vidiš ovo mi se nikak ne sviđa, ali vidim da ti uživaš pišući toCitiraj:
superx prvotno napisa
Printable View
vidiš ovo mi se nikak ne sviđa, ali vidim da ti uživaš pišući toCitiraj:
superx prvotno napisa
Ma niti meni se ne sviđa, niti to dopuštam doma, ali kada odu k baki jednom u ta tri mjeseca oni se zabarikadiraju u njenu sobu gdje skaču po krevetu i onda jedu kekse s mlijekom, ili im ona navečer napravi sendviče i donese to i kakao . Za to vrijeme ona ima čita knjige i uživaju svo troje. To im ja ne želim pretvoriti u naviku niti oni uopće doma ne predlažu isto. To su njihove većeri koje im ja ne želim uzeti.
Ja imam obe bake još žive i obožava sam kod njih ići i jesti njohove zbrčke. Uvijek se sjetim kako sam kod bake jela vruču zlevanjku i hladno mliko iz vrečice i gledala Santu Barbaru. Želim da i oni imaju takva sječanja i znam da je baki to gušt. MM nije stigla toliko maziti puno je radila i sad s njima to na neki način nadoknadi. meni dobro dođe i ne vidim ništa loše u tome!
A di je nestala baka,baš me zanima što ona ima reći u nastavku rasprave na naše komentare?
Vjerojatno je samo zakolutala očima i digla sidro LOL
draga baka, hvala za svu pomoc koju ste nam jucer dali.
hvala od :heart:
ja se mogu zamisliti da pisem post kakav je baka napisala za nekih tridesetak godina
mislite li da ce nama biti lako? vjerojatno vecina obitelji prolazi kroz slicne dileme. Imala sam ja iskustvo i sveki koja se nije mijesala u nista a zivjeli smo skupa. Ja bi rekla - ne zato sto je bila turbo tolerantna nego zato sto je bila nezainteresirana.
Drage sve, potpuno ste me zatekle odazivom na ovu temu. Hvala od srca. Vaši komentari i razmišljanja razvili su i jednu drugu podtemu: "Što zamjeram svojim roditeljima i čega bi željela poštediti vlastitu djecu". Meni je doista potrebna ovakova komunikacija u ovom trenutku kada sam postala baka, jer kao da mi se život restartao i zapinje tamo gdje ga sa svojom djecom nisam dobro odradila. Pokušaću odgovoriti na vaša pitanja, a vi samo pišite, jer izrečeno osim što objašnjava i liječi i rješava neka pitanja i nesporazume.
uvijek je lijepo kada čovjek promišlja o onome što trenutno proživljava u kojoj god dobi bio
to znači da se pita da i radi najbolje što može i može li popraviti ono što mu se čini da mu i ne ide najbolje
svojim roditeljima ništa ne zamjeram - sigurna sam da su uvijek radili ono što su mislili da je najbolje za nas kao obitelj
zamjeram sebi što nisam tati dala do znanja i riječima koliko ga volim... sada je kasno :-(
mogu jedino zahvaliti svojima što sam danas ono što jesam, a to je sretna osoba sa svojom obitelji
pokušavam svojoj djeci omogućiti ono što su i oni meni dali (u nematerijalnom smislu) i nadam se da ću uspjeti - iako to radim na možda drugačiji način nego moji roditelji
važna stvar u odnosu moje mame i mene je bila (i još uvijek je) ta da smo mogle razgovarati o svemu
nekad bi to bila i žustrija rasprava, ali kad bi se glave ohladile uspjele smo naći zajednički jezik i prevladati tekući "problem"
Ovo je istina, ali batina uvijek ima dva kraja pogotovo kad su djeca u odrasloj dobi. Nismo samo ono što su nam dali roditelji...Citiraj:
baka prvotno napisa
Iz vlastitog iskustva - moja djeca su mi pomogla da s roditeljima izgradim bolji odnos.
