".
na kraju krajeva, sve vjernice sa vjerničkog topica također ne vjeruju u druge bogove osim "njihovog". također su prema drugim bogovima drugih religija potpuno ravnodušne. ne razmišljaju o njima, ne klanjaju im se, ni ne pomišljaju na to da bi ih mogla stići nekakva "božja" kazna ako u njega ne vjeruju (da bi mogle završiti u nekom drugom "paklu"). tako je u biti i sa nama ateistima/agnosticima... samo što smo mi otišli još korak dalje. :mrgreen:
eh, sad se postavlja pitanje... kad smo već tako ravnodušni zašto imamo ovaj topic, zašto se stalno... bunimo :roll: pa to što smo ravnodušni prema bogu, ne znači da smo ravnodušne prema religijskoj nasrtljivosti koja se događa u našem društvu. prema društvenom normativu koji vlada u našem društvu - da si određene nacije, određene vjere, da si dio tog kontingenta... da ako nisi dio te zajednice, da si out, da si drugačiji, da si DRUGI.
i tu ne smijemo biti ravnodušne. zašto ne govorimo šintoizmu, o mormonima, pa i recimo o imamima u hrvatskoj, zašto često govorimo samo i jedino o kc. pa odgovor se nameće sam od sebe.
dodatak na MC
misli da ekipa koja uci djecu da ce goriti u paklu ako postanu homoseksualci tu ist djecu zlostalja
nije vjera ono sto nekog odredjuje kao covjeka nego njegovi postupci
zanimljiv je fenomen da svaciji bog mrzi i napada upravo one iste ljude koje ti ljudi optuzuju, prozivaju i po potrebi napadaju
samo ću ostavit kratki trag, da vas mogu pratit.
i ja sam tu negdje, samo sam još, sama sebi, nedefinirana.
imam sakramente, djeca su mi krštena, ali nekako to više ne osjećam u sebi.
lijepi su mi običaji, ali, eto...negdje sam pročitala da je religija odsustvo logike i tu sam se našla.
cijelo vrijeme me i mučio, po mom mišljenju, nedostatak logike u religiji-bilo kojoj.
pratit ću vas, pa se, možda, negdje i pronađem, izdefiniram.
ustvari, ako je netko čitao Templarsku ostavštinu-e, tu je najbolje opisano ono u što ja vjerujem.
moram te ispraviti, mc nikako da raskrsti s tim blagdanima, ali iskreno rečeno, ja sam te blagdane, kao gastarbajtersko dijete, slavila već jako rano u inozemstvu, može se reći da sam slavila protestantski božić, ali nisam vjerski odgajana tj. nikad se nisam molila. a ionako su ti praznici postali konzumerističkog tipa, pa i za vjernike, tako da se ne bih puno oko toga brinula. :mrgreen:Citiraj:
Sumskovoce prvotno napisa
ali ova ideja o stvaranju svojih blagdana mi je fascinantna... evo ovdje ću kratko reći, mada sam mislila o tome još šutjeti, ali da se pripreme sve majke koje bi to moglo zanimati... moj mali tim upravo se sprema da napravimo nešto poput alternative za prvu pričest. pa da u proljeće, dok djeca koja pohađaju vjeronauk se spremaju za prvu pričest, druga djeca koja ne pohađaju vjeronauk a u tim su razredima, tih godina (ili koju godinu stariji), da posjećuju našu malu "školicu" (recimo 2-3 vikenda) i da onda posljednji vikend proslavimo nešto poput dan humaniste, primanje u humanističke "pionire" :lol: i sl. da djeci pružimo taj dan veselja i radosti i da su i oni bitni i da i oni imaju nešto svoje iz svjetonazora svoje obitelji (ili jednog roditelja).
Evo i mene, čitat ću doma, sad se samo prijavljujem.
Mada... možda me i odavde izbace (ako se to dogodi otvaram topik "zbunjeni u vjeri" :mrgreen: )
Svi sakramenti i djeca krštena u Crkvi i vjerojatno neću moje osjetljivo dijete ostaviti samo na hodniku.
