hrčci, što sve čuvate

Citiraj:

---

centar prvotno napisa

cuvam odjecu u kojoj je moja curica izasla iz bolnice i prvih dvoje cipelica. par bodyja i tutica. sve ostalo sam podijelila kad su prijateljice i poznanice ostale trudne, tako da skoro pa i nemam stvari za bebu.

dosta smo igracaka donirali u vrtic, a drustvene igre, lopte, slikovnice i ostalo u skolu.

jedino mogu reci da bas skupljam- skupljam su neke uspomene npr. ulaznice za kazaliste, pozivnice za neki rođendan, cestitke, crteze, ispite, diktate, biljeznice prvog razreda, fotografije. imam jednu skrinju za sve to pa nije u neredu.

cuvam i uplatnice za rezije. obvezno : p

---

Imam roza skrinju u kojoj cuvam neke stvarcice kad je E. bila beba, npr. tutica iz koje je izasla iz rodilista, nase narukvice iz rodilista, prvi zubic, uvojak kosice, prve cipelice, cipelice u kojima je prohodala, haljinicu i kapicu s prvog rodjendana, najdrazeg prvog plisanca, i tako to. Onaj spomenar sa slikama takodjer.
Povremeno u skrinju ubacim jos nesto - npr. prve baletne papucice i slicno.
U skrinji je i haljinica s mog krstenja i moja+mamina narukvica iz rodilista.
To cuvam bas za nju.

Cuvam fotografije i DVD-ove, no za nju cu napraviti posebno nesto kao spomenar (sad to odvajam po fajlovima na vise hard diskova, zlu ne trebalo), tko zna kakava tehnika ce biti na djelu za 10-ak godina- Vjerojatno cu napraviti nekakav digitalni scrapbook + knjigu, no - zivi bili pa vidjeli.
Cuvam dnevnike koje sam pisala kad je bila mala.


Ostale stvari, kako sto. Redovito napravim cistku, pa se ne smatram hrckom.

No recimo, strasno mi je drago da sam sacuvala sve moje Barbie, neke drage lutke i igracke, jer ih E. sada jako cijeni bas zato sto su moje. :heart:
Takodjer moje najdraze knjige, koje sada pocinje pomalo citati. Posebno me to veseli jer je njena 'osobna' kucna biblioteka 98% na talijanskom (+ kompletni Harry Potter na engleskom, i jos neke knjige koje joj kupujem na engleskom). Tako da te moje knjige nadopunjuju bas taj hrvatski dio njene kucne biblioteke koji bi inace nedostajao.
I oplakujem neke moje knjige iz lektire koje je moja mama podijelila dalje. :/

sad sam se sjetila da ipak nesto čuvam, a to su narukvice iz rodilišta (vrijedno mi je ko zlato) i štapić na koji sam se popiškila i saznala da sam trudna. još su mi odtale prekrasne štrikane čizmice koje joj je isplela moja baka tako da ce mi to biti dupla uspomena kad bake više ne bude. u kutijici je još i njen pupak za koji sam dugo mislila da je nešto degutantno i da se baca, no on je nekako ostao tamo i sad mi je postao vrijedan pa ga neću baciti. tim više što joj je otpao nakon skoro 2 mjeseca pa mi je to neka sentimentalna veza - naša poveznica:heart: vjerovatno ga ne bi tako doživjela da mi pedica kod jedne kontrole pupka nije rekla nešto u stilu da smo nas dvije bile dobro vezane

Citiraj:

---

aleksandra70vanja prvotno napisa

skvik, skvik :škartoc: :psiholog:

---

zbog tebe sam se i sjetila ove teme, kad si spomenula bacanje igračaka iz kupaonice.
aj, drago mi je da ima još čudaka poput mene. kako nam je stan relativno velik, a ima puno zatvorenih ormara onda to ne izgleda loše. i sve ima neku svoju kutijicu, mjesto iza zatvorenih vrata.
njenih stvari još nema baš previše jer, kao što rekoh, puno toga prosljedim ili prodam, ali nekih mi je stvari sasvim žao.

nego, vi koji osjećate pročišćenje nakon bacanja, bi li imalo isti učinak i da kod mene pobacate pola ormara :)

Citiraj:

