sve nešto grandiozno
ja bih propješačila dalmatinsku zagoru s mm-om
zapravo, malo prošireno - od ćićarije do konavala
ne znam koliko bi nam trebalo, možda od proljeća do jeseni
Printable View
sve nešto grandiozno
ja bih propješačila dalmatinsku zagoru s mm-om
zapravo, malo prošireno - od ćićarije do konavala
ne znam koliko bi nam trebalo, možda od proljeća do jeseni
Lastane, znam da nisam normalna.Citiraj:
apricot prvotno napisa
ijao, ja bih obišla Ameriku, ono, laganini, autom sa jedne obale na drugu, potkačila malo i Kanadu
a onda sišla u Argentinu, pa redom
sa ove strane bare za sad me najviše vuče Rusija, tu bih prokrstarila Volgom fino
i na kraju obilazila grčka ostrva
Vidim da vas dosta spominje Rusiju, meni je nekakva sva siva, mračna i hladna, uopće nemam nikakve želje za njom.
Joj, ovo mi zvuči kao super ideja!Citiraj:
ovca_i_janjad prvotno napisa
Samo ne bih baš pješačila onuda usred ljeta :-/
Mene je zadnjih dana uhvatilo da bih se jako željela popeti na vrhove Kremen i Poštak.
MM i A. se samo smijulje, misle da im pričam neki vic, tako da mislim da od toga neće biti ništa. Bar ne tako skoro. A meni se baš ide onamo.
I žao mi je što moji roditelji nisu baš bili od putovanja, nikakvih, putovalo se jednom godišnje na more ili u Sloveniju i to je bilo sve. A otkako smo brat i ja odrasli i sami si organiziramo vrijeme i godišnje, oni više nikamo nisu otputovali.
obožavam putovati
ono do čega se može autom i uglavnom u vlastitim aražmanom,
ostalo svakako, najčešće niskobuđetnim letovima
uvijek vodimo klince i oni uživaju,
za sada smo uglavnom bazirani na europu,
trenutno sanjamo i planiramo na nordkap autom, naravno uključujući fjordove i lofotsko otočje,
inače rusija uopće nije hladna, moskva je jedan poseban grad
izvan europe, išla bi u centralnu afriku
Ja sam još u fazi da mi se gadi pogled na kofere. Kao, putuje mi se, ali kad mi se primakne putovanje, ne da mi se...
Zadnjih 15 godina baš sam puno putovala, po svim kontinentima osim Australije, uglavnom poslovno.
Više me ne pale glavni gradovi.
Sad se palim na fjordove, gejzire, savanu, Sjeverni i Južni pol i tako to...
A da mogu biti minutu u svemirskom brodu s pogledom na Zemlju...dala bih sva buduća putovanja.
Kad već maštamo, je li :)))
jednog dana, unajmiti ćemo kamper i uzeti cijeli godišnji u komadu. pa obići europu, do gibraltara na zapad i gore do skandinavije.
a onda isto to ponoviti po americi. sjevernoj. pa južnoj. pa vlakom kroz rusiju. japan. australiju i novi zeland. afriku u dijelovima.
svuda, svuda...:fige:
kofere pakiram obično 15 minuta pred polazak, raspakiram čim se vratim doma. to mi je najmanji problem. ono što mene tišti su novci i godišnji:coffee:
po mogucnosti pjesice, vrlo polako.Citiraj:
Mojca prvotno napisa
maroko s bilo kim, može i s mojima, iako mi je briga za djecu velik teret za takvo putovanje
a s prijateljicom bilo di za vikend u welness
to je neostvareno
ovo kratko po domovini ostvarimo mi ukućani
jesam ja jedina ludara koja voli putovati s djecom?
mali su još, ali dovoljno veliki da smo lani bili u Barceloni, Marbelli i Gibraltaru. Uživale su u muzejima Barcelone i opet bi ih vodila.
sad mi je plan ići na Maldive al me frka tsunamija, pa gledam samo unutarnje atole :-/
i Bora Bora mi je želja, al predugo traje let za klince.