Ali... ne idemo u Crkvu, ne smatram se katolikom, ali ne znam smeta li me da dijete uči i da kasnije samo bira.
Pa zvali me licemjernom tko god hoće.
Mada, imam još godinu dana... sve je moguće.
Ja sam vjernica pa tu ulijećem ko padobranac, ali moram ovo komentirati. Meni je ovo strašno što si ti kao dijete doživljavala i svaka čast tebi i tvojim roditeljima. Mogli su, ko mnogi, upisati dijete na vjeronauk reda radi, da ne bi iskakala, ići linijom manjeg otpora, ali su se držali svojih uvjerenja.Citiraj:
Zuska prvotno napisa
Meni se čini da je tvoj tata postupio "kršćanskije" od mnogih nazovi kršćana.
I to ja želim za svoju djecu. Da ne mrze, da poštuju različitosti, da nemaju predrasude. Bez obzira na to u što vjeruju.
cubana, nas na vjeronauk ne ide 7, što bi bilo 40% razreda.Citiraj:
Cubana prvotno napisa
Meni se čini da to nije sindrom samo kc nego sindrom većinske vjere...Citiraj:
mama courage prvotno napisa
Günter Grass u svojim knjigama spominje "evangeličko licemjerje" dok piše o sredini gdje je to većinska vjera (našla sam to u Lumburu, ali ima i na drugim mjestima). Vidjela sam i sama nešto slično s anglikancima u Londonu... Ne mogu se trenutno sjetiti ničeg drugog. Ima više veze s vlašću i utjecajem nego bilo kakvom religijom. To je bar moje mišljenje.
Uključuje li to i poklanjanje djeci nepotrebnog zlata? :lol:Citiraj:
mama courage prvotno napisa
Nisam se odavno osjetila toliko diskriminirano kao u zadnje vrijeme, kad sam od puno poznanika čula da su prodali nepotrebne zlatne lančiće koje su dobili za puste krizme i slično. Probrala sam po svojoj jadnoj ateističkoj kutijici za nakit i nisam našla ništa uz šta nisam emotivno vezana.
Meni se poklanjalo knjige, a te vrijede ko povratna ambalaža.. :roll:
dodatak dodatku:Citiraj:
stray_cat prvotno napisa
mislim da je prije svega bitno da demistificiramo vjeru, vjerovanje, a onda i religiju i religijske ustanove. time ostavljam svakoj pojedinki slobodu da i dalje bude vjernica.
hoću reći kao ateisti/agnostici stalno osjećamo tu nelagodu, baš iz razloga što nam je društvo duboko u nama usadilo stav, normativ, paradigmu, pa se eto i ovdje svi opravdavamo da u nešto "vjerujemo"... jer je vjerovanje valjda lijepo, poželjno... hoću reći... vjera ne mora biti poželjna, kao što je rekao dawkins_
znači, faith - vjerovanje kao takvo nije nešto čemu bi trebali stremiti.Citiraj:
Faith is the great cop-out, the great excuse to evade the need to think and evaluate evidence. Faith is belief in spite of, even perhaps because of, the lack of evidence.
sad dolazi na red sadržaj tih vjerovanja... i to je ono što je stray cat napisala... da, konkretno za katoličanstvo, sve ono što znam, ne odgovara meni, mom biću... možda postoje drugi kršćanski pravci koji bi mi više odgovarali (ali o njima se ovdje rijetko ionako govori), za katoličanstvo koje je dominantno u našem društvu mogu reći da mi je za početak previše mizogonijsko da bih ga prihvatila.
