Zašto radne bilježnice?

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Slažem se, Peterlin, samo kad dođu roditelji prvašića na 1. roditeljski sastanak, nemaju pojma ni o čemu.

Meni bi bilo normalno da učitelj i sam na računalu sastavlja materijale za dodatno vježbanje i test (i isprinta ih naravno u školi), bez da ikome padne na pamet optužiti ga da je ovakav ili onakav (ta "demokracija" će nas uništiti).
Ovako se dogodi da mogu pitati susjedu iz paralelke što je bilo jučer u testu (jer "svi moraju imati isto"), ili još ljepše, mogu naći test na internetu ili u dućanu :unsure: .
A možda sam preentuzijastična kako za sebe tako i za druge...

---

to bi bilo normalno da su nase skole opremljene normalno... ja imam srecu pa radim u skoli koja je jako dobro opremljena, ali veeeeeelika vecina nije... lakse torbe ce po mojem misljenju biti moguce kad:
- opremimo skole tako da nastavnici u ucionicama imaju komjutere i projektore, nastavne zadatke onda uopce nije problem napraviti
- opremimo skole tako da svaki ucenik ima svoj ormaric za stvari tako da knjige moze ostavljat u skoli

a do toga smo jos jedno 10 svjetlosnih godina daleko...

Citiraj:

---

lukab prvotno napisa

a iz čega bi trebali raditi glazbeni ako nemaju udžbenike? ne kužim... to je očito ona percepcija - ah, glazbeni, predmet na margini, tamo se samo pjeva... ako netko i ima takvu omalovažavajuću percepciju neka mi odgovori - iz čega bi klinci trebali pjevati ako ne iz udžbenika?
ne volim takvo omalovažavanje bilo kojeg predmeta a pogotovo svog i borim se s tom percepcijom u glavi i kod svojih učenika i bome i kod svojih kolega... ne smatram da predajem najvažniji predmet na svijetu ali bome ne dam pljuvati po svojem radu zato što "ah to je glazbeni..."
pokušavam usaditi u djecu osnove glazbene kulture, ponašanja i odnosa prema radu bilo koje vrste, ne dozvoljavati omalovažavanje bilo čijeg rada, a onda ti dođu roditelji i sve potkopaju rečenicom: ne kužim zašto bi uopće trebali imati udžbenik iz glazbenog?
e pa ljudi moji - glazbeni je predmet kao i svaki drugi, na njemu djeca uče slušati, tolerirati, percipirati, vježbaju koncentraciju i motoriku... vama možda izgleda kao cingulanje ali ne studiramo mi 4-5 godina da bi pjevušili s dječicom tak eto da nam prođe vrijeme... ako želite omalovažavati predmet onda ga prvo upoznajte, pročitajte zadatke i ciljeve glazbene nastave pa se možemo razgovarati...

---

Evo, ja bih komentirala udžbenik iz glazbenog, s time da imamo samo dvogodišnje iskustvo. Ali taj udžbenik je mom sinu jedan od dražih ;-) Dakle, za svaku pohvalu je što udžbenik sadrži tekstove pjesama, nije predebeo ni pretežak. Nemam pojma kakvi su udžbenici za više razrede, pretpostavljam da su korisniji od ovih za niže (mi smo svojedobno imali itekako sadržaja za učenje iz glazbenog - od instrumenata, do glazbenih oblika).
Ali imam velike primjedbe na pripadajući CD (Školska knjiga). Prvo, iako je jako korisno imati pjesmice na CD-u, u našoj školi na kraju djeca uče te pjesmice pjevati s CD-a, a ne od učiteljice, što smatram velikim minusom (ja još pamtim svoju učiteljicu iz nižih razreda kako nam pjeva, učenje od žive osobe je nemjerljivo u usporedbi s aparatom). Drugo, dječji glasovi koji pjevaju te pjesmice su očajni, naročito dječak koji viče, ima mjestimice krive intonacije, a neke pjesmice imaju i greške u trajanju doba :mrgreen:
S tim da naši minimalno koriste bilježnicu za glazbeni, gotovo im i ne treba. Ali to je tek 2. razred.

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Slažem se, Peterlin, samo kad dođu roditelji prvašića na 1. roditeljski sastanak, nemaju pojma ni o čemu.