Madeiera me isto zanima.
mene veseli svako putovanje, ali ne dovoljno da se i potrudim ustedjet neke novce za put
prije sest godina moja je mama pocela stedjeti za putovanje s unucadi, rekla je meni i sestri da krenemo stedjeti i mi, ali...
tjesi me jedino da, dok sam njih pripremala onomad za put na kubu, da sam toliko toga prosurfala i toliko se slika nagledala, da u jednom trenutku vise nisam bila sigurna jesam li tamo bila ili nisam
to je moje rjesenje, jednom ce za nas koji volimo putovati, ali se ne mozemo maknuti, smisliti neka sjajna digitalna zamjena za putovanja :/
privlace me mjesta iz mlađe geoloske proslosti :) koje trajanje nije izlizalo, dramaticni i surovi pejzazi (onaj predio u kini gdje su snimali avatara, tamo moram za zivota pa makar pjeske, pa patagonia, ajde i aljaska), ustvari vecinom me zanima priroda koju sam negdje vidjela u dokumentarcima, serijama i filmovima i urezala se u mene ljepotom toliko da imam djelic osjecaja kao da sam bila tamo (a neki izazovom, poput deliverance lol, pa koga ne kopka takvo putovanje)
a od ljudskih djela - htjela bi se provozati npr bolivijskom cestom smrti, poslije toga bi mogla i s nekima od vas u auto
pa arizona roadom, vec imam i glazbu
i tako
tinejdzerski snovi
u svemir ne bi
ajde mars, jedan smjer
meni je san francisco jedan od najfascinantnijih gradova.Citiraj:
Jelena prvotno napisa
mogu vam dati moj video, pa se ne morate patiti. imam snimljen i alcatraz. i onu pedersku četvrt. :zaljubljen:
i irska, dublin je prelijep. :) tu bih mogla živjeti.
Yap.Citiraj:
Jadranka prvotno napisa
Ma nisi sigurno, ali ovisi ti to dosta od klinaca i njihove dobi, pa kad ispustiš dušu samo kad si u običnom parku letajući za njima cijeli dan, želja za svakim putovanjem te brzo prođe.Citiraj:
mama_jos_malo prvotno napisa
Ali kada budu stariji, dapače. Posebno edukativna putovanja kada im se život previše počne vrtiti oko robnih marki, tko šta ima, nema i sl.
Nisi, ja sam prošlo ljeto sa Smjehuljicom koja je tad imala manje od godine dana sama putovala 4 puta na more i jednom u Englesku. I bilo nam je super. I opet bi. Bili smo i u brdima, spavala je u planinarskom domu, njoj je sve bilo jako zanimljivo, nije prigovarala, grintala, super je bila.Citiraj:
mama_jos_malo prvotno napisa
moja mlađa, poznati nemirko i nespavač,
na putovanjima je kao bubica,
širom otvorenih očiju upija oko sebe,
kad smo prvi put išli na dulji put sa 4 god,
nisam mogla vjerovati da je to ona,
ako treba odsjedi cijeli dan u autu,
ili prehoda pol grada bez stajanja
Novi Zeland, pogotovo nakon Gospodara prstenova :heart:
Norveški fjordovi, švedski otoci, Taj Mahal, San Francisko i još brdo toga. Samo čekam 2017. da otplatim kredit u švicarcima i odmah se krećem pakirati!
Ne privlači me Amerika (unatoč postojećoj rodbini), a ni egzotika. Sve se ufam u mm promaknuće i plaćene troškove da meni i čedu također guze vide puta.
Švrljala bih Europom. Pila kave i jela mirisna peciva po malim talijanskim gradovima, trgovima, biciklom se provlačila Provansom, skitala se po pariškim antikvarijatima, knjižarama, slušala ulične svirače, obišla Španjolsku, Portugal, Skandinavske zemlje, sanjam o obilasku Irske biciklom. Dobre su meni i Alpe, istarski gradići i naši otoci.
biciklom po Provansi je meni (za sad) neostvareni san
htjela bih još proputovati unutrašnjost Španjolske i vratiti se u Barcelonu
Portugal planiramo skoro
I meni je super putovat s malisom :) Mi smo prosle godine, kad je imao sest mjeseci, bili dva tjedna u Finskoj (nas dva, i prijateljica moja), a ove godine planiramo u Cesku na 10 dana (ovog puta s tatom). Moja zelja je par dana u Pragu i par dana negdi u prirodi. A sad za vikend smo bili na Bracu, i unatoc silnim peripetijama (nezeljeni cimer u apartmanu - miš!, izgubljeni kljucevi na putu do plaze, precjenjena vecera od koje smo pokvarili zeludac), bas nam je bilo super. Sad vec razmisljam di bi mogli ovaj vikend.