---

ivarica prvotno napisa

ja bacam
ali ne mogu bilo kad
bacam onda kad mm i iv podju negdje na vikend
onda ja u petak kupim velike crne vrece, trpam u njih, u subotu ih bacim u kontejner, odrolam ga do ulice da ga sigurno kamion pokupi, i koliko toliko sam sigurna da u nedjelju navecer kad se vrate mm ipak nece trcati na jakusevac po svoje smece

nazalost, ovaj plan ne dopusta nikakvu mogucnost sortiranja otpada i to

---

muko moja, ovako i ja. Udala sam se za hrčka, a on je svoju hrčkovitost naslijedio od svoje bake po ocu, i po ocu, oni su oboje pokojni, a moj hrčak, očim dovlačenja novih, raznih, svojih stvari, još čuva i njihove....:gaah:

Ovu stranicu čitam samo onako, s psihijatrijskom znatiželjom, da pokušam dokučiti što je to hrčkovito u čovjeku, što ga tjera d svoju kuću pretvara u skladište otpada.

Osobno, čuvam od djece poneku stvarčicu, po jednu malu haljinicu (u kojoj su slikane kao male, pa su već pitale- a gdje mi je ona prekrasna), narukvica iz bolnice je zalijepljena u Spomenar (uredno ispunjen), a on u kutiju, za svako dijete njegovu, koju će, naravno, držati u svom stanu, ne u mom:mrgreen:

Citiraj:

---

mala-vila prvotno napisa

sad sam se sjetila da ipak nesto čuvam, a to su narukvice iz rodilišta (vrijedno mi je ko zlato) i štapić na koji sam se popiškila i saznala da sam trudna.

---

ja sam narukvice zalijepila u fotoalbum, a štapić sam slikala i sliku stavila u fotoalbum. Štapić mi je bio malo odvratan za čuvanje. (izgleda da i ja imam neku granicu, jeeeee)

Ništa ne čuvam, sve bacam. Imam jedino (negdje ali trebalo bi i to naći) narukvice iz rodilišta i to je to. Od svojih stvari čuvam jedino 5,6 dnevnika koje sam počela pisati kao 12-godišnjakinja pa sve tamo negdje do kraja srednje, možda čak i kasnije. Nit sam ih čitala odonda, nit imam volje, sve sam ih dobro zapakirala, možda jednom, ako doživim duboku starost..
E i imam jednog plišanog slona, uopće ne znam kako je pored mene ovako enmarne ostao čitav. Dobila sam ga kad sam se rodila.

LOL za Malcoma i Deweya. Oni su moja terapija navečer - da vidim kako je kad ima više dečki u kući nego što ih ima kod mene.
Ja sam povremeni hrčak, a živim sa totalnim hrčkom (detalj da oslikam koliki je to hrčak - ima tekstove pjesama i note - a svirao u srednjoj, punkerske majice, uske tajice i marte isto iz srednje...)
Volim skupit svoje stvari koje više ne koristim i poklonit ih. Dobro se osjećam nakon toga.
A volim i sačuvat neke stvari (npr. čestitku za rođendan koju mi je nećakinja nacrtala kad sam išla na prvi IVF - malecka napisala sretno - a tek naučila pisati - neprocjenjivo :zaljubljen: )
Čuvam i odjeću s kojom su dečki došli iz rodilišta, Glas Istre u kojem je objavljena njihova slika - obavijest o rođenju; neku ACDC majicu (vel 56) i maskirne hlače isto vel 56; dvije newborn pelene...
Ja sam emotivac, neki čudan emotivac - pa mi nelogično ima vrijednost. Čisti primjer je mlinac za kavu kojeg je kupio pokojni nono, osamdeset i neke. Nedam ga ni za živu glavu (običan gorenje mlinac za kavu) i to mi je uspomena na njega. A nisam nikad ništa samljela u njemu...

a knjige? ja sam nosila na razmjenu u društvo književnika, ali sam poslije otkrila da bezbroj tih knjiga završi kod onih uličnih prodavača pa mi je to bezveze.
i već sam 2 puta nosila pune torbe pa mislim da je to maksimum od kojeg se mogu odvojiti :psiholog:
da se sad moram seliti ne znam gdje bih s 2 ormara knjiga.
baš mi treba čistka u glavi i u životu

Knjige sam donirala knjižnici - posebno one debele stručne s faxa. Jedva sam dočekala diplomu, da mogu sve podijelit. Neće nakladnik MATE nikad više od mene dobit prometa :lol:

Knjige doniram knjiznici.
Fora je to sto imaju i medjunarodnu biblioteku, pa doniram i knjige na hrvatskom, njima se bas vesele jer ih nemaju puno. :lol:

Citiraj:

---

rossa prvotno napisa

a knjige? ja sam nosila na razmjenu u društvo književnika, ali sam poslije otkrila da bezbroj tih knjiga završi kod onih uličnih prodavača pa mi je to bezveze.
i već sam 2 puta nosila pune torbe pa mislim da je to maksimum od kojeg se mogu odvojiti :psiholog:
da se sad moram seliti ne znam gdje bih s 2 ormara knjiga.
baš mi treba čistka u glavi i u životu

---

Ja imam susjeda koji se bavi time, pa sve živo doniramo njemu. Ako nam kakva knjiga slučajno treba, nikad nema problema jer čovjek nabavi.

