iz pozicije osobe koja ima troje male djece i nema pomoći sa strane za čuvanje( bake i djedovi su daleko) želim ti reći: upregni ih sve, zaboravi kuću, odmori se i sexaj se ženo! jedan je život!
Printable View
iz pozicije osobe koja ima troje male djece i nema pomoći sa strane za čuvanje( bake i djedovi su daleko) želim ti reći: upregni ih sve, zaboravi kuću, odmori se i sexaj se ženo! jedan je život!
Suenos, zao mi je sto si se nasla u takvoj situaciji. Problem vjerojatno vuce korjene iz njegovog momackog zivota kada je mama sve radila za njega. a onda si to i ti nastavila. Mozda da mu u razgovoru probas dati do znanja da se tvoj cijeli zivot okrenuo za 360 stupnjeva i da sada uz dvoje male djece ne mozes a niti ne zelis zivjeti kao prije i da ti je potrebna barem nekakva pomoc oko djece. Ako si na porodiljnom, logicno je da ces ti preuzeti vise stvari po kuci ali sto ce biti kada se vratis na posao? Mene u vezama najvise zivcira kada par dobije dijete, zeni se sve preokrene a muskarcu zivot ide dalje kao da se nista nije dogodilo 8-) Svaka cast izuzecima kod kojih je obrnuto.
Evo, mi imamo zenu koja dolazi 4 sata od pon do pet iako sam ja na porodiljnom, doduse jos kratko ali krepali bi bez nje. Vise u psihickom nego u fizickom smislu. A i super je sto se mali od pocetka naviknuo da nju i nece biti nikakvih problema kada se vratim na posao.
Dvoje male djece je veliko psihicko opterecenje i tko god kaze da je super biti kod kuce i "nista" ne raditi, taj zivi u nekom drugom svemiru. Pokusaj to objasniti muzu. Daj mu konkretne primjere tipa:jedno je trazilo jesti, drugo je moralo na wc, oboje su se derali u isti trenutak, ja ne stignem pod tus ili oprati kosu ili vec sto ti se dogadja...Pokusaj ga pitati kako bi on izdrzao u takvim situacijama.
Iz svog iskustva mogu reci da je placanje tete kao placanje jos jednog kredita ali ono sto timedobijes je nemjerljivo...
Nema vajde od objašnjavanja i davanja primjera. Neće kužiti dok ne probaju biti s djetetom/djecom par sati ili dana sami.Citiraj:
sonata prvotno napisa
Potpis na apricot. Ali, sve ti to ovisi koni si tip i koji su ti prioriteti tj sto ces tolerirati. Muz ti je pripadnik stare skole ako ti nisi tu je izvor tvrlje ja. Meni bi bilo neprihvatljiva postavka ja zaradjujem a ti kua i ne bi uzivala ni u autu itd., a neka i pomislila eto muskarca za mene. Upitaj se kakav ti brak zelis i kre i od te tocke jer nema objektive i nepromje jive istine nego sto ti zelis. Sto je nekome zlatna krletka drugome je mirni dom. Meni bi to tvoje bilo zlatna krletka al ko mene puta, sebe pitaj.Sretno!
E da, prvom prilikom ga ostavi samog s djecom na barem pola dana. Bez uputa, a po mogućnosti da mu mama nije na raspolaganju.
Osvrnula bih se malo na ovo: ako ti nije kupio auto od naslijeđenog novca nego na kredit ili na bilo koji drugi način onda to nije poklon nego bračna stečevina jer si i ti priskrbila za njega-kako god to bilo. I ne daj se potkupljivati jer i meni to izgleda kao kupovanje mira u kući.Citiraj:
suenos prvotno napisa
Što se ostalog tiče-znam da ti nije poticajno, ali ja s takvim tipom ne bih ostala u braku pod tim uvjetima. Mislim da je preodgoj u tim godinama nemoguć: ako te može ostaviti bolesnu s bebom onda to više ni nije stvar odgoja nego morala. Pa ni psa ne ostaviš samog kad je bolestan!!
Za početak, nakon svega što si nabrojala, gospodina ručak ne bi dočekao, speglane košulje za put bi imao ako bi se sam primio pegle, pomoć u kući bi sama našla ako bi mi bila potrebna i platila bih je makar jela koricu starog kruha (napisala si da imaš svoja primanja), organizirala bih si život s djecom onako kako mi odgovara, a ako se to uklapa u njegov momački život slobodno neka sudjeluje. Umjesto krpe za prašinu počni vježbati (kažeš da si se udebljala), napravi frizuru, počni se baviti nekim hobijem koji možeš upražnjavati i kod kuće, uživaj s dječicom, a njega pusti da odraste. Dozvolila si mu da s "materine sise" prijeđe na tvoju, zamijenila si mu mamu dvoreći ga, imala si strpljenja dugi niz godina čekajući da shvati.... Više nemoj čekati: ako se sabere-super. Ako se ne sabere-organiziraj si život bez njega.