Meni je iskustvo roditeljstva dalo uvid u način na koji su moji roditelji odradili roditeljstvo. Bili su iznad svakog očkivanja - kad sam bila mlađa smatrala sam da su to oni dosta šlampavo odradili, ali nisu. Samo su mi dali što više slobode moguće (u granicama koje su primjerene djetetu). Pazili su čime me hrane (a mislila sam da nisu), pazili su da se ne istraumiram (tješili me, smišljali dosjetke da prevaziđem neke dječje strahove...) pazili su nam moj fizički i intelektualni razvoj. Uglavnom bili su jako pažljivi i informirani. Unatoč kvocanju moje pokojne bake. Oni su doživjeli kvocanja raznih vrsta, pa MMa i mene pošteđuju. Podržavaju naše odluke i unatoč tome što se ne slažu sa svime (a to su banalni primjeri tipa zašto još nisam uvela KM ili petit kekse u prehranu) o tome ili šute ili samo natuknu da bi oni, eto, drugačije. A mi se nasmijemo, damo bebu baki/djedu u naručje i svi sretni :mrgreen:
Želim postati dobra baka i sada gledam kako to ostvariti. Prepustila sam se vodstvu unuka, jer on to najbolje zna. Trebam samo "izgladiti" zaostatke u odnosu sa suprugom-didom, djecom-sada roditeljima i ostalima koji imaju primjedbe. (malo karikiram). @rutvica gledam kako se danas roditelji i službe odnose prema odstupanjima u očekivanom npr. motoričkom razvoju djeteta. Moj unuk malo kasni u prohodavanju i eto ga danas na Goljaku na kontroli. Dida, mm mi je posebno otkriče u svojoj novoj ulozi: napravi što se od njega traži (vozi, čuva, igra) i pusti ih na miru; sada kaže neka idu na te kontrole da budu mirni (roditelji!). Iskustvo sa motoričkim razvojem kod moje djece: kćer prohodala sve po knjizi (Razvoj djeteta u prvoj godini i naravno Penelope), više sam gledala u knjigu nego u nju. Sin je imao čudno prekrižen prstić, kao da pokazuje "figu", išli u Klaićevu kod ortopeda, pokazali vježbu za ispravljanje, gotovo. Što se govornog dijela razvoja tiće kćerka je više promatrala kasnije progovorila, a kod sina se brzo propričao nekim svojim jezikom, ali nakon operacije krajnika izgovor mu se zakompliciralo sa nazalnim govorom. Kod mene kao djeteta bila je situacija da nisam govorila do treće godine, mama me odvela liječniku (u malom mjestu, jedan liječnik za sve uzraste), koji joj je rekao, kada odraste govoriti će i previše i poslao kući. Sin je išao u Waldorfsku školu, gdje ne forsiraju razvoj po knjigama, tako da nam je on tri godine doma pričao zanimljive i duge priče, a onda u trećem razredu otvorio knjigu i "samo" počeo čitati. I danas rado u puno čita. Zaključak na ovu temu bi bio neka roditelji vodaju svoju djecu na sve preglede koje smatraju nužnim za njihov "normalni" razvoj, ali to se sve ipak neakako kasnije izbalansira unutar potencijalnih njihovih sposobnosti.
uh. kad iz svoje perspektive zamišljam sebe kao baku, ne zamišljam se ovako :mrgreen:Citiraj:
baka prvotno napisa
hebemu vraga, bit ću valjda u godinama kad je dosta bilo tog mijenjanja i preispitivanja, samog sebe. to sam što sam. pustite me na miru. do kad više? i šta sam dobro odradila i di sam kiksala. vrit. kiksali su svi, kiksala je moja mama, kiksala sam ja, kiksati će i moja djeca i unuci poslije njih. :mrgreen:
Meni je jako utješno razlučiti da su i moji roditelji kiksali - a vidi kako smo brat i ja dobro ispali :mrgreen:Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Pa tako kad i ja zakiksam, pomislim da će i moja djeca dobro ispasti, unatoč mojim kiksevima.
A ono što moji starci jedan drugome prebacuju kao kikseve u odgoju, meni su najveće prednosti. Sve je u očima promatrača...
bako, smeta li to Vas na neki način i na nekom nivou što vam unuk ide na vježbe na Goljak?
Zašto vam deda treba govoriti - pusti ih na miru, neka idu na kontrole da budu mirni?
Zašto vam smeta što roditelji vode dijete na Goljak? Smeta vas ideja da sa djetetom nešto nije kako treba?
Želim postati bolja baka nego što sam bila supruga, majka, pa ako hoćete i kćer. Sve te "uloge" doživljavala sam prije kao atak na moju osobnost (znam to je moj problem koji se odrazio, čitaj štetio i meni i svima oko mene). Isprika: ne snalazim se baš sa načinom komuniciranja na forumu. Pokušavam odgovoriti na pitanja kronološki, a onda ispada da upadam u riječ ovima zadnjim postovima, odnosno da ne razvijam diskusiju.
@Mima, hoću reći da je vrlo teško predvidjeti kako će određena i najbolja nakana roditelja u konačnici utjecati na psihofizički razvoj djeteta. Ima za to primjera koliko hoćete. Treba nešto malo prepustiti i djetetu u samorazvoju i "bogu" ako hoćete sa njegovim planovima. Zamjeram sebi što se nisam više naprosto se družila sa svojom djecom, nego sam okolo trčala sa njima po doktorima i vozikala ih po glazbenim školama, seminarima, pa čak i kazalištima, upisivala ih na svašta. Sada vidim da moja kćerka zna ono pet puta više o svemu o djeci i maksimalno se druži sa njime, još doji...a opet trči okolo po savjete i upute. Gubi dragocijeno vrijeme koje bi možda bolje mogla upotrebiti za sebe.
@sumskovoce: "Sve je u očima promatrača... "
Što ste htjeli reći sa citatom?