DOniramo i knjižnici, ali oni su tako pretrpani zadnje vrijeme da su nas zamolili da ne pretjerujemo, pa njima dajemo samo nove i dobro očuvane.

ma moje su uglavnom na talijanskom i na ruskom i to su kao neki klasici, a imam i hrpu nekih političke tematike zaostalih iz prošlog života
beletristiku rijetko kupujem

Sad si me sjetila kako je moja mama hrčak iskopala za mene cijelu kolekciju knjiga na talijanskom (moji omiljeni krimići Agathe Christie) kad sam se požalila da sam zaboravila jezik... Mama :heart:

ne kuzim, zasto knjige spominjete :?:
pa ako imate organizriamu kucnu knjiznicu, to ne smatram hrckarenjem.
ili se tu odajem kao hrcak? :!:
meni je knjiga vrijedna, sad kad imam kindle vise ih ne kupujem u papirnatom obliku, ali volim svaku i znam sad procitati neku knjigu koju sam citala u srednjoj ili na faksu.

meni stvari koje su nepotrebne, poput stare tave, stare odjece, trakica, kutija/kutijica, poput onih igracaka iz kupaone od Alex.
Mi smo se preselili u veci zivotni prostor. MM je dobio sobu u kojoj je on kralj/car, dok se ne zagusi, dok na radnom stolu nema vise mjesta ni za spajalicu. onda dolazim ja i pocistim/pobacam. u tu sobu bas i ne ulazim cesto jer me cini nervoznom. djeca imaju sobu u kojoj su igracke i tamo zalazim po potrebi. osatatk kuce je moje uredno carstvo di se zna sta gdje stoji i di mu je mjesto. i svi su sretni jer znaju di stoje npr. moje skare, njihove se trebaju traziti.
ja se stvarno ne osjecam ugodno u nakrcanom prostoru, recimo ima ljudi koji cuvjau neke novine, razumijem ih ali ja to ne radim, meni je to beskorisno, a kod njih rado pregledam te iste novine. MM ima jedan casopis uvezan, do ne znam kojeg broja. cojveku je to drago i sretan je zbog toga.
mislim da svi trebamo naci neku granicu, a stvari koje nam ne trebaju trebaju nas napustiti i to cim prije.
mrzim ono cuvanje to se moze popraviti. moze, ali realno ko ce to napraviti? rijetko ko. pogotovo ako tu popravljivu stvar u nekom doglednom vremenu zamjenimo novom. onda zbilja ova prva treba letiti van, bilo na smece bilo nekome ko ce je zbiolja popraviti i koristiti.

mada sve vas hrckice razumijem, jer kad nesto MM izvuce iz svog skladista jer meni treba njegov pogled koji se cakli je neporocjenjiv :zaljubljen:

Citiraj:

---

spajalica prvotno napisa

ne kuzim, zasto knjige spominjete :?:
pa ako imate organizriamu kucnu knjiznicu, to ne smatram hrckarenjem.
ili se tu odajem kao hrcak? :!:

---

Ja spominjem knjige iskljucivo iz razloga da cesto dobijam na poklon knjige, no recimo nije mi zanimljiva knjiga ili pisac. Pogotovo otkako se knjige mogu kupiti za 20 Kn.
Ljudi znaju da volim citati, no dogodi se da ta knjiga nije po mom gustu. Ili je jedna od onih koje procitas tek toliko.

U kucnoj biblioteci imam (i za nju kupujem) knjige koje zelim citati iznova i iznova, a ruku na srce, neke koje dobijem i nisu takve. Pa, da ne bude da poklonjenom konju gledam u zube, takve knjige doniram dalje u knjiznicu, pritom se nadajuci da ce nekome ipak pruziti ono sto meni nisu.

