Povratak sebi

Živim u gradu. Iako nisam vjernik najdraži dani u godini su mi Božić i Uskrs. Zato jer je ujutro kad se probudim tišina...

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

ajme, koji lijepi postovi na ovom topiku, genijalno :heart:

---

I ja se slažem. Super opis cvijta, ja nažalost nemam more i inčune...
Flopice, nadahnjujuće.

hvala cure!

Evo ti ga sad. Ne znam više ni inćun napisati. Inćun.

A, sad sam se sjetila 88 sađenja. Potpuno sam zaboravila, a bome mislim da se i nije nešto puno sadilo.

Eh Flopice... :heart:

Ja samo trebam buljiti u plavetnilo da bi se osjećala istinski svojom... pa bilo to nebesko ili morsko plavetnilo... ili najbolje oboje... sanjam o tome da budem sama na malom brodu sred oceana... a kud god pogledam plavo... gore plavo, dole plavo... i sred tog plavetnila horizont, mjesto gdje se dva plavetnila sreću (i jedno drugom ispovijedaju rekao bi Milan Oklopdžič, ovi što pamte 88 ruža ili stabala, znati će Miku Oklopa. :)

Užasno mi nedostaju odlasci u prirodu... posebno iznad 2 soma metara, mjesta do kojih ne možeš doći nikako osim svojim nogama i rukama... kad si prepušten elementima i kad si dio njih... kad u pola minute pokisneš do kože, a nemaš kud nego dalje... kad te sunce prži, a nemaš kud nego dalje... kad je prva sljedeća voda za umiti se satima daleko... a put pod tobom je takav da ideš dva koraka naprijed, jedan nazad... ali svejedno sretan si i u svakom atomu svog bića osjećaš se fantastično... kad se znojiš a taj znoj ne smrdi... kad jedeš sir i paradajz narezan na kamenu... kad su ribice iz konzerve finije od jastoga u hvarskoj luci...
A priroda te nagradi takvim vidicima, takvim koloritima... biljem i čudesnim bićima...


(....još malo pa će sezona!)

Mene grad ko grad ne smeta, izluđuje me ritam života.
Ljudi i gužva me ne smetaju, ali me smeta kad se moram pojaviti na tom i tom mjestu u to i to vrijeme.
Spasilo bi me da mogu sat baciti u smeće i više ga nikad ne pogledati.

I ja više volim grad i život u gradu. ćukove ne volim

Danas sam bila u ZG. Subota ujutro na trgu i na Dolcu i na Cvjetnom. Ijaoj! Zaboravila sam da postoji takva gužva.
Vjerojatno bih se navikla da moram, ali pregužvasto je. Za moj ukus :)

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

kao što netko reče povratak sebi nema veze s tim gdje živimo u gradu, na selu...u prirodi čovjek sebe može "jače" osluhnuti, al povratak sebi je nešto puno kompleksnije.

---

s ovim se slažem,
i em smo različiti po osjećajima koje nam budi gušterica na terasi i pogled na rascvjetane livade i šume ( neko odmah posegne za fotoaparatom, a netko za rinolanom , jbga)
em se različito nosimo i sa urbanim žrvnjem, netko se jednostavno ne da samljeti

Citiraj:

---

Sumskovoce prvotno napisa

Maštam o kući s vrtom, pored šumarka, zadnja kuća u malom selu...

---

maštaš o mojoj kući ;-)

jučer sam sadila krumpire po onoj sparini
a nije da moram
i razmišljam što bi rađe - da sjedim u hladu i pijem kapućino onako laganini, s prijateljicama
ili da na njivi kopam kućice dok muž kosi travu i sve miriše, znojna i umorna ali sretna

i u sumrak gledam taj naš trud - pokošenu travu, zasađene krumpiriće, djecu na livadi
ma nema tog kapućina

Eto mi živimo tako kako si ti flopice opisala. Ispred kuće 1500m2 travnjaka, muž kosi, ja sadim, volim cvijeće i stalno nešto asadim, okopavam, to me opušta. Ali sebe nalazim najbolje uz more. Svaki dan sam na plaži (ljeti i zimi) jer se osjećam najbolje tamo. Dakle, ja sam najzahtjevnija-oću kućicu na moru

Citiraj:

---

gita75 prvotno napisa

Mene grad ko grad ne smeta, izluđuje me ritam života.
Ljudi i gužva me ne smetaju, ali me smeta kad se moram pojaviti nTa tom i tom mjestu u to i to vrijeme.
Spasilo bi me da mogu sat baciti u smeće i više ga nikad ne pogledati.