I da - i moja mama je opterećena time da je pre malo vremena provodila samnom, u igri i druženju. Mislim da se bezrazložno opterećuje, jer je ona meni bila najbolja mama na svijetu, ni jedna druga žena mi nikad ne bi mogla pružiti to što mi je pružala ona. Opterećivati se prošlošću nije nikad donijelo ništa konstruktivno u jedinom važnom trenutku - sadašnjem.
Draga bako, imate modernu kćer, ovo što nabrajate da radi radi valjda 80% ovog foruma, pogotovo ako je dijete malo sad je glavna brija duda-prljavština itd. - kao što je i prirodno, kao i što mora biti.Citiraj:
baka prvotno napisa
Jednako tako, ne možete sada radit undo na ono što mislite da ste loše kao majka i kćer radili (vjerojatno je to više u vašoj percepciji, nema roditelja koji ne griješi).
Proći će vremena da shvati da nije u tome sve...ako i shvati. Ponašat će se isto kao i vi, i vjerojatno u zreloj dobi kužit di je sve griješila itd., pa će onda opet radit nove greške, svi ih radimo, i ona, i mi, i Vi, isto tako, ziher - svaka dob nosi svoj set pokušaja i pogreški, jer nije uzaludu ona "general nakon bitke". Ali, to je zakon života, ne možete vi to promijeniti. U tome nađite svoju utjehu i opuštanje :). I ona će se čudit kad ona postane baka novim modama u odgoju, ko zna koje će tada biti, i činit će joj se da šteta da se sad tako oko toga zeza. Dojenje je apsolutni mus ovog vremena (i prijašnjih nekih), nema šanse da Vam i jedna riječ oko toga bude produktivna - to stavite u rubriku "Ne progovaraj". Kao i Goljak itd.
Ako je nova mama, pustite je, resetirat će se sama, ako se i resetira, sigurno je nećete resetirat Vi.
Pomozite joj, ne izgubite sebe... i dobit će te titulu superbaka, jer je većina baki takva - daje onoliko koliko može.
Sretno!!!
U stvari Vam želim reći da se opustite i svojoj kćeri prepustite, budite diskretna pomoć, što Vas živcira nasmijte se s Vašom frendicom.
Uživajte u unuku/ci, pomozite ženi, uživajte u svojoj životnoj fazi, malo je otračajte s frendicom - i to je to. Ne živcirajte se što ide doktorima, radi ovo ili ono, nema šanse da Vi to sad obrnete tako što ćete nešto pročitat na forumu pa joj reći itd.
Mislim - sad je kćer in charge, njen je red da radi svoje greške i dobre stvari itd.
Ne postoji the najbolja baka :). Sve su bake najbolje svojoj obitelji.
Jedno su aktivnosti a drugo je vježbanje na Goljaku. Vašu kćer su na Goljak uputili liječnici, ne vodi ona dijete na svoju ruku na nekakav dječji aerobik. Odmahnuti rukom na preporuke liječnika da bi se sačuvalo dragocjeno vrijeme - to baš i ne zvuči mudro. Pretpostavljam da biste i vi sebi zamjerali da ste nešto propustili učiniti za dijete dok je bilo maleno, pa da dijete u odrasloj dobi radi toga ima neke poteškoće ili posljedice. Na Goljaku se ne liječe samo teški slučajevi koji su kandidati za loše dijagnoze, nego se ispravljaju i manje nepravilnosti i motoričke nespretnosti. Nema sumnje da od silne djece koja se danas upućuju na vježbe nekoj to uopće nije potrebno, no ne može vaša kćer znati da li je baš sa vašim unukom taj slučaj.
Hoću Vam reći - neće ništa ona niti "zeznut", "Bog" će to već regulirat. A Vi ne gubite niti Vaše dragocjeno vrijeme u bitkama koje ne možete dobiti, uživajte u bebici i pomozite joj onako kako ona traži, ispušite se na temu "moderne majke" s frendicom i to Vam je cijela mudrost, kako je vidi jedna druga "mlada", a ne baš tako po godinama mlada mama.
Bako, morate shvatit da Goljak puno više populacije zahvaća, nego što je u Vaše vrijeme, i nego što je drugdje di Goljaka nema. Motoričke nepravilnosti spontano nestanu kod 80% djece (bez ikakve vježbačke intervencije), ali to se radi onako... just in case, ako je dijete locirano u ZG-u. Prihvatite to.... nema Vam druge :).