Meni bi bilo normalno da učitelj i sam na računalu sastavlja materijale za dodatno vježbanje i test (i isprinta ih naravno u školi), bez da ikome padne na pamet optužiti ga da je ovakav ili onakav (ta "demokracija" će nas uništiti).
Ovako se dogodi da mogu pitati susjedu iz paralelke što je bilo jučer u testu (jer "svi moraju imati isto"), ili još ljepše, mogu naći test na internetu ili u dućanu :unsure: .
A možda sam preentuzijastična kako za sebe tako i za druge...

---

Tja, ja sam imala sreće da je učiteljica starijeg sina bila organizirana i jako se trudila (nije bez razloga bila učitelj mentor, sad je savjetnica :klap:). Lijepo nam je žena odmah na prvom roditeljskom sastanku rekla "takva i takva stvar" i kod nje se nije naručivalo. Sve je radila sama, ali nam je napomenula da mnogi kolege naručuju testove Ministarstva iz spomenutih razloga. Uvjerih se da je u pravu već slijedeće godine kod mlađeg sina, sva sreća da sam prije doznala kako stvari idu...

Inače, i meni je bedasto da svi moraju imati isto, pogotovo ako u razredu imaš djecu s različitim potrebama (i mogućnostima). Neki učitelji se lijepo potrude krojiti testove po mjeri učenika čak i bez ikakvih papira, a drugima ni pet papira o obveznoj individualizaciji ne pomogne jer "svi moraju imati isto" :-(.

da, problem u nižim razredima je što učiteljice nisu sve glazbeno obrazovane i onda se kod većine to pjevanje svede na pjevanje uz CD... kod nekih se potrefi da učiteljica ima par razreda glazbene škole ili čak samo veliki interes za glazbu pa onda i nastava bude drugačija... ali to je nažalost teško za promijeniti... problem je u obrazovanju učitelja na pedagoškoj akademiji o čemu bi se mogla otvorit cijela nova tema...
u višim razredima (tj. od 4-tog nadalje) dođu predmetnom učitelju koji je obrazovan za to, a onda i CD postane drugačiji (nema više pjesmica iz knjige nego su slušni primjeri koji se obrađuju na satu) - ja sad pričam o profilovim udžbenicima jer po njima radim, ostali mi nisu nikad baš sjeli... ovi za više razrede barem...

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

Evo, ja bih komentirala udžbenik iz glazbenog, s time da imamo samo dvogodišnje iskustvo. Ali taj udžbenik je mom sinu jedan od dražih ;-) Dakle, za svaku pohvalu je što udžbenik sadrži tekstove pjesama, nije predebeo ni pretežak. Nemam pojma kakvi su udžbenici za više razrede, pretpostavljam da su korisniji od ovih za niže (mi smo svojedobno imali itekako sadržaja za učenje iz glazbenog - od instrumenata, do glazbenih oblika).
Ali imam velike primjedbe na pripadajući CD (Školska knjiga). Prvo, iako je jako korisno imati pjesmice na CD-u, u našoj školi na kraju djeca uče te pjesmice pjevati s CD-a, a ne od učiteljice, što smatram velikim minusom (ja još pamtim svoju učiteljicu iz nižih razreda kako nam pjeva, učenje od žive osobe je nemjerljivo u usporedbi s aparatom). Drugo, dječji glasovi koji pjevaju te pjesmice su očajni, naročito dječak koji viče, ima mjestimice krive intonacije, a neke pjesmice imaju i greške u trajanju doba :mrgreen:
S tim da naši minimalno koriste bilježnicu za glazbeni, gotovo im i ne treba. Ali to je tek 2. razred.

