-
andreja sam
prosla krug iz ateisticke obitelji (u kojima je jedna baka pokusavala spasiti stvar), opizdenog katolicanstva u pubertetu (kao kontra valjda) i natrag u ateizam koji jaca iz dana u dan.
dijete se na proslom popisu stanovnistva (mala je jos ona ali kuzi dosta) izjasnilo kao agnostik na putu prema ateizmu. treba joj agnosticizam kako bi imala jos prostora za mastanje 
imam i partnera, oca djeteta, nismo u braku (ni civilnom) ali zivimo bracnije od mnogih koji jesu.
samo straha se bojim, a to je razlog zasto me sve vise smeta sto nam je cijeli odgojno-obrazovni sustav postavljen na temeljima vinosti (krivnje). mislim da odgoj u strahu od grijeha ne vodi nikamo, odnosno znam da vodi prema psihozama razlicitih tipova. svom djetetu zelim sirom otvorene oci i mogucnost da vidi 'iza brda'.
ne volim ni krda, ni stada.
i osjecam se prilicno obespravljeno kao ateista. ne zato jer me netko posebno ugnjetava (i premda je meni kriz u vrticu itekako maltretiranje sublimantnim porukama neprimjenrenim toj dobi) nego zato jer navodno zivim u sekularnoj drzavi. brus, prije je to jedna katolicka dzamahirija.
podlozni konzumerizmu njegujemo tradicionalne obicaje, pogotovo one povucne iz paganskih, pa se bor okiti i jajca strateski porazmjeste kad dodje to doba godine (i prozore operemo i generalku napravimo, zapravo iskreno vjerujem da su ti obicaju uvrijezeni bas zbog tih higijensko-estetskih razloga). i u ateistickoj obitelji u kojoj sam odrasla se kitila jelka i farbalo jajca, no u tim sarenilima ne pronalazimo religijske simbole (uostalom, copyright na njih ne moze imati vjera).
tak, svasta sam tu zbrda zdola nadrobila, ali drago mi je da se otvara prostor u kojem cu moci napisati pokoju ateisticku.
e da, mozda da odmah pojasnim i kako i zasto su se ucvrstila moja ateisticka uvjerenja (osim cinjenice da bas ne volim pripadati vecim grupacijama i da volim biti s one druge strane jer mislim da je to korisnije). u zrelijoj dobi sam se pocela suocavati s problemima oko koncepta grijeha jer sam se seksala prije braka, volim masturbaciju, ne odlazim nedjeljom na euharistijsko slavlje, vjerujem u MPO i navijam za svakoga tko prolazi tu borbu a posebno su mi se zgadili kad su djecu rodjenu iz MPO nazivali 'stvarima'. takodjer imam dva dobra prijatelja koji su homoseksualci, a djevojcicama koje su silovali nigerijski pobunjenici bih svakako dozvolila abortus a ne ih ekskomunicirala iz zajednice. ja sam naime pro choice, a ne pro life.
eto. veselim se topiku :D
tolerancija mi s godinama opada
edit: dijete mi, naravno, ne pohadja vjeronauk. ona i jos samo jedan djecak u razredu. slutim promjenu tog omjera u trecem razredu kad krene i zupni.
Posljednje uređivanje od anledo : 04.09.2012. at 10:39
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma