taj bolha i rodu citira :lool:
Printable View
taj bolha i rodu citira :lool:
:zaljubljen:Citiraj:
palčica prvotno napisa
Ma naravno, uz sve ovo pisanje o problemima skoro smo zaboravili koliko je lijepo i prekrasno imati psa1
Kakva je to radost i veselje, koja ljubav :zaljubljen:
cvijeta baš se jučer pred mojom zgradom pojavila jedna mala sol papar šnaucerica (ali patuljasta)
cvilila je i natezala lajnu jer se htjela igrati sa mojom pudlicom koja je zbrisala glavom bez obzira (jako se boji pasa)
A šnaucericu vodi jedna stara gospođa koja jedva hoda
Ovo je isto točno. Dominantnih pasa u čitavoj populaciji ima u biti jako malo, pravo dominantnih, rođeni vođe, urođene alfe, kao i među ljudima, malo. Ali ako pas osjeti da mu fali vođa, preuzet ću tu ulogu, pa makar nije rođeni za taj "posao".Citiraj:
Mima prvotno napisa
tooo, malo pozitive, fala bogu.Citiraj:
Mima prvotno napisa
:mrgreen:
joj koliko ja mogu pričati o pozitivnim stranama imanja psa doma...
samo ću reći ono što moj trogodišnjak uvijek govori - sad kad se braco rodi bit će nas 5: mama, tata, Luka, Tija (pas) i braco! nama će trebat veći auto... :heart: :lol:
iz pročitanog i doživljenog ne slažem se sa time. dominantnih pasa ima podosta i to ispoljavaju na način da žele pokoriti sebi slično velikog i slično starog psa istog spola. ako se drugi ne da pokoriti, izbije tuča. to se većinom da ispraviti pravilnom dresurom, tj. može se doći do toga da se pas suzdrži, ali ne kod svih.Citiraj:
šafran prvotno napisa
što se odnosa čovjek-pas tiče, tu je situacija složenije. ne radi se o dominaciji, dominacija počiva na nagonu za reprodukcijom. pas ne sluša ako mu nisu čvrsto i jasno postavljene granice. treba biti tvrdoglaviji i uporniji. sivi znamo da nisu sve pasmine niti sve jedinke jednako podložne dresuri i prilagodbi. labrador i lovni terijer, prevelika je tu razlika u potrebnom vremenu da bi se psa dovelo u red. ljudska selekcija u igri.
pse je teško uspoređivati sa vukovima ili afričkim divljim psima koji nisu selektirani po ljudskim kriterijima i kojima instinkti nisu ublaženi našim željama. kod vukova i divljih pasa pravi alfa je majka čopora, ona najiskusnija i najsposobnija za preživljavanje, a čopor čine njene kćeri i neodrasli potomci. mužjaci su u prolazu, u vrijeme parenja. odrasle sinove tjeraju iz čopora i tako smanjuju mogućnosti incesta. i to je jedna od fantastičnih prirodnih regulacija koju psi nemaju.
ima i agresivnih pasa. neki su takvi iz straha, neki iz navike, potrebe za preživljavanjem. neki imaju urođeni feler. ovi zadnji, na njihovu žalost, nisu za drugo nego čuvare skladišta ili dvorišta, nisu za društvo ljudi ili drugih životinja. strah se da prevladati uz iskusno vodstvo. uvijek sam ZA školice, iako smo mi radili sami i potrošili previše vremena i živaca.
cezar milan je američki šou, postavljen da bi bio zabavan, iza kulisa se dešava svašta, a i ispred, no to mi laici ne možemo uočiti. no u jednom je u pravu - svaki pas treba kretanje po prirodi i njuškanje. i nama ljudima boravak u prirodi koristi i fizički i mentalno, više nego što smo svjesni.
Ne slažeš se jer su ti stavovi, bez ljutnje ali zastarijeli. Dominacija je riječ koja se i prečesto i pogrešno koristi za svakog psa koji digne rep, nasrne na drugog psa ili ne sluša. Tu je i izvor mnogih problema. Dominacije se pogrešno koristi i pogrešno tumači. Dominacija i poredak u čoporu, odnosno rangiranje su dvije različite stvari. Ovo prvo, kao što sam rekla i to će ti potvrditi svaki moderniji i educiraniji instruktor i kinolog općenito je vrlo rijetka pojava, rođene alfe su u velikoj manjini (kod svih životinjskih vrsta uključujući i ljude), ovo drugo je ponašanje jednako kao i kod nas ljudi, stavi grupu nepoznatih ljudi na okup pa promatraj što će se dogoditi, doći će do rangiranja.
Za usporedbu vukova i pasa navela si samo jednu stranu priče, postoje dvije struje jedna koja tvrdi ovo što tvrdiš ti, druga koja se referira na evolucijsku vezu psa i vuka. Pas je kao i vuk životinja čopora, i to jeste činjenica. Ovo što opisuješ vrijedi za divlje pse, za vuke ne, oni funkcinirijau na malo drugačiji način. Preporučam Zimmena na temu vuka.
Što se tiče agresije opet paušalno, a to je problem, govori se preopćenito i prepušalno što i dovodi do niza problema, najalkše je uvaljati štene prvom vlasniku koji naleti samo da se pobere lova, ali malo tko će vlasnika potpunije i educirati što sve ide uz takvo štene, uglavnom su upute slične ovima, ako i to. Agresije je složana stvar, uzrok, posljedica, kao i vrste agresije kojih je mnogo. Urođena agresivnost je rijetka, dakle agresija je u 99% slučajeva posljedica, ne uzrok, kada se ukloni uzrok, nestaje i psoljedica tog uzroka.
I još nešto, psi se već odavno ne dresiraju, već odgajaju. Sa njima se radi, a da bi se mogli postići željeni rezultati treba znati kako.
lijepo je razgovarati sa nekim tko je čitao, ne samo gledao cezara. :)
ono na što sam reagirala je dominacija i odnos prema čovjeku. postoje pasmine kod kojih se dominantnost traži, a opet su prema ljudima više nego mica-mace (pitovi, argentinci). dominantnost je odlika, koja se po onome što sam iz pročitanog usvojila, tj. pogledi sa kojima se slažem (koji možda i nisu točni), koja se gleda naspram istovrsnim životinjama. znači, pas-pas, ne čovjek. svakako ima ljudi koji znaju prepoznati pseće znakove pa lako upravljaju psima, a doma imam jednog koji je po "stare dane" upoznao pse i odmah ga slušaju, za razliku od mene koja sam unatoč iskustvu blaga i zbunjena, a to psima "ne igra".
točno je da je agresija rijetka, posebice prema ljudima, ali ima i takvih pasa. je li urođeno ili stečeno, ako je predugo takvo stanje, teško se ispravi. naučen obrazac ponašanja.
no nikako se ne slažem da se psi ne dresiraju. svakog psa treba odgojiti, no ako ga želiš osposobiti za neku posebnu namjenu (vodič slijepih, napad-obrana, promijeniti ukorijenjeno ponašanje) potrebna je dresura. možda to neki drukčije zovu (rad, ipo...), ali u biti je isto.
kad već pišem, voljela bih napomenuti da nije nikako istina ono što sam negdje ovdje pročitala i što ljudi misle - da je sa malim psima lakše. ako ćemo generalizirati, maleni psi su češće živahni i češće uplašeni od velikih. a ljudi se često boje mrcina, čiji je ugriz ako do njega dođe opasniji, ali u velikoj većini su stabilniji od "kreštavaca", a i velika masa obično ne traži puno kretanja. tako bi ja za one koji žele da im maleno dijete odrasta uz psa, a doma nemaju već odgojenog uvijek preporučila ili udomljavanje stabilne odrasle veće ženke ili kupovinu psa tipa njuf, lab, cane corso. maltezri, pekinezeri i njima slični nisu za malu djecu. ugrist će u samoobrani. ovi veliki ne osjećaju svako čupkanje kao bol.
Ne, nisam čitala Cesara. Tj. jesam uglavnom ono što ima na internetu, nikad ga nisam dovoljno ozbiljno shvaćala da bi izdvojila novac i kupila njegovu knjigu.
Ali imam gotovo jednu čitavu malu biblioteku u podrumu na temu pasa i vukova. Mnogi od tih autora kinologa su posvetili svoj čitav život ili psima ili vukovima, govorim o rasponu od 40tak godina, većina od njih su njemački autori, ili uglavnom europski.