Svaka čast za topic, ali imam komentar na prvi post:
draga bako, primjetila sam da ste poprilično kritični prema svojoj
kćeri i njm, a nisam stekla dojam da s njom o tome dovoljno razgovarate.
jeste li joj rekli da vam je neke stvari teško raditi i neznam zašto ih radite ako vam je teško?
ako se ne slažete sa njenim stavovima oko odgoja, postupanja s djetetom pa porazgovarajte,
putistite da vas u njih uvjeri ili ne uvjeri, ali onda se pomirite da su vam stavovi
drugačiji i odlučite hoćete li ih primjenjivati ili ne.
osobno, kad mi netko nešto pomaže volim da to radi od srca ili da ne radi.
stvarno, mislim da ovakav stav ne vodi u iskren odnos sa vašom kćeri, pogotovo ako
ste prema njima sve sa smješkom a onda se jadate prijateljici...
kažete da ste se prije vi prisjetili nekih stvari nego su ih kćer i zet naučili?!?
iz ovoga mi se čini da nemate povjerenja u njihove sposobnosti i čini vam se da vi znate
bolje...
nakon mnogo kritike prema njima niste rekli ama baš ništa protiv sebe (naravno svima
nam je to teško) ali realno svi imamo nekih mana i što prije ih pokušamo razotkriti lakše
ćemo ući u kvalitetan odnos s drugima...
Ja sam baš pitala svoju mamu, koja je sada evo već 2 godine baka "Zašto se nije igrala sa nama više nego je", bila je baš tužna kada sam je to pitala. Kaže da joj je žao i da je stalno trčala spremala kuhala, radila. Ja ne spremam kao ona, suđe mi stoji nekad do sutra uisisavam kad stignem, al zato sa svojim ditetom sam stalno i igram se i mazim i svašta nešto. Kada dođe do mene baka bi stalno spremala al ja je potičem da se igra sa ditetom spremanje može pričekati.
Uffff, mene je tema potakla na razmišljanje... Morala bih SADA dok su mi djeca još u osnovnoj školi početi zapisivati što i kako ne treba činiti.
Ja sam stara mama, ima dosta žena mojih godina koje su već bake. Kad ja dođem u poziciju da imam unuke (nadam se da će se to jednom dogoditi) više vjerojatno neću biti u stanju puno fizički pomoći i mojoj djeci će vjerojatno biti sasvim dovoljno da oni ne moraju pomagati meni.
Što se tiče brige za zdravlje djece, imam pozitivne primjere svoje mame i svekrve koje su nas podržavale. Naš stariji sin ima ambliopiju pa smo ga vodali na vježbe (i danas nosi naočale). Iznenadila me svekrva kad je rekla (i prije nego sam ja to povezala) da i mm vjerojatno ima istu smetnju, ali da to nije na vrijeme otkriveno jer dok je mm bio mali nitko je nije na to upozorio, pa zato danas ima veliku razliku u dioptriji između lijevog i desnog oka.
To je samo primjer. Bilo je toga dosta. Mi se nismo mogli puno oslanjati na bake što se tiče logistike u kući (nisu blizu i imaju svoje godine) ali su tu i tamo uskakale oko čuvanja djece i slično. Nisam im solila pamet - ako baka dozvoljava da se po njenom krevetu skače i da se gleda televizija dulje nego bi se doma - ne bunim se, jer djeca tamo ne žive. Kod baka vrijede njihova pravila, doma vrijede naša pravila. Oko hrane i spavanja smo se dogovarali i to je štimalo. Djeca nisu često bila s njima, pa smo puštali nek bake i deda grade svoj odnos s unucima kako misle da je prikladno. Mi smo imali sreće jer su bake uvijek uvažavale naše mišljenje. Tu i tamo bi se začudili nekim našim stavovima, ali s vremenom sve je došlo na svoje mjesto.
Rane godine majčinstva karakterizira umor i nedostatak vremena za sebe + živaca i tolerancije za druge. Znam po sebi da nisam uvijek imala volje s mamom/svekrvom neobavezno ćaskati ni raspredati o ovome i onome... ili slušati njihove priče koje nisu imale veze s djecom. Bila sam crknuta i trebalo mi je rasterećenje. Bake su mi pomagale na jednostavan način - mm je djecu znao odvesti svekrvi jednom tjedno popodne na 2 sata. Njoj dovoljno, a meni isto da se malo opustim. Moji roditelji su isto znali podmetnuti leđa u skladu sa svojim mogućnostima, češće ljeti kad su djeca (od treće godine na dalje) boravila kod njih u drugom gradu. Moji sinovi su uz dedu proplivali, uz bake naučili neke druge stvari...
Bilo je sukoba mišljenja (zapravo čak to nisu bili sukobi nego podizanje obrva na neke naše odluke) ali na kraju sve se svodi na jedno - bake i djedovi moraju prihvatiti činjenicu da je njihovo dijete odraslo i da je prva linija odgovornosti za unuka u njihovim rukama. Mogu imati svoje mišljenje, savjetovati ali ne i odlučivati. Bitno je da zadrže dobar odnos i komunikaciju s djecom čak i ako ne vide smisla u tome što mladi rade, jer to je u interesu cijele obitelji.