---

Potpisujem.

Mrzim kad se osjećam kao "rob vremena", mrzim posao u vremenskom okviru,...
Baš sam neki dan komentirala da bi meni trebalo fiksno radno vrijeme na način da se kao i sad zna točno što trebam napraviti, ali ako imam posla ostanem duže, ali ako nemam idem doma.

To bi bilo sjajno.
Mrzim kad mi se dogodi da sam gotova s poslom, a moram tamo trunuti do xy sati.
Buljim kroz prozor, vani lijepo,... užas.
Mogu se kladiti da bih bila milijon puta učinkovitija.

Citiraj:

---

Anemona prvotno napisa

Potpisujem.

Mrzim kad se osjećam kao "rob vremena", mrzim posao u vremenskom okviru,...
Baš sam neki dan komentirala da bi meni trebalo fiksno radno vrijeme na način da se kao i sad zna točno što trebam napraviti, ali ako imam posla ostanem duže, ali ako nemam idem doma.

To bi bilo sjajno.
Mrzim kad mi se dogodi da sam gotova s poslom, a moram tamo trunuti do xy sati.
Buljim kroz prozor, vani lijepo,... užas.
Mogu se kladiti da bih bila milijon puta učinkovitija.

---

E to je to :).
Fiksni zadaci, radno vrijeme odokativno...

Citiraj:

---

Anemona prvotno napisa

Potpisujem.


Mrzim kad se osjećam kao "rob vremena", mrzim posao u vremenskom okviru,...
Baš sam neki dan komentirala da bi meni trebalo fiksno radno vrijeme na način da se kao i sad zna točno što trebam napraviti, ali ako imam posla ostanem duže, ali ako nemam idem doma.

To bi bilo sjajno.
Mrzim kad mi se dogodi da sam gotova s poslom, a moram tamo trunuti do xy sati.
Buljim kroz prozor, vani lijepo,... užas.
Mogu se kladiti da bih bila milijon puta učinkovitija.

---

Koliko znam, najuspjesnije svjetske kompanije (Google npr.) i idu u tom smjeru - da nema fiksnog radnog vremena. Zaposlenici dobiju zadatke i obavljaju ih u dijelu dana kada su najspremniji i najraspolozeniji za to, kada su kreativnost, tjelesna i psihicka spremnost na vrhuncu. Mnogi vjeruju da je upravo to kljuc uspjeha (i meni zvuci super!).

Ključ mojeg uspjeha bi svakako bio, za druge ne znam.:mrgreen:

Citiraj:

---

Mojca prvotno napisa

Ja samo trebam buljiti u plavetnilo da bi se osjećala istinski svojom... pa bilo to nebesko ili morsko plavetnilo... ili najbolje oboje... sanjam o tome da budem sama na malom brodu sred oceana... a kud god pogledam plavo... gore plavo, dole plavo... i sred tog plavetnila horizont, mjesto gdje se dva plavetnila sreću (i jedno drugom ispovijedaju rekao bi Milan Oklopdžič, ovi što pamte 88 ruža ili stabala, znati će Miku Oklopa. :)

Užasno mi nedostaju odlasci u prirodu... posebno iznad 2 soma metara, mjesta do kojih ne možeš doći nikako osim svojim nogama i rukama... kad si prepušten elementima i kad si dio njih... kad u pola minute pokisneš do kože, a nemaš kud nego dalje... kad te sunce prži, a nemaš kud nego dalje... kad je prva sljedeća voda za umiti se satima daleko... a put pod tobom je takav da ideš dva koraka naprijed, jedan nazad... ali svejedno sretan si i u svakom atomu svog bića osjećaš se fantastično... kad se znojiš a taj znoj ne smrdi... kad jedeš sir i paradajz narezan na kamenu... kad su ribice iz konzerve finije od jastoga u hvarskoj luci...
A priroda te nagradi takvim vidicima, takvim koloritima... biljem i čudesnim bićima...