Amerikanci i taj dio svijeta općenito, su na području kinologije ipak bebe u pelenama, jer kinologija je rođena prije svega u Europi, a jedne od najstarijih pasmina od kojih su se tokom stoljeća razvile na stotine pasmina koje danas poznajemo su potomci i selekcija upravo tih starih pasa, izvornih pastriskih pasa stare dobre Europe, a mnoge od njih dolaze i obitavaju upravo i na Balkanu, Kavkazu, Španjoslkoj, Italiji, Fracuskoj, Portugalu, Turskoj.
Ima ih od tih autora koji su primjerice proputovali čitavu Anatoliju i zadnjim zabitima živjeli sa tamnošnjim pastirima i anatolijskim ovčarima tj. kangalima, takav autor za mene može biti autoritet na ovom područuju.
Kangal, recimo pas kojeg se niti ja uz svo moje poznavanje i verziranost ne bi usudila imati, ne u gradu, a možda niti na selu. Prekrasni psi, dostojanstveni, jakog karaktera, iako smirenog temperamenta, ali u krivim rukama psi koji mogu postati oružje, jedna od pasmina koje su njemački azili puni. Gotovo da nema azila koji nema bar dva kangala.
Čitav život imam pse, a 15 godina sam se intezivno bavila samo time. Poznajem mnogo instruktora, mnogo uzgajivača, i kinologa, s nekima sam još i danas u kontaktu i stoga odgovorno tvrdim da ono što se dogodilo amsterdam, nije i ne može biti samo njena krivica i odgovornost!
Uzgoj pasa je prije svega danas unosan biznis, bez obzira što neki uzgajivači tvrdili javno, ispisivali računice koliko što košta i koliko im na kraju ostane, ali prije svega veoma mali broj je onih koji će rasno štene ako treba i pokloniti samo da dođe u odgovarajuče ruke. nagledala sam se svašta, doživjela svašta iz prve ruke, stoga me strašno uzrujao tvoj post na temi koju je otvorila amsterdam gdje prijetiš sa novčanom i ni više ni manje zatvorskom kaznom!
Vrlo rijetki su uzgajivači koji uz štene daju i brošuru u kojoj opisuju barem osnovne značajke te pasmine, ono na što se treba obratiti pažnja kod odgoja, koje su specifičnosti karaktera i temperamenta te žele ostati i narednih 10 godina u kontaktu sa svakim vlasnikom svog šteneta i biti tu ako zaškripi. A barem danas je najmanjii problem isprintati na običnom printeru takvu jednu brošuru, ali za mnoge je i to previše ili i preskupo.
A to je priča samo o rasnim, gdje su tek mješanci.
I osvrnula bih se samo još na ovo o malim psima. Da, djelomično je točno to što pišeš, ali ponovno da dovoljno poznaješ tematiku, naglasak bi stavilaprije svega na to, da 3 kg psa u pogrešnim rukama ne može uz sve greške u odgoju i držanju odvesti nekoga u bolnicu ili čak na groblje, dok 50 kg psa može bilo dijete, čovjeka ili drugog psa, a ovo posljednje i nije toliko rijedak slučaj.
Također je jasno da nitko tko se imalo razumije u pasmine i pse općenito ne bi preporučio cane corso!! samo tako i to na jednom forumu i to uz još jednu temu upravo eutanaziranog psa i to uz njufa i labradora! Cane corso je pas koji treba dobrog poznavatelja pasmine i nipošto nije pas za obitelj sa malom djecom, pogotovo ne za obitelj koja misli da je cane corso u rangu jednog labradora!
Citiraj:
šafran prvotno napisa
Ovo bih samo još podebljala što sam napisala.
I forumašicu u prolazu bih najljepše zamoljea da pripazi malo što piše jer sa jedne strane potpunim nepoznavatiljima pasmine ikao što vidimo ovdje uglavnom prosječnim vlasnicima sa nekim općim i površnim znanjem o psima preporuča cane corso kao tipičnog psa za obitelj, a sa druge strane izvlači prijetlje novčane i zatvorske forumašici koja je eutanazirala psa jer se nije mogla nositi sa njime, a radi se o pasmini koja po svim opisima i njenim navodima nije bio tipičan obiteljski pas kojeg lako odgojiti može svatko bez posebnog poznavanja pasmine i rada sa psima općenito.
