Ne moze ga zaobici nuzni dio kako god okrenes cetvrtina je njegova. Polovicom ostavitelj slobodno raspolaze a polovica se dijeli medju zakonskim nasljednicima kojih je ovdje dvoje. Dakle pola nasljedstva dijele po pola.
Printable View
Ne moze ga zaobici nuzni dio kako god okrenes cetvrtina je njegova. Polovicom ostavitelj slobodno raspolaze a polovica se dijeli medju zakonskim nasljednicima kojih je ovdje dvoje. Dakle pola nasljedstva dijele po pola.
Zaobilazi ga ugovor o uzdrzavanju! Da je darovni onda ga ne bi zaobisao! Tj.da je deda samo darovao,onda sin ima pravo na nuzni dio! A oavko ugovor o uzdrzavanju ima tezinu kao kupoprodajni ugovor! Kao da je deda prodao,i nema nisa vise na sebi!Citiraj:
Tiziana prvotno napisa
Majka je umrla 93' ali nije imala nista od nekretnina sto bi uslo u ostavinsku osim racuna u banci i tih sitnica koje je naravno on sve nasljedio.Citiraj:
centar prvotno napisa
Da je bilo ista za nasljedjivanje od majke naravno da bi se MM svega odrekao u njegovu korist jer je u to vrijeme zivio sa ocem i sestrom i oduvijek je svog oca vrlo postivao zbog same cinjenice da mu je otac, kakav god on bio.
U vrijeme majcine smrti MM je radio u Njemackoj i slao novce svaki mjesec.
Sada si me bas podsjetila, prije 10-ak dana smo pregledavali slike iz mladosti od MM-a i naletila sam na jednu kovertu sa potvrdama o slanju novaca njegovom ocu iz Njemacke i jedna od njih je bila na 3000 DEM koje je slao za majcin pogreb...opet mi misli lutaju, ignorirajte me :mrgreen:
Mi smo nedavno imali smrt u obitelji, ali ne tako bliske osobe. Zato sam u prvom svom postu i napisala kako to grozno zna biti. Meni je od cijelog postupka još i da muka, samo što ga se sjetim.
s time da su kod nas najviše i najgore probleme radili oni koji i imaju najviše i nasljedsvo im nije previše značilo.
Žao mi je Marsupiami, pogotovo kada vidim u potpisu broj djece.
A to je ugovor a ne oporuka? Sorry onda
Uvijek je tako,kak se ono kaze na veliki kup!Citiraj:
NanoiBeba prvotno napisa
Ma sve ok draga, hvala ti :*Citiraj:
NanoiBeba prvotno napisa
Nasa mala blaga ce i bez toga imati sve sto im treba u zivotu, a ako nam djeca nemaju barem ce nasi unuci imati svoju djedovinu, dat cemo sve od sebe da tako i bude uz Bozju pomoc.
Nase ce obiteljsko stablo biti nesto krace s tatine strane, ali drvo raste prema gore i samo nebo mu je granica, buducnost je bitna a proslost ce ostati za nama :heart:
uh...teško :(
dok sam se ja snašla odoste vi s temom...
Razlika je u doživotnom i dosmrtnom ugovoru. No, sada je kasno, To treba riješiti na samoj ostavinskoj raspravi. Neki dan je bila tu takva tema i pravnice su napisale. Po doživotnom svi zakonski nasljednici imaju pravo na nužni dio. Po dosmrtnom nemaju. Tada se nekretnine odmah upisuju na onoga tko dosmrtno uzdržava.
Mislim da je dužnost javnog bilježnika na ostavinskoj raspravi da to sve objasni.
Marsupilami, što se tiče grobnice sa curicom, pretužno je to. Zar ti to ne može pokloniti muževa sestra?
Je neg kaj...tipke gonzales :lol: :*Citiraj:
blackberry prvotno napisa
Da su to zeljeli onda bi grobnicu izostavili iz ugovora, ali s obzirom da je i ona u ugovoru poruka je jasna tako da cemo mi nju ipak preseliti.Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
Nema prava na nužni dio, nema prava na ništa. U ovom slučaju nije ni trebalo održati ostavinsku raspravu jer pokojni nije imao imovine pošto je svu prebacio ne kćer.
Ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju se mogu pokušati oboriti na sudu, ali samo u slučaju ako nisu poštivani. Znači ako se davatelj uzdržavanja nije brinuo o primatelju uzdržavanja i time grubo narušio njegovo zdravlje i sl.