E. takodjer, ne mogu slikovnice i knjige koje sada smatra "povrsnima" (citaj: knjige koje su joj prekratke :mrgreen:) cuvati zauvijek. A knjiznicu vesele. :)

da mozda je u tome probelm, jer meni bas i ne poklanjaju knjige, jer sam uvijek naglasila da mi je drazi bon iz knjizare nego knjiga koja mi nije posebno draga.
slikovnice cistim i ja, prerostala sam i h nedavno i planiram ih dati svojoj mladjoj sestri kojoj su i profesionalno zanimljive.

ok onda mozda nisam ni u tom pogledu hrcak 8-)

Citiraj:

---

spajalica prvotno napisa

ne kuzim, zasto knjige spominjete :?:
pa ako imate organizriamu kucnu knjiznicu, to ne smatram hrckarenjem.
ili se tu odajem kao hrcak? :!:
meni je knjiga vrijedna, sad kad imam kindle vise ih ne kupujem u papirnatom obliku, ali volim svaku i znam sad procitati neku knjigu koju sam citala u srednjoj ili na faksu.

---

Mi smo uselili u kuću u kojoj je bilo starih knjiga dovoljno za knjižnicu srednje veličine (čak su i u špajzi stajale). Od toga je 80% bilo bezvrijedno, 10% onak, a 10% zaista vrijedno. Tih 20% smo sačuvali, čak i više - vuku mi se neke knjižurine po podrumu s kojima nemam pojma što učiniti...

Inače, stručne knjige smo pola razdijelili jer smo mm i ja iste struke, a ne treba ti štajaznam dvije garniture Tehničke enciklopedije (ne treba ti danas ni jedna - ima u e-formatu, a i brzo zastarijeva) pa smo usrećili susjedu koja ima djecu studente.

A djeca su mi osjetljiva na prašinu, nemam mjesta i tako - knjige su se morale racionalno ostavljati u kući. Beletristiku odavno ne kupujem, pola kuharica sam razdijelila (imala oko 40 knjiga - nije slučajno, baka mi se profesionalno bavila time i imam njenu biblioteku + svoju koja nije sirotinjska) itd.

ja sam prija najgora bila po pitanju cipele i knjiga. ali malo sam se popravila. sad čak i bacim cipele kad im više nema spasa (jednom mi se dogodilo da sam rasturila starke i kupila nove. stare sam spremila i nakon par godina kad su "nove" otišle u nepovrat, izvadila sam stare i nosila ih još par godina :šparna: ). Sad sam malo bolja pa odmah bacim. Ako mi ne odgovaraju, dam ih dalje.

knjige su nekad uredno stajale u dva zatvorena ormara (MD alergičan na prašinu). sad su ti ormari prekrcani i knjige užasno nagurane jer sam i ja dobila/kupila nepotrebnih knjiga iako i mi imamo kindle i člansku za knjižnicu.
rječnici se stalno koriste pa stoje odvojeno. Mo ima svoj ormarić za knjige koji isto već puca po šavovima iako se trudimo odvojiti "premale" pa dajemo drugoj djeci ili duple odnosimo u vrtić. tu sam najmanji karakter. Kad poželi novu knjigu uglavnom je dobije, iako i ona ima svoju bibl. iskaznicu. I naravno da onda nema mjesta u ormaru.
Pokušavamo koristiti princip - kad novo uđe, nešto staro ide van, ali ne ide nam baš uvijek.
Kuharice ću stvarno morati podijeliti/prodati jer mi samo stvaraju nered. Imam ih hrpu, a kad hoću nešto novo onda sjednem za komp i tražim.
Ali upravo sam se usuglasila s majkom da joj smijem poslati neke dječje stvari na čuvanje
:hrčak koji inatrpava tuđe stanove: :)

Citiraj:

---

mala-vila prvotno napisa

sad sam se sjetila da ipak nesto čuvam, a to su narukvice iz rodilišta (vrijedno mi je ko zlato) i štapić na koji sam se popiškila i saznala da sam trudna.

---

Ajme, ovo prvi put čujem. :lol: Meni nije palo na pamet sačuvati taj štapić. :nemajka:

Citiraj:

---

rossa prvotno napisa

nego, vi koji osjećate pročišćenje nakon bacanja, bi li imalo isti učinak i da kod mene pobacate pola ormara :)

---

Na mene da. :psiholog:
Na tebe ne.

Citiraj:

---

mishekica prvotno napisa

Ajme, ovo prvi put čujem. :lol: Meni nije palo na pamet sačuvati taj štapić. :nemajka:



Na mene da. :psiholog:
Na tebe ne.