Tri obitelji sa kojima smo bliski morali su naci nove obitelji kojima bi dali svoje pse . Nisu ih odgajali kako treba , i jos su shvatili da je pas stvarno velika obaveza.
Dvije su imali labradodore za koje su shvatili da im treba puno kretanja , a jedna obitelj je imala kokericu koji je postao agresivan prema naslabijem clanu obiteljskog copora , a to je u njihovom slucaju bila baka.
I još nešto vrlo važno.
Cane Corso je jedna od pasmina koja je u nekim njemačkim saveznim državama potuno zabranjena a u nekim se treba ishoditi dozvoa za njeno držanje!
potpisujem. to da je pas obaveza i odgovornost i da treba uložiti trud i znanje... pa sad... jest. naravno... ali obaveza i odgovornost i trud su inače potrebni u obitelji... tko želi psa, imat će ga. tko ne želi, naći će sto razloga da ga ne ima. i to je ok. jedini problem zna biti manjak znanja (ali to se bare zna naučiti).Citiraj:
lukab prvotno napisa
ne razmišljam o obavezi da prošetam psa navečer, jer pred sobom vidim živo biće punog mjehura, pa mi je žao da se muči... nekako uopće ne razmišljam o sebi i da se moram sada obući i izaći van, nego o psu... i onda mi nije teško... reći mužu da ga prošeta :lool:
kad smo uzeli drugog psa (štene) pozvali smo jednog od zagrebačkih trenera da nas posjeti doma i da nam u jednom crash-kursu objasni što trebamo paziti... čovjek bio, upoznao nas, dao nam neke tips&tricks (objasnio nam kako će ta dva psa reagirati jedno na drugo) i u biti vidio da nam odgoj pasa sasvim dobro ide. ali što jest jest... mladom gospodinu više popuštamo nego što smo kujici. ali on je i nekako umiljatiji. :love2:
to su sve lovacki psiCitiraj:
sirius prvotno napisa
ono sto meni nije jasno kad su ljudi u pitanju....
kad kupujes auto, ili novi tv uredno ces se informirati o karakteristikama proizvoda koji nabavljas. usporedit ces karakteristike sa svojim zeljama i izabrati optimalno. zbog cega je drugacije kad su ziva bica u pitanju (ovo se ne odnosi samo na nabavljanje zivotinja, sto neki ljudi rade sa djecom je drama za sebe)
Mnogi se i raspituju, ali isto tako mnogi uzgajivači ponavljaju ko papige oglašavajući svoja legla, umiljati, dragi, zaigrani, dobri sa djecom, prikladni za obitelj, stabilni, mirnog temperamenta, uravnoteženog karaktera i slično, a prisječno inforimirani i zaintereisrani čovjek naravno da će vjerovati uzgajivaču jer nisu svi u tom svijetu i nisu upoznati koja je to tek svia zona, da ne kažem drama oko uzgoja i štancanja.
Ali to su opet samo rasni, gdje su tek križanci i mješanci koje puštaju da se pare jer eto zdravo je da kuja ima bar jedno leglo, ako ne i dva.
Pouzdano znam da nisu ni sve knjige o nekoj pasmini za prepuručiti, pogotovo ako su pisane od uzgajivača, jer prosječnog poznavatelja i čitatelja mogu uvjeriti da se radi o bajkovitom biću i maltene djetetu na četiri šape, razumnom, inteligentom, kako samo ta pasmina može biti i onda, ups, vidi vraga, pa to je ipak samo pas.
Mislim hoću reći i ja volim životinje neizmjerno kao i ti kao i mnogi ljudi i ovdje i općenito, ali ipak pri tome pokušavam ostati racionalna. Sve to oko pasa što se događa u svijetu u naše moderno doba je pretjerano i otelo se kontroli i naravno da najviše pri tome ispašataju psi.
Volim vukove čak možda i više od pasa, i njihove nama ljudima ponekad ružne karakteristike, ali recimo da sam ih s vremenom koliko se bavim sa takvim temama naučila razumjeti, ali ne pada mi na apamet ikad nabaviti jednog za doma.
Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
"Taj" Bolha je znalac, samo to ću reći :)
Nama kroz par tjedana stiže štene zlatnog retrivera....
Ovo će nam biti malo veći pothvat jer će pas boraviti u kombinaciji dvorište-kuća.....