---

He he he, dobro ste prošli sa Školskom knjigom.... Da tek vidiš Alfine knjige za prvi i drugi razred - banane i jabuke umjesto nota....katastrofa! Od trećeg ili četvrtog razreda kreću normalni notni zapisi i sve je bolje. CD-i su također bolji (bar mi se čini) jer ima više klasike, a manje mačje derače (tak moj mlađi sin zove dječje pjesmice kvalitete kakvu si opisala... ufff...). Njima profesorica svira, što je za svaku pohvalu, ali to kreće tek od četvrtog razreda. U prva tri je stariji sin čuo pjevanje i tražilo se od njega da pjeva, ali mislim da su kod mlađega samo slušali cd-ove. Ocjenjivao se ritam i znanje teksta, što mi je ok jer ne mora nužno svako dijete imati sluha. Ocjenjivalo se i prepoznavanje djela (dosta toga slušaju i uče o vrstama djela), što mi se čini jako dobrim za opću kulturu, jer velikom broju djece to je gotovo jedina prilika da se sretnu s nekim klasičnim glazbenim djelom. Uče klinci kasnije i notne zapise, bar kod nas, ali čini mi se da to nije svuda tako... Čula sam od kolegice pred koju godinu da su njezine kćeri samo pjevale u osnovnoj školi na glazbenom, pa su se šokirale kad su u srednjoj otkrile note, a nisu pojma imale kak to ide. Ne kažem da treba učiti u detalje (tko želi, ide u glazbenu školu) ali da raspoznaju ključeve, dobe i pauze, to mi spada u razinu opće kulture i fakat ne vidim načina kako da se to obradi bez udžbenika.

lukab, potpuno te razumijem i slažem se s tobom (iako ne predajem glazbeni), po meni uopće nije upitno da je potreban i udžbenik iz glazbenog. ono što mi je uvijek smetalo je to podcjenjivanje određenih predmeta (uz tvoj i likovnog, tjelesnog...) i znam kako se moj tata ljutio što se od njega uvijek očekivalo da diže ocjene djeci da im popravi prosjek (likovni je predavao), jer to je ionako, tek tako, malo šarab-baram.
znam da postoji propisani (hm, predloženi?) maksimum težine školske torbe, a s obzirom na težinu djeteta (ne bi smjela prelaziti određeni postotak), ne sjećam se detalja ali kad sam tada izvagala torbu Mudraca ta je težina jaaaakooo puno prelazila predloženu.
radne bilježnice bi, po meni, trebale imati odvojive listiće i ne bi se nosilo sve, već samo određene stranice, po potrebi, u biti bi to bili radni listići.

Ima jako različitih mišljenja o nastavi glazbenog u OŠ. Jedan od autoriteta koji obrazuje studente za nastavnike gl. odgoja tvrdi napr. da je glazbeno opismenjavanje u OŠ potpuni promašaj (dakle učenje visine i trajanja nota, pjevanje po notama i sl.). Drugi tvrde da to spada pod opću kulturu.

Moje dijete ima nesreću učiti pjesmice iz Alfinog udžbenika na čijem se CD-u čuje samo nemušta siromašna pratnja sa syntha, a po "bananama" i "šljivama" treba shvatiti visinu i trajanje nota (što joj ionako ne pomaže jer je posvađana sa sluhom) te ih sama otpjevati. Pa mislim stvarno...da je bar cijela pjesma s tekstom na CD-u pa je dijete zapamti nakon 3 slušanja.
Najbolji dio mi je što udžbenik sadrži i neke popularne klasične skladbe kojih na CD-u uopće nema, samo se spominju u udžbeniku. Vjerojatno su ih nasnimili na poseban CD koji se uz metodički priručnik prodaje posebno za učitelje.
Sve je to igra i ušteda izdavača. Navodno bi udžbenici bili preskupi kad bi se plaćala izvođačka prava.

Na pedagoškoj akademiji postoji nastava klavira, doduše ne znam što s onim učiteljima koji nemaju sluha :mrgreen: .

Pa zar nisi ti, čokolada, napisala da je klavir najbolji od instrumenata baš za one bez sluha? :mrgreen:

Ja sam se zapanjila kad mi je prijateljica rekla da ne zna čitati note, a išla je i u osnovnu i srednju školu koje se smatraju izvrsnima.

Da, za djecu koja bi malo probala...ne za učiteljice. Evo, nova dilema: moraju li učiteljice imati dobar sluh ako je glazbeni jedan od predmeta u predmetnoj nastavi? Kako će inače pjevati djeci pjesmicu?

OK, mogu im pustiti s CD-a, ali što ako se odluče za Alfin udžbenik?