Znam za slučaj jedne moje poznanice koja je isto tako nakon očeve smrti otkrila da je otac sve putem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ostavio sinu i ona je doslovno obišla cijeli Zagreb tražeći tko će ju zastupati i nije našla. Na koncu je angažirala jednu mladu i neiskusnu odvjetnicu i krenuli su u spor i izgubili. Hoću reći, nije mogla naći odvjetnika koji bi ju zastupao zato jer su joj svi govorili na nema šanse i nitko nije htio s tim gubiti vrijeme. Uglavnom, ona je tvrdila da njen otac nije mogao svjesno ništa potpisati jer je bio praktički slijep od dijabetesa i to joj je bila osnova za tužbu i poništenje ugovora.
Što se tiče vašeg slučaja, znam da zvuči tužno,a li i sama si napisala da sin s ocem nije imao nikakav odnos i ovakav završetak ste zapravo mogli i očekivati.
Kad sam ja iščitavala topic odmah mi je to palo na pamet i na žalost je tako i ispalo.
I ja kažem ružno je i tužno, ali to je realnost. Ne bih ulazila u vaše odnose, ali znam nekoliko situacija iz bliske obitelji s tim ugovorima o doživotnom uzdržavanju i svi su bili opravdani.
Onaj tko se brinuo za roditelja dobio je na kraju sav ostatak imovine. Meni je to ok.
Namjerno pišem ostatak, jer se radilo o dosta zemlje, pa recimo da je nekakav nužni dio podijeljen među braćom, za života roditelja. Ali taj "nužni dio" je minimum minimuma, a glavninu dobiva onaj koji preuzme brigu.
Budući da baš imam i doma slučaj preuzimanja brige i moram reči da je to ogromna briga i posao 24 sata dnevno koji traje godinama i trajati će godinama, smatram da ta osoba zaslužuje dobiti glavninu.
mislim da su u istoj grobnici pokopani mama i tata od muža :-/Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
ja sam premještala (baku) s jednog groblja na drugo (udaljeno 100 km) i nije to tako komplicirano
Jasno i apsolutno točno. Ali, ovo o čemu ti pišeš su moralna pitanja i gledište na njih. Zakon govori drukčije. Zakon ne razlikuje djecu. Dijete se po zakonu može razbaštiniti samo ako se grubo ogriješilo o zakon, bilo u zatvoru zbog ubojstva i sl. Inače ne. Zato i postoji nužni dio.Citiraj:
Anemona prvotno napisa
Međutim, uvijek postoji mogućnost razno raznih ugovora, ali bi bilo i moralno ispravno i nadasve pošteno da se upoznaju svi zainteresirani s postojanjem istih.
Po meni, u ovom slučaju apsolutno nije fer što sestra nije upoznala brata s očevim namjerama prije potpisivanja ugovora. Prešutila je to. Zašto? Odgovor zna samo ona, a ja mogu nagađati što neću.
čuj...mnoštvo je različitih situacija u odnosima unutar obitelji.
nekad tako nešto možeš reći...nekad ne možeš...zbog totalno narušenih odnosa, i recimo totalne nebrige, nema veze s koje strane.
Ja imam jedan drukčiji pogled na nasljeđivanje i imovinu roditelja. to što je njihova neće nikad nužno značiti da je i moje. stvorijli su je oni i imaju potpuno pravo s tom imovinom uraditi što hoće.
hoću li ja u njoj jednog dana uživati, ovisi o mojem odnosu s njima. a ne o našim biološkim vezama. to je tako u mojoj glavi. :)
e sad...ima svakakvih roditelja...ima svakakve djece...i ima teških odnosa.
ovi ugovori u nekim situacijama znaju jako dobro doći. npr., jedan takav je zaštitio moju mamu, jer se ona brinula o svom mužu do njegove smrti...djeca nisu htjela ni blizu...htjela su samo dio kolača i izbaciti je na cestu. e pa sad...moj očuh je ostavio njoj da odluči kome će što dati...i hoće li uopće...
a ona hoće. neće djeci, al će unucima...njegovim...
dok npr. sestra i ona su se svega svojega odrekle u ime bake, kad je djed umro. sad je baka bolesna jako, i više ne može ni odlučivati samostalno. i nije napisala oporuku. i bez obzira što živi s mojojm mamom i što se ona brine 24/7 o noj...imovina će se dijeliti na pola. eto, valjda sve ima svoje razloge.
i ponavljam...ovdje su djeca bila u pitanju...
ponekad su roditelji koji su komplicirani i koji otežavaju odnos...ne znam...
muka mi je od svih tih kompliciranih veza...
Mislim da bi puno nas imalo što napisati na temu odnosa u obitelja pa i morala unutar obitelji.