Iskustva s psima imamo (ja sam imala dva prekrasna samojeda) a mm imao dobremana..... (naši su psi ostali s kod naših roditelja nakon naše selidbe)
Oni su boravili vani, cijelo vrijeme....
Dugo smo razmišljali dal uzeti štene sad na zimu ili na proljeće... Ipak je prevagnulo sad, da odpočetka pas nauči shemu kuća-dvorište....
Jedva ga čekamo :-D
Cheerilee, moram napomenuti dvorište/kuća pas je najteža kombinacija "za čišćenje".
Tako je i naš.
Zbog čega?
Kod nas je veliko dvorište i pas koji dio dana (po želji) boravi na dvorištu.Citiraj:
Cheerilee prvotno napisa
Znači ode na dvorište i vrati se kad želi.
Pa počnu jesenske kiše, pa dođe s blatnim šapama, pa je snijeg pa dođe mokar i tako više puta dnevno.
Isto tako krpelji ga obožavaju, a na dvorištu ih imamo milijon.
Jedva smo našli zaštitu koja napokon 100% funkcionira za njega.
Ima i nevjerojatnu sposobnost pronalaženja sranja na dvorištu i valjanja u njemu.
Tako da se desi da pas 2 puta tjedno uleti u kuću uvaljan u govno, pa ga kupaj, a realno niti se ne smije toliko puta kupati.
Ili je dovoljno da se igra na dvorištu i da je cijeli blatan, pa ga opet kupaj.
Moj je mali pas, pa ima kratke noge, pa i obično trčanje po dvorištu u jesensko/proljetno vrijeme znači da mu je mokar cijeli trbuh.
Na sreću voli kupanje i sve aktivnosti oko čišćenja dlake, ali što je previše, previše je.
Ako je pas samo u kući i ide u šetnje, opereš mu šape po povratku i gotovo.
E da, kod mene je i dijete doma dok sam ja na poslu, pa pusti psa van i nazad u kuću, a ne opere mu šape, znaš na što to liči.
X s time da mi imamo dva komadaCitiraj:
Anemona prvotno napisa
Većinom nam je prizemlje stalno polu-zmazano ali smo odlučili da nam to više previše ne smeta jer nam druge nema.
Žao mi je da su stalno vani (navikli su i oni i mi jer su nam nekad bili u stanu) a normalno je da često izlaze van kad su otvorena vrata od terase.
X!Citiraj:
Majuška prvotno napisa
Moji ako su mokri ili blatnjavi ne ulaze u stanove, strogo na hodniku/stubištu. Ne mogu više čistiti non stop...
No, to njima nije neka trauma, jer zimi ionako često biraju biti tamo, u stanovima im je pretoplo, pa se povuku, a osim toga tamo im je i klopa i mjesto za spavanje.
Mi smo svojem sad premjestili hranu i mjesto za spavanje u drugu sobu u koju se ulazi iz hodnika. Tako da ne ulijeće u stan.
Dobro je prihvatio.
To je ustvari vešeraj, tamo su ormari s garderobom (do veša ne može), a ima prostrani, grijani prostor.
Do odluke je došlo kad smo imali epizodu s dječjim glistama, bome mi nije više bilo svejedno da prljav pas uleti u stan, pa se valja po djetetovom tepihu za igru,...
Znam da dijete nije dobilo "pasje gliste", pas je redovito tretiran, ali bome spoznaja da je pas na dlaci mogao donjeti nešto, nije mi bila laka.
Ovako smo zadovoljni i mi i pas.
To i odmah pokriva pitanje o izjednačavanju psa s djetetom.
Eto moj nije izjednačen, jer dijete nisam "izbacila" iz stana.
Pa jest, i mi smo premjestili peseka na drugo mjesto na spavanje nakon što je po noći ušla u dječju sobu i pokakala se nasred naše divne Airex strunjače (koju smo nakon toga btw bacili).