---

onda se slobodno javi kad osjetiš potrebu za pročišćenjem :)

Citiraj:

---

rossa prvotno napisa

onda se slobodno javi kad osjetiš potrebu za pročišćenjem :)

---

Može. Čim beba malo ojača. :lool:

Citiraj:

---

mishekica prvotno napisa

Može. Čim beba malo ojača. :lool:

---

dogovoreno :)

Teško mi je i čitati što sve čuvate. Ja sam neke stvari sačuvala, ali mi se ne da ni o njima misliti. Najradije bih se i toga riješila, samo se bojim da ću požaliti. Mene gomila stvari guši i jako se dobro osjećam kad radim pročišćavanje ormara, ali imam još dosta učiti o negomilanju. Barem sam krenula. Da mi je dati tjedan dana par sati dnevno da sam sama u stanu pa da napunim vreća za smeće... Sigurno bih odmah i smršavila :mrgreen:

E, da. Zaboravila sam reći da sam svojoj bebi kupila Malog princa. To će biti poklon s kojim će izaći iz rodilišta i nadam se da će to čuvati cijeli život. Nadam se da ne moram posebno objašnjavati zašto baš Mali princ. :)

Kuća moje svekrve - 45 godina stara, isto toliko sve stvari u njoj. Mislim da tamo nitko nikada ništa nije bacio :).
Tako je moje dijete kad se rodilo dobilo 40 godina star čipkasti jastuk za bebe (ajnpendekel), navlake za krevetninu za kinderebet s izvezenim inicijalima mog mm-a, njegovu kapicu i sl. A tu i tamo dobijem i neku robicu kad je moj muž imao 3 ili 4 godine (1975.!).
Neki dan njih dvojca dolaze od bake, i obojca na hlačama imaju "hosen-tregere" - stare, prastare, vidi se da su stari 30-40 godina. Otkud vam to - našli su u ormaru kod bake, "to su moji i od mog tate" veli mm.

Beat that! :)

Nemojte me pitati što radim s tim - zamatam u vrećice, pa u kutije, pa negdje gurnem... i čekam dan kad ću nešto od toga likvidirati, a da me nitko ne pita gdje je onaj krasan kompletić za dečke iz 1970-tih... Ako mi ikada nasljedimo tu kuću, mislim da ću je htjeti prodati sa svim tim stvarima, jer muž hrčak (isti kao njegovi) neće nikada dati ništa od toga baciti... u stanu mu ne dam, ali 3 godine stara garaža je već prepuna...

Imamo i ja, i moji takvih sklonosti, i svašta skupljamo (ja gomile knjiga, mama ukrasne figurice i posuđe, tata alat...), ali mislim da se dobro držim u usporedbi s mm-om i njegovima.

Citiraj:

---

mishekica prvotno napisa

E, da. Zaboravila sam reći da sam svojoj bebi kupila Malog princa. To će biti poklon s kojim će izaći iz rodilišta i nadam se da će to čuvati cijeli život. Nadam se da ne moram posebno objašnjavati zašto baš Mali princ. :)

---

ovo mi je baš lijepo :heart:
takve stvari čuvam, a ostatak bez beda ide u smeće. nekad smo stanovali u 80 tuđih kvadrata, sad imamo 35 svojih i još jedno dijete na putu. očito je da sam se morala odviknuti od čuvanja gluposti. nadogradnja je u tijeku a ja pomalo pripremam prostor.
jučer sam kupila one vakum vreće i maknut ću makar svoje radne uniforme i jastuke za goste, to mi je bar jedna polica više u ormaru. slijedi generalka u igračkama, mada ću većinu samo prebaciti na tavan dok ne vidim tko će se roditi pa ću sukladno tome pokloniti višak. najteže mi je organizirati papire, uvijek se nekako nakupi previše toga, a kad mi treba neka garancija ne bi ju našao da si interpol :roll:

još sam se sjetila, zatrpala sam mamu i svekrvu malom robicom :oops: ali ne bune se. ionako je to moja i MMova stara soba, nije da ju koriste a meni robica treba.
one neke ukrase i poklone koje mi je bilo žao baciti sam spremila u kutiju za dan kad završimo kuću pa da to istaknem ali sad vidim da vrijedi ona daleko od očiju, daleko od srca, što više vrijeme prolazi to više ja mislim da to neću čuvati. ionako ne volim brisati prašinu

Citiraj:

---

Bubilo Bubich prvotno napisa

... Ako mi ikada nasljedimo tu kuću, mislim da ću je htjeti prodati sa svim tim stvarima, jer muž hrčak (isti kao njegovi) neće nikada dati ništa od toga baciti... u stanu mu ne dam, ali 3 godine stara garaža je već prepuna...

