a iz čega bi trebali raditi glazbeni ako nemaju udžbenike? ne kužim... to je očito ona percepcija - ah, glazbeni, predmet na margini, tamo se samo pjeva... ako netko i ima takvu omalovažavajuću percepciju neka mi odgovori - iz čega bi klinci trebali pjevati ako ne iz udžbenika?
ne volim takvo omalovažavanje bilo kojeg predmeta a pogotovo svog i borim se s tom percepcijom u glavi i kod svojih učenika i bome i kod svojih kolega... ne smatram da predajem najvažniji predmet na svijetu ali bome ne dam pljuvati po svojem radu zato što "ah to je glazbeni..."
pokušavam usaditi u djecu osnove glazbene kulture, ponašanja i odnosa prema radu bilo koje vrste, ne dozvoljavati omalovažavanje bilo čijeg rada, a onda ti dođu roditelji i sve potkopaju rečenicom: ne kužim zašto bi uopće trebali imati udžbenik iz glazbenog?
e pa ljudi moji - glazbeni je predmet kao i svaki drugi, na njemu djeca uče slušati, tolerirati, percipirati, vježbaju koncentraciju i motoriku... vama možda izgleda kao cingulanje ali ne studiramo mi 4-5 godina da bi pjevušili s dječicom tak eto da nam prođe vrijeme... ako želite omalovažavati predmet onda ga prvo upoznajte, pročitajte zadatke i ciljeve glazbene nastave pa se možemo razgovarati...

a to da bi mogli ostavljat udžbenike iz glazbenog u školi - mogli bi, ionako im doma ne trebaju, zadaću (barem kod mene) nikada nemaju, jedino ne znam gdje bi ja strpala preko 600 udžbenika (koliko imam učenika) jer mi fizički ne stanu nigdje...
profa iz likovnog s kojom dijelim učionicu drži kod sebe njihove mape i toga ima preko dva zida u ormarima... a to je teže nosit nego udžbenik iz glazbenog...
i da - udžbenici su i kod nas većinom koncipirani kao radni što meni užasno ide na živce i ja ih tjeram da sve odgovore pišu u kajdanke a ne šaraju po knjizi...

uf, baš me ovo naljutilo...