ivrica pa provozam te ja po selu i na zadnjem sjedalu, imat ces potpun dozivljaj :aparatic:Citiraj:
ivarica prvotno napisa
ili se odvezi autobusom od Stari Grada do Hvara... a ako ima bus koji vozi do Sucurja, to bi tek trebao biti dozivljaj!Citiraj:
spajalica prvotno napisa
sad kad je vec saljes autobusom na Lovcen nek ide, em ide u drugu drzavu em je meni to ostao dozivljaj ceste smrti u autobusu, u autu mi se nije cinilo toliko strasno
Svim putnicima i onima koji će to tek postati preporučam pročitati prije odlaska na put. Ili prije ostajanja doma. http://www.davorrostuhar.com/degustacija-slobode/
Da se upitamo zašto putujemo, kakvi smo putnici, kako time nanosimo štetu ili doprinosimo razvoju mjestima koja posjećujemo. Da li je to što posjećujemo zbilja autentično ili zapravo upravo mi putnici činimo da ta autentičnost nestane. Koji su naši motivi, koliko smo konzumeristi...
Citiraj:
spajalica prvotno napisa
haha, autobusom me na lovcen vozio n. pulic, mislim da nije bio ni punoljetan tada (bas cu mamu pitat)
a i mama, reli vozacica, ne u autobusu, ali autom po svim yu cestama smrti
ali ovo su one zelje u kategoriji - makar umrla
potpisCitiraj:
spajalica prvotno napisa
Ja nebih više na tu cestu, a ne bih ni na tu Bolivijsku cestu smrti, ali mogu vam svima preporučiti tren de las nubes
http://www.trenalasnubes.com.ar/turi...recorrido.html
željeznicu koja vozi možda na najvišoj nadmorskoj visini i spaja Argentinu i Čile
Mi smu uspjele uloviti lokalnu kompoziciju vlaka (postoji i turistička) i doživljej je stvarno nevjerojatan
http://www.trenalasnubes.com.ar/turi...ria_fotos.html
sada vidim kako su na vebu uglavno sfotjke novog vlaka - stari je puno bolji.
A možda taj nviše niti ne vozi, prošlo je više od 10 godina od mog putovanja.
Ima neka legenda jda je jedan od čeličnih nadvožnjaga gradio mladi drug tito
da to uvijek gledam zavidno na TVu. Ima i neka kroz Alpe, ne tako osebujna kao ta, ali ja bi i Heidi stil isto zeljela vidjeti.
NAno zbilja sam zavidna sto si to prosla.
Zbog rijetkog zraka sjećanja su mi mutna, ali pamtim planine, kakturse, te čelične nadvožnjake, pun vlak indijanskih obitelji. Na svakoj stanici indijanci prodaju hranu, zamrznute sladolede u čašicama jogurta. S time da mi nismo išle do kraja, koji je u čileu, nego do zadnje stanice u Argentini.
I imale smo ludu sreću što je taj dan, kada smo isplanirale putovanje vozio taj stari lokalni vlak.
E da, na žalost smo propustile Patagoniju, ali smo zato bile na Ognjenoj zemlji. Mada, mi se ovaj sjever Argenitine ipak puno više dojmio
I ja zavidim na tom iskustvu. Nekako mi se čini da što sam starija, ta otkačenija putovanja imaju manje šanse da ih odaberem, prije ću odabrati nešto "komotno"...
Ja sam prošla Inca Rail, Cusco - Macchu Picchu. Sad gledam fotke na netu, nisam ni znala da ima neki kraljevski vagon, mi smo išli narodnim. Možda ga tada (pred više od 10 godina) nije ni bilo.
Fora je da vlak mora iz Cusca preko brda van i to ne može odjednom, nego ide napred pa se vrati na početak, pa opet tako uglavnom, kao neko njihalo, a prolaziš maltene ljudima kroz dvorište.
hehehe, bas sam o nordkapu pisala i ja :)) i centralnoj Africi :-)Citiraj:
studena prvotno napisa
Ono sto me zanima, je jel ste stigli dalje od ideje za Nordkap? Nesto konkretno?
A što ćete na Nordcapu? Zima i pusto. Jako zima i jako pusto. Sad je dan 21 sat. Muž mi je blizu, a uskoro će i proći pored, na putu prema sjeveru Rusije. Naravno, moraju čekati da se otopi led na moru. A to će biti oko 1.7. Nije sretan što je tamo. Okrutan je to kraj. No, o ukusima se ne raspravlja, i ostavljam da se nekome sviđa.