Nadam se da ću se ovoga prisjetiti ako budem i sama imala unuke.
a vidiš, nije se ni moja mama igrala s nama, na podu slagala legiće, crtala i radila figurice od plastelina. kad se sjetim djetinjstva, nije mi to niti najmanje falilo. a sjetila bih se. nekih stvari se sjetim koje su mi smetale, to su sitnice, al ih se sjetim.Citiraj:
ardnas prvotno napisa
npr. nikad joj neću oprostiti :mrgreen: što nije shvaćala moj strah od našeg dugaaaačkooog hodnika. pa ajd ti pišat iz dnevnog u kupaonu koja je bila na drugom kraju svemira. kao, šta te ima biti strah, velika si.
kad razmišljam o budućnosti u kojoj ću biti baka, veseli me to što ću moći biti sa unucima, a sa vrlo malim postotkom odgovornosti
odgovornost mislim u smislu odgoja, ne u smislu dok ih čuvam
jer sva odgovornost će biti na roditeljima, a na meni će biti samo da slijedim njihove trendove, malo se prilagodim i uživam
Ko zna, neko bi onda zamjerio što je "bilo neuredno", a kod xy, školske kolegice, nije bilo neuredno.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Po meni, onako... kad sam u bed mudu, uvjerena sam ne da ponavljamo greške naših roditelja, nego pridodajemo i svoje i povećavamo to "blago", bilo da sad krećemo u drugu krajnost, bilo da radimo isto što i oni. U svakom slučaju, većina djece s normalnim roditeljima ispadne OK, a sad je ono viša sila što će koje dijete zamjerit - hodnik-traume, neigranje, nerađenje palačinki, prljaviji stan i slično. Enivej, mislim da zapisivanje grešaka neće puno pomoći, bitan je nekako rad na sebi (ako je moguće, barem malčice) i prihvaćanje da ne postoji "the odgoj", i da on gotovo pa sto posto nije u tehnikalijama stila čišćenje, duda, Goljak itd.
Ako/kad budem baka, vjerojatno ću bit živa rospija, iako ću se trudit ne bit... ali ono... nemam iluzije da ću bit bolja baka od žene/supruge/majke ili najbolja baka u kvartu itd. Bit ću ja, samo starija, bit će već dosta da ih ne tlačim sobom samom, ako štogod pomognem ili para ostavim, puna šaka brade.
Treba se izmaknut i pustit kćeri, pomoć di se može, reć' di se ne može i to je to. Naravno, puno lakše napisat, nego napravit. Nema šanse da će sad ona oko svakog buleta s majkom sjest i raspravljat "što ti misliš o dojenju, a što o Goljaku", još takva, umorna. Nema totalno šanse, ono promilska, ako to i napravi, može završit samo loše... po obje strane.
Joj, Peterlin, kako ti pametno zboriš...Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Evo, upravo ovakvih problema ja imam u zadnje vrijeme s mojom mamom.
Neki dan sam se tako izderala na nju vani na ulici, jer više nisam mogla slušati kako upozorava mog starijeg sina nemoj ovo, nemoj ono.
Zaista, imam osjećaj da svu svoju energiju, diplomaciju i toleranciju potrošim na klince, pa više nemam snage za ostale i tu obično prvi nastrada MM, ali ovaj put je bila moja mama. :-(
I stvarno je grozno kako sam se ponijela, ali UŽASNO mi ide na živce kada netko drugi kori moju djecu kad sam ja tu. Npr. ja dijete upzorim da ne radi to i to, a moja mama (ili više odraslih iz obitelji koji se nađu u blizini) ko papiga za mnom ponavlja istu stvar. Događa li se to i vama? Meni je to užasno naporno jer mi izgleda kao da se hrpa odraslih urotila protiv djeteta.
S vremenom (i većim brojem djece) dozvoljavam djelomično drugačiji pristup u odgoju od strane baka i drugih bliskih osoba, ali ne kad sam ja u blizini. U tom sam trenu, valjda ja odgovorna za djetetovo ponašanje...
A ovo što se tiče ćaskanja je isto jako prisutno kod moje mame.
Svakodnevno me zove i počne mi prepričavati neke xy stvari koje me ne zanimaju.
A ja spremam večeru, kupam dječake, nosim bebu i glava mi ko balon... I onda se uvrijedi kad je otpišem po kratkom postupku. Pa kako ne vidi da sam luda i u frci?
A nakon provedenih par sati sa nama bude totalno iscrpljena...
Draga @krojachica,
prvi post mi je nekako izletio kao moguća opcija da ako napišem na ovom forumu to što me muči i ja ću sagledati situaciju jasnije i odrediti se prema njoj, a možda dobijem i koji dragocijeni komentar od iste strane (drugih baka) ili nasuprotne (drugih roditelja). Možda će vam izgledati bedasto ako kažem da kada "izpočetka" malo razmišljamo o sebi, sve počinje da se većinom promišljamo kao nečije dijete, pa nečiji partner, pa nečiji roditelj, pa tim slijedom i nečija baka...I taman mi je i vrijeme da sam postala baka, ali nikako mi nije jasno zašto se osjećam tako zatečena. Može biti da moj odnos sa mojom kćeri ima svoju pozadinu i/ili poteškoću još u mojoj nespremnosti (nezrelosti bi rekli) da postanem majka, pa iz toga slijede mnogi propusti i sada prilično žestoki dijalozi. Vaša primjedba o iskrenom odnosu me podsjeća na ono da je i put u pakao popločen dobrim namjerama. Što je to iskreni odnos i koliko je o nečemu korisno i dovoljno razgovarati.
