Citiraj ardnas prvotno napisa Vidi poruku
Ja sam baš pitala svoju mamu, koja je sada evo već 2 godine baka "Zašto se nije igrala sa nama više nego je", bila je baš tužna kada sam je to pitala. .
a vidiš, nije se ni moja mama igrala s nama, na podu slagala legiće, crtala i radila figurice od plastelina. kad se sjetim djetinjstva, nije mi to niti najmanje falilo. a sjetila bih se. nekih stvari se sjetim koje su mi smetale, to su sitnice, al ih se sjetim.
npr. nikad joj neću oprostiti što nije shvaćala moj strah od našeg dugaaaačkooog hodnika. pa ajd ti pišat iz dnevnog u kupaonu koja je bila na drugom kraju svemira. kao, šta te ima biti strah, velika si.