Aljaska je puno pitomija, ali onome kome pitomost nije želja, naravno da treba strašljiviji kraj.
Volim putovati u uređene zemlje, gdje mi je sigurnost relativno, zagarantirana. Volim arhitekturu i zato prvo to tražim. Pa prirodu. Priznajem da su mi muzeji manje važni. Svakodnevni život ljudi me daleko više zanima. Tržnice, metroi, parkovi, plaže, šetanje, pričanje sa stanovnicima.
Učestvovati u tako različitim načinima života je ono što me fascinira dok putujem. I put sam. Osjećaj da se krećemo-predivno. Sporedno mi je da li se krećem u autu, barci, brodu, vlaku, avionu, busu...samo da se ide.
Da idem nabrajati gdje sam sve bila, predugo bi to trajalo. Doduše, tek 4 kontinenta, ali ima vremena, možda bude još koji :)
Samo, nekad je ljepše maštati, jer kad napokon stigneš gdje dugo želiš, ponekad se razočaraš. Nije kao na slikama. Nije kao u mašti. Ma dobro, uvijek se nađe nešto vrijedno puta. Putovanja su super!
Ne znam zasto, privlaci me, nisam nikad bila u Skandinaviji. Nije mi fora bas da vidim tu liticu (koja i nije najsevernija tacka Evrope), ali kad vec zelim na Sever, nekako mi je logican cilj. Privlaci me ceo put od Osla, fjordova, kroz predivnu prirodu Norveske (ako budemo imali srece da bude i neki nekisni dan!) do Nordkappa, Laponija, pa preko Finskih jezera do Helsinkija... Oslo, Helsinki, puno divlje prirode i predugi dani mi zvuce dovoljno privlacno iako bih to leto provela u perjanoj jakni (o, da, meni su njihove letnje temperature za perjanu jaknu!)
Nemam nista protiv Aljaske, naprotiv, ali mi nije realno... Preskupa karta, a ne privlaci me toliko kao neke druge daleke, uglavnom tople&egzoticne destinacije :)
Bolivijska cesta smrti-samo ako bi me se ucijenilo djetetom.
Inače, ni pod koju cijenu.
Istina. Ali dogodi se i da bude daleko bolje od očekivanoga 8-)Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
Tako su mene, više od očekivanoga, oduševili Sydney i Dubai. Tj. za Dubai sam bila uvjerena da će mi biti odvratan. A sad samo čekam priliku da opet odem.
Najbolje je kad nemaš velika očekivanja ili ih nemaš uopće. Tako me oduševio Vilnius.
Mene je odusevio Newport
meni su isto draži topliji krajevi. Od sjevernijih zemalja rado bih posjetila Rusiju.
Baš zbog klime, nisu mi se dopali niti London (iako bih ga trebala ponoviti i trazuvjeriti se) niti Kopenhagen. Ali zato Barcelona, Madrid, Rim, Atena su po mom guštu, barem što se klime tiče. Najdraži veliki grad u kojem sam bila je Buenos Aires, pa Barcelona, pa tek NY city
Pariz mi se svidio jer me podsjetio na Barcelonu, ali nismo imali sreće s vremenom - bilo je dosta hladno, ali barem bez oborina.
Meni taj faktor vremena stvarno ima utjecaj na doživlja mjesta i putovanja. Niti ja se ne volim ponašati kao turist i obići sve znamenitosti, puno su mi draže ove stvari koje je beti nabrojala. i zato su mi najljepša putovanja ona iz studentskih dana kada sam imala barem mjesec dana vremena z upoznati jedan grad
XCitiraj:
šafran prvotno napisa
Sa mlađim djetešcem trenutno mi je najdalja destinacija naš Jadran, jer obožava kupanje i znam da će mu more biti uživancija. Sa starijim mi je trenutno najdalji domet Zagreb, jer tamo ima zoološki vrt i ostali sadržaji koji bi ga mogli zanimati. Kad malo porastu planiram ih odvesti u Gardaland, Krapinu (praljudi), Postojnu (jama) i slično, ako nam se financijski status ne strmoglavi. Ne vjerujem da bi im s 5 god. bila fora razgledavati npr. krajolike Toscane i piti čokoladu u Starbucksu kao meni. Kad budu tinejdžeri, onda da.