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Ima jako različitih mišljenja o nastavi glazbenog u OŠ. Jedan od autoriteta koji obrazuje studente za nastavnike gl. odgoja tvrdi napr. da je glazbeno opismenjavanje u OŠ potpuni promašaj (dakle učenje visine i trajanja nota, pjevanje po notama i sl.). Drugi tvrde da to spada pod opću kulturu.

---

ja se slažem da djecu ne treba glazbeno opismenjavat, postoje posebne škole za to...

meni recimo moraju znat pročitat mjeru i tempo, inzistiram na poznavanju instrumenata, foklornih regija Hrvatske, glazbenim kulturama svijeta, slušnom prepoznavanju recimo tempa (to nije teško i ne treba ti neki poseban sluh i talent za to), instrumenata, ansambala, glazbenih oblika (iako je to isto pomalo upitno, ne čuju baš svi ali to ionako ne ocjenjujem) i sličnih stvari...
i pjesmica mi prvenstveno služi kao polazište za priču o nekoj glazbenoj kulturi, nekom skladatelju, nekom glazbenom obliku, ne obrađujem ju kao takvu... i koristim ju također kao osnovu za sviranje na udaraljkama (iznimno dajem melodijske instrumente onima koji idu u glazbene škole ili žele znati više)...

sve što obrađujem potkrepljujem video primjerima koje sama pronalazim - ako obrađujemo npr. violinu da im pokažem vizualno kako se to svira (ako imam priliku onda im dovedem učenika koji recimo svira taj instrument na sat)... ali ja to mogu jer imam opremu za to, većina profesora može nažalost samo sanjati o takvoj logistici...

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Da, za djecu koja bi malo probala...ne za učiteljice. Evo, nova dilema: moraju li učiteljice imati dobar sluh ako je glazbeni jedan od predmeta u predmetnoj nastavi? Kako će inače pjevati djeci pjesmicu?

---

misliš u razrednoj nastavi?
po meni - ne bi trebale...
glazbeni bi od prvog razreda trebao ići specijaliziranom učitelju i onda bi to imalo smisla... kao jezici ili vjeronauk...

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Ima jako različitih mišljenja o nastavi glazbenog u OŠ. Jedan od autoriteta koji obrazuje studente za nastavnike gl. odgoja tvrdi napr. da je glazbeno opismenjavanje u OŠ potpuni promašaj (dakle učenje visine i trajanja nota, pjevanje po notama i sl.). Drugi tvrde da to spada pod opću kulturu.

---

Čitanje nota moglo bi spadati pod opću kulturu - ali, objektivno: koliko ljudi koji su note učili samo u redovnoj školi (dakle, nisu išli u glazbenu) kao odrasli zaista znaju pročitati te note?
Bez primjene, takvo znanje odumire. Onda se na kraju gubi smisao i nota u školi.
To je nekakvo moje laičko mišljenje, gledajući ljude oko sebe i prisjećajući se svoje osnovne škole u kojoj je glazbeni bio najomraženiji predmet jer se moralo pjevati po notama za ocjenu, a bilo je zaista djece posvađane sa sluhom. Šteta, na taj način se dijelu djece glazba gubi kao sadržaj u životu, otprilike isto kao što dio djece prestane crtati kad krenu ocjene iz likovnog :mrgreen:

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Slažem se, Peterlin, samo kad dođu roditelji prvašića na 1. roditeljski sastanak, nemaju pojma ni o čemu.

Meni bi bilo normalno da učitelj i sam na računalu sastavlja materijale za dodatno vježbanje i test (i isprinta ih naravno u školi), bez da ikome padne na pamet optužiti ga da je ovakav ili onakav (ta "demokracija" će nas uništiti).
Ovako se dogodi da mogu pitati susjedu iz paralelke što je bilo jučer u testu (jer "svi moraju imati isto"), ili još ljepše, mogu naći test na internetu ili u dućanu :unsure: .
A možda sam preentuzijastična kako za sebe tako i za druge...

---

naša učiteljica to i radi baš iz ovog razloga. mislim na testove. i baš je rekla , vama svaka čast al uvijek uspijete nabavit testove.
meni nisu glupe rb al me neopisivo nerviraju radne knjige, jer jednostavno to nema smisla.
neko je gore spomenuo o pitanjima ispod svake lekcije na koja djeca odgovaraju u bilježnicu. to je odličan ideja, sjećam se da smo mi tako imali

U Kanadi nismo nikad imali radnu bilježnicu, nikad.