ma naravno, to sam htjela reći. :) kao što kad te netko u ovom podneblju pita: vjeruješ li u boga, odmah se misli na kršćanskog boga, a ne recimo na allaha ili krišnu. a ja baš uvijek volim razbiti taj "hegemonijski" način razmišljanja, pa postavim protupitanje: "u kojeg točno misliš?"Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Potpisujem kvotano. Ateistkinja sam zbog ravnodušnosti prema božjoj opstojnosti, ali - zbog osobnog iskustva, kao i društvene stvarnosti - nisam ravnodušna prema toj nastrljivosti.Citiraj:
mama courage prvotno napisa
Recimo, smeta me kad na Fejsu svi čestitaju vjerske blagdane, a onda netko na SVOM zidu i na SVOM statusu napiše nešto tipa "kakva je ovo vjerska kakofonija" i onda ga njegovi-njeni frendovi dođu napadati kako nije u redu pljuvati vjerske osjećaje, kako treba biti tolerantan itd. Dakle, ako netko na svom wallu može napisati Sretan Božić, zašto netko drugi ne može, a da ga se ne napadne, napisati nešto tipa pun mi je kufer Božića ili ne vjerujem u Kristovo rođenje?
Zbog čega ateisti ili agnostici nemaju pravo na slobodu govora na kakvu imaju pravo vjernici?Zbog čega vjernici koji se vrijeđaju kad nevjernici kažu da nema dokaza da Bog postoji, ne misle da nevjernike ne vrijeđa izjava vjernika da on postoji i da je vjera dokaz?
LOL, isto i za zlato i za knjige :-)Citiraj:
tangerina prvotno napisa
Evo i mene, ja sam iz ateisticke obitelji, md iz vjernicke. On je veci ateist od mene :) Ja nemam pojma sto sam. Ili sto neko gore kaze, jesam. Nekad vjerujem u nesto vise, u neku energiju, u neku poveznicu, nekad mi se dogadjaju stvari koje me tjeraju da vjerujem, nekad vjerujem da smo samo hrana za crve, sto neko drugi napise, ali i to mi zna biti lijepo, zivis, zavrsis, i nema vise nista, ni muka ni problema. Sve to ovisno o okolnostima. Kad su neki ljudi koje volim bili bolesni, znala sam se moliti da ozdrave, cak sam i do Sinja pjesacila.
Religije mi se nimalo ne svidjaju. Mozda ta neka ljubav koja im je okosnica. Ali ovo u sto su se pretvorile, sve to organizacije, sva ta pravila, sva ta separacija i mrznja svega sto je drugacije, sve mi je to strano. Vise mi djeluju kao sredstvno drzanja naroda pod kontrolom nego put do boga. Taj moje nesto u sto vjerujem (a kad vjerujem) je vise neki bog ili boginja sume, neka mirna i njezna sveprisutnost.
Nismo vjencani. Sin nije krsten, niti ce biti (moze kad sam to odluci) Meni to nista ne smeta. Mislim da ni mojima u obitelji ne smeta. S md-ove strane su nesto brontulavali, ali proslo ih je. Vise su u pocetku nase veze mene pokusavali nagovorit da se krstim. Tu pamtim jednu situaciju koja mi je bas bila bljak. Oni meni nesto kao da se krstim. Ja da necu, da bi me se baka odrekla da odem u crvku, a na to mater od md-a. "Onda cemo se molit da baka umre", kao u sali... ali, to mi je bilo ono, velika vjernica pa takve stvari prica.
Ne bih htjela da nasu djecu neko odgaja u katolickom duhu, ni u skoli, ni sa strane md-ovih roditelja i obitelji, jer to nisu vrijednosti koje im zelim prenijeti. Ako ce jednog dana sam pozelit ici u crkvu ili na vjeronauk, ne znam kako cu se postaviti, to ce vjerojatno ovisiti o tome koliko ce imati godina.
Ja zivim u 110 postotnom katolickom selu :/Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
Kamo srece da ih bude dvoje, troje.