Nije svaka pasmina za svakoga. To je istina, i psa treba birati prema njegovim karakteristikama a ne samo prema izgledu ( tako mi je sladak). Neki veliki psi su nježnijeg karaktera nego male pasmine ( tipa pudla i pekinezer). Dobro odgojen mali pas neće stvarati probleme, ali se češće griješi u odgoju male pasmine, nego velike. Zašto, jer su tako mali i slatki i sve im se dozvoli i onda kada pas dođe u fazu puberteta ne zna tko je gazda, nema autoriteta nad njime i on to shvaća kao da je vrijeme da on preuzme stvar u svoje šape, te da on postane alfa, što nikako ne smije biti. S obzirom da je malen, da su svi veći i jači od njega, uskoro postaje isfrustriran, ne uspjeva uspostaviti red u "svojem čoporu" jer ga nitko ne doživljava kao vođu ( naravno kada on to i nije) te kreću problemi sa napadanjem u početku nepoznatih. Ako tu osjeti strah, nastavlja sa time jer ima "kontrolu" recimo, ali uskoro ni to nije dovoljno, pokušavati će sve više i više postaviti se pred gazdu i ako mu se ne stane na kraj dok je vrijeme, imate psa s kojim je nemoguće živjeti. To govorim samo za male pasmine, a zamislite kako je sa večim psima kojima ej urođeno da su vođe i ako nemate čvrstu ruku, nema šanse da ćete dobiti dobro odgojenog psa koji će vam biti na ponos i uživanje.
ŠAFRAN - nije istina da je uzgajanje pasa unosan posao, možda onima koji imaju više pasmina i pasa, pa imaju i parnjake svoje ( što po meni i nije dobro riješenje jer ne odgovara svakoj kujici svaki mužjak), odu na neku izložbu, ali u biti štancaju štence bez obzira imaju li ti psi rodovnice ili ne. Kuja s rodovnicom smije imati jedno leglo godišnje, od svoje 1,5 godine do cca 7 godina, dakle to je cca 5-6 legala.
Ja imam uzgajivačnicu pasa, ne pada mi na pamet pariti tako često, imam jednu kujicu irskog setera staru 4,5 godine koja upravo ima štence, to joj je drugo leglo, prošli štenci su sada pri od 2,5 godine. Nakon legla ja sam u minusu, nemam velika legla oba 3 šteneta, ulažem puno u njih, uredno su čišćeni i cijepljeni, ali sam za vlasnike svojih štenaca uvijek tu, bez obzira bilo to za savjet u vezi prehrane, odgoja, zdravlja, čak ako treba mogu i pričuvati psa dok su na odmoru.
Također znam i uzgajivače koji samo čekaju da se štenaca riješe i više ne žele ni čuti za njih, nikakvu pomoć ne dobiješ, savjet ni podršku.
Ako kome treba pomoć, savjet i slično, slobodno pitajte. Ako i ne znam, potruditi ću se saznati što treba.
Kod mojih je tako: kuca - dvoriste. i to mi je najlaksa opcija.
Kad je lepo vreme ionako stalno setamo napolje-unutra i one idu gde hoce s kim hoce.
Kad je ruzno, drzimo zatvorena vrata i izvodimo ih ili setamo povremeno, kao sto bismo u stanu. I obrisemo/osusimo posle. Naravno da ne drzim otvorena vrata na kuci kad je kisa/sneg.
Inace, mi zivimo u stanu, i setamo ih normalno. Ali to mi je komplikovanije kad sam sama s klincima, nego da samo otvorim vrata.
Citiraj:
zibba prvotno napisa
Iz tvoje perspektive vjerojatno nije, kao ni iz gro uzgajivača koje znam što neposredno što posredno, svi oni tvrde da uzgoj nije unosan posao, mnogi jer ne govore istinu, lažiraju kako pse drže stvarno, s čime ih stvarno hrane, ali velikoj većini je zajedničko da ih se pokušavaju riješiti što prije, sa 2, najkasnije 3 mjeseca. Znam za mnogo njih iz prve ruke koji si time pune kućni budžet i to nije nikakva velika tajna. To znaju svi, ali zakona protiv toga nema.
Kada imaš leglo od cca. 7 štenaca i više i svako prodaš po 600 do 1000 eura i više, ne možeš tvrditi da to ipak nije lova, jer procjepljivanje šteneta sa prva dva cjepiva koje obavi uzgajivač i hrana za štence nakon što prestanu sisati je minorna stavka do njihovog 2 ili 3 mjeseca. Ne idu svi na izložbe tj. ne često, možda prve dvije godine da eto as kao štene bude ocjenjen kao VP i dobije koji CAC možda BOB ako mu se posreći i tu priča staje. Nakon toga pari i maše sa rodovnicama i tim osvojenim titulama.