Udžbenici su bili školski, i nismo smjeli u njima pisati. Nego smo imali bilježnice (koje smo dobivali u školi), napisali smo lijepo datum, naslov neki (iz udžbenika za tu lekciju), stranicu udžbenika (da se kasnije može referirati) i onda riješavali. Za matematiku bismo morali često i prepisati zadatak (ako se radilo o kraćem zadatku, tipo 4+4=), ovisilo je od učiteljice do učiteljice.

I tako od početka škole. Recimo da bismo u višim razredima napunili do kraja godine za matematiku i engleski 3-4 A4 bilježnice max.

Kad sam ja upisivala Učiteljski fakultet prije puno god. (ne znam je li još uvijek tako) mi smo na prijemnom imale provjeru slušnih sposobnosti i osnova glazbenog :)

I, ako smo slučajno dobili fotokopiju ili imali test, to bi se uredno u bilježnicu moralo zalijepiti.

vezano za težinu torba - moje dijete kad ima 5 sati u 3. razredu nosi
hrvatski - 4 knjige
matematika - 3 knjige
engleski - 3 knjige
vjeronauk - 2 knjige
pid - 2 knjige

+ bilježnica za svaki predmet

+ užina
pa njoj treba nosač da to savlada

Meni isto nije jasno zašto barem neki osnovni ormarić im ne nabave, kako to moraju tegliti sve :/

nekidan su imali sastavak na temi što je veseli u školi
njezin odgovor je bio -" ništa me ne veseli jer mi je torba preteška i mi nismo učenici. mi smo mučenici".

Citiraj:

---

Danci_Krmed prvotno napisa

Meni isto nije jasno zašto barem neki osnovni ormarić im ne nabave, kako to moraju tegliti sve :/

---

Ne znam za druge, ali kod nas fizički nemaju mjesta. Čak su dio hodnika pregradili da bi napravili dodatnu učionicu, a to je recimo bilo mjesto gdje se moglo napraviti garderobe, barem za tjelesnu kuluturu.

Eh, sad, zašto je to tako? Zato jer je dio školskog prostora prije xy godina ustupljen na korištenje vrtiću (koji je i dalje u tom prostoru) a taman taj dio fali da se lijepo sve organizira. Budući da znamo kakva je situacija s vrtićima i slobodnim mjestima u vrtićima, nema nade da se to riješi. Objektivno, ovo je vjerojatno manje zlo. Uostalom, većina škola je loše održavana, ruinirana i minimalno opremljena. Dovoljno se prošetati po gradu i pogledati škole po kvartovima - zjape prozori, fasade se gule, oluci truli itd.

Uostalom, kad ste zadnji put čule da se negdje u Zagrebu otvorila nova škola? Znam samo za one u Sesvetama i Kraljevcu koje su građene uz nova pos-ova naselja. Ostalo je sve još od Jugoslavije.

Ali da se vratimo na topic o radnim bilježnicama i teškim torbama - sviđa mi se ona ideja s radnim listovima koji se mogu pojedinačno nositi u školu, bez potrebe da se nosi cijela knjiga.

Kod nas su učionice prilično velike, da je malo volje dalo bi se tih 3-4 kvadrada prostora napraviti

Citiraj:

---

Danci_Krmed prvotno napisa

Kod nas su učionice prilično velike, da je malo volje dalo bi se tih 3-4 kvadrada prostora napraviti

---

Predloži na Vijeću roditelja. Pa nije to svemirska tehnologija... Ako ima prostora, zašto se ne bi riješilo?

Na našem VR rečeno je da se unutar jedne učionice može napraviti sve za što roditelji imaju volje i novaca (govorimo o razrednoj nastavi). Unutar hodnika nije moguće jer bi to trebala platiti škola, a izrada ormarića je preskupa. Nije moguće ni da roditelji plate izradu jer je preskupo, a ako se ormarići kasnije polome, tko će platiti štetu itd.

kod nas su novi ormarići za 5-8 razred. vidim da ih djeca uredno rabe. ali je potrajalo dok se to nabavilo, roditelji su davali donacije, ostalo je dala škola.

lukab, malo me nasmijalo to što te jako zasmetalo i naljutilo generaliziranje i omalovažavanje tvoje struke, a onda napišeš:

Citiraj:

---

lukab prvotno napisa

... problem je u obrazovanju učitelja na pedagoškoj akademiji o čemu bi se mogla otvorit cijela nova tema...