Offt. (a možda i nije): ja ne kužim kako netko ženi kupuje auto bez da je pita... pa nismo sponzoruše (valjda). U mom svijetu o tome se razgovara od same ideje, zatvaranja financijske konstukcije, prednosti i nedostataka itd.Citiraj:
mim prvotno napisa
Kaže da joj je taj auto bio san pa je valjda shvatio da ga želi i iznenadio je. Naravno, trebalo je sjesti i razgovarati jer je riječ o zajedničkoj imovini (ako je kupljen na kredit onda je i on zajednički-neovisno na koga glasio) jer su možda u tom trenutku postojali prioriteti (lupit ću-nova ograda na balkonu, namještaj, kaj ja znam.....). Offt: i meni je tata svojedobno poklonio auto koji mi je bio san, znao je da baš taj želim, ali to je zaista bio poklon (s razlogom i povodom). Općenito mi "poklanjanje" skupljih poklona u braku nekako nije za moj mentalni sklop nešto što prakticiramo niti mi se sviđa. Ako nekom treba nešto skuplje (pa bila to i nova skuplja jakna) o tome se razgovara ili se barem obavijesti druga strana o potrebnom trošku.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
MM ima tu 'bolest' samoodlučivanja oko velikih životnih stvari i ne može shvatiti zašto je to tako 'loše'.
Kad je prvo dijete malo bilo, kupio je stan na kredit CHF da me iznenadi da odemo od svekrve :mrgreen: Naravno ja sam MORALA biti sretna.
Pa je isto tako kupio automobil davnih godina i pozvao me da pogledam sa prozora. Nastao je takav fajt da je njemu jadniku bilo muka, a ja sad stvarno ne bih opisivala da sam se osjećala kao magare.
Hoću samo reći da ima takvih ljudi koji nikako da shvate bit zajedništva.
Uh, to je stvarno koma.
nezamislivo mi je da se oko takvih vaznih odluka partneri ne konzultiraju. Ipak posljedice takvih odluka padnu obojima na grbacu prije ili kasnije . Osim ako je muz takun npr.
Razumijem... S druge strane, u braku je zajedništvo najbitnija stvar. Ako netko nije sposoban to shvatiti, to je čest i opasan kamen spoticanja.Citiraj:
oka prvotno napisa
U mom životu JA sam bila ta koja je s mukom morala naučiti zajednički odlučivati (teško je to kad se udaš/oženiš s više od 35 godina) ali moralo se...Isto je jedna kriza (bašu dobi dok su djeca bila mala) pomogla da oboje postavimo stvari na mjesto i krenemo dalje kako treba.
... kojeg morate otplaćivati zajedno i vjerujem da je kvaliteta života uz kredit ono što te nije činilo presretnom. Ja bih mom lijepo objasnila da me i otac, kad sam dovoljno narasla, pitao u vezi nekih odluka koje me se tiču. Ne znam kako se može takav mentalni sklop "preokrenuti" osim da se npr. uplati na kredit višetjedno luksuzno putovanje u toplije južne krajeve i njega se time "razveseli" 8-).Citiraj:
oka prvotno napisa
Peterlin, Ne razumijem, krivo sam postupila?
Da se razumijemo, to nije bilo prvi puta, prvi je bio stan, nakon toga još dosta toga i trudila sam objasniti mu zašto mi se to ne sviđa, da mi fali gušta zajedničkog gugutanja, uživanja i radosti oko neke odluke, ajmo npr auta. I usprkos svemu tome on je opet sve 'zaboravio', jer nije mu u krvi i sam kupio auto. I tak.
Uči se on pomalo, usudila bih se reći da mu je to bilo zadnje i da se trudi paziti da se to ne ponovi, ali naglašavam da se trudi znači nije mu to prirodno, a ja se moram i sa time pomiriti, jel'.
:mrgreen:Citiraj:
mim prvotno napisa
Ah, pomirila sam se sa sudbinom :mrgreen:
Ipak me je iselio od svekrve, a to je za njega bio veeeliki korak :mrgreen:
I ja - iako se i danas moram SVJESNO podsjećati da bitne odluke ne trebam (zapravo - NE SMIJEM) donositi samostalno. A bila sam (i još sam) tvrdi orah.Citiraj:
oka prvotno napisa
Peterlin, moram priznati da mi se dobro čini da si ti vođa u obitelji, držiš sve konce na kupu, barem se trudiš, a i nas na forumu lijepo u red znaš dovesti, znaš, nije to lako i ne može to svako!
Ja se trudim držati jedan dio konca, ali nisam niti približno dovoljno čvrsta da držim sve, tako da je kod nas u obitelji uvijek neka vaga i stalno se trudimo raditi neki kompromis, pogotovo jer smo kao dan i noć. Nije to lako ali uopće.