Načelno imam puno povjerenje u današnje mlade roditelje koji ostaju zajedno i bakću se sa svim gotovo nemogućim situacija današnjice. Vjerujem da im nije lako snaći se. No ako im je već dosadno slušati "moju priču", kako sam u podstanarima suđe prala u kadi, ne znam kako da im drugačije kažem što je zapravo važno u životu.
Puno prekasno sam se sjetila nekih riječi tipa "uživajte u svojem djetetu" (nisam stigla jer sam paničarila oko svake sitnice i sve mi je često išlo na živce), "I vaše dijete je ličnost" prevela sam sebi kao naputak da djecu trebam vodati i upisivati na što više tečajeva i što teže škole...eto, da li je to dovoljno samokritike, ako ne ima toga još.
Draga @Sanja :),
da uzvratim kompliment i ja bi vas za kćer i snaju, jer ste vi toliko toga odlučili tolerirati i prihvatiti kao pravo na drugo mišljenje bez većih prigovora (gotovo nestvarna ideja nametanja imena vašem djetetu). Po vašoj priči razumjela sam da živite u zajedničkom domaćinstvu sa svekrvom i svekrom. Ako je tako, onda ste u konceptu obiteljske zajednice prošlog stoljeća, pa zapravo time važe i neka pravila i svjetonazor toga vremena. I mi (muž, djeca, ja) jedan period smo živjeli sa mojim roditeljima, i oni su bili maksimalno tolerantni, ali je prevagnula ideja da se "osamostalimo" pa makar i kao podstanari. Ne znam što je meni bilo tih ranih godina majčinstva, ali imala sam svoj film kako i što hoću i treba biti, mm se tješio da je "sve tako kako si priču pričaš, tj. super i sve u redu i treba samo izdržati", te me razne ev. primjedbe dida baka i sl. uopće nisu dotikavale. Ali u čemu je zapravo bila kvaka. Uopće me nije smetalo što je dida davao špek sitno nasjeckan mojem sinu sa 8. mj, što je mama kuhala papice kakove je htjela, što sam oblačila i koristila sve stvari i opremu koja smo dobivali (bez analize kvalitete i porijekla). Bila sam zahvalna što god je netko dao i napravio, a da ja nisam trebala. Nije bilo tog verbalnog natezanja.
A danas, a sada kao baka. Mogu reći da me je iznenadilo kada mi je kćerka pokazivala kako trebam držati dijete, radi kukića, kako ga ne smijem samostalno postavljati na noge dok se on sam ne osovi, kako mu se ne smijem smijati kada je smiješan, jer dijete to zbunjuje i vređa. Što da radim. Ozbiljna sam dok mama ne okrene leđa, a onda se "blesavim" sa unukom, bacakam ga, on se smije, pričam neke šašave priče ili "pjevam" mjuzikl (malo kao pjevaš, malo pričaš), mijenjam pelene na brzinu, bez rituala perkanja, sušenja itd. Dakle radim sitne huncutarije, sve što bi sada rado da sam radila sa svojom djecom.
A ovo za nošenje... druga baka je vikala samo ga nemojte naučiti na nosanje...ispostavilo se da je jedno od svoje djece morala satima umorna nosati, pa joj se to jako zamjerilo. Sada ona prva nosa svojeg unuka, jer gdje češ ljepši dodir nego u naručju.
U glavnom samo promjene stalne jesu, tako ako bi se usudila poručiti nešto, draga Sanja, svekrva priča svoje i po svome, vjerojatno nije ni svjesna koliko te riječi lupaju po vašim živcima, ali ga i vi onda iznervirana još "kajlate", pa sve izgleda i je dramatičnije nego što u stvari jeste. Taj koncept zajedničkog življenja u tri generacije, i danas zahtijeva pozamašno strpljenje.
Jadne bake s nama :/ Da sad imam treće, i ja bih bila puno blaža prema bakama. Možda špek ne bih dala... ufff.... kao bila bih blaža, ali i dalje imam kao ruka dugu listu što ne dolazi u obzir... eto, tako to nekako je... nije ni bakama sirotim lako.
svaka mama koja nema baku u blizini iz tko zna kojeg razloga (daljina, nezainteresiranost bake i sl.) pjevala bi od srece da ima ovakvu baku u kuci sa malim djetetom.
osim toga mogla bi se malo i kcer zapitati nije li neukusno zeni koja ju je podigla i odgojila, dala kruh u ruke davati upute kako treba mjenjati pelene ili kako i kada se smijati sa unucem.
steta sto nema jos koja baka ovdje, mislim da i bake jednako kao i mame trebaju podrsku jedne druge.
jedan dio danasnje generacije roditelja, posebno mama, previse gledaju na svoju djecu kao na projekte, a premalo kao na djecu.