---

;)


Ja sam učiteljica RN i uopće svoje obrazovanje ne smatram problemom :-). Metodiku GK sam obožavala, GK sam uzela i za diplomski, ispite sam položila s 5. Ovo je zanimanje koje sam oduvijek željela i studirala sam s užitkom. Isto tako, bilo je kolegica koje su jedva navlačile dvojke što je uostalom slučaj i na svakom drugom fakultetu.
No kada smo diplomirali svi smo se odjednom našli u istom košu i sve nas se generalizira, najčešće prema lošim primjerima.
I najbolje mi je kada oni koji nisu išli redovito na predavanja već se zezali okolo pričaju loše o profesorima koji ih nisu dobro naučili, a za svoje neznanje se brane riječima mi to nismo učili na faksu. Faks nije osnovna niti srednja škola, ne mora te tu mama ili učiteljica šibom tjerati da nešto naučiš.


A nastava GK ima u mom slučaju i drugu stranu. Kod mene nije neobično da učenik ima zaključeno 3 iz glazbenog jer je GK za mene predmet kao i svaki drugi. Onda ih u 4. razredu preuzme nastavnik-stručnjak iz GK i svi imaju zaključeno 5. Meni to smeta jer u očima roditelja ja ispadnem oštrokondža. Kad ih pitam što rade na glazbenom ispada da više s njima radim ja - nestručnjak.

Da, netko je pitao, kada sam išla na prijemni osim testova provjeravali su nam sposobnosti iz likovnog, tjelesnog i glazbenog. Nisi smio niti iz jednog područja dobiti 0 bodova, dakle, kandidati koji nisu bili u stanju crtati, otpjevati pjesmu ili primjerice preskočiti kozlić bili su odmah eliminirani.


Natrag na temu: ja sam protiv radnih udžbenika ali za kvalitetne radne bilježnice.
Za matematiku ni meni nije jasno zašto toliko svezaka, ma nije baš da su zadatci nešto drugačiji, barem ne u ovima po kojima ja radim.
Ali mi tu nemamo pravo glasa, učitelje nitko ništa ne pita.
Mene još više ljuti to što se materijal iz MAT po kojem radim tiska već godinama i nitko se nije udostojio ispraviti more grešaka u njemu. Imam osjećaj da kada se udžbenik jednom odobri nitko se više na njega ne vraća.

Još nešto. Zadatci u radnim bilježnicama su mi jako loše sastavljeni, na najnižoj razini reproduktivnog znanja. Rijetko gdje ćete naći zadatke koji zahtijevaju malo više razmišljanja, povezivanja, proširenja znanja.
Pitanja su uglavnom na razini razumijevanja pročitanog (rečenica iz udžbenika preformulirana u pitanje).

j u petom razredu ima iz matematike dvije knjige - udžbenik i radna bilježnica zajedno, jedna za prvo polugodište, jedna za drugo polugodište.
ne znam koji je izdavač, al mi se čini ok pristup.
nije radni - ništa ne pišu u njega, samo u bilježnice.

Citiraj:

---

LIMA prvotno napisa

lukab, malo me nasmijalo to što te jako zasmetalo i naljutilo generaliziranje i omalovažavanje tvoje struke, a onda napišeš:

Ja sam učiteljica RN i uopće svoje obrazovanje ne smatram problemom :-). Metodiku GK sam obožavala, GK sam uzela i za diplomski, ispite sam položila s 5. Ovo je zanimanje koje sam oduvijek željela i studirala sam s užitkom. Isto tako, bilo je kolegica koje su jedva navlačile dvojke što je uostalom slučaj i na svakom drugom fakultetu.
No kada smo diplomirali svi smo se odjednom našli u istom košu i sve nas se generalizira, najčešće prema lošim primjerima.
I najbolje mi je kada oni koji nisu išli redovito na predavanja već se zezali okolo pričaju loše o profesorima koji ih nisu dobro naučili, a za svoje neznanje se brane riječima mi to nismo učili na faksu. Faks nije osnovna niti srednja škola, ne mora te tu mama ili učiteljica šibom tjerati da nešto naučiš.