---

Moja kolegica često spomene useljavanje u svoju kuću... Nakon što su roditelji njenog muža umrli, oni su se (kolegica s obitelj, jel) uselili u njihovu kuću... I poludila je od količine "smeća" po tavanu, podrumu, garaži... Nije mogla vjerovati da netko takve stvari skuplja... A onda je nakon 15 godina išla renovirati dio kuće pa je shvatila da sad ima jednako toliko smeća po tavanu, podrumu, garaži.... :)

Citiraj:

---

bijelko prvotno napisa

ovo mi je baš lijepo :heart:

---

:)

Citiraj:

---

bijelko prvotno napisa

jučer sam kupila one vakum vreće i maknut ću makar svoje radne uniforme i jastuke za goste, to mi je bar jedna polica više u ormaru.

---

E, samo pripazi s jastucima... Ja sam vakuumirala one "anatomske" jastuke. Nakon vađenja iz vreće, to jednostavno više nije to. Uopće se nisu revitalizirali. A ostalu odjeću, deke i sl. pod normalno vakuumiram.

Citiraj:

---

bijelko prvotno napisa

najteže mi je organizirati papire, uvijek se nekako nakupi previše toga, a kad mi treba neka garancija ne bi ju našao da si interpol :roll:

---

Rješenje je jednostavno - fascikli. Imam jedan veliki registrator u kojem su svi moji i muževi dokumenti, sortirani po kategorijama (naljepnice sa strane za lakše snalaženje) - osobni dokumenti, posao, osiguranje... Djeca će dobiti novi fascikl. Auto isto ima svoju posebnu mapu. Imam još jedan mali fascikl u kojem čuvam garancije. Unutra stoji i tablica u koju upisujem datum i mjesto kupovine te datum kad ističe garancija. Svaki put kad kupimo nešto novo, pregledam te stare zapise i sve čemu je istekla garancija, križam s popisa i bacam račun.
Nevezano za temu, također imam jednu tablicu u koju upisujem kad nam ističe koji dokument - osobna, putovnica... Tako imam sve pregledno. :)

...

E, nešto me zanima. Čuvate li sve čestitke koje ste dobili za svadbu (ako ste je imali)?

Citiraj:

---

mishekica prvotno napisa

E, nešto me zanima. Čuvate li sve čestitke koje ste dobili za svadbu (ako ste je imali)?

---

Misliš i čestitke koje je dijete dobilo nakon rođenja i na krstitkama? Sve svoje čestitke za rođendane koje sam ikad dobila, razglednice s mora, iz inozemstva koje su prijatelji nekad slali kad nije bilo fejsa... o da... jedna kutija :).
Vidim da će za 45 godina neka snaha na forumu pisati o meni, nadam se samo da joj neću pokloniti 60 do 90 godina star jastuk za bebu, od njenog svekra :).

Citiraj:

---

Bubilo Bubich prvotno napisa

Kuća moje svekrve - 45 godina stara, isto toliko sve stvari u njoj. Mislim da tamo nitko nikada ništa nije bacio :).
Tako je moje dijete kad se rodilo dobilo 40 godina star čipkasti jastuk za bebe (ajnpendekel), navlake za krevetninu za kinderebet s izvezenim inicijalima mog mm-a, njegovu kapicu i sl. A tu i tamo dobijem i neku robicu kad je moj muž imao 3 ili 4 godine (1975.!).

---

sam da ti kažem mi doma imamo šlifer od mojeg buraza najmlađeg, svi moji klinci su bili u benkicama moga buraza, i ampendekl navlaka je iz doba moga buraza, on je 79 godište ( možda ćak i iz mojeg doba ili moje najstarije sister)
, ne vidim ništa loše u tome. Moji klinci s vremena na vreme nose stvari od mojih nećaka , a najstariji ima samo 20 godina.