Bako, imate puno dobrih namjera i lijepo mi vas je čitati, ali ako želite sačuvati dobar odnos sa svojom djecom, onda prihvatite njihov način i odgoj njihovog djeteta zato što će ONI biti odgovorni za njih, a ne vi.
Budite mudri, ne ulazite u sukobe i ne davajte mišljenja oko liječnika, prehrane, rehabilitacije... ako vas kći ne pita.
Ona će sama na svojoj koži najbolje naučiti što i kako treba, pa će se, kako je netko odlično rekao, i sama resetirati kad i ako za to dođe vrijeme.
Poštovana bako,
nemojte se vrijeđati kad Vam kći pokazuje kako držati bebu, hraniti ili komunicirati s njom. Mnoge su se stvari promijenile u odnosu na vrijeme kad ste Vi bili mlada majka, odnosno kad smo mi bili bebe i djeca. Danas do tih informacija nije teško doći, jednim klikom može se pročitati sve o dojenju, dohrani koja ne bi trebala početi prije 6. mjeseca, opasnosti hodalica i prohodavanju beba koje se ne smije "poticati" itd. Štoviše, majke koje su lijene informirati se o svim tim aspektima i drže se savjeta i iskustava svojih majki i baka (a poznajem ih dosta), držim neodgovornima.
Većina majki, odnosno roditelja, svojem djetetu želi omogućiti sve najbolje, tako je bilo u Vaše vrijeme, a tako je i sad. Samo što su u Vaše vrijeme "pravila", odnosno informacije bile drugačije od onih danas, bile su oskudnije i do njih se teže dolazilo.
Poštujte izbor i odluke Vaše kćeri, pogotovo ako vidite da se trudi i da odluke koje donosi, donosi informirano. Uživajte u ulozi bake, to nije uloga kroz koju ćete ispravljati druge uloge, ali zato imate priliku novu ulogu bake odraditi tako da svi budu zadovoljni, Vi, Vaša kćer, a najviše Vaše unuče.
I ja sam jedna od onih majki koja se o svakom aspetu roditeljstva informira. Tako sam, primjerice, svojoj majci i svekrvi isprintala Rodin članak o dohrani s tablicom, dapače, napravila sam još jedne skripte i podijelila im i rekla da se toga imaju držati jer mi je to jako važno i jer svojem djetetu želim omogućiti zdrav početak dohrane i zdravo usvajanje navika. Pročitale su, shvatile i drže se toga, što jako, jako cijenim. Zapravo, drže se većine uputa (doduše, sad me majka gnjavi da maloj kupim cipele jer da je došla zima i da ju ne može staviti na pod kad su vani, ima nešto u tome :) i jako sam im zahvalna.
S druge strane, normalno je da djeca ponešto i zamjeraju svojim roditeljima i da ne žele ponavljati njihove greške (čineći pritom nove, nema roditelja bez grešaka) i da žele odgojiti djecu bolje nego što su oni sami odgajani, djecu koja će ispasti bolje od njih samih. Da nema te želje, čovječanstvo se ne bi razvijalo. Naravno, cijena tog nastojanja često budu povrijeđeni osjećaji upravo baka i djedova (i mi ćemo to jednom biti) koji smatraju da im kroz "nove metode odgoja" njihova vlastita djeca poručuju da oni kao roditelji nisu bili dovoljno dobri.
Kad Vam kažem da ova uloga nije uloga kroz koju ćete ispravljati druge uloge, to je samo moje mišljanje. Možda se i može, ali gledajući kroz svoj primjer ne vidim kako to moja majka i ja možemo postati bliskije od onog što jesmo (a ne osjećam se dovoljno blisko s njom). Da me sad pokušava grliti i maziti i dijeliti komplimente, osjećala bih se čudno, to je trebala raditi kad je bilo vrijeme. Ona sad grli i hvali svoje unuče, možda je i ona svjesna nekih propusta, a možda joj je jednostavno došlo s tom novom ulogom. Nije da me nekad ne napadne osjećaj gorčine, pa i bijesa prema njoj, možda ću to morati riješiti u razgovoru s nekom stručnom osobom kao što su to rješavali brojni prijatelji i poznanici (pa sam im se čudila, a mene, eto, puklo kasnije), ali definitivno - mislim da će ona biti bolja baka nego je bila majka. Iako sam do prije nekoliko godina mislila da je baš bila super majka.
Vjerujem da ste i da ćete biti super baka, opustite se i vjerujte svojoj kćeri.