---

ja sam mislila na sustav obrazovanja koji smatra da se glazba može naučiti/priučiti u nekoliko kolegija na faksu, da je to dovoljno da svaka učiteljica ima dovoljno znanja da može kvalitetno pjevati/svirati/plesati i time svoju nastavu glazbenog učiniti stručnom... smatram da je glazba nešto s čim se rodiš, što ne možeš samo polagati na faksu jer je jedan od predmeta koji ti trebaju, da su učitelji prisiljeni u vrlo kratkom roku usvojiti znanje i vještine koje se usvajaju godinama...
ja ne omalovažavam struku, nimalo, samo smatram da je to teško, da je to nešto što bi trebali raditi oni koji usko to studiraju i time bi se riješio problem pjevanja uz CD-eve i sve što se ovdje navodilo kao loše i problematično u nastavi glazbenog (razrednoj)...
ne mislim ja da ste vi nesposobni naučiti svirati neki instrument da možete pratiti djecu dok pjevaju, naučiti pjevati pjesmice i ne znam što sve ne - samo smatram da bi bilo puno lakše i kvalitetnije (čast iznimkama) kada bi to radio profesor glazbene kulture :-)
to je bila moja poanta ;-)

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Na našem VR rečeno je da se unutar jedne učionice može napraviti sve za što roditelji imaju volje i novaca (govorimo o razrednoj nastavi). Unutar hodnika nije moguće jer bi to trebala platiti škola, a izrada ormarića je preskupa. Nije moguće ni da roditelji plate izradu jer je preskupo, a ako se ormarići kasnije polome, tko će platiti štetu itd.

---

Kod moje kume (učiteljica 7. razreda u najsiromašnijoj školi u Torontu, puna prekrasne djece i iznimnih učitelj(ic)a) imaju zid od knaufa koji im pregrađuje taj mali prostor u učionici, tamo imaju kuke za viješanje jakni itd. Oni drže svoje stvari unutar klupa (ima za to predviđen prostor), ali bi se moglo recimo napraviti police kao kocke (one kao što imaju u Ikeei ili u vrtiću), da svako dijete dobije jednu "kocku" te police za držanje svoje stvari. Nije skupo ni komplicirano, a nema se tu šta puno razbiti. Učiteljica onda zaključa učionicu kad nikog nema i riješeno.

Moja najstarija je u vrtiću, a i kad bude u školu krenula bit će ih samo 6 u razredu pa se ne brinem da će biti problem stvari ostavljati u školi.

Citiraj:

---

Danci_Krmed prvotno napisa

Kod moje kume (učiteljica 7. razreda u najsiromašnijoj školi u Torontu, puna prekrasne djece i iznimnih učitelj(ic)a) imaju zid od knaufa koji im pregrađuje taj mali prostor u učionici, tamo imaju kuke za viješanje jakni itd. Oni drže svoje stvari unutar klupa (ima za to predviđen prostor), ali bi se moglo recimo napraviti police kao kocke (one kao što imaju u Ikeei ili u vrtiću), da svako dijete dobije jednu "kocku" te police za držanje svoje stvari. Nije skupo ni komplicirano, a nema se tu šta puno razbiti. Učiteljica onda zaključa učionicu kad nikog nema i riješeno.

Moja najstarija je u vrtiću, a i kad bude u školu krenula bit će ih samo 6 u razredu pa se ne brinem da će biti problem stvari ostavljati u školi.

---

Nije loša ideja, ali vrijedi samo za jednosmjensku nastavu. U dvo- ili višesmjenskoj nastavi kakva prevladava kod nas jednostavno nemaš dosta prostora u hrvatskim školama da se to organizira. Ne znam kako je u novim objektima, ali u starim... dobro da imaju onu policu ispod klupe. Moraš dobro paziti kakvu torbu kupiš djetetu, da mu bude kao "ormarić". Katastrofa...