Uvijek misliš, kod nas nije tako i omnda ti život pokaže i druguu stranu
meni je sve to uzas i uopce ne mogu pronaci nikakva opravdanja za takve roditelje.
moje je dijete-moje dijete.
s jednim sklopiti nekakav ugovor, a drugog ostaviti praznih dzepova, mi nije normalno.
i da ih imam 10, a samo jedno brine o meni, opet bi sve jednako podijelila među bracom i sestrama, pa sviđalo se to nekome ili ne. ako brine o meni iz ljubavi, a ne zbog materijalnog iskoristavanja, bit ce mu svejedno.
s druge strane ako netko ne moze ili ne zeli brinuti o meni, tu vrstu iskrenosti posebno cijenim.
Ma jasno, upravu si, ali teško je tako raspravljati o odnosima.Citiraj:
Tanči prvotno napisa
Zašto sin nije posjećivao oca? Za svaki odnos dobar i loš treba dvoje ljudi,...
Možda je otac bio uvrijeđen (ne ulazim u to i ne znam da li s pravom ili bez prava, svejedno, to su njegovi osjećaji i njegove odluke), možda otac nije želio da sin zna,....
nitko niti nie rekao da je normalno. kad ja razmišljam o svojoj djeci sada, razmišljam upravo tako kako ti zboriš.Citiraj:
centar prvotno napisa
ali, život je nešto drugo.
i to što kažeš, bez obzira tko se brinuo o tebi...ti bi dijelila jednako. ok.
mada bi se ja tada osjećala kao Marsupilami, pa se svoga djela odrekla...ili nagradila sestru/brata koji je taj dio i zaslužio....ako se ja nisam brinula o roditelju.
To su moralne odrednice...
ali...materija je vrag...i po meni..najveći razlog raskola u obiteljima, upravo u najtežim trenucima.
meni je to strašno...ali je tako.
opet, s druge strane...odrasla sam u uvjetima takvim u kojima je odnos roditelj - dijete daleko od idealnog.
u mom slučaju, bez obzira na sav trud..nikad nisam doprijela do oca.
u slučaju mog očuha...nikad nije uspio riješiti narušene odnose sa djecom. i razbolio se radi toga. i umro. i sve obveze koje je imao prema njima, za života je i ostvario.
zašto bi im bio dužan i nakon smrti?
mislim...meni to nema logike...
ljudi ostare, ne budu više skroz "čisti" u glavi. slažem se s tobom, ali kako sam nedavno imala dve nemile situacije , tek sam sada skužila na šta su sve ljudi spremni - radi novca.Citiraj:
centar prvotno napisa
Nije to tako jednostavno,ima situacija gdje i druga djeca itekako mogu brinuti, ali im se "neda". I nije mi jasno zašto onda ne bi bilo svejedno i onome koji ne može ili ne želi brinuti.Citiraj:
centar prvotno napisa
Ja sve mogu shvatiti, i da otac nece i da sestra suti, i da se nekom hoce maznuti pol kuce ili cijela, sve ok... ali niti suvlasnistvo nad grobnicom u kojoj je njeno djete e pa to mi je bas jadno i neljudski. Nije unutra neki pra pra djed nego njena kcer. To mi je strasno. Eto na tom dijelu topika sam stvarno zastala.
i ja ovako...isto. strašno.Citiraj:
Tiziana prvotno napisa
Slažem se. Tužno je da roditelji nisu dovoljno mudri pa postupe u interesu svoje djece koja ostaju bez njih na svijetu , prepusteni jedni drugima. To ostavlja gorak okus u ustima pa narusava odnose . A onda ako već roditelji nisu takvi. , bilo bi dobro da djeca jesu.Citiraj:
Tanči prvotno napisa
Ništa čudno.:-(
Moja obitelj ima dvije grobnice, i za života su se moja baka i njezina sestra dogovorile da će jedna plaćati jednu grobnicu a druga drugu.
I nama je to ok.
Baka je umrla, teta je umrla i sada s obzirom da one nisu napismeno ništa ostavile tetina obitelj polaže i inzistira na pravu ukopa u naš grob.
Kaj reći.............
Pokusao je, vise puta.Citiraj:
Anemona prvotno napisa
Zadnji pokusaj bio je kada je sa nasim sinom dosao i on ih nije pustio u kucu jer "nije sam" tj. imao je zensko drustvo.
Prije toga je bilo sezona prehlade pa da ga djeca ne zaraze, neimanje vremena jer on mora na vikendicu...stalno nesto.
S obzirom da je moj suprug iznimno postivao svog oca odlucio je postivati njegovu odluku da se ne druzimo i pustio ga da on sam odluci da li zeli vidjati svoje unuke ili ne.
Zasto je izabrao da ih ne zeli u svom zivotu znao je samo on i to saznanje je odnio sa sobom u grob jer nikada se nije izjasnio a kako nije bilo nikakavih svadja ostavio nas je s upitnicima iznad glave :/
razumijem te u potpunosti :love2:Citiraj:
Marsupilami prvotno napisa