Normalo je da u svakom odnosu pa tako i u bračnom postoji u svakom segmentu onaj koji je "jača karika". I kod nas sam to većinom ja, ali nastojim biti inicijator promjene bez komponente samovolje. Mislim da je najgore što sam samovoljno napravila to što sam u jednom gadnom PMS-u (ok, to nije opravdanje, ali... :alexis:) dok je mm bio na putu promijenila drastično boju zidova u stanu. Jadnika je skoro srefio infarkt kad se nakon nekoliko dana vratio kući. Na sreću-dopalo mu se (nakon oporavka od šoka). :mrgreen:Citiraj:
oka prvotno napisa
Paaa... ja sam vođa kad je riječ o odgoju djece, kupovini hrane i tak... To su teme ovog foruma pa možda izgleda da je tako u svemu, ali ima i dalje...Citiraj:
oka prvotno napisa
MM je vođa kad se odabire mjesto godišnjeg odmora, način provođenja vikenda (izleti i slično)... Njegova je odluka koji provider interneta /kabelske i slično će se kupiti, kakva računala i mobiteli djeci koja to sufinanciraju (iako se ja ne razumijem ništa manje, ne da mi se zamarati s tim).
ALI kad su veće stvari u pitanju (kupovina auta, vikendice i drugih nekretnina na primjer, odluka o kupovini kuće od koje smo svjesno zajednički odustali jer bi nam kredit i režije bili previše, a nismo htjeli iz kvarta u kojem nam je lijepo) ipak vodimo računa da to bude zajednička odluka. Isto tak zajedničkim snagama planiramo i financiramo obnovu stana, investicije, životno osiguranje, osiguranje nekretnina.... Lani smo kupili novu kuhinju. MM ima kredit za to na 12 mjeseci (već je pri kraju) a s mog računa su bili plaćeni majstori. Osim toga, tijekom tih 12 mjeseci on nije mogao ravnopravno participirati u plaćanju režija, pa je meni dopao veći udio. Imamo folder na računalu gdje je bila financijska konstrukcija za kuhinju sve do otplate. Tako ćemo i ove godine - ide zamjena parketa u dječjoj sobi i predsoblju, manji građevinski zahvat, novi namještaj... upravo smo u fazi planiranja i silno guštamo kad to radimo ZAJEDNO. Ali da bi to uopće mogli, morali smo naučiti kako to napraviti.
Ono u što se ne miješam - mm sam odabire hoće li ili neće mijenjati posao. Vrijedi i za mene - to je samo moja odluka. Razgovaramo o tome, bilo je svega (pogotovo dok su djeca bila mala) ali to je nešto u što se ne bih miješala njemu, a nije se bome ni on meni.
Joj, ovo mi je najvažnije, ali još uvijek se nije naučio, samo na moju inicijativu, a meni se nekako to više niti neda.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
A ne ide nam niti u prilog da se nema vremena, nikad, rijetko, pogotovo dok je sve toliko aktivno oko posla, truda oko zarađivanja radi kredita i tak pa se onda i oni rijetki trenuci uživanja kroz vikend svedu na razgovor o problematici i manje o guštu. Ali moramo biti sretni da je tako, bilo je jako teških perioda, ovo bi sada bilo med i mlijeko.
Meni je prekretnica bila trenutak kad sam shvatila da zajedno možemo učiniti stvari koje nikada ne bih uspjela sama. Mislim da smo oboje došli do istog zaključka. To me definitivno prizemljilo, na veliku radost mm-a (i na užas svekrve). Prvi projekt koji smo tako napravili bila je kupovina vikendice s gruntom, bez i lipe kredita. Trajalo je dulje od godine dana, možda i dvije, ali ...:zaljubljen: i danas smatramo da nam je to bila najbolja investicija. Definitivno je bila prva za koju smo radili "vješala" za dobrim i lošim stranama, plan financiranja (od jedne plaće se živi, druga u čarapu, ne ide se na ljetovanje ni na izlete, ne kupuje se odjeća), imali kovertu sa slikama onoga što smo željeli i tražili dok nismo našli ono što nam se dopalo. Moja obitelj i moja svekrva su u početku gledali ovak:roll:, pa ovak :-o, a na kraju je ispalo ovak: :-DCitiraj:
oka prvotno napisa
Vremena isto nismo imali, ali smo ga nekako ipak našli. Gdje je volje - nađe se i načina. Iskustva koja smo izvukli postala su sastavni dio našeg života. Ali da je znalo bit čupavo - tja, bilo je i toga. U početku. U godinama braka u kojima je sada pokretačica ovog topica. Želim im da se iz krize izvuku s poukama (svatko svoje) i krenu dalje zadovoljni i uspješni.
Peterlin, ti bi trebala biti life - coacherica
ja bih ti orva došla na radionicu
XXCitiraj:
apricot prvotno napisa
I meni se sviđaš, Peterlin ;-)