Sve vi koje se smatrate hrčkicama za mene i mog muža ste male bebe. Mi ne samo da svoje svašta čuvamo, nego i tuđe smeće dovlačimo doma. Imamo visoko potkrovlje koje još nije uređeno i tamo trpamo svašta što nađemo, a učini se da bi moglo biti korisno. Recimo, moj muž je pomagao prijatelju skidati lamperiju sa zidova, i sve te daske donio doma. Ja sam prvo ludila, ali nakon par mjeseci on je od toga, i nekih kukica koje su stajale u podrumu bar 30 godina, napravio super vješalicu za jakne.
Prijatelj nam je dao svoju 20 godina staru nikad korištenu kuhinju. Ja sam ipak htjela kupiti novu kuhinju, ta stara je stajala na tavanu neko vrijeme i u njoj smo držali alate, a onda smo se sjetili skinuti vrata sa visećih elemenata i od toga napraviti policu za knjige, baš je dobro ispala.
Odjeću bacam ako se rastegla, ofucala i slično, ali ako je u dobrom stanju, ali izašla iz mode ili ne odgovara veličina, spremam. Ne da je imam previše nego je ne moram kupit nikad do kraja života. Ako se nadebljam dva tri broja imam kompletnu, i dosta finu garderobu koju je mama prerasla prije 5-6 godina.
Volim izvući stari komad robe koji se vratio u modu, dugo sam nosila suknju prekrojenu od haljine koju je nosila sestra moga djeda kad je imala 20 godina. Došla sam joj jednom na kavu u tome, raspametila se :)
Evo sad se može nosit dosta toga iz 80-ih, poslala mi teta neke haljine za ovo ljeto, ima da me slika Sonja Dvornik na Rivi 8-)

Kvadrata nam ne fali jer smo u kući, i dosta toga držim kod svojih roditelja. Da je nered, često je. Ali ne volim tu kulturu velikog kupovanja i bacanja (ja bih ustvari rado manje kupovala, tj ne kupujem praktički ništa od odjeće, ali mi zato mama kupuje za 4 osobe)

beat that :psiholog:

E da, a ove kao "uspomena stvari" uopće ne čuvam. Eto jedino narukvice iz rodilišta. Papiriće iz srednje škole sam pobacala, i dnevnike skoro. Za mene su uspomene u glavi, a ako smo nešto zaboravili možda za to postoje i razlozi.

Citiraj:

---

aleksandra70vanja prvotno napisa

:lool:

prvom smo slikali prvi zub, prvi osmijeh, prvi korak...
trećem smo slikali samo kukove :mrgreen:

---

zakon!!!

tangerina, nekako sam stekla dojam da si ti kraljica ovog topica. :alexis:

Citiraj:

---

jelena.O prvotno napisa

sam da ti kažem mi doma imamo šlifer od mojeg buraza najmlađeg, svi moji klinci su bili u benkicama moga buraza, i ampendekl navlaka je iz doba moga buraza, on je 79 godište ( možda ćak i iz mojeg doba ili moje najstarije sister)
, ne vidim ništa loše u tome. Moji klinci s vremena na vreme nose stvari od mojih nećaka , a najstariji ima samo 20 godina.

---

Ma vjerujem da je zvučalo grozno, ali neke od tih stvari sam i koristila (vunena dekica za bebu, naravno stara 40 god. :), ali je jako lijepa i očuvana :mrgreen:), ali za neke mi je bilo too much koristiti ih za novorođenče, a imale su i miris po tavanu, i nisu se mogle oprati... ja imam neke krevetnine koje je mama dobila na vjenčanju ('77.), a ona ima i suđa koje je dobila na vjenčanju, i kužim sve to. Mi smo više hrčci nego ne, ali donijeti dječaku 2011. da nosi neko odjelce s volanima, jaknica s onom dugačkom kragnom i ne znam niti s čim sve ne - jer je baš lijepo i očuvano i nakon 4 desetljeća, hm...

Nego, mene zapravo oduševljavaju i fasciniraju ljudi minimalisti koji "ništa nemaju". Npr. jedna moja frendica ima samo po jedan veliki ručnik za svakog člana obitelji (peri to svaki dan Ivarica :)), samo jedan jedini stolnjak u kući, navlake za krevetninu točno koliko je njih i jastuka... i sl. I na sve to kaže: "pa što će mi više, operem pa vratim".

Bila sam u puno kuća, ali jedna moja susjeda mi je definitivno naj "nehrčak" kojeg sam ikad vidjela. Svaki put kad sam bila kod nje, bilo je to bez neke posebne najave (ono, da ima žena vremena sve maknuti)... ali njihov stan doslovce ima: kuhinja: ravne plohe i površine, na kojima nema apsolutno ničega, ni čaše, ni stalka za papir, ni košarice za voće, ništa... ono, da su je taj čas radnici montirali i otišli, valjda bi šrafciger gore bio. Dnevna soba i blagovaona: stol bez ičega, bez ičega, nema vaze, nema stolnjaka... TV, mali stolić, garnitura od kože: nema jastučića, ništa... ima dijete od dvije godine - vidjela sam jednu igračku, nema knjiga, polica, fotografija, slika, zavjesa, nikakva figurica ili išta slično... ničeg... samo jedan ugradbeni ormar. Spavaća: krevet, kinderbet na kojima su pokrivači. Mislim, lijepo je, harmonično i usklađeno po bojama namještaja i zidova, ali to je sve od "ukrasa", takav minimalizam nisam nikad vidjela... ni u salonu namještaja - i tamo stave umjetnu knjigu ili vazu.