Da me u pola noći pitaš di su mi knjige, to bi znala, ali nakit... osim jednih antiknih naušnica moje babe koje čuvam kao oko u glavi, svaki put se iznenadim gdje isplivaju stvari. Tek sad vidim kako smo propustile stvaranje crnih fondova od malih nogu :)Citiraj:
tangerina prvotno napisa
Potpisujem 100%Citiraj:
Jadranka prvotno napisa
I brinem se kako ćemo doć na kraj s mojim starcima, koji su nećake od godinu dana počeli učit dječje molitve (tipa anđelići ovo-ono) pa prekriži se itd
Jer njima nije jasno zašto sam ja ispala takva (?) i zašto sam se odmakla od vjere (?) i zašto ću djecu odgajati da budu bezbožnici :lol:
A njima nikako objasnit da u skup bajki odrasla osoba ne može vjerovat (protivno je logici - krasno sročeno)
Mislim da će bit sankcija u vidu neviđanja djece ako mi se počnu križat prije spavanja :lol:
Ili ću angažirat MMa da ih nauči neku zgodnu kajlu, da spuste nonićima kad započne vjeronauk za početnike :mrgreen:
Sumskovoce,
ne mogu vjerovati da ću ovo napisati, ali mislim da im od učenja dječje molitve s bakom i djedom neće ništa biti. Samo će te prije početi pitati pitanja vezana uz religiju i morat ćeš više i češće razgovarati s njima, što je dobro. Mene je baka sve to vrlo rano naučila (dovoljno rano da pozaboravljam), zbog toga sam od nje dobila puno poljubaca i zagrljaja, vježbala sam memoriju i sl., ali sam zato stalno doma gnjavila s pitanjima o anđelima, nebu i bogu i obožavala sam te razgovore sa starcima jer onda sam dobivala hrpu drugih, još zanimljivijih priča o svemiru, evoluciji, moralu i sl...
I tako, iako mi starci nikad nisu govorili ništa protiv bake u tom smislu, vrlo rano sam je počela doživljavati kao osobu koja neke stvari ne kuži pa joj ih ja, čak i tako mala, moram objašnjavati :-) I to mi je pomoglo da skontam što je vjera, ne pomažu činjenice, argumenti, dokazi, moja je baka i dalje vjerovala svoje :-) A još kad sam skontala da moja mama ateistkinja zna više o Bibliji od bake zagrižene vjernice, heh!
Što prije klinci shvate sve te stvari, tim bolje.
Ne znam kako ću se postaviti ako dijete bude htjelo na vjeronauk. S jedne strane mislim da se sa zabranama ništa ne postiže, mislim da je poanta odgojiti ih tako da oni ne požele ići na vjeronauk. (uh, nadam se da će mi to uspjeti!) Moja teta je recimo svoju klinku pustila da ide, sama je htjela ići. I onda je nakon 3-4 godine sama odustala i vrlo rano otkrila svoje agnostičke pa ateističke sklonosti :)
ja sam prestala tako razmišljati i prestala ikoga proglašavati licemjernim (barem u ovoj tematici), iako mi je uvijek drago kad netko pokaže hrabrosti suprotstaviti se sustavu i društvu, ali sam naučila prihvaćati i ljudske slabosti, situacije i jednostavno činjenicu da je sustav takav da te natjera da tako... konformistički postupaš, pa onda nije lijepo žrtvu takvog sustava dodatno stigmatizirati. u biti sam izabrala put osviješćivanja i ojačavanja individua (zvučim kao neki vjerski vođa :lol:) i nekako pronalaženja puta koji najviše odgovara toj osobi u datoj situaciji.Citiraj:
Cubana prvotno napisa
Jao, ovo kvotano sam napisala kao da će vjeronauka u školama biti za 5-6 godina. Odbijam u to (i u to :) vjerovati!Citiraj:
Zuska prvotno napisa
Kako sada stvari stoje, ovo ces tesko izbjeci... Moja djeca idu na vjeronauk, ali me svejedno smeta i nije mi drago kad vidim u citankama, udzbenicima stranih jezika i brojnim drugim knjigama (povijest - katastrofa) tu vjersku ikonografiju. Pa te knjige su za svu djecu, ne samo za vjernike!!!Citiraj:
Jadranka prvotno napisa
Onda isto - teme za sastavke znaju biti vjerski obojene i ima toga brdo... Mislim da je to neprihvatljivo. Osim toga, bila vjernik ili ne, mislim da je bezveze kad klince na prvi dan nastave odvedu na misu (citala na vijestima neki dan) ili kad povremeno znaju za Dan kruha dofurati svecenika u skolu. U vrticu su barem pitali "Imate li stogod protiv da dijete glumi andjela?" ali u skoli je to toliko umrezeno da je stvarno, ali stvarno pretjerano i neukusno.
to je zato jer postoje vjernici i ostali. ako zelis raditi neke nepodopstine, pozovi se na vjesku slobodu i uglavnom ces proci liso.Citiraj:
Zuska prvotno napisa
Ja veliki problem vidim upravo u tome o čemu Peterlin piše. Lako se ja postavim prema baki, ali kako se postaviti prema školskom sustavu, razredu...
Kako sad razmišljam, svojoj klinki savjetovala bih da ne piše sastav na tu temu i da od profesorice traži drugu temu ili da u sklopu teme piše o svojem ireligioznom doživljaju te teme. I stala bih iza nje. Mislim da bi nakon 2-3 takve situacije, učiteljica možda počela postupati drukčije...
Prosvjedovala bih glasno na svim adresama protiv blagoslivljanja prvog dana škole i sl.
Zanimala bi me iskustva roditelja koji se stvarno nalaze u tim situacijama...
I ja imam lijepa sjećanja sa bakom i inima po pitanju priča o anđelima, ali znam kako to krene. Moj je stav da to ne želim. Imat će oni prilike pročitat svu vjersku literaturu koju budu htjeli, dok su mali, ne želim da ih se uči tome.Citiraj:
Zuska prvotno napisa
potpisujem zusku.
djeci treba objašnjavati od trenutka kad počnu pitati kako je društvo uređeno i bez ustručavanja objasniti stav roditelja. ne stidjeti se toga. mi smo svojoj objasnili vrlo rano i ona puno toga zna iz biblije, kurana tj. i drugih religija, zna da neki ljudi u to vjeruju (poput bake, prabake, susjede na selu), zna da nije njeno da se s tim sprda, ali također da ona ima pravo ne vjerovati kao što čine njeni roditelji i da joj nitko (pa ni prabaka) nemaju pravo sugerirati da je bog dobar i da u njega treba vjerovati.
ona zna da puno ljudi u hrvatskoj ne vole gay osobe (gledala je splitsku rivu od prošle godine i rekla da je bolje da je striček otišao popraviti zube nego što je bacao kamenje) i svaka homofobija ju jako ražalosti (jednom se rasplakala). u biti je svaka vrsta nasilja jako uzruja, a obožava priče o jakim i pametnim i aktivnim ženama. (to su nam priče za laku noć... priča o rozi parks :mrgreen:)
ona će jednog dana, kad bude imala dovoljno godina odlučiti što će vjerovati što ne, možda ode i u hare krishnovce (kao što sam ja očijukala s njima kad sam bila u pubertetu), ali kao što smo jednom o tome govorili na nekom drugom topicu, te godine još nisu došle i ja smatram da kao roditelj imam pravo odlučivati i usmjeravati svoje dijete. ona nije sama odlučila da neće ići na vjeronauk, ali nikad nije ni poželjela ići na njega (čak smo joj predlagali da na početku godine ode, da vidi, ona nije htjela). jednom dva puta što je otišla na misu, udavila se od dosade. drugi put je samo otišla iz velike ljubavi prema prijateljici i jer je htjela prespavati kod nje.
dovoljno smo je osnažili i pokazali ljepotu našeg svjetonazora, istovremeno joj objašnjavajući da postoje ljudi koji ne djele naše mišljenje, da je dovoljno jaka bila da se mogla suprotstaviti nekim napadima na njen integritet. i to mi je kao roditelju najbitnije.