E, ja stvarno ne, to mi je totalni overstatement, plus pogotovo ne, jer vidim koliko se može i zabrijati, iz najbolje namjere... u smislu ovoga što muči i baku... ono hodalica, bobath vježbe itd... pa se izgube neke, po meni, suštinskije stvari iz vida (ono što mi se čini presoft odgoj).Citiraj:
Zuska prvotno napisa
Ali, bako, nema šanse da to vaša kćer uvidi... koliko to sve (ipak) nije sukus, prije nego što joj dođe vrijeme. To vam je prirodni zakon ko iza sunca dolazi kiša i obrnuto. Ono - fakat filozofski kutak, bez implikacija na praksu.
Tad će se (ako) sama (donekle) resetirat, ali će doći neka druga neslaganja na temu škole itd.
Poanta za vas - step back i ne miješajte se, jednostavno, niste u toj poziciji da vas čuje, ona je šef i to morate sebi priznati i to je to, ma koliko vi kretali sa 100% dobrim namjerama i "najbolja baka" ambicijama. Bojim se da ne ponovite, naime, istu grešku kao sa svojm kćeri (ovo što navodite "štreberaj" oko toga svako dijete je ličnost, samo sada na temu "kako biti najbolja baka").
U tom smislu - "ohanite i vi malo" (kad joj već isto spočitavate).
Nadam se da vas moja iskrenost ne vrijeđa i - uživajte, jer i to je isto neponovljivo, kao što je i odrastanje vaše kćeri bilo, da bi se svakodnevica koristila u nadmudrivanja oko dojenja, nadohrane, vježbanja itd.
XCitiraj:
ona je šef i to morate sebi priznati
i to je poanta cijele priče
Evo vam i jednostavni, how-to, bako, kako to ostvariti:
a) priznajte sebi da je kćer i njen muž šef, pomognite koliko možete, dajte savjet (isključivo ako Vas pita);
b) ništa što ćete eventualno pročitati na itnernetu, nikakva "edukacija" neće vam tu pomoći - bit "dobrobakinstva" je upravo diskretna pomoć, a Bože sačuvaj surfanje interneta pa pobijanje postavki kćerinog odgoja - to je put za katastrofu.
Dobra vijest je da, zapravo, ne morate ništa raditi, prepustite njoj vodstvo i bit ćete "Najbolja baka".
Kako znam - presretna sam što slučajno imam jedan takav dragulj.
I još jedna važna postavka kako to možete postići - nema najboljeg odgoja, nema vječnih istina. Trenutno najbolji odgoj definira trenutna roditeljska generacija, kritike se vide u sljedećoj i tako dalje. Neke postavke su, srećom, vječne - jedna od njih "bez nadmudrivanja" i "motrištem na motrište" između generacija - jer tu je jasan onaj poraženi - a to je generacija baka (kćeri će ih isključiti i zaobilaziti).
Sve je to, u stvari, kad se tako postavi - totalno jednostavno, ali čovjek to kad je u situaciji teže vidi (ko što Vi sada ne radite da radite the grešku "bakinstva", a čini Vam se bitno porazovoriti o tehnikalijama - jel' vježbala i koliko, hoće li pit vode uz dojenje itd). To je sporedno, u bakinstvu. "Priznaj prioritet mami djeteta i ne nameći" je sukus.
Bako, baka i djed moja djece, moji roditelji su mome najstarijem sinu nanijeli ozbiljnu štetu u životu, našli smo se pred ogromnim problemom sa mojim 11,5 godišnjakom. Sve zato što su moji mater i otac nama iza leđa "odgajali" mog sina, odnosno na puno načina mu dali do znanja da nije važno ono što kaže mama kad se može puno drugačije i zabavnije, a nema veze i da se stvari prešućuju mami i tati jer je pregenijalno kad babe i didovi imaju svoje tajne s unucima. Ustvari, najvažnije je da bab i did budu cool. jer mama i tata su ionako prestrogi i prezločesti. Povucite granicu dok je dijete malo jer nemate pravo omalovažavati nikoga. Može ona biti tisuću puta vaša kćer ali vi ste samo baka. I ništa više. Pravila određuju roditelji a vi ih možete poštivati ili se odmaknuti.
Trina je nabrijana danas - vjerojatno iz lošeg osobnog iskustva...
Nije lijepo radit roditeljima iza leđa i učit unuke da sakrivaju od roditelja, ali nije ni lijepo smatrati da su djedovi i bake nevažni i da se od unuka treba odmaknuti.
Moj bi život bio drugačiji i prazniji da nisam doživjela baku, ta sjećanja iz djetinjstva su jako lijepa i vrijedna, ne bih ih se nikad odrekla.
I naravno da me baka učila da mama nije najpametnija i da ju ne treba slušati, ali sam i kao mala znala da ona trkelji gluposti.
Tada sam mislila da je ona ljubomorna na moju mamu, jer ona NIJE moja mama.