Dijelimo s njima garažu - u moju uskoro neće stati ni auto ako ne obuzdam mm-a da čuva ambalažu od svega, u njihovoj je: auto. Ali zato, sad će ispast da kopam po smeću, ali nas je samo 5 u zgradi i prepoznajem smeće :mrgreen: i njihove vreće. Moja je ona vrećica u kojoj u dućanu važeš voće i povrće, njezina je uvijek ogromna :). Ja svaki put kad dođem od njih, kažem mužu - e, oni zbilja nemaju ništa u stanu, kako im samo to uspjeva.

Tješim se samo da oni ništa ne recikliraju - a ja imam kutiju za papire, u koju ide baš sve papirnato, ambalaža od hrane i sve ostalo, pa ova plastika, pa ona plastika, pa staklo... i uvijek neke vrećice za odnijeti do kontenjera, pa kad ne stigneš, i ispod sudopera nema mjesta, odnesti to u garažu i sl. ... A kad sam tek na kontenjeru za papir pročitala da se unutra baca i tetrapak, sad niti ambalažu od mlijeka ne mogu baciti u smeće, nego i to ide u vrećicu za kontenjer. Bar mogu baciti čašu od jogurta, mm i to odvaja...

Citiraj:

---

Bubilo Bubich prvotno napisa

Misliš i čestitke koje je dijete dobilo nakon rođenja i na krstitkama? Sve svoje čestitke za rođendane koje sam ikad dobila, razglednice s mora, iz inozemstva koje su prijatelji nekad slali kad nije bilo fejsa... o da... jedna kutija :).
Vidim da će za 45 godina neka snaha na forumu pisati o meni, nadam se samo da joj neću pokloniti 60 do 90 godina star jastuk za bebu, od njenog svekra.

---

:lol: Mi smo dobili 3 čestitke za vjenčanje i čuvam ih. Da sam dobila 300, i njih bih čuvala. Pitam zato što sam skužila da puno ljudi to baca... Kad idem na vjenčanje, sama radim čestitku i dam si puno truda da napišem neki osobni, lijepi tekst. Onda mi bude žao kad skužim da to nekom ništa ne znači. :-/

Citiraj:

---

marta prvotno napisa

tangerina, nekako sam stekla dojam da si ti kraljica ovog topica. :alexis:

---

X
Tangerina, sviđaju mi se tvoji primjeri prenamjene stvari. To je ono što i ja volim. Samo nažalost ili nasreću nemam kamo sa stvarima. :mrgreen:

Citiraj:

---

marta prvotno napisa

tangerina, nekako sam stekla dojam da si ti kraljica ovog topica. :alexis:

---

bar negdi :mrgreen:

mislim, ovo što sam navela su svijetli primjeri, ima puno toga što čami na tavanu i nije dobilo korisnu namjenu (još), a neke stvari su vjerojatno ipak samo smeće.

pozdrav kraljici :)
mene nije bilo kući malo duže i MD je pobaca sve i svašta. neke stvari mi je stavio u kutije i zapakirao :)
ja došla kući i usred garderobnog ormara na mjestu gdje su inače moje majice stoji puna kutija staklenki koje je on deložirao iz kuhinje. to je valjda imalo namjeru biti lekcija, ne znam. nije upalilo.
ali eto, bar sam se odlučila riješiti kuharica. i to je valjda prvi korak.

MM bolesni hrčak, ja druga krajnost. Oduvijek. I takva je cijela njegova obitelj, za mene prestrašno. Kada ljeti dođemo k njegovima 10-ak dana u vikendicu, razbolim se:mrgreen:, teško mi je boraviti u takvom prostoru, sve je pretrpano nepotrebnim stvarima (iako sam svjesna da je u meni problem), čak i MM-u to smeta, svi ti ćilimčići i đinđe (da su bar uspomene), ne mogu to shvatiti.

Ali, treba mi savjet. Ovih ćemo dana krenuti u sređivanje podruma. Shvatila sam da imam npr. prematalicu, hranilicu (i još toga) svoje curke koje su u relativno dobrom stanju, nisu za otpad, a nisu baš ni u savršenom stanju - i što sad s tim (malo se plastika ogulila i to je to), bacate li takve stvari?