mislim da treba ipak procijeniti od situacije do situacije. vjerski obojene teme i sl. mogu poslužiti kao rasprava s djetetom, da upravo vidi tu vjersku nadmoć u javnom (školskom) prostoru. ako je nešto stvarno previše napadno i neukusno, onda se požaliti učitelju/ici. na kraju krajeva, možda jedna takva tema posluži da se razredu objasni da ima i nevjernika i njihov stav.
tako smo mi u 2. razredu na temu, što mama i tata rade u kućanstvu fino imali pola sata feminističkog osnaživanja, na temu vukovara je jadnica morala sat vremena slušati povijest kako ju njeni roditelji vide. istovremeno je dva dana kasnije u učiteljicinim riječima našla potvrdu maminih litanija, pa joj je ipak bilo drago da je shvatila bit. to su trenuci kad kao roditelj shvatite da ne griješite što osviještavate dijete, mada se ponekad učini da je još malo za takvu vrstu informacija.
Ovako i ja, od svega pomalo. Vec dugo razmatram baby blessing, nekako mi zao sto nismo imali tak vid dobrodoslice za malog, kao sto je to i krstenje. Mislili smo za rodjendan pa nismo uspjeli... Javi sto ste smislili!Citiraj:
Mojca prvotno napisa
Inace, sad uzasne pritiske od uze i blize rodbine imamo za krstenje. Najjaci argument je bio neki dan, da gdje ce dijete ici ako umre??? Kao bolje mu je da ide u raj nego u limb, na sto sam odbrusila da je crkva ionako ukinula limb pred koju godinu.
Pa mi je baka od dragog rekla da ce ga ona skupa s njegovom mamom odvesti bez nas???
Ma show!
S učiteljima/učiteljicama se to obično može dogovoriti i nije problem. Pisala je ivarica svojevremeno kako je njeno dijete dobivalo za zadaću opisati prvi snijeg dok su ostali pisali o Božiću. Isto, ekipa iz razreda mog sina koja ne slavi Božić isto je dobivala alternativne zadaće. To u praksi funkcionira, a mislim da je dobro za sve jer i druga djeca se upoznaju s različitim stavovima.Citiraj:
Zuska prvotno napisa
Mene puno više smeta kako izgledaju udžbenici, koji su slika i prilika države, tj. ministarstva koje ih odobrava... Ne smeta moju djecu, smeta mene. Bilo bi mi milije da to tamo nije, isto kao što bi mi bilo milije da djeca idu na vjeronauk u crkvu, ali ne mogu tu ništa promijeniti, bar ne sama i ne na brzinu. Zato podržavam ovaj topic. Ako se država deklarira kao sekularna, nek onda takva i bude.
evo nešto za sve koje su u zagrebu: link
nadam se da se vidimo tamo :)Citiraj:
CFI Croatia u suradnji s udrugom Protagora organizira tribinu "Hrvatska između sekularnosti i klerikalizacije".
Voditeljica trbina je Vesna M. Puhovski (predsjednica Protagore).
Teme tribine:
Lino Veljak: "Sekularna država i tendencije klerikalizacije - Demokracija ili teokracija?.
Marijana Bijelić: "Sekularizam i demokracija, ljudska i građanska prava"
Alan Sorić: "Diskriminacija ateista u sekularnoj državi"
Vesna M. Puhovski: "Vjerska indoktrinacija u obrazovnom sustavu"
Veselimo se Vašem dolasku! Ulaz je slobodan.
mislim da su slično razmišljali i naši roditelji kada bi čitali naše zadaćnice s temama "Tito Partija" :-)
moje je to smetalo, pok. otac je nekada i naglas znao negodovati.
ali se ne sjećam da smo tu ikonorafiju shvaćali toliko ozbiljno i osobno, usprkos trudu naših učiteljica :-)
eto, tako nekako smatram da i djeca gledaju na vjeronauk u školi, ukoliko se kod kuće ne prakticira vjera.
možda su vaša iskustva i razmišljanja drugačija ?