Eto i mene koja vjerujem u čaroliju života, u prirodu, svemir (u big bang i sve što je bilo poslije, ali se pitam išto je bilo prije), dobro, ljubav, prijateljstvo, uzajamost, istinu, mir... Nisam "registrirani član" ni jedne religijske zajednice.
Obišla sam ih puno, neke lokalne, neke silno egzotične, neke odgovore sam dobila, neke nisam... i nakon svega, mislim da su sve religije smo različiti šareni papirići za istu stvar. Ne vjerujem u krivnju. Ne vjerujem u kaznu.
Lakše mi je reći da sam ateist, nego objašnjavati da nisam vjernik, ali da ipak u nešto vjerujem.Možda sam agnostik, možda nisam. Vjerujem da je sve relativno. Vjerujem u transformaciju energije.
Ježim se od forme bez sadržaja koja je tako prisutna kod nas... neki prijatelji vjernici me nadahnjuju i volim biti s njima. Ako me pozovu, sudjelujem u obredima, ceremonijama i svetkovinama iz različitih religija ljudi koji su mi dragi, jer prihvaćam da je to dio njih, njihov način da pokažu bliskost, ljubav, da podijele za njih važan trenutak.
Smjehuljicu krstiti nećemo, ali upravo u mislima dovršavam "idejni nacrt" tihe ceremonije baby blessings-a.
Za početak toliko. Veselim se temi.
 |
|||
Mojca prvotno napisa
) zahvalna sam mami koja me učila da razmišljam svojom glavom, njena priča je bila otprilike da je bog ljubav i da su bitna naša djela, a ne molitve i priče. blagdani su se kod nas slavili uglavnom prehrambeno 
i običajno (recimo umivanje u cvijeću na cvjetnicu i ostali nama zabavni rituali). uskoro dolazi moja curica i želim joj pružiti istu slobodu da istražuje svijet oko sebe i donosi vlastite zaključke.