Da, ali ja i dalje ne vidim da škola želi "djelovati" Naši svi u razrednoj nastavi imaju ormariće- kupili su roditelji svojim donacijama, tako da je za niže razrede riješeno.

No ono što sam isčitala ovdje je da količina udženika= vrijednost predmeta. Što meni nema smisla. To što sam osobno napisala da mi je knjiga za glazbeni i likovni bez smisla, ne znači podcjenjivanje predmeta, isto je i sa npr knjigom iz engleskog za niže razrede, koja izgleda kao slikovnica sa naljepnicama, bez previše teksta.

Isto tako, učitelji su debelo potplaćeni, ali bi valjda trebalo biti normalno platiti knjige između 1000-2000 kn po djetetu. Cure prosvjetne struke koje su tu pisale sigurno imaju djecu i zanima me kako one gledaju na stavku knjige+radne bilježnice+radni udžbenici+ radni zadaci+bilježnice+mape.

A o težini torbe neću više. I stvarno me niti jedan argument neće uvjeriti da trebaju toliko stvari za školovanje.

bez obzira koliko ima treba stvari za školovanje težina torbe utječe na njihovo zdravlje. Moja ima 26 kg , a njene torba je teška i meni a kamoli ne njoj. A nosi samo knjige po rasporedu. Kad sam ove godine vidjela čitanku iz hrvatskog pala sam u nesvjest. Težine je omanje enciklopedije.
Što se tiče nastave glazbenog mi smo imali sreću pa je našoj učiteljici leži taj predmet. Zajedno bi učili pjevati pjesmice uz male koreografije. A najbolje mi je bilo na jednom planinarenju kad su ona i prijateljica izvele cijeli repertoar penjući se uz brdo.

O težini školskih torbi, Slobodna Dalmacija, iz 2011.:

Jedan od angažiranih roditelja je i prof. dr. Antonio Šarolić sa splitskog FESB-a, inače predsjednik Školskog odbora OŠ Split 3, koji je u travnju ove godine proveo vrlo opsežno i zanimljivo istraživanje o tome nose li djeca preteške školske torbe. Bez najave, izvagao je 700 učenika škole od prvog do osmog razreda i dobio šokantne rezultate!
- Iznenadio me podatak da je prosječna težina školske torbe gotovo jednaka od 1. do 8. razreda! To je neprihvatljivo budući da se prosječna težina učenika od 1. do 8. razreda mijenja za 100 posto. Izvagane torbe težile su prosječno 5,3 kilograma za prvi razred, a 5,1 za osmi!
- Zamislite da mi odrasli moramo svakodnevno nositi torbe tolike težine. Ako danas djeca nose torbe koje su četvrtina ili trećina njihove težine, ispada da bismo mi morali nositi torbe od 20 do 30 kilograma. To bi doslovce podsjećalo na prisilni rad. No, djeca se ne bune jer misle da drukčije ne može - kaže prof. Šarolić, koji je rezultate istraživanja uputio nadležnim tijelima, no situacija se nije promijenila unatoč tome što ovih dana ministar Fuchs pozdravlja početak nove školske godine s napomenom da su torbe lakše.

To će se desiti kad mi roditelji stanemo na loptu i kažemo da nećemo kupiti.

Aj da 40 ili 50 posto roditelja u Hrvatskoj to napravi, stvari bi se mijenjale. Ovako nažalost neće.

na prvom roditeljksom kod nas se načela tema, na drugom još malo, ali to izgleda oprilike ovako. par roditelja se buni, učiteljica ili čak i netko iz stručne službe škole ima odgovor na sve, i to tako da opravdava količinu stvari potrebnih za školu, aostali roditelji kolutaju očima i žele završiti sastanak i ići doma. Sljedeće godine možda nekih drugih par roditelja protestira, sve ostalo isto, a već treći put, svi šute jer vide da nema uopće smisla išta govoriti jer se ništa neće promijeniti.

Tako je s prvim djetetom, s drugim, trećim i svakim daljnjim si pametniji i prešitiš cijeli roditeljski. Kupiš što su ti rekli i onda lamentiraš na rodinom forumu, i pritom uvrijediš forumašice prosvjetarske struke (osim čokse).

Eh, pa lakše torbe i zarada ne idu zajedno :-).