Da, mnogi imaju više od jedne kuje i jednog parnjaka, mnogi imaju pse u suvlasništvu za potrebe parenja itd...
U svakom slučaju ima ih onih pravih, poštenih, dosljednih koji stvarno upucaju malo bogatstvo u te pse i stvarno ne zarade, ali takvih je u velikoj manjini. Ne govorim da i ti nisi jedna od njih, svaka čast ako jesi, ali i ti si onda kap u moru. I vjerujem da si onda toga i svjesna.
A mogla bih ti iz rukava nabrojati pse koje znam da su prvo leglo imali već sa 11 mjeseci, kao i kuja sa 9 čak i 10 godina itd...Uzgoj pasa je prilično velika siva zona i često vrlo prljava rabota jer se nekada cijena štenaca penje i do 3 ili 5 tisuća eura, veliki su to novci u igri, a izložbe i sve oko njih je isto priča za sebe, uz veliku čast svima koji to rade iz čiste strasti i ljubavi.
Uh a tek parenje pasa koji su karakterom i temperamentom van okvira pasmine, ali šta će kupio ga je, nju, njega, njih, išao na izložbe, šta će sad s njim nego u parenje ili ga se riješiti, ovako ili onako. A članstvo u državnom kinološkom klubu niti u pasminskom klubu isto često nije garancija na žalost za ništa. Tako da, kažem, svaka čast svim izuzezica od toga, sva se raspametim od sreće kad saznam za kojeg tkavog, ali su to sve na žalost ipak u većini slučajeva više iznimke, nego pravilo jer da nisu rekla sam već azili bi bili vjerojatno poluprazni svuda po svijetu da se radi kako bi se zpravo trebalo raditi. Jer netočno je tvrditi da je sve uvijek do prosječnog vlasnika. Kako je krenulo kod nas na zapdu još malo pa će biti jednaki broj pasa i ljudi, i kuda onda sa svim tim psima. U uzgoju pasa ponuda definitvno nadmašuje potražnju i to je činjenica.
cure, možete li mi preporučiti dobar pansion za pse u zagrebu (i okolici) :) hvala.
obzirom da planiramo uskoro psa, trebala bih savjet: kako je najbolje voziti psa (manjeg) u autu? prije dvadesetak godina imala sam mješanca velikog poput kokera i on se uglavnom vozio na mjestu za noge suvozača kad je ostario, ali dok je bio mlad želio se voziti na suvozačevom mjestu, sa šapama napijed na plastičnom dijelu, što je bilo loše i za njega i za mene. mislite li da pas te veličine treba imati kavez za auto i kako se ti kavezi učvršćuju? moji poznanici uglavnom imaju velike pse koje voze u gepeku ili sićušne koje drže u krilu. možda je malo van teme, ali zanima me vaše mišljenje.
mm je kupio onaj plastični transportni boks.
Mi smo imali svakkve kombinacije, ovisno o veličini psa, zadnje što smo imali za našeg diva je bila pregrada koja se namontira između zadnjeg sjedišta i prednjeg, na stražnju stranu prednjih siceva, tako da je on mogao slobodno biti na stražnjem sjedištu, a u slučaju naglog kočenja ili sudara ta pregrada je sprečavala da mu se nešto dogodi. I kad se malena rodila ona je bila u svom jajetu, a on pored nje, uz tu pregradu nitko nije zatvoren, a opet zaštičen. Makar i plastični box za manje pse nije loš ako pas želi biti u njemu.
Ta pregrada izgleda otprilike ovako:
pregrada
A ima i ovako nešto poput taške:
taška
Imaju i ovakavi remenčići danas, ali to nismo nikad koristili pa ono ne znam reći jel dobro ili nije. Čini mi se ovako da nije ni to loša opcija.
remenčići
Ja svog malog psa (oko 8-9 kg) vozim na zadnjem sjedalu, ali ima ormu (ili kako se već to zove, kao ono što imaju polarni psi za vuču saonica) a na to je spojen kratki pojas koji s jedne strane ima klasični karabiner i ide na ormu, a s druge nastavak kao auto pojas.
Eto, dok ja napiše, ti stavi link. :)