(....još malo pa će sezona!)

---

aaaa... mnogo lepo!

Citiraj:

---

zasad skulirana prvotno napisa

svaki dan cim dodjem s posla idem s N. u dvosatnu setnju kroz polja kraj kuce....putem sretnemo vise zivotinja nego ljudi i to mi je zakon...:)
danas smo ponjeli mrkve za magarca kojeg uvijek sretnemo u polju...
u setnju izletim u trenerci koju nosim po kuci,rascupana,tu i tamo koja fleka....to nisam mogla u gradu...:)

precesto me pitaju da kako sam mogla iz centra preselit van grada,pa jeli mi problem,daleko itd itd...odgovaram:da imam DM tu gdje jesam ne bi me grad vise ni vidio! :)

---

I ovo je super :) Mi s posla uglavnom idemo na plazu pa se igramo u pijesku... al tu je i kafic... pa stogod i popijemo usput :)

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

Danas sam bila u ZG. Subota ujutro na trgu i na Dolcu i na Cvjetnom. Ijaoj! Zaboravila sam da postoji takva gužva.
Vjerojatno bih se navikla da moram, ali pregužvasto je. Za moj ukus :)

---

ja se nadam sda ce se oglasiti neka gradanska incijativa. u sto su se ta dva trga pretvorila...:-o
za uskrs su u zagrebu na jelacic placu bile neke groznomorne pneu "kucice".. nema tih smajlica koji mogu opisati moju zgrozenost.
a nas cvjetni trg, prekrasni mali trg pariskog sarma... je postao kao neka dezurna parlaonica i sviraonica kica, loseg ukusa i preglasnosti.
bas prestrasno.

Citiraj:

---

kavofob prvotno napisa

davno sam čitala knjigu "Dijete iz džungle" i jedan odlomak je odlično opisao kako se često osjećam;

"A ipak često noću ležim u krevetu i čeznem za svojom džunglom, čeznem za tišinom i mirom. Čeznem da mogu hodati bosa, da se ne moram šminkati, da ne moram paziti na poslovne dogovore na kojima se moram pojaviti na vrijeme. Čeznem da se ujutro probudim i udahnem slatki prašumski zrak. Da osjećam sunce koje uvijek sije na nebu, da vidim stabla koja su uvijek zelena i predivne bijele oblake koji polagano lebde preko beskrajnog plavog neba."


boli li vas ikad odmak od prirode i od samoga sebe koji nam je nametnut posljednjih desetljeća?

meni je već dosta nervoze, stresa, vječne jurnjave, prisilnog materijalizma...kad sam u žrvnju onda toliko i ne primjetim koliko mi šteti urbani način života, ali sad sam već neko vrijeme na porodiljnom i imam vremena sastati se sa svojim mislima

jesam li usamljena u ovakvim razmišljanjima?

---

Mislim da uopće nisi, zapravo vjerujem da mnogi razmišljalju na isti način, ali ne mogu pobjeći iz svoje kože (krediti, egzistencija, zaraditi penziju..). Ponekad mislim da bi ovom svijetu doista dobro došao kakav metor ili erupcija mega vulkana da napravi reset jer ovo kako danas živimo je prestrašno. Poluludi smo, a da to više gotovo niti primjećujemo. Nepriodno je mnogo toga. Međutim, opet sa drug strane, nikad sveukupno znanje nije bilo toliko dostupno i besplatno, medicinska skrb (po strani katastrofalne pogreške pojedinaca) svima dostupna, dok se par stoljeća unaza umiralo od obične gripe i tako, u nizu, sve si mislim možda sa druge strane previše razmišljam, tražim kruha preko pogače, umjesto da budem zadovoljna sa onim što imam. Djeca zdrava, mi zdravi, toplo nam je, pun frižider, kada se zaželimo prirode odemo u šumu, alpe ili do hrvatske i dobro je.